Bosna je žrtva povijesnih falsifikata i kolektivne amnezije

4
6

Ferid Muhić, predsjednik BANU

Profesor Ferid Muhić dao je ekskluzivni intervju, i prvi ovakve vrste za Webpublicapress, u kome se se osvrće na početak rada prve Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU), čiji je i prvi izabrani predsjednik. On kaže da BANU nije stvorena preko noći, već da je izraz preko stogodišnjeg sna Bošnjaka. Muhić nagovještava da će se prva bošnjsčka akademija znanosti – između ostalog baviti “liječenjem” kolektivne povijesne amnezije kod Bošnjaka.

Ugledni profesor govori još o frustrirajućem preimenovanju Bosne u BiH, praveći interesantna poređenja sa bh. susjedima. Prvi put, dr.Muhić odgovara na kritike onih bošnjačkih intelektualaca koji na razne načine u samom startu pokušavaju relativizirati znastvenoumjetnički Raison d’être (uzrok postojanja) BANU. Neki u Sarajevu su reagovali prilično čaršijski, braneći naravno svoje monopolističke pozicije “u sterlinom centru” i plašeći se konkurencije ovakve vrste. Muhić još poručuje: “Ne dam da na Bošnjake ni prah sa leptirovih krila padne …”

Borit ćemo se protiv kolektivne amnezije
– Profesore Muhiću, i nakon najnovije nakon čestitke iz Salcburga, koju zajedničku poruku izvlačite iz svih tih telegrama podrške, uz sve one koji su na osnivanje akademije reagovali drugačije?

U kontekstu čestitki upućenih na adresu BANU, od Akademije iz Salzburga do mnogih drugih, to je sasvim normalno i moglo se očekivati. Svijet nauke predstavlja jednu naglašeno povezanu zajednicu, ujedinjenu oko ideala istine, kao što svijet umjetnosti konstituiše zajednica ljudi ujedinjenih oko ideala ljepote i kreativnosti, kako estetske, tako i etičke, odnosno aksiološke. Utoliko je osnivanje svake nove Akademije nauka i umjetnosti zapravo čin rađanja, radosni događaj uvećanja … dolazak na svijet još jednog člana te velike duhovne porodice, prinova koju treba iz sveg srca pozdraviti, novorođenče kom treba poželiti sve najbolje. U ovom kontekstu, čestitke, pozdravi i dobrodošlice Evropske akademije nauka i umjetnosti, kao i svih drugih akademija, inspirisane su kosmopolitskim karakterom svake nauke i svih umjetnosti, a adresirane su do svih Bošnjaka svijeta, cijelom bošnjačkom narodu.

Ipak, kako tumačite strah izražen kroz jednu mučnu ambivalentnost, pa čak i zajedljivost onih drugih, prvenstveno bošnjaških intelektualaca u povodu starta nove znastvene institucije koju ste nazvali BANU? Je li to prvenstveno zbog imena?

Ovaj imanentni dualitet kosmopolitskog i nacionalnog, karakterističan za sve akademije svijeta, još uvijek je ostao neshvaćen kod većine ovih institucija na teritoriji bivše Jugoslavije, na žalost nauke i umjetnosti i na štetu građana na ovim prostorima. Te akademije, imaju problem sa uskalđivanjem kosmopilitske dimenzije nauke i umjetnosti i nacionalnim karakterom svih naučnih institucija. Ukratko, njima ne smeta Akademija kao akademija, nego to ona odrednica – “Bošnjačka”. Umjesto da se prioritet vidi u univerzalnim vrijednostima nauke i umjetnosti, nacionalistički skučena svijest ostaje na prizemnom nivou nacionalne surevnjivosti i rivaliteta. Oni akademici SANU, na primjer, koji su oštro napali formiranje BANU pozivajući u pomoć čak i javnog tužioca, da poništi njeno osnivanje (??), zaslijepljeni hegemonističkom hipotekom kompleksa tutorstva nad drugim narodima na Balkanu i tradicijom totalnog negiranja Bošnjaka kao nacije. Oni nisu sposobni da se uzdignu do afirmacije univerzalnih ideala, koje u principu afirmiše svaka Akademija…

Historijski čin – umjesto šoljice čaja

A bošnjački intelektualci: izgleda i nekim od njih to ne polazi za rukom?!

– S druge strane, dio bošnjačkih intelektualaca zauzeo je negatorski stav prema BANU svjesni da su drugi učinili ono što su oni sami trebali barem pokrenuti, ako ne i učiniti odavno, znajući da narod to vidi i da im neće oprostiti što su totalno zanemarili ključne nacionalne interese Bošnjaka. I zato se sada protive i zanovijetaju, rondaju samo da ne bi remetili komfor sopstvene ulojene indolentnosti koju im je upravo to zanemarivanje obezbjeđivalo. Oni su kao onaj lik Dostojevskog koji ne bi prekinuo da pije svoj čaj, pa makar i cijeli svijet propao, taman kad bi ga mogli spasiti odrekavši se šoljice svog čaja! I jedni i drugi dobili su besplatnu lekciju jezgrovito formulisanu u latinskoj recenici: Non quis, sed quid! – Dakle, Ne Ko je nešto uradio, nego Šta je urađeno! A urađeno je historijsko djelo osnivanja BANU, kao najviše naučne i umjetničke institucije Bošnjaka, prvi put u njegovoj historiji! U zavisnosti od toga hoće li ovo shvatiti prije ili kasnije, odrediće se i brzina kojom će ovim zanovjetalima svjetska naučna zajednica oprostiti ovaj moralni pad u nacionalističku isključivost i egoizam. U svakom slučaju, njihovo nezadovoljstvo neće ni najmanje uticati na rad BANU u skladu sa najvišim vrijednostima istine, dobrote i ljepote.
— Ako bi ste birali slogan ili neku rečenicu (i kao jednu vrstu najkraćeg odgovora na kritike), nešto što se uobičajeno veže za akademske institucije, šta bi ste izabrali ili kako bi ste u najkraćem definisali svrhu postojanja BANU?

– Institucionalna afirmacija nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka, kroz univerzalne vrijednosti nauke, umjetnosti i socijalnog moraliteta.

Otkopavanje duhovnih grobnica

— Ipak, iako ste rekli da ne želite komentirati “irelevantne” opaske na račun starta BANU, ima li neka kritika na koju bi ste željeli sasvim izravno, možda čak i istim jezikom odgovoriti?

— Podsjetio bih sve njih, kao i cijelu javnost regiona, Evrope i svijeta, da je nad Bošnjacima sistematski praktikovano fizičko istrebljenje, raseljavanje i biološki genocid, nego i drugi i ne manje strašni, direktni i brutalni duhovni genocid. Otkopavanje masovnih grobnica biološkog genocida izvršenog nad Bošnjacima, mora biti kompletirano i dovršeno otkopavanjem masovnih grobnica duhovnog genocida vršenog tokom minulog stoljeća nad Bošnjacima! Ovaj plemeniti i mukotrpni zadatak predstavlja i moralni imperativ i urgentni zadatak BANU, koji mora naići na podršku svih razumnih i dobronamjernih ljudi, za dobrobit ne samo bošnjačke nego i svjetske kulturna historije i naučne, odnosno duhovne povijesti!

-Ali, zašto je do osnutka doslo baš sada? Je li u tome znak da su se u borbi za očuvanje bošnjackog identiteta iscrpila “sva druga sredstva”, ili se radi o poslu koji je kod Bošnjaka okasnio, pa se više ne može odlagati?

–Kao što se kaže: Kada je učenik spreman, pojavi se učitelj! Kada su okolnosti dozrele, procvjetaju i voćke! Sada su se stekle sve potrebne okolnosti – emancipacija nacionalne svijesti Bošnjaka, sposobni i energični ljudi, neophodni politički i demokratski postulati, infrastrukturne i ekonomske pretpostavke – ukratko, svanuo je dan da Bošnjaci osnuju svoju BANU. Koliko god jedan posao okasni, a ovaj je uveliko okasnio, kad se taj posao obavi, na vrijeme je obavljen! Sve što se začne, začne se u mraku. Sve što procvjeta, procvjeta na svjetlu, jer svjetlu teži, visinama strijemi!


— Je li to onda odgovor kritičarima?

— Ako se potrude i uspiju se suočiti sa istinom, onda jeste. Njihovo razumijevanje i prihvatanje istine su uvijek dobrodošli, ali nikako ne i nužni uslov za postojanje i uspješan rad BANU na realizaciji njene osnovne misije.


— Šta zapravo i sasvim konkretno, šta bi BANU mogla značiti za identitet i kontinuitet Bosne kao viševjekovne države?

— Sistematskim i objektivnim istraživanjima, oslobođenim od nacionalne mitologije, izbrisati negativne stereotipe negiranja bošnjačkog nacionalnog i kulturnog identiteta i državno-političkog kontuniteta, koji su do sada preovladavali kao dominantna recepcija Bosne i Bošnjaka. Jer, oni su bili inspirisani ideološkim motivima i zasnovani na fabrikovanju nacionalističke mitologije, sistematski forsirane od nekih susjeda tokom posljednjih sto do sto pedeset godina.

Bosna i Hercegovina je šizofreni naziv

— Namjerno kao i vi spominjem BiH kao Bosnu, zemlju koju su tako nazivali i na mapama, koje su ucrtavali Rimljani i ostali. Kako to da sami Bosanci “Hercegovci” – dakle, Bosanci iz onog sunčanijeg dijela Bosne nisu s više srca, a i racionalno — za svoju zemlju prihvatili kao povjesni “brand”, naznaku njihovog jasnog nacionalnog, kulturnog, geografskog i svakog drugog identiteta naravno?

— Umjesto odgovora, evo jedno kontra-pitanje. Zašto se država Srbija ne naziva recimo Srbija i Vojvodina, Srbija i Šumadija, ili zašto se Hrvatska država oficijelno ne označava kao Hrvatska i Dalmacija, Hrvatska i Slavonija, itd.? Zato što bi to vodilo fragmentaciji, podvajanju i redukciji nacionalnog korpusa Srba odnosno Hrvata, kao i potkopavanju njihovog nacionalnog identiteta – to je bar jasno kao dan, zar ne!? Od osnivanja nacionalnih država Srbije i Hrvatske, odnosno, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koje su, kao neposredni susjedi povijesne države Bosne, razvile hegemonističke apetite na teritoriju Bosne, (Slovenci, zbog geografske udaljenosti, razumije se, nisu bili dio te igre, niti su u njoj vidjeli svoj interes), postalo je jasno da se najprije mora negirati postojanje Bošnjaka kao naroda, i preimenovati ih u “Srbe” odnosno, u “Hrvate”. Ako Sunce i ne pravi granice, državni hegemonistički apetiti i nacionalistička ideologija ih prave kad god to padne na pamet političkim nomenklaturama ovih zemalja! Tako je integralna teritorija srednjevjekovne države Bosne, u ovim izmijenjenim uslovima, iznebuha i out of blue, bez i jednog validnog argumenta, u funkciji velikodržavne strategije, podijeljena na imaginarni shizofrenični dualitet nazvan “Bosna i Hercegovina”. Nacionalni identitet Bošnjaka sistematski je osporavan na sve načine pa i na ovaj diktat sa najviših političkih instanci, potpuno neprihvatljiv način bez ikakve utemeljenosti na nacionalnim, etničkim, empirijskim ili povijesenim činjenicama.
— Zašto je Bosna bila toliko sklona, ili bolje rečeno pretrpjela toliko povijesnih falsifikata? Šta BANU kani među prvim stvarima učiniti da bi se odgovorilo na neka važna povijesna pitanja za koja, imamo samo političko-historijske verzije, ali ne i pune odgovore?

— Istraživati, istraživati, istraživati! I rezultate tih istraživanja publikovati i podnositi na uvid, brišući ideološke falsifikate i neistine, i zamjenjujući ih istinom. Samo tako onaj ogromni nanos ideološkog mulja ubačenog u stotine i hiljade kvazi-naučnih projekata podmetnutih umjesto duboko zatrpane istine o Bošnjacima, biće definitivno uklonjeni ne samo iz školskih čitanki i udžbenika, ne samo iz saopćenja na konferencijama i okruglim stolovima, ne samo sa tajnih sjednica poltičikih vođa susjedne dvije države, nego i iz svijesti svih građana ovog dijela Evrope, odnosno, u krajnoj liniji, iz iskrivljene povijesne svijesti savremenog svijeta. Brisanje ove, po dimenzijama i djelovanju monumentalne, a po sadržini monstruozne neistine, kojom se do sada negirao nacionalni i kulturni identitet Bošnjaka i njihova državotvorna tradicija, označiće i kraj jednog od najvećih generatora nacionalnog, etničkog i kulturnog animoziteta koji je obilježio najkrvavije stranice u historiji Balkana, posebno u povijesti Bošnjaka kao jedinog naroda kome je bilo uskraćeno pravo na postojanje.


U BANU neće biti samo Bošnjaci

— Jeste li vi već zapravo krenuli s tim poslom?

— Razumije se! BANU je najviša naučna institucija koja će koordinirati, organizirati, afirmisati rad mnogih naučnika Bošnjaka, i ne samo Bošnjaka, jer nauka, kao što smo rekli, egzistira kroz konkretne identitete, ali strijemi univerzalnim istinama, čija su istrazivanja već publikovana i čiji su rezultati do temelja srušili mnoge stereotipe producirane na falsifikovanju bošnjačke historije i negiranju nacionalnog identiteta Bošnjaka.
— Upravo zbog toga, plašite li se da će BANU, evo, zbog ovoga što govorite i što ste već izrekli možda dodati ulje na vatru u već napetoj i politički zatrovanoj situaciji u Bosni i Hercegovini; kako ćete se suprostaviti da ne upadnete u taj dnevnopolitički bosanski vrtlog?

— Istina je uvijek bolja od laži, a neznanje nikome nije koristilo! Jedino na groblju vlada potpun društveni mir. Dnevnopolitička letargija odgovara samo onima koji su svoj grobljanski mir zasnovali na lažima i neznanju, da bi na miru mogli srkati svoj čaj! BANU nema namjeru da ih prekine u tom poslu, za koji su se usko specijalizirali i na kom još jedino demonstriraju svu svoju kreativnost. Laž i neznanje imaju problema sa istinom. Istina se ne bavi lažima, i ne harči svoje vrijeme na neznanje.

Rad BANU će biti transparentan

— Nezibježna su i neka tehnička pitanja: Tko će i kako će se finasirati vaš rad, i u kojoj ste mjeri spremni biti transparetni u svom radu? I hoće li vaše sjedište biti u Sarajevu, i na kojoj adresi?

— Sve je to u toku, u završnoj fazi realizacije. Transparentnost, dakle jasnost, nezamućenost, prozračnost naučnog rada se podrazumijeva po definiciji, by default. Sjedište će biti u Sarajevu – adresa će uskoro biti poznata.

— A zašto ste onda Osnivačku skupštinu održali u Novom Pazaru?

Bošnjački nacionalni korpus je disperziran u cijelom regionu, ali to ne smeta njegovoj duhovnoj integraciji. Region Sandžaka je i pragmatično i simbolično imanentno Bosnjački areal, poptuno neopravdano tretiran kao “marginalni prostor”, “duhovna periferija”, “zona za šverc i proizvodnju farmerki”. U vrijeme Imanuela Kanta, duhovni Piemont Njemačke dugo je bio u Kengisbergu, daleko od centralnih regiona na kojima je živio njemački narod, kao što se selio od Halea do Frankfurta, već prema tome — gdje su živjeli Fihte i Hegel, odnosno, u Jeni, u kojoj je duhovnu prestonicu uspostavio fon Gete. Upravo ova pluricentrička odlika duhovnog života njemačkog naroda u to vrijeme, presudno je konstituisala ideju o njegovom jedinstvu, šaljući tako koncept sterilnog centra, uljuljkanog u ispijanje svoje šoljice čaja, na smetljište historije.

– Hoće li vam u stvari dozvoliti da se registrujete u Sarajevu, i anticipirate li tu neke probleme?

— Hoće, akobogda!

— Najavljeno je da ćete promocije održati u Americi, Australiji i diljem Europe, pretpostavljam i u Turskoj kao nezaobilaznoj destinaciji gdje živi više miliona ljudi bošnjačkog porijekla …

— Jednom u historiji svaki narod osniva svoju Akademiju nauka i umjetnosti! Po znanje idi i u Kinu, i nikoga ne ostavi bez znanja. Lovac koji sam jede svoju lovinu, mudrac koji za sebe čuva svoje znanje – dva (su) prizora najdubljeg poniženja, dvije strašne kletve.
— Znači li to da ćete se i u kojoj mjeri oslanjati na bh. dijasporu? Hoće li među tim mladim i na Zapadu često već dokazanim ljudima biti novih članova BANU?

— Znači! I to je strateški jedan od trajnih ciljeva BANU. Komunikacijska povezanost savremenog svijeta, uz spektakularne kapacitete moderne tehnologije, ne dozvoljava nikakav naučni i informativni izolacionizam, stimulišući intenzivnu i permanentnu razmjenu znanja. Razumije se da će i među tim mladim, često briljantnim umovima, koji su već dokazali svoje naučno verifikovane naučne i umjetničke sposobnosti, biti onih koji će postati članovi BANU. Zar bi moglo biti drugačije?

Stogodišnji san Bošnjaka

— Ipak, do osnutka BANU je došlo nekako “neočekivano”, i u najmanju ruku iznenada, da ne kažem u tajnosti: Kad se o svemu donijela finalna odluka i tko je bio glavni inicijator?

— Projekat je bio u glavama nekih Bošnjaka vizionara još prije sto godina. BANU je morala postati realnost, da je bilo pravde i razuma, odmah poslije oslobođenja, poslije poraza fašizma i nakon uspostavljanja nove Jugoslavije kao zajednice ravnopravnih naroda, kada su formirane i sve druge nacionalne akademije – osim akademije Bošnjaka! Jer, čak i simbolički, ime Akademije koju je dobila Bosna i Hercegovina, ANU – BiH, da se našalimo, izražava neostvarenu želju a ne realiziran cilj: Ja BIH ANU, ali mi ANU ne daju. Sada je ta nepravda konačno ispravljena: i Bošnjaci imaju svoju ANU, kao i svi ostali narodi na ovim prostorima! Umjesto da kažu da je do osnivanju BANU došlo “neočekivano”, svi mediji sa ovih prostora bi bolje uradili da su odahnuli sa olakšanjem i rekli da je najzad, sa velikim zakašnjenjem, osnovana i “dugo ošekivana” BANU. Finalna odluka i sve pripreme završene su početkom ovog proljeća, inicijatori su bili svi oni koji su se pojavili i na njenom osnivanju, onog historijskog dana, 9. juna 2011 godine u Novom Pazaru.
— Može li se reći, da iza osnutka BANU stoji zapravo IZ u BiH ili neke druge islamske zajednice iz okolnih zemalja.

— Praktično sve akademije nauka i umjetnosti u Evropi, osnovane se uz direktnu podršku i učešće duhovnih lica! I na Balkanu je duhovni preporod svih naroda tekao istim logičnim tokom. Kakav bi nacionalni identitet bio moguć bez Dositeja Obradovića, bez Josipa Juraja Štrosmajera, bez eparhija i arhiepiskopija, bez nacionalnih crkvi Bugarske, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije, Grčke. Tokom nedavne promjene u sastavu ministara Grčke, u činu njihovog izbora direktno su učestvovali najviši crkveni velikodostojnici grčke pravoslavne crkve. Ni jedna gradnja društvenog objekta na prostorima balkanskih država danas ne prolazi bez čina osvećivanja i činodejstvovanja pravoslavnih, odnosno katoličkih sveštenika. Posjeta pape Hrvatskoj bila je događaj od prvorazrednog značaja za nacionalni korpus svih Hrvata i medijska vijest dana za cijelu Evropu. I tako treba biti! Jer, u svemu što ljudi rade, pisutna je i dimenzija trans-temporalnosti, vanvremeniosti, kao i težnja za uzvišenošću. Akademije nauka tu ne samo što nisu izuzetak nego su upravo pravilo i kriterij! Historija svjetske nauke, filozofije, poezije, umjetnosti, svoje vrijednosti stekla je i kroz ogroman i neprocjenjiv doprinos sveštenih lica. Podsjetićemo još jednom: ideje su univerzalne, istina je univerzalna, ljudi koji se bave naukom su konkretni, partikularni predstavnici, konkretnih partikularnih naroda. BANU tu ne bi smjela sebi nikako dozvoliti da bude izuzetak. Da konačno raščistimo: Imaju li svi sveštenici pravo da se brinu o sudbini naroda kojima i sami pripadaju!? Imaju. Ako to imaju, odnosi li se to pravo na sveštenike svih religija i svih naroda!? Odnosi! Pa onda je vrijeme da se upitamo: Zar su svi drugi sveštenici vjernici, zar su samo islamski sveštenici bezbožni? Zar su svi narodi slobodni da izraze svoja vjerska osjećanja, zar je ta sloboda uskraćena samo Bošnjacima!?


— A kako je zapravo izbrano ovih 21 akademik? Kako se došlo do tih imena i je li neko važan i po vašem sudu propušten
?

— Konsenzusom! Akademija nikada nije uključila ni izdaleka sva važna imena naroda čiju nauku i umjetnost reprezentuje na najvišem nivou! Razloga ima toliko mnogo da se ne mogu ni nabrojati. Da bi ispravila nepravdu učinjenu prema mnogim velikim Bošnjacima koji nikada nisu bili primljeni za članove ni jedne Akademije, BANU je uvela i instituciju Posthumni članovi, kao i instituciju Počasni članovi. Nemogućnost da se adekvatno procijeni naučna ili umjetnička vrijednost svakog stvaralačkog opusa, uvijek će ostati glavna smetnja poptuno objektivnom rangiranju kandidata za članstvo u svim akademijama svijeta.

Konačno položeni ispit

— Moram vas upitati sasvim osobno, što vam znači ova titula prvog predsjednika prve Bošnjačke akademije znanosti i umjetnost?

— To što mi Vi morate postaviti lično pitanje, ne znači da ja na takvo pitanje moram odgovoriti. Ipak, sasvim kratko: Izbor za prvog predsjednika BANU za mene predstavlja najveće društveno priznanje koje sam dobio do sada, najveće koje mogu zamisliti! Kao što postoje ljudi koje volimo, do čijih priznanja nam je posebno stalo i koja najviše priželjkujemo, tako je i ovo priznanje od mog naroda Bošnjaka, meni Bošnjaku, najdraže i najvrijednije društveno priznanje.
— Znači li to da vam je ovo i najdraža titula, znajući za Vaš intelektaulni opus i brojna akademska i druga priznanja?

— Tako je! Školske ustanove, akademske institucije, naučne zajednica itd., između ostalog, vrjednuju rad svojih članova i odaju im određeno priznanje u skladu sa standardima vrjednovanja. Ovo priznanje direktno sjedinjuje sva prethodno dobijena priznanja i utoliko predstavlja njihovu vrhunsku sintezu. Kao da sam položio neki neformalni, a opet, suštinski ispit! Čini mi se da kroz to priznanje čujem glas Bošnjaka, koji mi poručuju:”Položio si! Za nas i pred nama si položio!” I zato mi ovaj izbor jeste najdraže priznanje.

— A kako odgovarate na primjedbe ili kritike, da je predsjednik možda trebao biti neko iz Bosne, a vi, iako rođeni Bosanac, ipak ste ponajviše svoj rad vezali za makedonsko sveučilište “Kiril i Metodi”, gdje ste i redovni profesor? Kako će te vi iz Skoplja rukovoditi sa radom BANU u Sarajevu?

— Nikako. Ne dotiču me (te kritike – op.a.), otkad sam čuo ono nezaboravno: Položio si! O tehničkim aspektima smo dosta razmišljali i na putu smo da nađemo najbolje rješenje.
— Krije li se iza tih “benignih” primjedbi, ipak jedna zlobnija varijanta koja se poziva na “stalno i neprikosnoveno pravo” onih, koji su stalno u “glavnoj bošnjačkoj čarsiji”, onoj u Sarajevu, dakle, da kreiraju intelektualne i naravno političkopovjesne “putokaze” za Bošnjake, iako se pokazalo, kako su oni, blago rečeno – dugo djelovali s manje nego polovičnim uspjehom?

Protiv čaršije i filozofije palanke

— Sasvim moguće da ima i toga. Ali, šta BANU ima s tim!?

— Kako naime zaustaviti tu bošnjačku inerciju ili inferiornost svake vrste? Zašto ste jednom rekli da su Bošnjaci uz svoj kosmopolitizam posebna sorta epigona na prostorima na kojima žive?

— Ne dam ja da na Bošnjake ni prah s leptirovih krila padne, ni sjenka optužbe i prebacivanja da pređe preko njihovih lica. Jer, ono što su oni predeverali, to niko nije. Ostavilo je to stradanje mnoge tragove, ožiljke, pri čemu su sindrom epigonstva i kriza identiteta posebno bolni. No, ako uporedimo ovo vrijeme sa onim od prije dvije decenije, kada smo bili gotovo sasvim otuđeni i od svog imena Bošnjak, i od imena svog jezika, Bosanskog jezika, i od svoje vjere Islama, jasno vidimo ogroman napredak u liječenju te nacionalne amnezije, sistematski provocirane neprekidnim nizom strašnih kolektivnih trauma, kojima su Bošnjaci bili sistematski podvrgavani. Hvala Bogu, opasnost zaborava je prošla! A Bošnjaci će svoju, čudom sačuvanu kolektivnu historijsku memoriju, od sada moći obnoviti i kroz sistematski rad BANU, kao institucionalizovane forme obnove i čuvanja svoje kolektivne nacionalne i kulturna memorije.

Lirske duše – junačkog srca

— Želim vas na kraju upitati, vjerujete da će BANU u nekom doglednom vremenu uspjeti objediniti bošnjačku intelektualnu akciju i kako to namjeravate učiniti, znajući za sve gore pomenute falsifikate, literaturna grafička podmetanja, koja su u svijet poslala pogrešnu, u mnogome drugačiju sliku Bosne i Bošnjaka?

— Uvjeren sam da hoće! A spomenuta litaraturna, grafička podmetanja, koliko god bila sugestivna i napisana perom umjetničkih snažnih ličnosti, regrutiranih za sramni posao negiranja i degradiranja Bošnjaka i svega što je bošnjačko, efikasno i definitivno će se suzbiti, a nanijete rane zacijeliti istim onim oružjem kojim je rana i zadata. Dakle – umjetnički snažnim, ali i istinitim književnim grafičkim prezentacijama Bošnjaka kakvi usitinu i jesu – lirske duše, junačkog srca i kraljevske plemenitosti, koja zna praštati i kada niko drugi ne bi oprostio.

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

4 KOMENTARI

  1. sta tebi smeta Sv. Sava,pa nije nikog ubio i zlo propovijedao,samo dobro i slogu medju bracom,zato je i kao mrtav smetao turcima pa je sinan pasa dao da se spale njegove kosti.Niko nikad nije silom nametao Pravoslavlje,nego suprotno,oni koji su dosli kao osvajaci i tudjinci nametali su islam.Nek zivi slobodni Sandzak,i Sumadija i Srem i Banat i Metohija itd.. u slobodnoj Srbiji

    0

    0
    • sta vi znate uopsta ! jel ono sto ti servira lazov vas “otac nacije” koji je odgovoran za sve sta se dogadjalo tokom 90-tih,posto su svi planovi za pogubljenje Bosnjaka stvoreni u srpskoj SANU na celu sa cosavim cosicem ! drugo i vrlo vazno: znas li ti da su Bosnjaci-muslimani isli u (tursku) vojsku od 8-15 god,mislis li ti da je to bilo lako ?,samo to a da nista drugo nije bilo,pa nije bio izazov da se primi Islam !ali kada ga neko sa srca primi i iz ubedjenja to nije tesko! za razliku od vas vi ste i dalje zivjeli istim zivotom,niste morali u vojsku tursku i bili ste ostavljeni na miru,kako vi tako i vase porodice !a kod covjeka koji je usao u Islamu,se sve mjenja,drustvo,zivot,sve jednostavno! i po ovome se vidi ko je bio kukavica a ko ne !i mi nismo imali neke privilegije,pa da to privice masu da primi Islam,jednostavno Islam se prima srcem a ne batino,da smo batinom primili islam,imali bi dovoljno vremena da iz njega i izadjemo,ali posto se to tako nije desilo,mi smo ostali i ostacemo zauvijek muslimani !!!

      0

      0
  2. fala Alahu sto omoguci da se stvori BANU,to je nama Bosnjacima veoma potrebno kako nam se nikada vise nebi ponovili genocidi,sa BANU i njenim prdstavnicima ce konacno isplivati Istina a laz koje je kreirana od srpske SANU ce zauvijek nestati ! a Bosnjacki narod ce po prvi put u zadnjih 150 god. biti ponostan i uzdignute glave ce hodati,cast ovim ljudima sto su osnovali BANU koja je bila neophodna za otkrivanje istine i prepoznavanje i eliminisanje srpske lazi o nama kao narodu,i ko god ovo od Bosnjaka ne podrzava on i nije pravi Bosnjak,pa im porucujem ili ste sa nama ili ste protiv nas,dosta nam je vise izdajnika poput Ljajica i Ugljanina koji i dalje negiraju i omalovazavaju osivanje ove nama poslje IZ najvece i nstitucije u Bosnjaka ! haram i stid nek bude svakom Bosnjaku koji nije za ovu ideju.Hajrli vam rad svima vama koji ste osnivaci BANU. Sellam braci Bosnjacima

    0

    0
  3. Trebam li vas podsjetiti da je prošle godine, naša djeca slavili relikvije Svetog Save….

    zato treba BANU.

    Srbi, stoljećima su mislili da će to gurnuti Sandzakliji i da cemo prepoznati moć Srba. I pretvoriti masovno pravoslavne vjere.

    Ne, oni ne uspijevaju…na žestok otpor Sandzackog, koji je lice odmazde i terora u svojoj regiji neodrživ snaga.

    zivio slobodni SANDZAK…

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.