Svako vrijeme ima osobe po kojima će biti upamćeno. Biti osoba po kojoj će se pamtiti jedan vakat je velika odgovornost. Jer se vakat ponajviše pamti po lošim osobama ne zato što ih ima više nego dobrih nego iz razloga što se zlo koje čine teže podnosi i dalje se osjeti ili čuje. Dobri ljudi su, želim vjerovati još uvijek u većini, ali su dobri navikli da šute. Ipak se vrijeme pamti i po osobama koje svojim postojanjem čine dobro civilizaciji i čovječanstvu. Biti čovjek vremena je breme kojim Svemogući samo probrane obremeni, i tim bremenom ih obilježi. Nositi breme odgovornosti i buđenja iz gafleta uspavanog ummeta i etnosa kojem pripadamo je suviše teško ali i previše časno da bi se posustalo. Biti čovjekom vremena-znači biti poseban , biti neobično običan insan, biti malo drugačiji u okruženju istih. Čovjek vremena je uvijek na vjetrometini, bez obzira kakve ga oluje i vjetrovi šibali ostaje uspravan i nepokolebljiv. Biti čovjek vremena znači ponijeti na svojim leđima odgovornost, a ujedno biti čovjek pera, čovjek pameti, čovjek poštenja, čovjek iskrenosti, čovjek nesebićnosti, čovjek uma, čovjek koji nam razotkriva ono što mi manje više ne vidimo ili ne želimo da vidimo.
Toliko je ljudi prošlo ovim dunjalukom od kad je Adem, a.s., na Zemlju spuštan pa sve do današnjeg dana, a toliko je malo ostalo upamćeno , toliko se malo insana odvažilo ponijeti breme odgovornosti za stanje u društvu i vremenu u kojem su pripadali. Malo ih je, čije su duše jasno upamtile zavjet koji su u ezelu Gospodaru dale kad su sve u glas “pokoravamo se” izustile. Malo je duša spremno sebe žrtvovati za dobrobit zajednice. Malo ih je, ali postoje, Postoje među nama i oni koji su upamtili zavjet Gospodaru dat i koji se iskreno na tom putu bore, ne žaleći ni imetke ni živote svoje. Kad u vremenu opće poremećenih vrijednosti, individualnih interesa i bezličnih ljudi se pojavi osoba sa tako izraženom harizmom i potrebom da svijet oko sebe mijenja na bolje s time što prvo promijeni sebe u tom svijetu, postaje ravno osmom svjetskom čudu, pa se ljudi uplaše tavke veličine odnosno prepadnu se vlastitog kukavičlika i onda počinju da udaraju sa svih strana, ali zanemaruju činjenicu da onaj koji se Gospodara boji pred ljudima uvijek ostaje na nogama usprava i ponosan ma kako mu bolne udarce zadavali. Biti čovjekom svoga vremena u ovom vaktu i ovom prostoru je privilegija koju rijetki dobiju, biti na takav način obilježen znači da sebe možete prepoznati u hadisu Poslanika, a.s.
“O Allahov Poslaniče, ima li iko bolji od nas?” Reče: “Ljudi koji će poslije vas doći pa će naći Knjigu između dvije korice te povjerovati u sve ono što je u njoj. Vjerovat će u mene a nisu me vidjeli, potvrdit će ono sa čim sam došao i radit će po tome. Oni su bolji od vas.”
Sve ovo sma napisala da bih pokušala da opišem,Vas uvaženi muftija Zukorliću. To što vi radite, za šta se borite i sa čime se sudarate,Vas s pravom svrstava u red oni koji su zavrijedili titulu čovjeka svoga vremena. Za mene ste vi simbol ponosa, dostojanstva, hrabrosti, časti i ustrajnosti na putu dobra, vjere, naroda i države. Vaša harizma Vas odvaja od ostalih insana, ali Vas na poseban način i zadužuje, jer takva snaga duha, briljantnost uma, oštrina misli nije data baš svakome. Ponijeli ste breme brige za svoj narod pa ponekad kad pogledam šta sve činite toliko mi ličite na Musa, a.s., koji je svoj narod u spas poveo, al narod ko narod čas hoće čas neće, ali vi ubjeđeno naprijed idete jer znate da će se more teškoća i iskušenja pred vašom snagom vjere otvoriti pred vama i omogućiti da prođete tamo gdje idu duše smirene. Osobe kao Vi zavrjeđuju da se o njima pišu knjige, naučne studije, da se analiziraju i da ostaju kao trajne vrijednosti budućim naraštajima kao primjeri kako se treba živjeti na ovom dunjaluku i znati da biti čovjek znači biti Allahov namjesnik na Zemlji. Vi ste uvaženi Muftija časni namjesnik Gospodara svoga Kojem na sedždu padate a on Vam Svojom milošću snagu daje da ste pred ljudima uspravni i da Vaša harizma ostavlja bez daha i dosta i dušmana…
Sud vremena je pravedan. U vaktu kakav je naš i među intelektualcima i moćnicima, među alimima i duhovnjacima kakve mi Bošnjaci imamo , časno je biti Muamer ef. Zukorlić…
Iskren sestrinski Selam.
Autor: Elmedina Muftić
Aferim….
Istorija će možda pamtiti i licemjere, koji su uspjeh i ime stekli trgujući sopstvenim, ili osobenostima svoga naroda, negirajući svoje, a uzdižući lažne vrijednosti, vjerujući tudjem, a ne svom narodu, radeći za druge, a ne za svoje…
Za razliku od njih, istorija, a posebno naša sandzačka, pamtila je mnoge koji su na braniku slobode i pravde Uzvišenom Gospodaru predala dušu, nadajući se dobru i napretku buducim pokoljenjima.
Molim Uzvišenog gospodara da prvaku medju alimima našeg podneblja olakša, a kjafiru i dušmaninu oteža. Molim Njega uzvišenog da opskrbi našeg vodju saburom i pravdom, i učini ga istrajnim na Allahovom putu.
Vakat u kom je prilično neshvaćen sebe žrtvovao, uvijek će mu naći zamerku, ali vjernik, mumin, mudzahid, se mogao samo okoristiti blistavim umom, i širinom prsa koje mu Gospodar učini prostranim.
Neka Allah uzvišeni nagradi autorku ovog teksta, a nama ostalima se smiluje na ovom i na budućem svijetu.
Selam iz Ro