Sirija – U najvećem sirijskom gradu, Alepu, gdje već 11 dana traju borbe između vladinih i pobunjeničkih trupa, život postaje nepodnošljiv. Nestašica je hrane, a povremeno nestaje i struje.
Sirijska vojska pokušava da povrati kontrolu nad kvartovima Salahedin i Seif al Davla, uporištima pobunjenika. Oni naime kontrolišu kvartove, koje vojska napada iz helikoptera, te po riječima aktivista, stradaju i civili.
Mnogo ljudi bezuspešno pokušava pobjeći iz grada, ili u druge, sigurnije kvartove. Do sada je iz Sirije izbjeglo oko 200.000 ljudi.
Amnesty international navodi kako je ogroman broj civilnih žrtava koje nisu ni učestvovale u pobunama, a njihove porodice su prisiljene da potpišu izjave da su ih ubile “naoružane terorističke bande”.
Generalni sekretar Arapske lige Nabil Elarabi optužio je Bašara al Asada za masakr.
“Pokolji koji se dešavaju u Alepu i drugim mjestima u Siriji predstavljaju ratne zločine koji se kažnjavaju po međunarodnom pravu”, rekao je on.
S druge strane predsjednik Asad je, povodom Dana oružanih snaga, u pisanom saopštenju pohvalio svoje vojnike koji pružaju otpor „naoružanim terorističkim grupama“. On je takođe kazao kako će ove bitke odlučiti o sudbini nacije.
Analitičari smatraju da je ponovo uspostavljanje kontrole nad najvećim gradom Alepom ključno za opstanak Asadovog režima. Mnogi od promatrača procjenjuju da će sirijska vojska uspjeti preuzeti grad.
Ali, iako je daleko bolje naoružana, i potpomognuta militantnom grupom Šabiba, pobunjenici su od vojske uspjeli oteti nekoliko tenkova i drugog oružja.
Postoje i podaci da je veliki broj inostranih militanata došao u Siriju da se bori zajedno sa pobunjenicima, a navodi se i da Katar i Saudijska Arabija finansiraju snage opozicije.
Teorije i prognoze
U međuvremenu, dok se po agencijama i elektronskim medijima, iz dana u dan ponavljaju iste vijesti o borbama i ubistvima, bez ikakve akcije izvana, analitičari se bave prognozama o mogućim ishodima.
Tako se, među ostalim, pojavila teorija da će Bašar al Asad, ako izgubi bitku za Alepo i Damask, pobjeći u planine Sirije i tamo napraviti državicu.
Stoljećima su te visoke planine, koje dijele ostatak zemlje od Sredozemnog mora, bile utočište za Alavite, dva i po miliona duboko religioznog stanovništva koje čine 10 procenata ukupnog broja Sirijaca.
Sada bi, zajedno s mnogim pripadnicima ovog plemena koji su se povukli k rođacima u planine, mogao otići i još uvijek aktuelni predsjednik Sirije, ukoliko bude poražen u ovome ratu.
Državica Alavita ne bi bila ništa novo. Slična autonomija nastala je i nakon raspada Otomanskog carstva, između 1920. i 1930. godine prošloga stoljeća.
Ta regija ima dobru infrastrukturu i razvijenu poljoprivredu, ali bi, odvajanjem od Sirije, izgubila i vezu s naftnim poljima, dakle energijom.
Analitičari međutim kažu da bi taj dio priče mogao nadoknaditi Iran, slično situacijama u kojima su Južna Osetija i Abhazija, koje su se energetski priključile Rusiji.
No, ukoliko bi se i ostvario scenario podjele zemlje, to bi Siriju odvelo u dugogodišnji rat, kažu geoplitičari.
( Slobodna Evropa )
