Bosanski se diše!

Piše: Dr. Jahja Fehratović

Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika

Maternji jezik je temelj svekolikog čovjekovog duhovnog i intelektulanog uzdizanja, osnov egzistencije i prvi i posljednji trag prisustva na ovom svijetu.

Suština tog jezika nije u gramatičkim i normativnim pravilima. Ona jesu važna, ali ne presudna u oblikovanju jezičkog iskaza pojedinca kojim se zrcali njegova nutrina.

Kroz jezik se prolama i karakter bića čovjeka, njegova prefinjenost i sposobnost da ovlada svojim slabostima.

Jezikom se iskazuje i moć, dominacija i interpretacija snage i odlučnosti čovjeka da ustraje u nakanama očuvanja nacionalnog samopouzdanja.

Jezik je sam čovjek, jer kroz njegovu krv vrije svaka izgovorena i prešućena riječ.
A jezik bosanski – on se diše. Njega ni ne treba posebno naglašavati, jer svaki Bošnjak kada god ugrabi zraka u sebi, napuni pluća stotinama i stotinama molekula iz kojih se njegovim tijelom raspu svi miruhi Bosne i Sandžaka, svaka draž i osjećaj, svaki uzvis i dolina da iz njegovih usta sam bosanki jezik progovara.

Ili, ušuti. Spram prilike i mogućnosti. Ali, čak i kada šuti, Bošnjak govori svojim maternjim jezikom, nekada i više nego kada riječi sriče.

I tako je sve dok diše.

Zato Bošnjaci, dišimo punim plućima, jer kroz nas diše i naš materni bosanski jezik, i disat će sve dok bude Bosne, Sandžaka i Bošnjaka.