Uzvišeni Allah, dželle šenuhu, je objavio: „I nastavi opiminjati, opomena će vjernicima, doista, koristiti.“ (Ez-Zarijat, 55.). Iako je atentat na redakciju fransuckog satiričnog sedmičnjaka „Charlie Hebdo“, koji se desio pod još uvijek nerazjašenjim okolnostima, donio novi val islamofobije i najbrutalnijih napada na muslimane i njihove svetinje, mi kao muslimani možemo puno toga naučiti iz ovog tragičnog slučaja.
Prije svega, po ko zna koji put, potvrdila se kao istinita činjenica da se samo muslimani ograđuju i izvinjavaju drugima za zločine, koje nisu počinili, s kojima nemaju ništa, koje ne podržavaju, koje nisu organizovali i u kojima nisu saučestvovali, dok se drugi ne izvinjavaju ni za one zločine u kojima su bili direktni ili indirektni saučesnici i na koje su nahuškali svoju pastvu, kao što je slučaj sa SPC-om, koja je blagosiljala i dan danas blagosilja organizatore i počinioce genocida u Srebrenici i drugim bosansko-hercegovačkim gradovima, i Katoličkom crkvom koja se, najvećim dijelom, stavila na stranu paradržavne i fašističke tvorevine Herceg-Bosne, koja je odnijela na hiljade nedužnih muslimanskih ali i hrvatskih života, i pokrenula ih sa njihovih vjekovnih ognjišta. Dakle, oni ne osjećaju potrebu da se bilo kome izvinjavaju i da se, u ime kršćanstva/hrišćanstva, ograđuju od zločina koje su počinila njihova kršćanska/hrišćanska braća. Na globalnom planu: da li ste ikada čuli/vidjeli katoličkog/pravoslavnog/jevrejskog/budističkog/hinduističkog svećenika, političkog lidera ili intelektualca da se javno ogradio od zločina koji je počinjen u ime njegove vjere, iako to nisu zločini u kojima je strdalo deset ili petnaest ljudi, nego zločini u kojima su nestali čitavi narodi, gradovi i države. Ostao sam šokiran kada sam čuo da su neki muslimanski intelektualaci, isti dan kada se desio napad, otišli pred Francusku ambasadu i zapalili svjeće ubijenima, sa porukom „ne u moje ime“. Pobogu, čemu toliko dodvoravanje i samoponižavanje. Otkad to muslimani iskazuju počast poginulima paljenjem svijeća? I to prije nego je bio poznat ijedan detalj napada! Zar nije bilo dovoljno da se kaže: „Moja vjera islam nema ništa sa terorizmom i terorom“.
Slučaj „Charlie Hebdo“ nas, također, uči da se principi „svako je nevin dok se ne dokaže njegova krivica“, „jednakost pred zakonom“, „zločin i terorizam ne mogu imati vjerski i nacionalni predznak“, odnosi na sve osim na muslimanske pojedince, grupe i narode. Koliko smo puta čuli u našim medijima izjavu „Genocid u Srebrenici, Prijedoru, Foči je djelo pojedinaca a ne srpskog naroda“, iako sve govori da većina Srba podržava taj zločin i da se apsolutna većina Srba nikada nije ogradila od tih zločina. S druge strane, velikosrpski mediji su, nakon terorističkog napada u Parizu, pokrenuli žestoku kampanju protiv Bošnjaka, pokušavajući na sve načine dovesti Bosnu i Bošnjake u vezu sa ovim zločinom. Američka vojska je u posljednjih 70 godina, u ime američkih i kršćanskih ideala, počinila strašne zločine nad neamerikancima, Japancima, Vijetnamcima, Iračanima, Afganistancima (invaziju na Afganistan američki predsjednik je nazvao „novim križarskim ratom“), a nismo čuli da je neko, zbog toga, prozvao Amerikance i Ameriku za terorizam i zločin. Budisti u Mijanmaru, predvođeni svojim svećenicima su, dok su ubijali i masakrirali muslimane u njihovim domovima, na ulici, javnim mjestima, otvoreno u oči kamere poručivali da to rade iz mržnje prema muslimanima, i da neće stati sve dok i posljednjeg Rohngja muslimana ne ubiju ili ne protjeraju iz Mijanmara, a niko, zbog toga, nije budiste nazvao teroristima a budizam terorističkom religijom. Zato, nemojmo se zanositi i uzaludno nadati da će nas zbog iskrenog izvinjenja i paljenja svijeća prestati gledati kroz srednjevjekovnu „križarsku“ prizmu i da će išta promijeniti u odnosu prema muslimanima i gledanju na njih kao „krvožedne pustinjske barbare“.
Možda je jedna od najvažnijih pouka „Charlia Hebdoa“ da Evropa, a posebno Francuska, nema nikakvih vjerskih i duhovnih skrupula i orjentira i da je, zajedno sa većinskim vjerskim zajednicama u tim državama, potpuno utopljena u tamu najnižih ljudskih strasti i poriva. Zamislite, glavni izgovor i argument kojim evropski političari, intelektualci, novinari i vjerski radnici, opravdavaju „satirično“ vrijeđanje lika i dijela posljednjeg Poslanika, Muhameda, sallallahu ʻalejhi ve sellem, je taj što je ovaj časopis objavljivao i karikature Isusa i visokih crkvenih službenika, a ne samo „muslimanskog proroka“! To je u namajnu ruku čudno, da ne kažem licemjerno, uzme li se u obzir činjenica da su na „raspeću“, koje je je bilo predmet satiričnog tretiranja novinara „Charlia Hebdoa“, evropski kršćanski/hrišćanski narodi izgradili svoju kulturu, identitet i civilizaciju. Za nas muslimane svi poslanici („proroci“), a prije svega pet „odlučnih“ poslanka, Nuh/Noa, Ibrahim/Abraham, Musa/Mojsije, Isa/Isus i Muhamed, ʻalejhimu selam, su isti kada je u pitanju njihova poslanička autoritativnost i nedodirljivost u bilo kojem smislu. Naša vjera čak je zabranila vrijeđanje idolopokloničkih „božanstava“, kako to ne bi navelo mnobogošce da, nepravedno i u neznanju, vrijeđaju jedinog istinskog Boga, Allaha, dželle šenuhu. Allah, dželle šeʼnuhu, u tom smislu veli: „Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili.“ (El-Enʻām, 108.). Nakon ovog slučaja jasno se vidi da samo islam i muslimani imaju moralni vrjedonosni sistem koji ne dozvoljava poigravanje sa bilo čijim vjerskim osjećajima i svetinjama, i da su samo muslimanski vjernici dosljedni sljedbenici i Nuha, i Ibrahima, i Musāa, i Isāa, i Muhameda, ʻalejhimu selam, i svih ostalih poslanika i božijih objava, a da je kod drugih, vjera samo obilježje i ime koje nema nikakvog stvarnog uticaja na privatni i javni život. Koliko god nam se to u ovom trenutku činilo apsurdnim i nemogućim, ovo je izgledna prilika da se izgubljenom svijetu ponudi nepatvorena islamska vjera, izvorna Božija uputa, koja ljude poziva da budu jedino Božiji robovi, sljedbenici Njegovih poslanika i objava, da se bore za pravdu i istinito svjedočenje, makar ono bilo protiv njih i njihovih bližnjih, da ljudima sude po Božijim zakonima i ne slijede svoje strasti, da svačije pravo poštuju, dobročinstvo čine i dijele bližnjima i sirotinji, a od razvrata, zla i nasilja odvraćaju.
Autor: Semir Imamović
Ukinimo “rs”!
Malo Morgen koliko te poprasio pr.komunizam jos dugo vremena treba proc nebil dao Allah dz.da se povratis na pravi put!?
Ijjjaaaaoooo jeftine uvale vahabizma, pa jeste li vi normalni sa SPa???