Roditeljima koji žele da im djeca pohađaju nastavu na bosanskom jeziku se poništavaju prijave

1. ljudi ne stvarajte konfuziju, kazite fino sad dal ste iliri ili bogumili. utvrdite to onda lepo po medjunarodnim sudovima pa cemo mi srbi lepo sve da vratimo starim vlasnicima, al samo ako nas osude…..

   Odgovoriti

2. Gde su bre oni koje glasasmo pod sloganom GLASAJ ZA SVOJE 4 godine u fotelju sta je radio ladio da nekazem sta i pricao kako imamo sva prava bosnjake vracali sa azila kazu imate dva ministra sva moguca prava eto sta imamo pokazuje se sedeli gore i kad dodjose izbori ko psi jurnuse da ucine sve protiv jedinog coveka koji je jak i duhovno i umno i patriotski da se bori za ovaj narod i sandzak metodom koju cuje cela evropa ada narode nije niko kriv krivi smo bre mi tim izdajnicima ni jedan glas nebi trebalo dati eno im beograda nasa deca treba da ispastaju njihove dilove i koalicije moje nece vise sigurno nesposobnjakovici ministri bre hej a cekaju da im deca svojim bojkotom i svojim detinstvom i mladoscu brane ideje dok oni pricaju tudju istoriju i potvrdjuju stavove koji se kose sa nasim identitetom i prosloscu dok ne dodje onaj ko je iskren i hrabar i pametan da nas prestavlja ne zanima me bre vise prica ni jednog od ovih beogradjana i nazovi doktora.

   Odgovoriti

3. Podrzavam svaki iskren napor vracanja bosanskog jezika u obrazovni proces bosnjacke nacionalne zajednice, ma sa koje adrese on dolazio. Medjutim, problem je kad drzava totalitaristickim manirom grubo pogazi izbornu volju za nacionalno vijece bosnjackom narodu I da tehnicki mandat nelegitimnom Vijecu, koje ni sami cinovnici aktuelne vlasti osporavaju u zadnje vrijeme. Apsurdi u drzavi Srbiji I Sandzaku.

   Odgovoriti

4. Odvojite se Sandzaklije kao sto je Kosovo.Tada vratite sve sto su vam oteli .prisvojili sve sto je nekada bilo vase SANDzAK I SANDzACKO. jezik kulturu sve su izvrnuli a svakako koriste tudje oteto.Pominju da ce vratiti Izmisljenu debilsku glagoljicu koju samo oni razumeju.Da je vredela svi bi je koristili u Jugoslaviji bivsoj.Ko ima pravo da unisti I brani necije jezik kulturu zivot.Ova zemlja je vasa .Niste niodkud dosli a I da ste vekovima ste tu.Size nego svi drugi I image pravo koristiti vas identitet…Budite jaki I uporni sa velikim pravom.Kakva vlada Srbije?Vidite I svima je jasno od kakvih je ..?… sastavljena…. Cilj I'm je day vam oduzmu sve I polako vas proteraju iz srbije kao sto uvek cine samo Sada na drugojaciji nacin zbog svetske javnosti Prave prisile da sami napustate gnjista I oddlazite da ni sami ne Nate kuda?…

   Odgovoriti

   • ljudi ne znaju da se sandzak vec zvao sandzak i pre nego sto ce se zvati sandzak tako da s punim pravim trazis da se sandzacko vrati sandzaku. a mozda treba i potraziti bogumile da se i njima vrati sve bogumilsko.

     Odgovoriti

5. Slican problem je postojao na Kosovu za vrijeme Ibrahima Rugove.

   Odgovoriti

6. Djekna jos nije umrla, a kad ce ne znamo!!!!

   Odgovoriti

7. “Kanton Sandžak”???

   Ne lupetaj, Samire. Nikad. A možda ni tad.

   Odgovoriti

   • Kad bi se “Krsman” pitao za nasu sudbinu…bilo bi naravno nikad, ali za nasu sopstvenu sudbinu pitamo se mi “boshnjaci” jer smo autoktoni na svojoj teritoriji u svojoj zemlji i tu imamo prava da odlucujemo o svojoj sudbini i ostvarujemo osnovna ljudska prava. Nismo mi musafiri u Sandzaku da se prema nama ova drzava ophodi kao prema musafirima-turistima. Mi smo autoktona zajednica koja zahteva svoja prirodna i osnovna ljudska prava.

     Odgovoriti

     • Samire slažem se da ste vi u Srbiji na svojoj teritoriji u svojoj zemlji. A do juče si hteo istu da naseliš azijatima i afrikancima.

     • Naravno da to i dalje zelim,pa Srbija je jedina zemlja u evropi u kojoj se ne naseljavaju ljudi sa drugih kontinenata iako svi imamo humanisticku odgovornost prema ugrozenim narodima sa drugih kontinenata. Srbija mora po uzoru na Evropsku Uniju da aktivno ucestvije u podeli odgovornosti prema ratnim izbeglicama sa svih kontinenata i moje aspiracije u tom smislu su i humanisticki opravdane. Pustinju od Sarajeva do Sjenice zelim da naselim ugrozenim narodima i povezem srce sa dusom najvecim sevapom Islama koji od svih nas zahteva da se pruzi utociste ljudima koji stradaju.

     • Draga Olja, ne znam koliko imas godina i ne zelim da te vrijedjam ali izgelda da si oralno sposobna. Evo ovaj moj mladji brat blizanac ( iz donjeg rublja), bi vrlo rado upoznao tvoje oralne sposobnosti, pa kad budes imala vrijemena i prostora javi se da organizujemo politicki sastanak. Siguran sam da su tvoje oralne sposobnosti na nivou, nemoj nas razocarati molim te, spremno smo da investiramo za taj sastanak.

     • a jel proso ramazan?

     • Dragi Nusrete,
       nažalost ne praktikujem takve susrete.
       A političke sastanke, dajem ti besu,
       možemo upražnjavati na Sandžak pressu.

     • Tako Olivera, kad se zena na Besu pozove onda je jasno da ima ilirske korene…Nije Olivera tako provokativna kako je vi tumacite. Moracu da zastitim njeno pravo na sopstveno misljenje. Svako ima pravo da izrazi svoje stavove a nama muslimanima je zabranjeno da vrjedjamo i budemo vulgarni!

     • Samire, uopšte nisam opterećena korenima toliko kao vi Bošnjaci. Reč “besa” mi je bila zgodna zbog rime. Naprosto htela sam na Nusretovu vulgarnost da odgovorim u stihu, deluje mi uzvišenije nego da mu pišem prozu.
       P.S. Primetila sam da si vrlo kulturan i ne vređaš neistomišljenike. Ako je to odlika muslimana, onda velika većina musafira koja sebe smatra muslimanima, to ustvari nisu.

     • MA OVA SICA SVE KOMENTARISE I PAMETUJE
       sigurno je doro pumpaju, mislim placaju ….

     • Nicht essen Scheiße…..TI yugodeutscher…
       ne vredjaj dame ,po ovome kako sebi dade nadimak verovatno si radio u nemackoj na ciglama i malteru….trebo si malo kulture nafatat……
       Haben Sie mich verstanden?

     • NE BALAVI POSTRATI ili vec kakav da si.

     • hajde da se napokon slozimo u jednom sto ti napisa..Ti napisa**mister yugo nemac,,,,NIKAD AMA BAS NIKAD NIJE VLASKO CETNICKA HORDA NAMA MISLILA DOBRO..I TO JE FAKAT..svaka ti cast…otkrio si istini…pa ja to uvek javno kazem….sto bih se krio…uvek govorio i govorim…sta je tu novo majke ti…
       Vidis pocinjemo se slagat …..

     • Nadji mi jednu bosnjacku porodicu po prezimenu Samire koja je ovde prisutna preko 100-200 godina. Nema takve. Svi ste vi doseljeni unazad 100-200 godina na ove prostore ili iz Crne Gore ili iz Bosne. Toliko o vasoj autohtonosti.

       Jedini autohtoni narod na ovim prostorima smo mi Srbi, i ovde se nalazimo vec duze od 1500 godina….

     • Dordje…o cemu ti to?!?!
       Po tvojoj prici, vi (SlovenI), ste stariji od nas (Ilira).
       Ne glupiraj se.
       Albanci I Bosnjaci su autohton narod, a vi ste pridoslice.
       Neki od vas su I Maori (Vlasi)….
       A prezimena su se mijenjala, kasnije, kad su nam nametnuli da se sva zavrsavaju na ic.
       Uzmi citaj, obrazuj se….ali ne vasu istoriju, jer nije zasnovana na istorijskim cinjenicama.

     • Morlaci, a ne Maori-greska.

     • @ ro

       Pa nisi daleko, pojedini su divlji kao Maori 🙂

     • A sta pricas, covece? Koji Iliri? Zar je i vas zahvatilo to siptarsko ludilo da ste potomci Ilira? Potomci ste Srba, istih obih koji su poturceni i prisilno ili svojevoljno primili islam. Zato vam se mnoga prezimena savrsavaju na -ic. Gde ti je istorija, kad se prvi put culo za Bosnjake. Da te podsetim-najpoznatija srpska porodica, slavni Nemanjici, vladala je od 12-og do 14-og veka, 1389. bio je kosovski boj, 1492. otkrivena Amerika, a gde ste tada bili vi? Da nije mozda dokaz o vasem davnasnjem postojanju ona Petrova crkva u Novom Pazaru koja se tako lepo vidi kad ulazis u grad, a koja je inace najstarija crkva u Srbii i datira, ako se ne varam, iz 8-og veka, a mozda cak i od ranije? Pa Sopocani, pa Djurdjevi stupovi,pa ostaci Rasa… ‘Ajde boga ti, makni mi se sa tim glupostima!!!

     • Marina…ta crkva je pravoslavna ilirska i od nas nekadasnjih krcana je prepustena srbima jer smo se mi davno oprjedelili za islam. Shvatite da su iliri na vas slovenske pagane preneli pravoslavlje i kriscanstvo jos pre nego je doslo do podele na katolike i ortodoxno-pravoslavne.

     • @ Marina

       Procitaj

       Bošnjaci najstariji narod na Balkanu
       ———————————————————–
       U Poveljama bosanskih vladara se jasno vidi
       Bošnjaci najstariji narod na Balkanu
       Ono što je osobito važno jeste da se o historijskoj srednjovjekovnoj Bosni može diskutovati i pisati samo kroz sagledavanje Osmanlijskih deftera.

       Bošnjaci najstariji narod na Balkanu
       Takođe se moraju koristiti povelje bosanskih vladara u kojima se može jasno vidjeti hiljadugodišnje postojanje jedne države: Povelja Bosanskoga Bana Kulina je napisana 29. avgusta 1189. godine na starobosanskom jeziku i Bosanskim pismom – Bosančicom.

       POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1234 GODINE – BAN NINOSLAV
       Godine 1234, POVELJA IZ 1323 GODINE – BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ
       Godine 1323, POVELJA GRGURU STIPANIĆU IZ 1323 GODINE – BAN STJEPAN II KOTROMANIĆ
       Godine 1323, POVELJA DUBROVCANIMA BANA STJEPANA II KOTROMANICA IZ 1332 GODINE
       5. avgust 1332.
       Ako Bošnjanin bude dužan i pobjegne – da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. POVELJA BOSANSKOGA KNEZA VLADISLAVA STJEPANOVIĆA IZ 1353 GODINE
       POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1378 GODINE – KRALJ TVRTKO
       10. aprila 1378
       POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1392 GODINE – KRALJ DABIŠA
       17.jula 1392
       POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1397 GODINE – KRALJICA JELENA GRUBA
       13.maja 1397
       POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1398 GODINE – KRALJ STJEPAN OSTOJA
       Godine 1398
       POVELJA KRALJA STJEPANA OSTOJE IZ 1404 GODINE
       6. januara 1404
       POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1405 GODINE – KRALJ TVRTKO II
       24. juna 1405
       POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1419 GODINE – SANDALJ HRANIĆ
       24. juna 1419 POVELJA DUBROVČANIMA IZ 1427 GODINE – RADOSLAV PAVLOVIĆ
       31. decembra 1427
       POVELJA BRAĆI DRAGIŠIĆIMA IZ 1446 GODINE – KRALJ TOMAŠ
       22. avgusta 1446
       POVELJA IZ 1453 GODINE – HERCEG STJEPAN VUKČIĆ KOSAČA
       19. ula 1453
       POVELJE IZ 1461 GODINE – KRALJ STJEPAN TOMAŠEVIĆ
       23. novembar 1461

       Ne posjeduje takvu građu sa takvim dokumentima ni jedna država kao što što posjeduje Bosna.
       Vjerodostojnost tih dokumenata ne može se raspravljati, naročito se ne može osporavati. Dokazano je da su pojedine države svoju historiju bazirale na osnovu mitova, pretpostavki itd. Nažalost to se radi i danas kod pojedinaca. Tako je stvoren destruktivizam čiji je neosponi nosilac Srećko Đaja i njegovi epigoni, kojih ima čitava jedna skupina u Bosni. Posebno se moramo osvrnuti na pitanje šta nam to donose defteri, kakav im je doprinos u stvaranju historijske istine i o srednjovjekovnoj državi i o novoj državi osvajača, za razliku od naših predhodnika historičara, koji su samo mogli nagađati o nekim društvenim i političkim pojmovima, koji su se više naslanjali na svoja osjećanja i sasvim paušalno pisali o svojim državama, Bosna ima original dokumenat na osnovu koga sa tačnom preciznošću sve ovo dokazati.
       Međutim i danas veliki broj historičara naših komšija ili čak i naši historičari katolici i pravoslavci izmišljaju neku imaginarnu historiju njihovih naroda pod “turcima”. Svi oni mogu samo pričati šuplje priče, nema mudrovanja ako postoje autentični dokazi, koje nije mogla osporiti čak ni evropska historija. Ne znam samo kako se može pisati o pravoslavcima i katalocima ako Osmansko zakonodavstvo ne poznaje takvu razliku. Defterii jasno govore da su u Bosni živjeli ljudi sa dvije konfesije, Kršćani i Kristjai (bogomili kasnije nazvani). Tako da pripadnika Crkve Bosanske jasno deklariše kao krstjana (bogomila zahvaljujući Đaji). Zbog toga je čudo da se ignoriraju defteri koji upućuju na pravu istinu države Bosne. U srednjovjekovnoj Bosni, Bošnjaci su bili pripadnici heretičkog vjerovanja i nisu priznavali ni katoličku ni pravoslavnu crkvu. Šta više, od ovih crkvi im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tokom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na našu zemlju sa ciljem uništenja bošnjačke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretičkih Bošnjaka na katoličanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467. godine i kroz period Otomanske Bosne, Bošnjaci postepeno primaju Islam.

       Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno, katoličke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, odrođuju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katoličkim hrvatima. Veoma je važno istaći dokumenta na koji su to način radili Srbi. “Prema srpskom zakonodavstvu XIX vijeka svaki doseljenik i stranac koji je u Srbiji deset godina, postaje Srbin. To stoji već u Ustavu iz 1835. godine, glava jedanaesta: “Svaki u vrijeme obnarodovanja ovog ustava u Serbskoj službi u Srbiji i izvan Srbije nalazeći se činovnik ili služitelj hrišćanskog vjerispovjedanja; svaki, komu je deset godina prošlo od kako se nalazi u Srbiji nalazi, ili koji nepokretnu imovinu u njoj ima, smatra se Srbinom…” (Ustavi Knjaževine Srbije,Beograd 1988.)

       Pored ovih administrativnijih Srba bilo je i kupljenih. Vasa Pelagić je savjetovao učiteljima da čim stupe u školu nauče da na pitanje đaku: “Ko si ti, mali?” odgovore: “Ja sam Srbin”. “A bilo bi i dobro”, veli dalje Pelagić, ako bi se našli dobri ljudi koji bi tom prilikom dali djeci po koji krajcer, kako bi u njemu probudili želju da tako odgovori. (Obuše-nikova, Freidzon, sedmi međunarodni kongres slavista 1973:129. Očigledano da je Srbija sve upotrijebila za asimiliciju svih onih koji su se nalazili na njenoj teritoriji pa i van te teritorije (Bosna…). U ostvarenju tih ciljeva pomagali su i oni koji su anektirali Bosnu i Hercegovinu.
       Tokom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokušaj očvršćivanja jedinstvene bošnjačke nacije bio je osuđen na propast, iz razloga što je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora – Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907. godine. Prof. Dr. Muhamed Filipović pojašnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etničkom smislu bili Bošnjaci “i to tokom cijele naše historije, a posebno u vrijeme državne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bošnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja počinje od sredine 19. stoljeća, nije počela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u naše pravoslavce i katolike.” Istaknuti bošnjački intelektualac, Adil Zulfikarpašić napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja našeg naroda i “katolički i pravoslavni pisci u Bosni, naročito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bošnjacima.” Prof. Dr. Mustafa Memić se slaže, i ističe: “Od sredine XIX stoljeća od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba među ovim nacionalnim pokretima da prisvoje što veće dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada počinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bošnjaci… Taj proces se putem nacionalističkih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline.”
       Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranović je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Može se reći da ne postoji ni jedan naučni dokaz koji bi potvrdio da su Vlasi Srbi, što se može vidjeti i u Dušanovaom zakoniku: 77. (76)

       O POTKI

       Potka među selima 50 perpera, a Vlasima i Arbanasima 100 perpera. I od te potke caru polovina, a polovina gospodaru čije bude selo.

       O VLASIMA

       U selu gdje se zaustavi Vlah ili Arbanas, u tome selu da se ne zaustavi drugi koji za njim ide. Ako se zadrži na silu, da plati potku i što je ispasao. Sve ovo je trebalo negirati u čemu je prednjačio u najnovije vrijeme Milenko Filišović.
       Kao plaćenik srbijanske Vlade, Petranović je 60-tih godina 19. stoljeća oko sebe okupio čitavu mrežu istomišljenika, koji su radili na širenju srpskog nacionalnog identiteta među bošnjačkim pravoslavcima, ali i među dijelom Bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martić, koji je živio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranović, u svojim Zapamćenjima navodi da je Teofil Petranović bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovićevoj knjizi – Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine – Novak Kilibarda piše da je Petranović “cijenio ukazano povjerenje vlade Srbije, pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862. do 1869. godine neprekidno širio srpsku propagandu…” Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranović “kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao više novčane potpore nego ijedan drugi povjerenik.”.
       Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svojoj biografiji, Stjepan Radić je u Petrogradu, u društvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. “pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledišta zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najviše sa gledišta čisto narodnoga, radi toga jer se Bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve više priznaju hrvatima u narodnom i političkom smislu.” Bitno je napomenuti da su i brojni katolički misionari još od srednjeg vijeka radili na širenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju heretičko vjerovanje Bošnjaka. Međutim, ovi misionari nikada nisu širili hrvatstvo, stoga ni bošnjački katolici nisu imali razloga da se tako osjećaju niti su se tako osjećali. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti. Čitav ovaj fenomen, u svojoj čuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku,” koju je objavio list Bošnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Bašagić riječima: Znaš Bošnjače, nije davno bilo, Sveg’ mi sv'jeta nema petnaest ljeta, Kad u našoj Bosni ponositoj, I junačkoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja do Brodskijeh vrate, / Nije bilo Srba ni Hrvata. / A danas se kroz svoje hire, / Oba stranca ko u svome šire. Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago, Naše ime ponosno i drago. Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:”Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas….

       Vrijme je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svrtlost istine izvedmo.”Milovan Đilaš svjedoči o bošnjacima iz Sandžačkog kraja, za vrijeme bivše Jugoslavije: Taj naziv je tradicionalan vec od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i družio se sa njima uvijek su govorili da su Bošnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Bešir Zulević iz okoline Rožaja. Bio je nepismen – ja sam ga naucio pismenosti – što nije bilo teško, jer je bio veoma bistar…uvijek je govorio da je Bošnjak. A i Vuk Karadžic je upotrebljavao taj termin – Bošnjaci. (Milovan Ðilaš i Nadežda Gaco: Bošnjak Adil Zulfikarpašic; isto vidi: Polje, br. 36) Prof. Dr. Darko Tanasković, koga Srbi smatraju najvećim orijentalistom, o bošnjaštvu kao nazivu kojim se označava etnopolitička koncepcija, kaže da je “suština u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovništvo, s neprekinutim etničkim, kulturnim, psihičkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive Bošnjaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime.” (Polje, br. 36). U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Načertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Načertanije on narod Bosne naziva bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost – i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji: “Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva…” Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje počinje polovinom 19 stoljeća podudarajući se sa periodom u kojem su pisane Načertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: “…ako bi se prije ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo…
       K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate…” Nadalje, predlaže da se: “nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi…obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli.” Da bi plan Velike Srbije tekao bez većih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se “ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka” i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to isključivo “u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka” i od strane “čoveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajućeg.” Meta njegovog programa bili su i katolički Bošnjaci: “Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri.”Bosna nikada nije bila ni hrvatska, ni srpska – ona je od pamtivjeka, pa sve do polovine 19 stoljeća, bila zemlja Bošnjaka različitih vjera, zemlja Bosanaca. Jedan od najcjenjenijih historičara u svijetu, po pitanju historije svih južnoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaić u svome djelu “SREDNJOVJEKOVNA BOSNA – POLITIČKI POLOŽAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE” (Zagreb, 1989.), naučno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaić potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaić dolazi do sljedećih konstatacija: No, ove nevješte projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Šišićevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne.

       Međutim nekritički izvještaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze poslužiti kao podloga za zaključke samo onom historičaru kome nije odveć stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni položaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno išle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a još manje vješta konstrukcija barskog nadbiskupa koji piše sredinom 12. stoljeća. Posve razumljivo da Ćirkoviću za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu poslužiti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zašto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeća kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado učinio,onda kritičkom historičaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od početka bila BOSANSKA…
       Bosna i Hercegovina maternja država autohtonog bošnjačkog naroda (ma gdje on živio), dok je maternji jezik svih Bošnjaka, bosanski jezik bilo da oni žive u Bosni ili izvan nje. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su maternje države srpskog, crnogorskog i hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti usmjerene protiv bošnjačkog naroda od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa unaprijed su bile i ostale osuđene na propast. Jedna od najmizernijih aktivnosti kojima se ovi propagandisti bave jeste pripajanje bošnjačkih velikana srpskom, odnosno hrvatskom nacionalnom korpusu, kao i korištenje historije u nacionalno-romantičarske, političko-ideološke, svrhe uperene protiv naše zemlje i našeg naroda.Pošto su planovi ostvarivanja etnički čiste Velike Srbije odnosno Velike Hrvatske još od početka bili osuđeni na propast, šovinistički nastrojenim intelektualcima i nije preostalo ništa drugo nego da prisvajaju bošnjačko nacionalno blago i niječu historijsko pravo bošnjačkog naroda na svoju zemlju, ime, jezik, književnost, tradiciju, i dr. Zbog toga je veoma važno raditi na okrivanju istine koja je sigurno do sada prekrajana po volji onih koji su je pisali.Ukratko rečeno, svako kreiranje lažne historije i nacionalni romantizam – u cilju asimilacije bošnjačkog naroda i pripajanja bošnjačkih velikana srpskom ili hrvatskom nacionalnom korpusu – je krajnje rečeno suludo i ništa drugo nego propagandni terorizam neviđeno podmuklih razmjera.
       Projekat Poznati Bošnjaci je direktan odgovor na bilo koju vrstu historiografske propagande uperene protiv bošnjačkog naroda, odnosno bošnjačkog nacionalnog blaga i kulturno historijsko-znanstvenih dostignuća bošnjačkog naroda Bosne i Hercegovine i šire. Zanimljivo je spomenuti falsifikovanje povelja Bosanskih vladara, koje su pisali pisari na dvoru a inače je poznato da se još nije pojavio ni jedan orginal tih povelja već su sve kopije.Posebno bi se osvrnuo na pisanje pojedinih danas Bošnjaka koji žele da kopiraju dosadašnje historičare Srbe i Hrvate a i ponekog Bošnjaka te u svojim djelima pokušavaju dokazati nešto što opet nema nikakve historiske podloge a niti istine.Predajući vlast i svoje tvrđave Bosanska vlastela nije morala prihvatti islam tačno je da su pojedinci prihvatali islam i nijesu to krili kako se hoće dokazati.

       U sumarnom popisu Sandžak Bosne iz 1465/ 68 pokazuje da je bilo mnogo onih koji su Osmanlijama predali bosanske tvrđave,nije tu u pitanju bio samo vojvoda Radak u Bobovcu mnogo njih je učinilo takav korak i iste takve poteze i koji su zadržali svoju vjeru ili su ja naknadno promjenili.Naročito se može uočiti kako su naši preci odmah slati u daleke zemlje u ratove protiv Uzun Hasana u Perziji ili Crnojevića u Skadar. Dokazivanje kako u Osmanskoj vojsci nijesu moglu učestvovati drugi osim samo muslimana je opet nepoznvanje historijskih podataka ili njihovo nepriznavanje.
       Navešću primjer iz Osmanskih deftera 1465/68. o kojima se ne može diskutovati, polemisati jer ne postoji vjerodstojni dokument nego što su defteri. Očigledno je da i danas veliki broj broj naših sugrađana i naših susjeda izmišljaju neku imaginarnu historiju. Ne može se niti ima dokumenta koji će dokazati ili tvrditi kako smo eto bili pod « Turcima ». Osmanlije nijesu dovodile svoje ljude i postavljali ih kao timare – spahije. Timar Radoja, sina Perinova i Petre, sina Radičeva: Da bi kršćani po imenu Radoje, sin Perinov i Petre, sin Radičev, na lahk način, bez obaveza uživao ovaj timar, oni ga nisu dali knjižiti u defter. Međutim zbog toga što je sada spomenuti Radoje umro, a spomenuti se Petar nije odazvao na dužnost, ovaj timar je, naosnovu Ajas-begovog pisma, dat jednom od mazula (kandidata, koji je ranije imao timar /m.p/). nevjerniku Tvrdku da ga uživa i obavezno ide u rat. (sumarni popis Sandžak Bosna iz 1468/69.god str 94. Timar možemo podjeliti na dva dijela: Kilič timar – to je timar koji se dodjeljuje ratnicima iz redova sultanove konjice, ili spahijski timar. Nosilac ovakvog timara obavezan je odazvati na svaki odlazak na carsku vojnu ili vojnu koju predvodi namjesnik pokrajine po odobrenju sultana. Drugi timar je Eškenzi timar – to je timar svakog ratnika iz reda sultanove konjice – spahija. Isto što i Kilič timar. Stvarno značenje je timar onoga koji ide u rat.
       Naročito je važno spomenuti da se u vrstu Kilič timara svrstavaju i timari službenika u obrazovanju i prosvjeti, kao što su imami džamija ili vjeroučitelji koji se neizdržavaju iz vakufa. Timarnik nije imao obezbjeđen stalni status timarnika. Tu privilegiju je mogao koristiti samo dok je obavljao i mogao obavljati vojničku službu ili bilo koju službu od navedenih. Mjesto u koje će to obavljati određivao je aga tako da je mogao biti premještan iz mjesta u mjesto, zavisno od potreba carstva.
       Posebno se treba osvrniti na starješine Vlaha, na njihove vojvode i knezove, primućare koji su uživale baštine, međutim bili su oslobođeni svih poreza, ali su zato i oni imali obavezu učestvovanja u rat sa spahijama. Napredovali su obično, nakon značajnih akcija tako da ih je bilo čak i na najvišim položajima u državnoj administraciji ili vojsci. I svi ostali vlasi imali su vojničke obaveze, na taj način što je iz svakih deset kuća u rat išao poje jedan potpuno opremljen vojnik. Iz deftera se jasno može vidjeti da su današnji takozvani bosanski katolici i bosanski pravoslavci istvari čistog vlaškog porijekla. Jedan mali dio bosanskih muslimana je takođe ovog porijekla. Vjera koju su prakticirali Vlasi je krstjanska ili kako je to poslije nametnuto (narodnim žargonom, bogomili) ili katolici ili pravoslaci poslije dolaska Osmanlija na teritoriju Bosne, pravoslavlja ranije nije bilo.
       I pored negiranja postojanja Bosanske crkve od strane i pravoslavlja i katoličanstva možemo sa tvrdnjom reći da je ona zasvjedočen kao dominantna religija srednjovjekovne Bosne. Osmanlije to svjedoče u svojim defterima. Ne možemo tačno utvrditi koji je to omjer kristjana vjernici Crkve bosanski) i katolika, međutim istraživanja govore da je katolicizam bio potpuno potisnut iz Bosne sve do 15. vijeka, a osobito do poslednjeg kralja bosanskog. Preuzimanjem kraljevstva on je silom pokrštavao krstjane ili ih proteravao pomoću franjevačkih svećenika. Dolaskom Osmanlija krstjani mirnim procesom prihvataju islam bez prisile, kao i mnogi Vlasi. Jako zanimljivo i možemo reći jedinstveni fenomen na koji se traži odgovor i danas: Kako to da u zajedničkim borbenim redovima, pod istom zastavom jednako ginu i gospoda i « fukara » ? Šta je to što ih je vezivalo za zajedničku akciju iako je njihov klasni položaj divergentan? Ovo pitanje svih pitanja ostavićemo otvoreno za dalja izučavanja i istraživanja. Na kraju bih se samo osvrnuo na Kosovski boj od koga su Srbi napravili kosovski mit, vjerovatno su to mogli i Hrvati da urade sa Krbavskom bitkom, ali bilo bi baš previše mitova.

       Osmanlijska vojska na čelu sa Muratom prebacila se na zapadnu obalu Morave i polahko napredovala ka Kosovu. Prvi odred je vodio veliki vezir, drugi – princ Bajazid, treći – Aini-beg, četvrti – princ Jakub, peti Saridže-paša, a šesti – sam Murat. Na Kosovo polje, koje se nalazilo na granici Bosne i Srbije, već je bila skupljena saveznička krstaška vojska. Stajale su obje vojske jedna naspram druge. Vojska Krstaša ili (nevjernika od sedam jezika (Srbi, Bugari, Bosanci, Albanci, Vlasi, Poljaci i prema svjedočenju osmanskog historičara, i Madžari) na čelu tih odreda stajali su Lazar – srpski knez, i bosanski kralj Tvrdko. Bitka je završena smrću sultana Murata i kneza Lazara, čija je pogibija iskorištena za pravljenje Kosovskog mita, iako od tog trenutka teritorija Srbije pripada Osmanlijama. Zaključivanje mira sa naslednikom Lazarovim Stevanom koji priznaje vlast Bajazida pri čemu je morao ispuniti tri uslova: morao je sudjelovati u ratu kao Bajazidov saveznik, da mu da sestru za ženu, te da mu od iskopavanja srebra, šalje godišnji porez. Tako je Lazareva ćerka Olivera postala prva sultanija na Osmanskom dvoru.

     • “Od Kulina bana i dobrijeh dana” – bošnjačka izreka
       Na prostoru današnjeg Sandžaka, u Srednjem vijeku, naizmjenično su vladale bošnjačke i srpske dinastije. Bosnom su vladali Kotromanići, a Raškom, kako se spominje, kasnije Srbijom, Nemanjići. Doseljavanjem Slovena, po dokumentima kao robova – servus, na prostor Sandžaka pod uticajem tadašnje Vizantije dolazi do formiranja srpske nacije i raseljavanja i asimilacije većeg broja ilirskih plemena Autirijata i Dardanaca koji su prvobitni i autohtoni stanovnici Sandžaka, preci današnjih Bošnjaka.

       Stefan Nemanja
       Nemanjići su prva srpska dinastija i zavladali su dijelom današnjeg Sandžaka, tačnije Raškom. Rodonačelnik Nemanjića bio je Stefan Nemanja (vl. 1168-1196). Naziv teritorije Raške je ilirskog porijekla i po njoj se zove i rijeka nad kojom se nalazi tvrđava. Teritorija Raške obuhvata okolinu tvrđave i rijeke Raške. Kada je Nemanja postao župan, svoju prijestolnicu je smjestio u Arsu i vremenom je ta tvrđava mijenjala naziv od Arsa u Rasa – Ras, stari ilirski grad. On je kršten kao katolik i u početku ga je privlačio katolički Zapad. Imao je želju da sklopi savez sa Karlom Fridrihom Barbarosom, njemačkim carem. On je u pohodu na Jerusalim (Kuds) prošao kroz Sandžak i očekivao je to učiniti u njegovom povratku, ali se on sa ovog putovanja nije nikada vratio. Nemanji je, poslije toga, bilo neizbježno potpadanje pod uticaj Vizantijske crkve, jer je Vizantija u to doba bila veoma jaka.

       povelja Kulina bana
       Sa druge strane Drine vladao je Kulin ban (vl. 1180-1204), najpoznatiji bosanski vladar. Bio je Bošnjanin, kako sebe opisuje u dokumentima, i prvi vladar sljedbenik bogumilskog vjerovanja. Njegova teritorija je bila znatno jača od Nemanjine. Poznata je njegova povelja Dubrovčanima i garantovanje im slobode kretanja. On je u Bosni sagradio prvu bogumilsku bogomolju. Njega je ugarski kralj Emerik prijavio kod pape Inoćentije III zbog njegovog slijeđenja bogumilstva i Papa, pošto je u Evropi njegovim blagoslovom stradalo oko milion sljedbenika ovakvog vjerovanja, proglašava krstaški rat protiv Bosne. Ban Kulin, da bi sačuvao svoj narod, pred Papinim izaslanicima samo formalno prima katoličanstvo.
       Jedan od poznatih Kulinovih nasljednika je ban Stjepan (vl. 1204-1232). Njega je Katolička crkva uspjela smijeniti i postaviti Mateju Ninoslava (vl. 1232-1253), ali se i on otima njihovoj kontroli, prima vjeru bogumila i počinje je javno ispovijedati. Protiv njega i Bošnjana se ponovno proglašava krstaški rat u kome ih je jako puno stradalo. Uprkos svemu, ban Mateja uspijeva sačuvati svoju vjeru i odbraniti svoju državu. Jedan od poznatih vladara Bosne je i Stjepan II Kotromanić (vl. 1314-1353). On je upamćen kao veoma odlučan i sposoban državnik i teritoriju je uspio proširiti u pravcu Jadrana, čime se dokopao mora i Bosni otvorio put u svijet.

       Dušen Nemanjić
       Što se tiče Raške, jedan od poznatih Nemanjinih nasljednika je Stefan Dečanski. Raška se polako širila ka istoku i jugu i tako se on kruniše za kralja i svoju teritoriju naziva Sprskom kraljevinom. Poslije njega najpoznatiji je Milutin Nemanjić (vl. 1282-1321). On je na Kosovu sagradio najveći broj manastira. Poslije njega najznačajniji za Srbe postaje vladar Dušan Nemanjić (vl. 1331-1355). Dušan je prozvan „silnim“ jer je svoju teritoriju proširio na sjever do Dunava, na istok do Bugarske, na jug do Egejskog mora, ali jedino na zapad nije imao puno osvajačke sreće. Uspio je osvojiti samo Hum (današnja Hercegovina). Godine 1346. Dušan Nemanjić se u Skoplju kruniše za cara Srba, Grka, Bugara i Albanaca, međutim to mu Vizantija i Rim nisu priznali. Car Dušan je u nekoliko navrata pokušao da pokori bana Stjepana II i tako je više puta opsjedao glavni grad Bobovac. U Bosni je doživio teške neuspjehe i potom bio primoran da od Bosne digne ruke. Njegovim povlačenjem ban Stjepan II vraća pod svoju kontrolu osvojeni Hum. Pred neočekivanu smrt, Dušan Nemanjić premješta svoju prijestolnicu iz Rasa u Prizren. Njegovom smrću nasljeđuje ga njegov sin Uroš, koji je zbog upropaštavanja carstva prozvan „nejakim“.
       Vladavina bana i kralja Tvrtka Kotromanića (vl. 1353-1366. i 1367-1391) bila je najduža i najvažnija u istoriji Bosne. On je učvrstio svoju vlast i Bosnu ojačao na svim poljima. Njega je uzeo u zaštitu ugarski kralj i nametnuo mu zadatak da proganja sljedbenike bogumilskog vjerovanja. Zbog toga njega Bošnjani-bogumili, na čelu sa njegovim rođenim bratom Urošem, proganjaju iz Bosne, ali se on ubrzo, uz pomoć ugarskog kralja, vraća. Bosna je u njegovo vrijeme imala najveću teritoriju na Balkanu, cijelu današnju Bosnu, Dalmaciju, Crnu Goru, Sandžak i istočne dijelove Srbije. U Sandžaku je tačnije obuhvatala teritorije današnjih opština Priboj, Pljevlja, Prijepolje, Nova Varoš, Sjenica, Bijelo Polje i Donji Kolašin. Sve ove teritorije su sljedećih 505 godina bile u sastavu Bosne, a poslije u sastavu Novopazarskog Sandžaka još 34 godine Po povratku iz Ugarske, Tvrtko Kotromanić se 1377. godine kruniše za kralja Srbije, Bosne, Primorija i zapadnih strana u manastiru Miliševo kod Prijepolja (koje se danas nalazi u Sandžaku). Ovu činjenicu niko ne poriče, ali smo u osnovnoj školi učili da je Tvrtko bio ”kralj Srbije”, što je, dakle, očigledna obmana. S druge strane Drine brojni srpski velikaši su vodili borbu oko vlasti. Kao pobjednik izlazi Lazar Hrebeljanović (vl. 1371-1389) i proglašava se za kneza Srbije (koja je obuhvatala današnju Centralnu Srbiju sa sjedištem u Kruševcu). Protiv njega se još jedino pobunio župan Nikola Altomanović. Knez Lazar, da bi ga porazio, ulazi u savez sa kraljom Tvrtkom i tako i on biva ugušen.

       Bosna 1390.
       Velikosrpski istoričari kao dokaz za svoje ideje navode što kralj Tvrtko Kotromanić kaže za sebe da je „kralj Srbljem“. Znamo da je Tvrtko bio nosilac bosanske kraljevske krune, ali po raspadu i rascjepu države Srbije, on sebe, time što osvaja njene dijelove, naziva i kraljem Srba, odnosno kako se spominje „Kralj Srbljem“. Taj čin je imao politički karakter jer je na taj način pokušao pridobiti pravoslavno stanovništvo i dobiti međunarodno priznaje za bosansku krunu. Pored političkog, ovaj čin je imao i ekonomski karakter, jer je on tim proglašenjem zadobio pravo na „Mitrovdanski prinos“ koji su Dubrovčani plaćali Srbiji. Da je Kralju Tvrtku titula “Kralj Srbljem” bila samo od ceremonijalne važnosti pokazuje i činjenica da Kralj Tvrtko 1390. godine odbacuje tu titulu u potpunosti, te od tada njegova titula glasi ”Kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja”
       Kao zaključak svim ovim tvrdnjama o postojanju dvije zasebne nacije Bošnjaka i Srba bit će i to da mi danas znamo izgled svih spomenutih srpskih vladara, i to putem freski i ikona koje su crtane u crkvama, ali ne znamo izgled nijednog od spomenutih bosanskih vladara, jer oni nisu naslikavani, jer nisu bili kršćani!
       Autor: Usame Zukorlić
       ————-
       p.s. Zahvaljujem autoru na ovako vrijednim podacima!

     • Ova Marina nadmasila i Dr Olju!
       Mora da je neka DrMarina!

     • Leleeee!!! Cak i ta bosnjacka nauka je saglasna da su muslimani u Srbiji i BiH slovenskog porekla, a eto ima jos usijanih glava koji bi neko poreklo od Ilira- sto je cista izmisljotina, samo da bi se pobeglo od svoga pravog porekla. Ali, najtragicnije je to sto neko NE ZNA KO JE U XXI veku nego se jos oko toga preganja.

     • ja sad nista ne razumem, ko su onda bogumili? ja sam mislio da smo mi srbi pokrali od bogumila crkve a ne od ilira.

     • djordje ras @ ;

       TEHNOLOGIJA i MEDICINA SE STRAHOVITO BRZO RAZVILA za poslednjih 50 godina.
       Tako dzole da vam nepale te mitologije vec se pogledaju argumentovani dokazi genetike balkanski naroda.
       a ono tamo nesto drugacije pise 😉

       ALI HAJD DOBRO, za srbe je najbolje reko upravo vas glavni serojna cosic kakvi ste,
       evo ti pa pogledaj :

       “Sacuvaj me Boze Hrvatske kulture i Srpskog junastva.”Ivo Andric.

       NEPOBIDNE CINJENICE:
       – RS nikada nije bila republika niti post republika,Sandzak jeste
       – Turska je vladala Balkanom 500 god.
       – Za 500 god,je izgradzeno hiljade Crkava i Manastira,
       za 4 godine 92-96 je na stotine Dzamija u Bosni poruseno.

       -citati TVORCA NOVE SRPSKE ISTORIJE.
       NEPRIKOSNOVENOG idejnika,projektanta SANU-1 i SANU-2,
       najvaznijeg clana SRPSKE AKADEMIJE N.i U.:

       1)DOBRICA ČOSIĆ:Laganje je najbolja vrlina srpskog naroda..Mi lažemo da bi varali samisebe,da tješimo druge,mi lažemo za oprost,mi lažemo da bi seborili protiv straha,lažemo da bi skrivali svoj jad..Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše inteligencije..Mi lažemona maštovit i kreativan način…(roman “deobe”1961. ninova nagrada…)

       2)”Uz američke i evropske laži, ravnopravno, ali sramnije i besmislenije su srpske laži urežiji Slobodana Miloševića, a koje raznose i umnožavaju generali, političari inovinari: okupacija Kosova tumači se odbranom državne celine i suvereniteta. Uporušenoj, obogaljenoj i poraženoj Srbiji sa hiljadama ubijenih i ranjenih, proglašavase nacionalna pobeda. Farsa za farsom! Nadrealizam istorije”. Dnevnik DobriceĆosića, u noći kada je NATO obustavio bombardovanje Jugoslavije

       3)”Laž je srpski državni interes.” Dobrica Ćosić

       4)”Laž je u samom biću Srbina”. Dobrica Ćosić

       5)”U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.” Dobrica Ćosić

       6)”Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…” Dobrica Ćosić

     • hahahaha,,Mister yugodeutscher…samo ti izvaci reci iz konteksta ,to mozes pricat tvojim neukim saborcima …na palimo se mi na to….znasli ti da je sada mesec ramazan ,mesec ibadeta i beriketa i da su sejtani vezani u lance…a ti se vidim oslobodio pa sejes ovde kojekakve gluposti…nemoj da dozivis hidzru ,pa ti onda nece trebat tevba ….i sigurno znaj da se sunce nece pojavit sa zapada… vecito ce trajati tvoja tevba…neces se moci oprat…ni rekjatima sunneta ,ni sabahom ni podnevom ni aksamom…cuti tu mulo jedna ,mislis da je svaka izgovorena laz istina..moze to proc kod nekih tvojih…. sejtan si ti u mesecu ramazanu i nista te ne moze oprat…..

     • postcards from past @:
       Pa pronadzi i pricitaj sam i uveri se, klepeto jedno.
       I nemoj mi ti o ramazanu i ti tvoje nabuloze sta je haram.
       nIKAD AMA BAS NIKAD nije VLASKO CETNICKA HORDA nama mislela dobro i to je FAKT !!!
       A ovo sto je ovaj dzole copavi cosic, usput krepo je prije neki dan,
       napisao, sta ti ja mogu sto se coveku parr put u zivotu otelo
       te je istinu reko i napisao.
       Mada i kad zaboli, istina je istina.

     • Djordje…vi imate svoje tumacenje Istorije a svi ostali narodi u vasem okruzenju pa i sire od Moskve do Beca, Washingtona i Tokija imaju skroz drugi pogled na balkansku istoriju. Zar mislis da smo svi mi ostali lazovi a da je samo vasa interpretacija istorije tacna? Da ti ponovim. Mi iliri smo vam dali humanitarni azil na Balkanu u 6 veku jos dok smo mi bili kriscani a vi uglavnom pagani…i krscanstvo ste primili od nas ilira. To sto smo danas mi u najvecoj mjeri muslimani netreba da vas opterecuje…mi smo uvjek bili i moderniji i napredniji od vas.

     • Hajde da se malo igramo istorije….halo bolan pa nije ovo srednji vek da hadjije i imami pisu knjige i serviraju istinu koja se sultanu ili raji svidja…
       Evo ja cu ti rec ko ste vi muslimani pa ti prihvati ako hoces …a i ne moras.. jer to .tvoje autonomno pravo sto smo ti ga dali…..
       Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla naši domaći muslimani po dolasku Turaka Osmanlija od kojih će primati islam? Odgovor se nameće sam po sebi. Bilo je muslimana koji su bili iz Anadolije i drugih turskih zemalja, zatim Grka, Mađara, Bugara, Albanaca, Kurda i dr. kao turskih činovnika, uleme i vojnih starešina, ali je to bilo zanemarljivo malo u odnosu na masu domaćih muslimana koji su bili poreklom Srbi. I ti

       su, tzv.Turkuše, ustvari, srbizirani, jer su često ženidbeno-udadbenim vezama sa našim muslimankama pa i hrišćankama, prihvatili naš jezik, pismo i mnoge narodne običaje. Najbolji primer za to je prostor Sjeničko-pešterska visoravan, oblast Novog Pazara i Tutina gde su se u 18.veku doselili albanski katolički Malisori. Tu se najvećim delom islamizirali, prihvatili srpski jezik i postali naši muslimani.Islam je bolan prihvatan iz pragmaticnih razloga…sto da ne jarane…to ti je moderno danas…pelazis iz kluba u klub….olaksavas sebi laksi zivot ,jebes suzivot.,materijalno jacas….a i drugo vreme bolan nije ko sad..i da ti ne pricam sta bese u 18 veku na prostoru sjenicko pesterske visoravani,oko bihora ,rozaja ,srednjeg i gornjeg polimlja,kada bese onaj rat izmedju turaka i austrougara…valjda se zvahu Becki i Marejski rat….e tada dodje bolan do totalne diferencijacije na verskoj osnovi….hriscani podrzase austriju i mletacku republiku a muslimani osmansku imperiju…a kako je sve krenulo da se desava ranije ti me pljuni ako muslimani jednog dana ne kazu da im je maternji jezik turski….kakav bosanski ili bosnjacki…to ti je fakat i na tome se radi…..no nemere to odmah…al nas to ne interesuje…bujrum ! sta god hocete…samo nas nemojte uznemiravat…ni mi nismo ko nekad…..promenili se i mi! a vi bas to ne volite..znam ja..hehehe

     • svi znaju, od shanghaja preko buenos airesa do las vegasa, da ste vi bogumili.

   • Samo vas čekamo Krsmane da opet dignete nos.Sledeća oluja će biti do iza Karpata.

     Odgovoriti

     • Sta je Blaz, proradila zedj za ubijanjem?!?!
       Nije vam dosta?!
       Pa poslije ne znate sta cete sa jna povratnicima sto obole od ratnog sindroma te ubijaju svoje porodice.
       E, tako je to, ubijati druge, a nadati se sreci, to bilo nije, niti ce bit.

     • jna???Nema u HOSu jna samo ponosni bosanci i hrvati

     • Aha….pored paravojnih jedinica, Arkanovih cetnika, vojska tvoje drzave je isla, I izivljavala se nad neduznim stanovnistvom BiH.Sta ocekujete nakom toliko prolivene krvi – da vam cvetaju ruze?
       Pa, vam sada krivo sto vas svijet prezire…
       Tako ti je to kad izvrsite genocid.

     • Ovo je vrhunac gluposti, majke mi!!!

     • @ fox,
       Boli istina?!
       Pravda ce se zadovoljiti kad-tad, ako ne od ljudi, od Boga sigurno hoce.

8. Sad je skolski raspust….ali u septembru ce ova pitanja postati veoma vruce teme u Sandzaku i definitivno razlog da boshnjacka zajednica zahtjeva Kantonalno uredjenje u Sandzaku i prenos svih drzavnih ingerencija ukljucujuci i obrazovanje na institucije Kantona Sandzak. Drugim recima Sandzaku je neophodna Autonomija za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i zaista je cudno sto boshnjacka politicka elita jos uvek zvanicno ne istupa sa takvim legitimnim zahtjevima…? Po svim konvencijama medjunarodnog prava kao i po modelima koji su vec primenjeni u zapadnoj evropi boshnjaci imaju prava da definisu svoj drustveno-politicki status u drzavi kao autonomna kantonalna zajednica. Krajnje je vreme da boshnjaci pokazu svoju nacionalnu zrelost, svjest i sposobnost za ostvarivanje sopstvenih prava.

   Odgovoriti

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.