Sve svoje nade i ljubav položili ste u drugu osobu. Prepustili ste se njima i dozvolili im da budu svjedoci vaše ranjivosti, vaše slabosti. Sigurni ste da je ta osoba ona prava. Osoba kojoj možete vjerovati. Osoba kojoj možete povjeriti svoje najdublje, najmračnije tajne. Osoba kojoj možete potpuno i svesrdno vjerovati.
A onda, jednog dana, svijet koji ste oko sebe stvorili počinje da se ruši. Nešto se dogodilo što je razbilo vašu savršenu koncepciju te osobe. Dok se borite da shvatite bol koja je preplavila vaše srce, shvatate da iako je ta osoba bila možda vaše ‘sve’, u stvarnosti je ništa. Ništa više od izvora neiskrenosti u vašem životu.
Bol koji doživite kad shvatite da je neko prema vama bio neiskren se ne može usporediti ni sa jednom drugom boli. Niko ne voli da mu se laže. Da bude manipulisano s njim i da ga prave budalom. Ali, to je ono što se događa kada stvarnost osobe- ili predmeta, fantazije, ideologije, itd.- stavljene na nezasluženi pijadestal izađe na svijetlo dana. Vi postajete žrtva.
Sada, zamislite sebe kao počinioca- onoga ko je kriv za neiskrenost. Mi govorimo sebi da nikada ne bi mogli biti osobe koje zabadaju nož u leđa, tako podmuklo, nepošteno ljudsko biće, ipak kada pobliže pogledamo, možemo pronaći da smo krivi za neiskrenost. A naša neiskrenost je prema Jedinom koji zaslužuje svaki gram iskrenosti koja naša srca mogu skupiti- Allah, Uzvišeni, Najveličanstveniji.
Mi lijeno klanjamo. Varamo, lažemo, krademo i ogovaramo. Činimo haram našim jezicima, očima, ušima i udovima. Mi smo utonuli u ovaj svijet fitne, dok istovremeno izražavamo našu ljubav i predanost Allahu, s.v.t., i da, iako ova ljubav i predanost mogu biti stvarne u određenoj mjeri, nekada naša djela pokazuju drugačije. Kao rezultat toga možemo doživjeti unutrašnje podvajanje, duboko unutra se osjećamo licemjernim. Mnogi od nas se neprestano prebacuju između dva stanja- stanja pokajanja ili stanja povratka u grijeh, pojedini se vrate na put iskrenosti prema Allahu, s.v.t., dok pojedini zapadaju sve dublje i dublje u grijeh.
Znate li šta smatram najbolnijim aspektom neiskrenosti prema Allahu,s.v.t.? Činjenicu da je Allah, s.v.t., Onaj koji ima sve, onaj kome ništa ne treba, Njemu ne treba naša iskrenost, umjesto toga On je nama potreban. Stoga, neiskrenošću prema Njemu, mi samo štetimo sebi. Guramo sebe preko ruba, upadamo u depresiju, agoniju, samooptuživanje, krivicu, itd. Doista, mi postajemo izvršilac onoga o čemu sam ranije govorila- ali ovaj put prema sebi.
U posljednje vrijeme sve češće preispitujem svoju iskrenost. Pronašla sam da je moje vjerovanje svedeno na dijeljenje citata, ajeta ili hadisa nasuprot pravom izvlačenju pouka i dubine iz njih. Nemarno poput onoga ko postavlja smiješne video snimke mački, uvidjela sam da postavljam bez razumijevanja teške informacije (poput ajeta iz Kur’ana, hadisa, i slično) jednostavnim i nepromišljenim klikanjem. U početku, obmanjivala sam sebe razmišljanjem da je to zaista korisno (i donekle, ne mogu poreći da nije bilo), ali, nakon nekog vremena, postala sam svjesna svoje površnosti. Moja vlastita neiskrenost. I znate šta? Ne želim biti ta vrsta muslimanke. Ja bih radije da budem tip koji, iako izvana može izgledati kao sasvim običan musliman, je duhovno jak i čvrst iznutra.
Sestre i braćo, osjećate li istu bol kada ste neiskreni prema Allahu, s.v.t.? Osjećate li uznemirenje, anksioznost, nelagodu kada znate da griješite prema Najmilostivijem, Najuzvišenijem? Sigurna sam da znate o čemu govorim. I ako znate, ovdje je nekoliko stvari o za razmišljanje- možda naše poimanje da smo neiskreni prema Allahu, s.v.t., je sreća u nesreći. Možda On, s.v.t., želi da shvatimo naše greške i da Mu se vratimo sa novom, čistom, neuništenog sjaja iskrenosti. Zamislite da se ne osjećamo čudno nakon što smo neposlušni Allahu, s.v.t. Koliko je zastrašujuće pomisliti da je Allah, s.v.t., mogao dozvoliti da budemo duhovno utrnuli kao veliki broj drugih koji hodaju Zemljom?
Kako naša neiskrenost prema Njemu može biti bolna, naše pokajanje i povratak Njemu- bez obzira koliko puta- može biti sredstvo našeg spasa.
Dakle, nemojte gubiti nadu u milost Allaha, s.v.t., nakon što se griješili, nemojte ni koristiti svoje neiskrene akcije kao opravdanje da nastavite na svom duhovno destruktivnom putu. Umjesto toga, okrenite se Njemu, nikad ne odustajte od povratka Njemu, jer On može izliječiti i očistiti vas od svih vaših bolova.
A Allah, s.v.t., najbolje zna.
Napisala: Ubah
Izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
