Bošnjaci su slobodni

Sandžak PRESS – Jednom je i Bošnjak morao da se trgne iz nepristojno dugog sna. Da jasno i glasno kaže NE! Trebalo je da prođu stotine godina nadljudske borbe i požrtvovanosti, nade, straha i prkosa naših predaka protiv neimaštine, raznih zlotvora, crnih oblaka i još crnjih političara, surove klime i pomahnitalih režima, nepismenosti i onih koji  „znaju sve“… Nikada ljudima ovih prostora nije bilo lahko, ali se strpljivo čekala  neka  nova  generacija. Sandžak je dočekao novu snagu, koja je godinama gušena, ali je ipak tinjala, rodila se, stasavala, neumorno učila i u posljednjem trenutku shvatila da je vakat da se bez trunke straha podigne čelo i da se režimu pošalje precizna, mudra  i po prvi put naša poruka: BOJKOT POPISU!

Valjalo je da se isele milioni ljudi sa ovih prostora, da se prežive najgnusniji zločini u modernoj historiji Evrope, da se izdrže mnogobrojne otmice, ponižavanja, hapšenja, pljačkanja, prebijanja… Sve je to moralo da prođe da bi se pojavili novi ljudi, naše institucije, nove ideje i novi način promišljanja – koncept koji je Bošnjacima omogućio da glasno i jasno kažu NE! Zastrašivani su Bošnjaci i ovoga puta. Svi mogući kapaciteti za još jedan falsifikat su iscrpljeni, šizofreni čuvari režima u Beogradu se nisu štedjeli, ali džaba! Narod je opet pobijedio!

Računica onih koji su Bošnjake vazda umanjivali, ratovima i ekonomijom, Ustavom i raznom papirologijom, kristalno je jasna i bezmalo uvijek ista. Bošnjaci skoro i da ne rade u državnim institucijama, a objašnjenje za to u ljudskim, zakonskim, civilizacijskim, pa i logičkim okvirima nije moguće naći. Režim, koji je takvo stanje godinama sa svojim poslušnicima iz Sandžaka održavao, opet je mimo Ustava, neljudski, anticivilizacijski i protivno zdravoj logici odlučio da odredi broj Bošnjaka u Srbiji. Kontrolu tog inače kompliciranog procesa je valjalo da vrše  isključivo ljudi koji u Sandžaku među Bošnjacima nemaju nikakav legitimitet! Oni koji su zajedno sa režimom pokušavali da falsificiraju sve što je ovaj narod mukom izborio trebali su sada da organiziraju i provedu zapovijest zvanu popis. Bošnjaci, kada su već naviknuti da rijetko rade u državnim institucijama, trebalo je samo da budu poslušni i sve bi im se samo kazalo! Poslije bi nastavili da dobivaju plate, penzije, škole, zdravstvene knjižice i konačan broj onih koje su upisali olovkom koja se valjda ne briše. Naravno, neposlušnost je bila jedini izbor. Na ovom popisu se od Bošnjaka suštinski tražilo da prihvate da je sasvim u redu i u skladu sa svim evropskim standardima to što nas sve zajedno godinama kradu, lažu, podcjenjuju, falsificiraju, razjedinjuju, popisima umanjuju, da je normalno što nam izbornu volju poništavaju, što naš  identitet i ponos, jezik i pismo ignoriraju. To su od časnih Bošnjaka tražili oni koji su nas u Ustavu proglasili „ostalima“, u privredi nas „ravnomjerno“ održavaju među „nerazvijenima“, a u državnim službama nas izgleda tretiraju „nepodobnima“.

Popis u Sandžaku je propao. To je bilo jasno iste sekunde kada su riješili da ga organiziraju bez konsultiranja i dogovora sa BNV-om. Vjerujem da su na koncu shvatili da „argument“ moraju, imaju dva naša ministra, više ne pije vodu. Bošnjaci su na takvu politiku odgovorili veoma konkretno još na izborima za nacionalne savjete. Još tada da je bilo pameti režim bi prihvatio  ono što dobro zna, da u Sandžaku žive ponosni ljudi koje više nije moguće plašiti. Ove ljude ne plaši niti ljeto niti dan, niti zima niti mrak, niti pomračeno nebo niti dezorijentirani ministri. Pokušaj prijetnji penzijama i zdravstvenim knjižicama, novčanim kaznama i dječjim dodacima još jedna je upaljena lampica u bošnjačkim glavama. Sada nam je jasnije nego ikada sa kime imamo posla i koga valja pobijediti na narednim izborima.

Dostojanstveno i hrabro, svojim nepristajanjem, odbijanjem da se halali krađa i opća izopačenost režima, Bošnjaci su bacili na koljena „model“ koji nam je brižljivo „kuhan“ u najčuvenijoj kuhinji na Balkanu. „Modeli“ koji su nas godinama gutali, koji su nas tjerali da u grču mislimo i  pišemo, trčimo i opstajemo, na dnu su mora sa svojim faraonima. Nevjerojatnom lahkoćom, smirenošću i fascinantnim stavom bošnjački narod osvaja slobodu. Ovaj popis je uspio samo u  jednom: razotkrio je one koji su zaboravili kome pripadaju. Bošnjaci su osvojili slobodu.

Autor: Zaim Redžepović