Bošnjaci u Čikagu su u stanju nekog čudnog iščekivanja

Intrervju sa Esmirom Halilovićem, imamom BICC1a u Čikagu

Bošnjaci.Net: Ovog ramazana ste gostovali kao imam BICC u Chicagu, kako je došlo do toga da se odlučite za dolazak u Ameriku i Chicago?
HALILOVIĆ: Prije svega to je odredba Milostivog Allaha dž.š. Bio sam u nijjetu ovaj ramazan boraviti u Odensi u Danskoj i dati svoj skromni doprinos urgentnom pitanju rješavanja džamijskih prostorija za ovaj grad sa ogromnom bošnjačkom dijasporom, jer sam bio pozvan od tamošnjih džematlija. Međutim, nešto se iskomplikovalo i to je odgođeno. U međuvremenu sam mijenjao Nezim-ef. Halilovića Muderrisa na hutbi u Fahdovoj džamiji i tu sam održao hutbu o savremenim izazovima velikog broja Bošnjaka: o sportskim kladionicama, korupciji i sl. Tu je bio predsjednik džemata BICC, gosp. mr. sc. Benjamin Duraković, koji me je kasnije kontaktirao i zamolio da dođem u Chicago što prije, a po mogućnosti na period od dva mjeseca. Također je konsultovao Ured za bošnjačku dijsporu i oni su dali svoju saglasnost za moj dolazak ovamo.

Stabilizirati džemat i vratiti povjerenje ljudima u džemat i džamiju
Bošnjaci.Net: Stigli ste desetak dana prije pocetka mubarek mjeseca ramazana, kakvi su vam bili prvi utisci?
HALILOVIĆ: Došao sam ranije zbog problema koji su očiti među Bošnjacima Chicaga i šire, a konkretno ovog najvećeg džemata Bošnjaka u Chicagu. Nepostojanje stručnog vjerskog kadra, međusobno nepovjerenje, opterećenost sitnicama i nebitnim stvarima i sl. Cilj nam je bio da pokušamo stabilizirati džemat i vratiti povjerenje ljudima u džemat i džamiju te ostavljanje svih ranijih razmirica u prošlosti i okretanje ka zajedničkoj budućnosti… Što se tiče prvih utisaka, prijatno sam se iznenadio količinom ljubavi našeg “običnog” čovjeka prema svojoj vjeri, prema džematu i džamiji, Bosni i Hercegovini, bošnjačkoj tradiciji i sl. Zatekao sam ljude iz svih dijelova BiH i Sandžaka koji su iskreni vjernici i trude se da to što više budu…

Bošnjaci.Net: Kad bi ste generalno ocjenjivali zatečeno stanje među našim džematlijama, džematima,….., koja bi bila važa ocjena?
HALILOVIĆ: Vrlo je teško dati bilo kakvu generalnu ocjenu za stanje bošnjačkih džemata kako u BiH tako i u dijaspori. Što se tiče Chicaga, ono što sam zapazio je da su Bošnjaci poprilično neorganizovani, razjedinjeni i iscjepkani, bez jasnih vizija i konkretnih planova na ostvarivanju tih vizija. Mnogi su mi priznali da u protekle dvije godine imaju ogromnih problema, nepovjerenja i razmirica kojima ne naziru kraj niti rješenja. Nekako bih rekao da su Bošnjaci ovdje, kao i mnogo drugdje, u stanju nekog čudnog iščekivanja.

Sve u nekom čudnom “leru”
Bošnjaci.Net: Zašto tako mislite?
HALILOVIĆ: Hmm. Pa zbog toga što Bošnjaci u Chicagu imaju odličnu infrastrukturu koja je vrijedna milionima dolara, imaju ogroman broj ljudstva u ovom milionskom gradu (preko 30.000 Bošnjaka!), imaju želju da krenu naprijed i podrže svaku hairli akciju, ali eto sve je to nekako u nekom čudnom “leru” i sve se nešto iščekuje, valjda iz Sarajeva ili odnekle drugo.

Bošnjaci.Net: Šta je za vas značilo doći u Chicagu, sredinu u kojoj su svojevremeno kao imami radili i djelovali Ćamil ef. Avdić, dr. Mustafa ef. Cerić,…. a znali ste za probleme koji su trenutno opterećivali ovu zajednicu?
HALILOVIĆ: Pa da iskreno kažem nisam bio toliko upoznat sa problemima. Predsjednik BICC-a mi je samo rekao: “Mi smo kao auto koje je krenuo nizbrdo, i trebao bi nam neko da ga makar zaustavi a ako ikako može i vrati na početnu tačku!” Međutim, čim sam sletio u naredna dva dana sam čuo i previše toga! Sreća ovdje sam našao knjigu od Muharema Zulfića “100 Bošnjaka u Chicagu – Džem'ijjetul-hajrije” a kasnije i monografiju nastalu iz ove knjige, pod nazivom “100 godina Bošnjaka u Americi”, koje su mi poprilično pomogle da shvatim kompleksnost situacije u kojoj se Bošnjaci nalaze. Također, iskreno rečeno nisam bio ni upoznat sa djelovanjem Ćamil-ef. Avdića. Sreća, Muharem Zulfić je zabilježio mnogo njegovih akcija u svome djelu, a dosta toga je rečeno i u Zborniku radova sa simpozijuma o životu i djelu Ćamil-ef. Avdića održanom u GHB Medresi u Sarajevu. Kada sam to iščitao vidio sam da se radilo o jednoj velikoj ljudskoj, imamskoj i bošnjačkoj veličini koja se može porediti, pogotovo u svojim kasnijim radovima i djelovanju, sa legendarnim Husein-ef. Đozom. Reis-ef. dr. Mustafa-ef. Cerić je, čini mi se, nekako nasljednik oba ova velikana u svakom pogledu. I on je sigurno ostavio veliki pečat na vjerski život Bošnjaka u Chicagu. Mislim da je svakako i Chicago ostavio veliki pečat na uvaženog reisa.

Naš narod na dobro uzvraća desetostruko
Bošnjaci.Net: Vrlo ste ambiciozno krenuli sa programom oživljavanja džemata i vjerskih aktivnosti u njemu, možete li reći nešto više o tome?
HALILOVIĆ: Sa džematskim odborom u kome se nalaze četiri čestita mlada čovjeka: Benjamin Duraković, Midhat Šenderović, Abdurrahman Salkanović i Jasmić Čabrić, dogovorio sam plan aktivnosti koji je obuhvatao 16 tačaka djelovanja namjenjenih svim populacijama džematlija a koje su obuhvatale: povratak povjerenja u džemat, pokretanje web stranice džemata, kursevi sufare, kurs arapskog jezika za početnike, druženja za žene, svakodnevne zajedničke iftare, multimedijalna predavanja, bračno i porodično savjetovalište, tedžvid, svakodnevna predavanja poslije jacije odnosno teravije, radio emisije i sl.

Bošnjaci.Net: Svjedoci smo da se vašim dolaskom broj džematlija na džuma namazu u BICC-u utrostručio, vaša gostovanja na bošnjačkim radio stanicama su imala veoma pozitivan odjek, teravije su također veoma posjećene, kako to tumačite?
HALILOVIĆ: Naš narod je veoma dobar i treba mu pružiti samo malo. Na to on uzvraća desetostruko. Ne mislim da sam nešto tome posebno doprinio. Samo sam radio svoju dužnost, a ljudi su bili željni novih ideja i vjerskih aktivnosti.

Bošnjaci.Net: Povjerenje u džematu ste stekli nevjerovatno brzo, telefonski pozivi su gotovo neprekidni, ljudi su željni razgovora s vama… o čemu se tu radi?
HALILOVIĆ: Mislim da mi je puno pomoglo dugogodišnje iskustvo imama koje sam stekao u MIZ Zenica. Jednostavno sam se stavio na raspolaganje svakom džematliji u svemu što sam mogao. I ljudi su sami počeli dolaziti sa najnevjerovatnijim pričama. Čuo sam nevjerovatne stvari! Prije neki dan su mi došle dvije djevojke, Bošnjakinje, koje nose lijepa muslimanska imena, koje su skoro zaboravile svoj maternji jezik i koje nikada prije u svojim životima nisu ušle u džamiju! Nikada u životu nisu uzele abdest niti su izvršile bilo koju vjersku obavezu.

Veliki broj nestručnog kadra u bošnjačkim džematima u dijaspori
Bošnjaci.Net: Imam u dijaspori je mnogo više od klasičnog imama, imam u dijaspori igra ulogu i psihologa i pedagoga i socijalnog radnika i bračnog i porodičnog savjetnika….. dosta ste bili vani pa možete odgovoriti i na ovo pitanje: jesu li danas naši imami u dijaspori spremni odgovoriti ovom složenom zadatku?
HALILOVIĆ: Mislim da je na to je pitanje veoma teško odgovoriti čak i šefu Ureda za bošnjačku dijasporu, mr. Mirsadu Kalajdžiću… (smijeh) Ali ono što me definitivno zabrinjava jeste postojanje velikog broja nestručnog kadra u bošnjačkim džematima u dijaspori! Rijaset IZ je tu poodavno zauzeo veoma čvrst stav: da je stručan imam samo onaj imam koji ima završenu medresu i islamski fakultet. Nevjerovatno je ali istinito da i dalje imamo džemate sa V.D. imamima??! I to su neki od najvećih bošnjačkih džemata… Veoma je malo džemata u dijaspori kojima su imami svršenici neke od medresa i nekog od islamskih fakulteta… To me veoma zabrinjava! S druge strane u Bosni imamo veoma mnogo stručnih imama koji nemaju posla!!

Bošnjaci.Net: Da li institucije Islamske zajednice dovoljno obraćaju pažnju na posebnosti dijaspore i da li za nju adekvatno pripremaju kadar?
HALILOVIĆ: Pa mislim da i na tom planu IZ čini pomake naprijed. Ja sam općenito optimista kada je u pitanju dalji rad i razvoj Islamske zajednice u svakom pogledu.

Bošnjaci.Net: Pokazujete spremnost, osim vjerskog i za kulturni angazman, planirali ste da za vrijeme boravka u Americi snimite i dokumentarni film. Zašto smatrate da je to bitno? Šta želite pokazati i postići tim djelom?
HALILOVIĆ: To je počelo kao šala. Kada sam svome bratu mr. sc. Neziru Haliloviću, uposleniku VP Službe Rijaseta, poslao mailom plan koji kanim realizirati on je satirično rekao: “E samo ti još fali da snimiš igrani film!” (smijeh)
Ono što ne volim jeste besposličarenje, pa bez obzira da li se radilo o meni ili nekome drugom. A toga je i previše u našim krugovima! Da bi sebe što više zaposlio, kupio sam sebi profi kameru i počeo snimati obilje materijala za nešto što sam zamislio kao dokumentarni film. Naime, rad na dokumentarnom filmu mi nije nepoznanica i do sada sam uradio nekoliko takvih filmova kao što su “Izgradnja Poslanikove, a.s. džamije”, “Izgubljena civilizacija Semud”. Primijetio sam da je film medij koji ima ogromne potencijale a koji nažalost veoma malo koristimo u našem da'vetskom radu. Cilj sa ovim dokumentarcem mi je pokazati historijat organizacijskog djelovanja Bošnjaka u Chicagu. Od Džem'ijjetul-hajrije pa do danas.

Neprijatno sam iznenađen koliko Bošnjaci slobodu malo koriste
Bošnjaci.Net: Kad bi sumirali, recimo, ramazanske rezultate vašeg boravka u SAD, šta bi ste izdvojili kao posebno značajno?
HALILOVIĆ: Da iskreno kažem, prijatno sam se iznenadio slobodom koju Bošnjaci uživaju u vjerskom i svakom drugom pogledu. Neprijatno sam iznenađen koliko tu slobodu malo koriste!! Smatram da sam u ovome periodu do sada upoznao neke izuzetne ljude koji imaju ogromne potencijale da promijene stanje Bošnjaka i ovdje ali i šire. Mislim da je najbitnija stvar ljudima pokazati kako jedan džemat može ali i treba da normalno funkcioniše.

Bošnjaci.Net: U jednom razgovoru spomenuli ste i da ćete izvještaj o svom radu u Chicagu predati direktno reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću, te da ćete mu tom prilikom predložiti i izvjesne mjere koje bi trebalo da se provedu za unapređenje stanja u dijaspori. Šta bi se po tom pitanju moglo očekivati u bližoj i daljnoj budućnosti?
HALILOVIĆ: Evo hvala Allahu i sinoć sam držao predavanje u džematu u Nortbrooku, gdje je uvaženi reis-ef. bio dugogodišnji imam. I sada ga spominju po dobru i pamte njegove aktivnosti u ovome džematu. Smatram se obaveznim izvještaj o mome radu ostaviti u ovome džematu, ali i dostaviti Uredu za bošnjačku dijesporu ali i samome reisu-l-ulemi jer je on veoma zainteresiran za sva dešavanja među Bošnjacima Chicaga. Ono što ću svakako predložiti, i što smatram da je realno jeste jačanje i povećavanje stručnog kadra IZB u Americi, institucionalno jačanje džemata, snažnije povezivanje sa drugim muslimanskim organizacijama, pokretanje 24 časovnog radija na bosanskom jeziku u Americi, osnivanje bosansko-islamske osnovne škole, osnivanje pokopnog društva i sl. Mislim da za sve ovo ali i puno još toga, postoje realne šanse.

Izvor: Bošnjaci.net