Evropa – Procjenjuje se da Bošnjaka u Luksemburgu ima od 10 do 15 hiljada. Nepostoje vjerodostojne statistike. A većina ih je iz Sandžaka.
Prvi Bošnjaci u dolaze u Luksemburg 70-ih godina prošlog vijeka (1960-1970). Te prve generacije dolaze na privremeni rad po dogovoru Luksemburga i Jugoslavije, ali zatim ostaju u Luksemburgu i do dan danas.
Zatim, 90-ih godina, izbijanjem rata u bivšoj Jugoslaviji, mnogi Bošnjaci traže utočište u Luksemburg. Dok jedni dolaze prognani ratom sa područja Bosne i Hercegovine, drugi dolaze jer bježe od organizivane državne torture nad njima, sa područja Sandžaka i šire.
Treći veliki val Bošnjaka dolazi početkom 21. vijeka, trbuhom za kruhom iz Sandžaka, ovoga puta zbog “demokratskog protjerivanja”. Ti ljudi su bili primorani napustiti svoja ognjišta zbog nepodnošljivog života u ekonomski ugušenim sredinama. Bez nikakve perspektive za dalji život, Bošnjaci dolaze u Luksemburg gdje ostaju i do dan danas.
Paralelno, zbog rata na Kosovu, Bošnjaci dolaze tražiti utočište u Luksemburgu i iz te zemlje.
Može se reći da su se Bošnjaci uspjeli vrlo dobro integrisat u novo društvo. Lako su se prilagodili novom okruženju, a bez da zapostave svoje korijene i tradiciju. Danas imamo veliki broj Bošnjaka biznismena, kao i onih mlađih, koji su završili ili završavaju studije na prestižnim evropskim fakultetima. Imamo Bošnjake koji rade u raznim državnim ustanovama.
Bošnjaci se najpre organizuju na vjerskom nivou osnivajući džemate. Bošnjaci čine oko 85% muslimana u Luksemburgu. tako da od 8 džemata, 7 sačinjavaju većinom Bošnjaci.
Međutim na kulturnom polju, Bošnjaci su zaostali. Danas se mnogi Bošnjaci identifikuju kao Crnogorci i slave i uzdižu Crnogorsku kulturu, ignorišući svoj Bošnjački identitet. Na veseljima i skupovima vijori se samo crnogorska zastava i ako imaju sva, čak crnogorskim ustavnom garantovana, prava da koriste Sandžacku zastavu. Radi se upravo o onim ljudima koji nisu nacionalno osviješćeni. Ali ima i onih u kojima i dalje živi strah kojeg su doživjeli 90-ih godina, pa da ne bi imali loših posljedica prilikom putovanja u Crnu Goru, ne bi da se slučajno zamjere nekom Crnogorcu, iako je danas nepoznato da je iko bio maltretiran u zadnjem periodu zbog toga što se izjasnjava kao Bošnjak.
S druge strane Crna Gora koristi takve ljude da bi naravno promovisala crnogorski jezik i kulturu, iako Bošnjaci, državljani Crne Gore, imaju ista prava na podršku od Crne Gore da promovišu bosanski jezik i bošnjačku kulturu. Međutim tim idejama se ne da prostor djelovanja u tim krugovima.
Sa Srbijom nema takvih slučajeva, jer Bošnjaci Luksemburga nemaju nikakvih kontakata sa tom državom osim oko konzularnih pitanja.
Da bi sačuvali svoje buduće generacije od asimilacije i utapanja u sve što je Bošnjacima strano, Bošnjaci su ispunili taj nedostatak i organizirali BKZ u Luksemburgu, i, također, da bi upoznali šire luksemburško društvo sa bošnjačkom kulturom.
Izvor: SandzakPRESS.net
