Čiplić: Muftija će izgubiti!

5
47
Svetozar Čiplić, ministar za ljudska i manjinska prava

Za Svetozara Čiplića stvari su potpuno jasne – rok za konstituisanje nacionalnog savjeta bošnjačke nacionalne manjine je istekao, tri liste nisu uspele da se dogovore, pa sledi formiranje privremenog organa od njihovih predstavnika, a uskoro i novi izbori. Bez obzira na najave Bošnjačke kulturne zajednice muftije Muamera ef. Zukorlića da će bojkotovati glasanje, drugog rešenja nema, bar tako tvrdi ministar za ljudska i manjinska prava.

Za to vrijeme, dodatno su se podigle tenzije u Sandžaku, a ministru se na dušu stavljaju optužbe da je ova situacija namjerno izazvana:

– Nikakvih opstrukcija nije bilo. Pola godine radili smo maksimalno transparentno, insistirali da se predstavnici sve tri liste okupe za stolom. Kompromis nije pronađen i mora da se ide na nove izbore.

* Na vaš račun iznijete su veoma ozbiljne kritike zbog malverzacija sa biračkim spiskovima, nepravilnosti tokom procedure izbora i konstituisanja savjeta…

– Neke optužbe su besmislene, poput onih za biračke spiskove, koje su vodile lokalne samouprave, a ne Ministarstvo. Nikakvih malverzacija nije bilo ni kod izbornog postupka, ni prilikom formiranja nacionalnog sajveta. U svim tim optužbama prednjači muftija Zukorlić, koji, koliko vidim, radi po principu ”muti vodu da izgleda dublje”.

* Muftija Zukorlić nije jedini koji iznosi kritike na račun Ministarstva, tu su i ombudsman, povjerenici za ravnopravnost i informacije…

– Ombudsman je dao određene preporuke, od kojih je dio već ispoštovan, na primjer, u pogledu stavljanja poslovnika van snage. Zaštitnik građana nije rekao da je nezakonito postupano nego da u zakonu nije bilo dovoljno jakog pravnog osnova da se nešto uradi, pa je preporučio izmjene propisa. A povjernik za informacije je podnio krivične prijave protiv NN lica iz lokalne samouprave, a ne Ministarstva, zbog neovlašćenog upisa u birački spisak.

* Čedomir Jovanović tvrdi da ovaj problem ne uspijeva da se razriješi zbog internih potreba u djelu vladajuće koalicije. Da li je tačno da ste sve radili pod uticajem ministara Ljajića i Ugljanina, koji podržavaju druge dvije liste?

– Apsolutno netačno. Da sam sam vodio ove pregovore i čitav proces, onda bi zaista postojala osnovana sumnja da sam, namjerno, zbog nekih ljudi koji sjede u Vladi, čitavu priču vodio na ovaj način. Ali, OEBS je od početka tu i prati šta se događa. Jovanović ili ne razume čitavu stvar, ili namjerno pokušava da je zamagli. Problem je u onome ko nije htio da se dogovori, a ne u Ministarstvu, koje je pokušavalo da čitav proces drži u zakonskom okviru.
* Predsjednik Tadić najavio je rekonstrukciju Vlade, strahujete li za svoju poziciju?
– Nemam egzistencijalni strah šta ću raditi kada i ako prestanem da budem ministar. Rekonstrukcija Vlade imala je smisla 2009, ali sada, u predizbornoj godini, nema svrhu, jer će biti potrošeno previše vremena, a poslovi koji se rade biće zaustavljeni.

* Muftija Zukorlić prijeti i internacionalizacijom problema i traži zaštitu od Sarajeva. Može li čitava stvar da se podigne na taj nivo i da se Srbija zaista nađe u problemu?

– Ne može. Već sam rekao da su misije OEBS, Savjeta Evrope i EU od početka uključene u proces i jasno vide šta se dešava – da je muftija Zukorlić pokušao da zloupotrebi nacionalne savjete i da u izbore nije ušao da bi se bavio onim što je njihova nadležnost, već da bi promovisao ideje o autonomiji, povezivanju srpskog i crnogorskog dijela Sandžaka…

* Kakav odgovor države može da bude na to, a da ne bude optužena za kršenje ljudskih prava, nedemokratsko ponašanje…

– Zukorlićeve prijetnje su za unutrašnju upotrebu. Odgovor države na zapaljivu retoriku treba da bude nastavak investiranja u Sandžak, uključivanje što više Bošnjaka u policiju i druge državne institucije. Pa, ko u Srbiji i Evropi Zukorlićeve tvrdnje može da shvati ozbiljno, imajući u vidu da i u Vladi sjede dvojica nacionalnih lidera Bošnjaka. Valjda nisu Ljajić i Ugljanin samo ”ukrasi” u Njemanjinoj.

* Jedan od njih, ministar Ugljanin, takođe je nedavno rekao da se krše prava Bošnjaka u Sandžaku…

– Razgovarao sam s njim o tome. On je mislio ne na političko već na ekonomsko kršenje ljudskih prava, jer građani zbog loše privredne situacije i loše infrastrukture ne mogu da ostvaruju sva svoja prava.

* Da li će ponavljanje izbora dovesti do novih napetosti u Sandžaku? Mnogi strahuju od ponavljanja kosovskog scenarija?

– Ti strahovi su apsolutno neutemeljeni. Srbija ulaže koliko god može u Sandžak, i to je najbolji put za smirivanje tenzija. Politički lider koji hoće da ih diže, da pravi sukobe, ubeđen sam, osuđen je na propast. Zukorlić se i protivi novom glasanju iz straha da neće ponoviti uspeh sa prethodnih izbora.

* Ima li u procesu regionalizacije, koji predstoji, skrivenih opasnosti od novog rasparčavanja Srbije?

– Regionalizacija zahtijeva promjenu Ustava, jer su postojeće odredbe o ovom procesu komplikovane, djelimično i protivrečne. Kada ta tema dođe na red, svi odgovorni političari treba da objasne da regionalizacija nije klica separatizma.

Izvor: Novosti.rs


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

5 KOMENTARI

  1. Ako sam dobro pro;itao, po Čipliću svi u Sandžaku mute jedino on bistar i prepametan da to i kaže i prikaže. Ne znam otkud mu takvo čvrsto ubeđenje da se pitanje neće internacionalizovati, da nema nekakvu funkciju i u drugim vladama . Ako je rekonstrukcija vlade ozbiljna i temeljita, e pa Čipliću i vas dva doČiplića bonbajaž u istoriju i ko zna kad i ko zna gde. Ne ponovilo se.

  2. URBICID U MOM GRADU
    Autor: Fahrudin Kladničanin

    Objavljeno: 14. December 2010. 21:12:44
    Fahrudin KLADIČANIN: Šetajući gradom, osjećao sam lokalno patriotsku ljubomoru, sve je urbanistički predviđeno, isplanirano, ne baš do detalja, ali u većini da. A, grad odakle sam došao pretrpio je najveći urbicid, mada, i naš mentalitet, taj pazarski prostakluk koji se odlikovao time, gdje god je slobodno zidaj i gradi. E, jadno li je. Da, budem kompletan, da bi zidao, neko je morao dozvoliti, tako da! (500 maraka, a kasnije eura, u kancelariji kod Bor džamije i zidaj dokle ti je volja, minimum!).
    Kada sam prije nekoliko godina, istina za volju, Božijim određenjem, odlučio da napustim privremeno grad u kojem sam rođen, ni pretpostavljao nisam, šta će me sve u životu snaći. Nisam otišao da bih lutao, već da bih školu završio, ali kada doguraš do apsolventa, nešto se sve otegne. Studentska praksa! Čudnim okolnostima krenuo sam iz šeher Pazara, baš u posljednjem mjesecu te godine, oko dva sahata poslije ponoći. Ranac, nešto para, koje mi je majka dala, duks i par pazarskih orginala! Zima, hladno, susnježica, čudan neki vjetar, osjećam se kao prosijak, dolazim u grad, u kome još postoji radnička klasa, samo što sam ja stigao prije njihovog buđenja. Prva zimska zora. Avetinjska autobuska stanica, nigdje žive duše, ni taksista, osim jednog beskućnika, koji je prenoćište našao na posljednjoj klupi peronske staze, gdje ne puha promaja, on slatko spava, možda i sanja, kako je u nekom prijatnijem i boljem okruženju. Ne znam ništa. Kuda do centra(?), koja je ovo ulica? Ubjeđujem naivno sebe da je sve u redu, što je najgore, vjerujem u to. Nije ovo veliki grad, ali čovjeka je strah od nepoznatog! – Ova sjećanja mi naviru ovih dana, uostalom nije to tako davno bilo, tri godine i nešto mjeseci. No, kada se prođe preko mosta na Lepenici, i uputi se prema Medicinskom fakultetu, sa lijeve strane je bila jedna livada, gdje se lijepo moglo vidjeti Bubanjsko jezero. Ali, za nepunih godinu dana, tu je kao pečurka iznikao tržni centar, ta prosječna ulica je preuređena u solidan bulevar, sa prelijepim drvoredima, a pos'o je našlo nešto više od 300 nezaposlenih. Živio sam blizu. Pa sam sticajem okolnosti pratio kako se taj dio grada mijenjao, na bolje naravno, evropski, da budem jasniji. Šetajući gradom, osjećao sam lokalno patriotsku ljubomoru, sve je urbanistički predviđeno, isplanirano, ne baš do detalja, ali u većini da. A, grad odakle sam došao pretrpio je najveći urbicid, mada, i naš mentalitet, taj pazarski prostakluk koji se odlikovao time, gdje god je slobodno zidaj i gradi. E, jadno li je. Da, budem kompletan, da bi zidao, neko je morao dozvoliti, tako da! (500 maraka, a kasnije eura, u kancelariji kod Bor džamije i zidaj dokle ti je volja, minimum!). Iza Ekonomskog fakulteta, ogromno prostranstvo, koje pripada Institutu za žito, još pet fakulteta da se izgradi. Ali, početkom ove godine, dio zemljišta je dodijeljen Miškovićevoj „Delti“ za nepunih devet mjeseci, novi objekat, ponovo evropski, preko 150 zaposlenih, falio je još samo „Delta sity“, kako obećaše tako je i bilo. O Fiatu, neću ni da govorim, mnogo je! Znam samo jedno, došao sam u gradu, u kojem su građevinske mašine bile na svakom ćošku, u svakoj ulici, sa 14. sprata jednog solitera, gdje sam živio, u jednom trenutku sam izbrojao 23 krana. Lokalni budžet broji milijarde dinara, oko finansijske podrške koja svakodnevno stiže saglasni su i žuti, plavi, crveni, ljubičasti…Kakva ironija, prije mjesec dana, moja ulica je dobila asvalt, poslije sto godina, ona je jedna od mnogih koje su u toku ove godine predviđene da budu „poklon grada građanima“. Ali, poklonu se u zube ne gleda, već se na sav glas horski izgovara „hvala našem gradonačelniku“ neki idu u takvu krajnost, da gradonačenika izostave, i prekrše protokol, pa se lično zahvale ministru, a neki budu tako bezobrazni, da se ne zahvale ni gradonačelniku, ni ministru, već muftiji direktno! Zahvaljivanju nikada kraja! Kada su bile ove džehenemske vrućine ove godine, našao sam se u avgustu mjesecu u jedno od najudaljenjih sela grada Kragujevca, ispod Gledićkih planina, nema mobilnog signala, televizijskog programa, narod živi, zadovoljan sobom, i ne obraća pažnju na radnike gradskog preduzeća koji popunjavaju ispucale rupe na asvaltiranom seoskom putu u jednoj prelijepoj diviljni. Primjetio sam jedno, nema zahvaljivanja, televizije i tih čuda. Mjesec dana poslije toga u selu Muhovo, svi zadovoljni žutim šljunkom, i naravno “hvala našem…..“. Oni nemaju prijatelje Šumadije, mi imamo „prijatelje Sandžaka“ koji nam istinski i prijateljski pružaju pomoć, posljednja posjeta je svjedočanstvo njihove želje za boljitkom naših zahvalnih građana i građanki. Kada bi tako, jednog dana, sa nekog od solitera u lijepom Pazaru izbrojao toliko kranova, kao prošle godine u Kragujevcu, kada bi u jednom danu 150 Pazaraca i Pazarski bilo zaposleno, ili kada bi stanovnici Muhova skakali po asvaltiranoj džadi, ponosno bi mjesec dana nosio transparent zahvalnosti i na obije televizijske stanice zakupio termin da ponosno izgovaram „hvala našem…“ Ali, ja sam stranac koji se u ovom gradu osjeća kao kod svoje kuće.
    Selam sa Bubnja od mene i cimera!

    EVO KAKI SMO NAROD!!!!!

  3. MUFTIJA, MUFTIJA, MUFTIJA, samo napred, ta dva fikusa neka him na poklon, bar da su lijepi pa da se okite, al daj sta das, i Sandzacki Sejdo i Morina, mogu posluzit svrsi. Da ne bi muftije zaboravili bi nas ko isto su, al ona dva gada nisu tamo zbog nas nego zbog njih da nama cine zlo, zato ih i drze. Prema tome. Sejdo i Morina, spasite Sandzak i ubijte se , ooooo ubijte seeeeeee

  4. Samo samostalana i slobodna REPUBLIKA BOSNJACKI SANDZAK mogu donijeti mir na Balkanu inace se biti uvijek problema tako da ako nije lijepo Bosnjacima u R:B:SANDZAK, nece biti lijepo ni Srbima u Srbiji.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.