Bosna je već 555 godina satrapija

1
60

Piše: Hakija Đozić

Podsjetimo se sad da naši građani 5 lipnja 2018. godine (imajući u vidu da je tog datuma 1463. godine izvršena  eutanazija bosanskog kralja Stjepan Tomašević)  mogu da obilježe 555 godina tzv. protektorata (Osmanskog Carstva, Austrougarskog Carstvo, Kraljevine Jugoslavija, diktature Socijalističke Jugoslavije, Ujedinih Nacija). Naši građani već dugo žive pod vlašću namjesnika, što se u antici nazivalo satrap, a takva država satrapija (v. Google). Realno je da se koristi izvorno.

Podsjetimo se da u Bibliji piše da je Mojsije izbavio narod od ropstva do Slobode. Nažalost, to do sad nije bio slučaj i sa našim narodom. A kako izgleda ta vlast nad našom državom, govori i činjenica da po osnovu ekonomske (ne)razvijenosti, ona sad čvrsto drži samo začelje među državama Evrope. To potvrđuje i statistika, koja govori  da su naši građani najsiromašniji žitelji Evrope.

  1. Osmanska satrapija

Na Kosovu polju, opće je poznato, 15 lipnja su 1389. godine Osmanlije odnije  “Pirovu pobjedu”. Oni su nakon tog boja planirali svoj dalji borbeni put prema Beču. On je išao preko sjevera  kraljevine Bosna. Kako je Osmanlijama Bosna bila kod cjelovita osvajanja “čvrst orah”, oni su za osvojene teritorije imenovali satrape. Prvi na vlast dijela istočne Bosne je bio Paša Jigin Beg (1392-1419), a posljednji (r. br.319)  je bio paša  Hafiz Ahmed-Paša. On je ostao od početka do sredine 1878. godine.

Osnovni zadatak paša, koje je lično imenovao sultan, bio je da podanike, koji su bili pod jarmom timarskog sistema, vodi u osvajanja i donosi pobjedonosne  bojeve, piše Vedad Bišćević,  BOSANSKI NAMEJSNICI OSMANSKOG CARSTVA (1463.-1878.), Connectum, Sarajevo, 2006. Na osnovu pokušaja da se bilanc-iraju navedeni podaci, paše Bosne su svoje podanike vodile u 162 boja. Kako  57 paša nisu ostvarili planiranu pobjedu nad neprijateljima Porte, sultani su im putem izaslanika slali fildžan otrova, što su pod prinudom morali popiti. I još nešto, jako bitno.

Kad Osmanlije nisu (1908) dale Austrougarskoj saglasnost da izvrši aneksiju, oni su zbog navodnog svog erara,  zatražile i dobile od te države mito od 2,5 miliona zlatnih funtišterlinaga (v. ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJA, JLZ, Zagreb, 1960,126/1).

  1. Austrougarska satrapija

Velike sile Zapadnog rimskog carstva; Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Austrougarska, Francuska, Njemačka, Italija, te i Rusija, čiji su poklonici ispovijedali kršćanstvo, bili su u stalnom sukobu sa Osmanlijama, pa i njihovim sunarodnicima gdje su  širili tradiciju Islama. Nakon što su osvojili Konstitinopolj (kasnije nazvan Carigrad, Istanbul), oni su željeli da obnove i prošire Bizantiju. Stoga su krenuli da pokore jug današnje Balkana, pa tako dođu i do Beča.

Kršćanski lideri su tajno su procjenjivali da li je Osmansko carstvo, nakon gubitka više bojeva, „palo na koljena“. Ta bi im činjenica bila garancija da će oni prihvatiti kršćanski diktat mira. S toga je su velike sile dogovorile da se održi tzv. Berlinski kongres. Na dnevnom redu je bila ratifikacija ranijih međunarodnih ugovora Sredozemlja i navodni terorizam u Bosni, kao sporedna tačka razmatranja.

Spomenuti skup  održan u Berlinu (od 13. lipnja do 13. srpnja 1878), na kojem je  usvojen tzv. Berlinski ugovor (v. Grgur Jakšić, Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, SAN, Beograd, 1955), čije norme nikad zakonski nisu ratificiranje (v. Hans Šneler, Državno-pravnim položaj Bosne i Hercegovine…, Beograd, 1893).

Kad su, po osnovu ne formalnog ugovora, A-U oružane snage  (29. srpnja 1878. godine) prešle sjevernu granicu Bosne: Zbog snažnog otpora patriotskih snaga Bosne, okupatori su od najave da će Bosnu osvoji sa “pleh muzikom”, morali sakupe oko 300.000  oružnika. (v. Hamdija Kreševljaković,  Sarajevo u doba okupacije Bosne i Hercegovine 1878, Sarajevo, 1937). Da ne dužimo.

 Kažimo još da su na terenu vođena 68 krvava boja između citiranih strana. Statistika pokazuje da su tim bojevima poginula 178 oficira i 5.000 oružnika A-U. Njihovi ranjeni se nisu brojali, niti su se javno pokazivali  gubici među snagama rodoljuba Bosne (v.  Pertev, Okupacija ili Ulazak Austro-Ugarske vojske u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, štamparija “NARODA” Sarajevo). Bitno je kazati da BU  nije ni  poslije njegove ratifikacije od Srba (14. 07. 1878) za oko 20 godina javno objavljen.

  1. Satrapije 2 režima tzv. Jugoslavije

Toponim “Jugoslavija” prvo je kovao Jernej-Bartol Kopitar (1780-1844), jedan od osnivača slavistike…, a Matija Ban (1818-1903) je 1845. godine prvi javno izrekao toponim “Jugoslavija» (v. Vujadin Rudić, IDEJA JUGOSLOVENSTVA I DRUŠTVENO-GEOGRAFSKE PROTIVURIJEČNOSTI SFRJ, Vojno-geografski institut, Beograd, 1994, 129). Međutim, postojala su 2 režima Jugoslavije:

– prvo, po osnovu tzv. Krfske deklaracije (20. april 1917) i okončanja Prvog svjetskog rata je nastala tzv. Kraljevina, Srba Hrvata i Slovenaca (KSHS), o čemu opširno piše Branko Petranović  u knjizi sa 3 toma (ISTORIJA JUGOSLAVIJE 1918.-1988., NOLIT, BEOGRAD, 1988). Pisac tog djela, na osnovu samo letimične kritičke analize, može se pokazati da postoji mnogo izmišljenih hipoteza. Na taj se  način nastoji da  premosti povijesne praznije spomenute (svoje) države. Međutim, u djelima opozicije gdje se govori o pomenutoj vještačko-j  tvorevine, svi njeni narodi, osim Srba su imali robovski status (v. Enciklopedija NAŠA DOMOVINA, Zagreb, 1942, 232/I);

– drugo, jeste tzv. Drugi svjetski rat (1941. – 1945.). U Kraljevini Jugoslaviji se razvija i kao “Narodnooslobodilački pokret” (NOP). Ali, on na čelu s Komunističkom partijom Jugoslavije (KPJ) razvija socijalističku revoluciju. Znači, radilo se o provođenja socijalističke revolucije i istovremeno s borbom (partizana) protiv okupatora, što znači  kao »nacionalno i socijalno oslobođenje«. Pred kraj rata su se partizani sukobili sa poraženim protivnicima (i civilima iz redova pristaša protivnika). Sa njima dolazi do krvavog obračuna (Blajburski pokolj […]. Zatim se i terorom onemogućava djelovanje pristalica diktature SSSR i druge oporbe,  te zatvaranjem neistomišljenika (pa i Goli Otok), zatim, oduzimanja prekomjerno-g privatnog vlasništva. Tako se provodila tzv. “komunistička revolucija”.

Nakon popravke, zbog skretanja sa pravog  pravca socijalne revolucije, od sredine XX stoljeća se postupno razvija tzv. tržišna privreda. Dolazi i do (Marksove ideje) samoupravljanja, kao svojevrsne demokratije, što je dalo pozitivne efekte na planu društveno-ekonomskog razvoja države, poznate pod imenom Socijalistička Federativna republika Jugoslavija (SFRJ). Ali, na taj je način došlo do “Anticipacija komunizma putem mašte…” (K. M. – F. E., SABRANA DJELA (52 toma), Proveta, Beograd, 1971,  291/11), što je izazvalo probleme na planu unutrašnjeg uređenja spomenute države.

Radi toga dolazi  ozbiljnog neslaganja među narodima te države i raspada (na kraju 1990) SFRJ, preciznije, zbog nemogućnosti donošenja budžeta. Spor je pokušala razriješiti EU putem Banditerove  komisije, koja odlučuje da svaka država iz sastava SFRJ treba da referendumom odluči o društveno-ekonomskog uređenju svoje države. BiH je po tom osnovu raspisala i održala referendum (29. 02.1992), mada nema materijalnih dokaza da je ona stvarno demokratski uključena u KSHS.

  1. Dejtonska satrapija

Kako susjedne države, koje su od vremena BK (1878), uz pomoć Velikih sila, “odgrizle” oko 25.000 km2 vilajet Bosne. KSHS je planskom prinudom naselila na erar preko 20.000 porodica oko lijeve obale Save i Drine. Na tom  području danas egzistira tzv. Republika Srpska.

Međunacionalni spor se pokušao riješiti Dejtonskim sporazumom, za čiji je sadržaj Clinton kazao da je taj akt…  najveća kolektivna greška Zapada od 1930… zbog pogrešnog  tumačenja historije (S.BOSNA, 1.7.2004).

Da je Clinton (idejni tvorac Dejtona) ostao na spomenutome stanovištu, pokazuje i njegov govor na savjetodavnim organima za BiH (ACBH), kad je (06. 05. 2018) kazao: Osjećam se grozno zbog ishoda Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali tada nam je bilo bitno da zaustavimo rat…  U budućnosti više nemamo pravo na greške…”. Poruka je jasna, pa joj nije potreban komentar.

  1. Svodni rezon

Da bi se razriješila aktuelna kriza Bosne, shodno znanstvenim pravilima, njenu reinkarnaciju treba uspostaviti od vakta njene geneze. O toj nedoumici je Društvo STANAK FF UNSA objavilo niz akata, što se može i ovako definirati: SBOR/STANAK BOSNA, REPLIKA PARLAMENTARNIH MONARHIJA DRŽAVA EVROPE.

Na ovu opciju, naravno ima i drugih mišljenja. Ali odgovor se krije u činjenicu kako su nastale i do danas se održalo 12 kraljevina Zapadne Evrope. Njihovi su građani sad najbogatiji stanovnici starog kontinenta. Nema razloga da i Bosne, kao najstarija pravna država Evrope, ne povrati (kao Njemačka) takvo uređenje. Stoga treba znanstveno razriješiti i rezon: Bosna je već 555 godina satrapija.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.