Čega se pametan stidi, tim se lud ponosi

Već smo na pragu popisa stanovništva u Republici Bosni i Hercegovini, i to je ono što treba zaokupit pozornost svakog Bošnjaka, da li to bilo onih u domovini, ili pak u dijaspori. Bošnjacima treba da je jasno šta treba navesti pri popisu, i da je od svega najvažnije upisat; nacionalnost – Bošnjak, koji može bit vjernik jedne od vjeroispovjesti, koje su prisutne u BiH, ili pak “agnostik”, “ateist”, a jezik kojim govori je Bosanski.

Kao što nam je poznato, da se vodi propaganda o usmjeravanju Bošnjaka da se pišu ono što nisu, a to je, Bosanac, Hercegovac ili pak (M)musliman, što je odrednica za vjeroispovjest, ili čak Jugosloven. Na ovakve trikove nasjedaju samo neupućeni, ne-osviješćeni i zalutali Bošnjaci.
Ako se svi mi Bošnjaci ne bavimo ovim popisom, ma gdje živjeli, onda za siguno moramo trpjeti rezultate koje će nam bit nametnuti, od onih koji rade da nestanemo već više nego jedan vijeka. Bošnjaci su prošli kroz deset genocida, i kroz razne ugnjetavačke rezime, i uvijek se ponosno uzdizali. Bošnjače, danas kad smo se vratili svojim korjenima, da li treba da nam diktiraju drugi, što smo po nacionalnosti, upitaj sebe.
Svjesni smo, da se čekalo na popis, dok se ne okonča povratak izbjeglih i prognanih, što se nije desilo, ali svi oni koji posjeduju imovinu, i koji su rođeni na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, oni su obavezni biti prisutni pri popisu, ili maker jedan član porodice sa tačnim podacima ostalih članova.
Svi oni koji se ne odazovu ovim popisu prihvatit će stanje nastalo ratnim zločinima i genocidom, ma koliko to kasnije odbijali i ne prihvatali das u pogli Karadžićevim nadljenicima u sprovođenju genocidne politike istrebljenja Bosne i Hercegovine od Bošnjaka.
Imati na umu, da voda koja teče, uvijek pronađe put, i samo bijeda ljudskog duha može skrenut sa istine i prihvatit laž i obmanu.
Direktor Agencije Zdenko Milinović kaže: „Agencija za popis je otvorila i web stranicu www.popis2013.ba na kojoj se građani BiH mogu informisati o popisu i vidjeti kako popisnica izgleda. Putem interneta omogućeno je onima koji više od 12 mjeseci žive u inostranstvu da popune popisnice i pošalju ih poštom. Time je otklonjena dilema oko popisa dijaspore“.

Dragi Bošnjaci, iza ove izjave odnosno stranice o popisu u dijaspori je podvala. Jer svi koji se popišete da ste u dijaspori po drugi put ćete nestati iz svoje jedine domovine BiH. Na prognanim Bošnjacima je da obavezno upute jednog ili više članova porodice da budu u vremenu popisa u svojoj kući i na svojoj zemlji tamo gdje su popisani 1991.

Zar nebi trebalo da se kroz život uči, kako da čovjek postane sve boljim, svjesnijim i napredenijim, jer to je jedini put napretka, ali često ljudska ćud i bijeda ljudskog duha, skrene sa puta ljudskosti i istine, te postane ravan hajvanu.
Mi Bošnjaci smo skloni brzom zaboravu, pa nam se nesreće ponavljaju vrlo često, a razlog je, jer ne gledamo nikad istini u oci, a i često opraštamo i zaboravljamo, ono što se ne smije oprostit i zaboravit. Mi vjerujemo svakom koji je vičan i obdaren manipulaciji i obmanama, koju običan čovjek ne primjećuje, ili pak ne zna da razdvoji istinu od laži.

Kod nas Bošnjaka sloge ima jedino kad nas zadese velike nesreće, pa čim sve prođe, mi opet po starom, okrećemo leđa jedan drugom. Razlog ovakve moje besjede, nije bez temelja, jer prošlost nas uči da brzo zaboravljamo.

Nije mi do čekanja, nego da pređem na ono što mi je namjera reći, pa i ako zaradim gnjijev od lažova, nacista, bitangi, vucibatina i sve fukare i ništarije, koja može da se rodi u ljudskom rodu i koji bi da kroje sudbinu mom napaćenom i posebno onom neorjentisanom narodu.
Eto meni opet u “Crnoj” Gori i mojim Bošnjacima, kojim još lutaju i nisu sigurni, kakav će im sljedeći dan biti, jer su svoju sudbinu propustili ljudima koji su poodavno pokazali da im se ne smije vjerovati. Evo o čemu se radi: Unazad nekoliko godina osnovana je politička stranka Bošnjaka u CG, i na njenom čelu dolazi čovjek, koji je još u startu pokazao, da nije iz naroda i za narod, nego obična minder-puza. Bošnjačka stranka, tako je imenovaše, eto neka bude što običnije. Jer demokracije u njoj nema, nego samovolje, jednog čovjeka, bez kojih i takvih mi nikad ne ostajemo. Kao što robijaš ne može bez Boga, tako mi Bošnjaci ne možemo bez ljudi sličnih Husoviću.
Mi u dijaspori bili smo sigurni kad je osnovana Bošnjačka stranka, da su se Bošnjaci opametili i da je vrijeme da imaju nešto svoje, ali prevarili smo se, nije “svoje”, nego tuđe. Čim se objelodanilo, koliko je ta stranka postala tuđa, oni koji su morali tu stranku napustiti, ovih dana osnovaju stranku koja bi zaista trebala da bude “Bošnjačka” i samo bošnjačka. Već u startu ime stranke govori, da je “demokratska” jer se osniva demokratskim načinom, a puno ime je: Bošnjačka Demokratska Zajednica, a demokracija je oličenje većine Bošnjaka.
I neka je hairli!

Bošnjaci nikada više neće biti zarobljenici bolesnih umova

Mi iz dijaspore, odnosno iz emigracije, preporučijemo Bošnjacima u “Crnoj” Gori, da masovno priđu svojoj stranci, posebno oni funkcioneri BS koji su ovo podavno čekali.
Zar nije istina na bosanski konj u najgušćoj magli nađe svoju kući, ali sa nekim Bošnjacima nije to slučaj. Zar nije istina da se goveče otjera na pašu, pa pred noć, eto ga doma, a jedan dio nas često se gubi. Žalosno, zar ne?

Imamo mi Bošnjaci veliku manu, koja nas čini drugačijim od mnogih naroda, a to je zavist, gdje svoje sposobne ljude rušimo i tjeramo ih iz naših sredina. Velike sinove svog naroda znamo obrukati i podvalit im ono što nikad nisu čak ni sanjali. Da bih uništili, obrukali i ocrnili svojega i boljeg od sebe, stavljamo se u službi najvećih dušmana.
Nekad najčitaniji medij u Bošnjaka, Dnevni avaz, postade jedna obična tračara. Umjesto da da se bavi nacionalnim pitanjem i prenošenjem istine, današnji Avaz je u službi Beograda i Podgorice, a i bošnjačkih murtata sličnim Rasimu Ljajiću, koji su jos prisutni među Bošnjake, bacajući otrov i neslogu na svakom koraku.
Šta drugo očekivat od dnevnog glasila, koji o popisu stanovništva, obavještava i ovo, da treba navesti svakoji Bošnjak: “U pogledu naše vjeroispovijesti kao pripadnici ISLAMSKE vjere”. Namjerno zatvarajući put onima koji ne pripadaju islamskom svjetonazoru, ili su bez vjere.
Samo ovo objavljeno u jednom visoko-tiražnom glasilu, kao što je Avaz, govori nam na kakvom je putu i za koga radi ovo glasilo. Sigurno Avaz ne radi za nas Bošnjake, jer Bošnjaci nisu samo oni koji su vjernici islama, nego ih ima svih vjera, i čak bezvjernika. Zar jedno bošnjačko glasilo, pomaže ovakvim obavještenjem, svom narodu ili ga pak namjerno razjedinjava i tjera Bošnjake da se pišu nešto drugo, zato što nisu pripadnici islama. Pored takvih izvješataja često je na Avazovoj meti i sandžački muftija Muamer-ef. Zukorlić, što dokazuje da se pod svaku cijenu trebaju obezglaviti Bošnjaci. Dakako Bošnjaci moraju uzvratiti bojkotom Dnevnog avaza, jer je postao pomflet koji djeluje na štetu Bošnjaka i njihove matične države. Avazu, odnosno vlasniku Avaza, koji je i Ministar sugurnosti u BiH, ne smeta vršljanje unifoirmisanih četnika po Bosni i Hercegovini, kao i orgijanja uz četničke pjesme i poruke u njima, koje se šalju Bošnjacima, šta čeka Novi Pazar i Sjenicu, da ih opet pretvore u Srebrenicu, nego eto bh. ministru smeta sandžački muftija Muamer-ef. Zukorlić. Očito je da je bh. ministar dobio zadatak da pomaže srbijanskom ministru Ivici Dačiću kako da ga oslobodi sandžačkog muftije, jer im je očito postao smetnja.

Pročitah negdje i svim svojim kuvetom podržavam ovo: “Pokušaj diskvalifikacije ličnosti muftije Zukorlića od Bošnjaka i bošnjačkih glasila, najveća je izdaja sviju nas”. Zato je na poštenim i svjesnim Bošnjacima da Dnevni avaz, nikad više ne čitaju, jer on mnoge zbunjuje, i ne prenosi istinu o dešavanjima, specalno od kad je vlasnik postao ministar sigurnosti. Ovakva sigurnost, sigurno Bošnjacima ne treba, a Avaz, može samo ostati tabloid i obična tračara, koja zadovoljava ljude sličnih kvaliteta. Metode kojima se pomenuti mediji koriste osmislio je nacistički vođa propagande Jozef Gebels, zato Avaz je na dužnosti propagande koja je usmjerena protivu Bošnjak i bošnjačkog jedinstva. Ovakva agonija koju stvaraju pojedinci i mediji, trajat će dok bošnjačkom narodu ne prekipi, jer ta insanska ološ nije zraka sunca, pa da prođe kroz trnje, a da se ne ogrebe. Upamtimo, da ničija nije gorjela do zore.
U Beranam, CG, nedavnmo je osnovano udruženje “Srpska narodna odbrana”, a presjednik je niko drugi, nego nama dobro poznat fašista, Branko-Brano Otašević. Od koga se ta grupa vasojevićkih četnika u Sandžaku bi trebala braniti, pitanje je svakog normalnog čovjeka? Zašto vlasti CG prešućuju krajnje namjere ovih jadnika? Izgleda da taj dio Polimlja, nikad ne ostaju bez sličnih Puniši Račiću, koji su tom podneblju samo zlo donosili. Nije me zainteresovala tzv. “Srpska narodna odbrana” da bih ga spomenuo, nego nešto što taj isti Brano na Wikipediji postavlja lažne informacije o događajima koji su ze zbili tokom devetnaestog i dvadesetog vijeka na tim prostorima. Piše netačne podatke o Polimskoj bitci, Bitci na Nokšiću, kao i o Ali-paši Gusinjskom. Umjesto da se Branislav-Brano Otašević valja u svom platu, kojeg ima i napretek i da spasi čitatelje njegovog primitivizma.
Prenijet ću mišljenje, Danice Drašković, koja napisa:
“Ratovali smo dosta. Išli smo u Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu, pa najzad na Kosovo. I šta smo uradili? Poraženi svuda, isterani smo iz Slovenije, Hrvatske, iz Bosne i naravno i sa Kosova. Ostavili smo krvave zločinačke tragove za sobom koji se sada otkrivaju po Haškom tribunalu, na suđenjima našim političkim i vojnim komandantima”. 
“Srpske narodne odbrane” su ono što treba da izumre, i okrenut se suživotu sa svima, koji žele mir, a Bošnjaci su spremni za mir i suživot sa svim miroljubivim narodima. Također gospodin Otašević, treba da zna da su prošla vremena kada pisali historiju takvi poput njega. To treba propustit kvalifikovanim ljudima, da bi došlo do istine, koju on zaobilazi. Da bi došlo do poštovanja među narodima i da bi došlo do razumijevanja i oprosta, ali nikad do zaborava, jer onim kao Otašević oprostit nam ne dozvoljavaju, jer nas često podsjećajui vrijeđaju ne zarasle rane.