Bodljikave žice demokratskog logora

Glas islama – Beogradskom režimu neće biti lako da proguta pilulu objedinjavanja muslimana, posebno zato što je projekat razbijanja muslimanskog tkiva skrojen i podržan u izrazito antimuslimanskim beogradskim krugovima. Međutim, režim dobro zna koje su posljedice neprihvatanja jedinstava Islamske zajednice, pa zato ne može dugoročno sprječavati, ali će jedno vrijeme opstruirati i odugovlačiti. Sprječavanje ne ide na ruku režimu koji bi volio da se sporazum postigne,(posebno da se to učini prije parlamentarnih izbora) ali da se to upakuje na način koji bi prikrio njegovu ulogu, zato što je potrebno zadovoljiti antimuslimanske elemente u Beogradu kojih ima najviše među akademicima i crkvenim velikodostojnicima.

Šutnja je mudrost. Pojedini ljudi šutnjom kažu stotinu puta više od onih što pričaju isprazno i šuplje. Oni što znaju da šute, kada progovore iznose samo korisne i mudre stavove koji su dubokoumni i promišljeni, pa samim tim predstavljaju dobar recept za postupanje i življenje u skladu sa njima. Tako je sa Glavnim muftijom koji je, uprkos organiziranim medijskim nasrtajima grupa i pojedinaca na njegov lik i djelo, rukovodeći se hadisom Muhammeda a.s.: „Završavajte svoje poslove šutke“, danima šutio o sporazumu za obnovu jedinstva Islamske zajednice, a kada je progovorio, rekao je više u nekoliko rečenica negoli sva srbijanska medijska mašinerija i njihovi spin-majstori.  Kako on sam reče: „Šutio sam jer sam želio dati šansu da se vrati jedinstvo Islamske zajednice i pokazati da se ne želim utrkivati za dnevno-politički profit.“

Dok je Glavni muftija mudro šutio, režimski paničari i nadničari su se utrkivali ko će više neistina i dezinformacija iznijeti. U tome su im pomagali nervozni, tendenciozni i neobjektivni srbijanski mediji, te pojedini ostrašćeni novinari, opterećeni mržnjom prema svemu što ne pripada većinskom narodu u ovoj državi. Mržnja i ostrašćenost prema muslimanima i njihovim autoritetima izašla je iz njihovih prsa. Preko pera i riječi oni su iznosili neistine o tačkama sporazuma i o tome kako će „Glavni muftija biti „samo“ glavni imam, te „da se on i njegovi saradanici više ne smiju baviti politikom“ i još niz neistina i nebuloza (Islamska zajednica je još 2001. godine donijela odluku po kojoj se imami ne mogu baviti politikom, niti se džamije i drugi vjerski objekti mogu koristiti u političke svrhe). Ipak, u danima iza nas potvrđena je još ranije iskazana težnja Beograda da Glavnog muftiju ukoloni sa javne scene. Prejake su harizma i ideje Muftije Zukorlića da bi olako voljom Beograda bile izbrisane iz glava Bošnjaka. Tako da odmah treba reći glasno i jasno, Beograde od toga nema ništa! Ni po koju cijenu Glavni muftija neće izaći iz javnog života, pa makar to bilo vama po volji ili ne.  Bilo u formi Glavnog muftije ili neke druge funkcije, muftija Zukorlić će biti nezaobilazni faktor na polju promicanja ideje o slobodnom, vjerski i nacionalno otriježnjenom Bošnjaku Sandžakliji. Sjeme ove ideje je duboko zasijano u dušama Bošnjaka i ono daje plodove i davaće ih u budućnosti, još više, blagorodnije i korisnije.

Režim se u početku priče o ponovnom jedinstvu krio i izigravao neutralca koji se ne miješa u vjerska pitanja. Da li je Tadić pomislio da mu vjerujemo kada je izjavio nakon što se inicijativa o vraćanju jedinstva Islamske zajednice zahuktala: „Država se ne miješa u pitanja vjere.“ Šta znače zahtjevi koji imaju za cilj sklanjanje Glavnog muftije iz javnog života do miješanje u volju naroda i unutrašnje stvari IZ-e?

Da je država duboko umiješana u vjerska pitanja bilo je jasno još u kafanskoj noći beogradskih poslušnika. Sliku o dubokoj umiješanosti režima je skroz razbistrio sam režim sa poslednjim zahtjevima koji su nerealni. Ovo rečeno od strane zvaničnog Beograda, posebno od demokrata, predstavlja veliki autogol režima jer su potvrdili naša saznanja da se debelo miješaju u unutrašnje stvari Islamske zajednice i da će zato snositi odgovornost pred muslimanima koji su građani ove države sa pravom glasa na izborima.

Političari se ne trebaju miješati u rad vjerskih zajednica. Konkretno, u sporazumu vraćanja jedinstva Islamskoj zajednici oni imaju ulogu podrške koja bi obezbijedila ubrzanje procesa i njegovo sprovođenje. Oni ne mogu da odlučuju o Islamskoj zajednici, niti o tome kakva će ona biti, niti gdje će biti njeno sjedište. Zvanični Beograd nije u situaciji da predloženi sporazum prihvata ili odbija, već samo može da ga podrži ili ne.

Beogradskom režimu neće biti lako da proguta pilulu objedinjavanja muslimana, posebno zato što je projekat razbijanja muslimanskog tkiva skrojen i podržan u izrazito antimuslimanskim beogradskim krugovima. Međutim, režim dobro zna koje su posljedice neprihvatanja jedinstava Islamske zajednice, pa zato ne može dugoročno sprječavati, ali će jedno vrijeme opstruirati i odugovlačiti. Sprječavanje ne ide na ruku režimu koji bi volio da se sporazum postigne,(posebno da se to učini prije parlamentarnih izbora) ali da se to upakuje na način koji bi prikrio njegovu ulogu, zato što je potrebno zadovoljiti antimuslimanske elemente u Beogradu kojih ima najviše među akademicima i crkvenim velikodostojnicima.

Beogradu ne odgovaraju loši odnosi sa Ankarom koja je inicirala povratak jedinstva Islamske zajednice, a takođe mu ne odgovara i gubljenje posljednje šanse. A šta je posljednja šansa, to je rekao Glavni muftija na ispraćaju ovogodišnjih hadžija: „Da li će prihvatiti ili neće? Za nas može biti privremeno važno, ali je za njih životno i dugoročno važno. Za njih to znači šansu za rehabilitaciju. Ako je propuste, nikada je više neće dobiti. A to neće ugroziti našu pobjedu, kao što neće ugroziti naše jedinstvo, niti ovdje u Sandžaku, niti među muslimanima u Srbiji, niti na relaciji Novi Pazar-Sarajevo-Ankara.

Sva tri moguća scenarija predstavljaju naš trijumf. Ako sporazum podrži Beograd to bi ubrzalo njegovu realizaciju i bilo bi najbolje i najlakše rješenje. Ako Beograd ne podrži sporazum, a dođe do njegovog potpisivanja, to će dati rezultate. Ali neće tako brzo kao u prvom slučaju. Onda bi nakon parlamentarnih izbora u Srbiji, na kojima bi Bošnjaci kaznili kvazi-demokrate, što bi doprinijelo promjeni režima, došlo do implementacije sporazuma. U krajnjem slučaju, ako iz nekog razloga ne dođe do potpisivanja sporazuma ni to ne predstavlja naš gubitak, jer smo u nekoliko sedmica unazad istjerali na površinu mnogo istina i skrivenih detalja da je svakome jasno ko je glavni krivac za razbijanje jedinstva Islamske zajednice u Srbiji. Ono što je krucijalno bitno jeste da sada imamo Tursku kao regionalnu i svjetsku silu na našoj strani. Ma koliko god bile jake žice demokratskog logora, timu Novi Pazar-Sarajevo-Ankara niko ne može da parira i da se suprotstavlja. Sve što izlazi iz okvira ovog trijumfalnog trokuta ne može uspjeti i neće biti prihvaćeno.“

Autor: Uredništvo Glas islama