Nakon što je poslije 20 godina trenerske karijere osvojio prvi trofej, i to sa mostarskim Zrinjskim, bivši selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine Blaž Slišković govorio je u medijima ovih dana o situaciji u Veležu, klubu u kojem je stasao i čija je igračka legenda
Blaž Slišković nije bio iskren u ovim izjavama Večernjem listu, njegovo stvarno mišljenje o Veležu i Mostaru možemo naći u izjavama koje je davao tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Naime, Saff je došao u posjed prvog broja magazina ”Hum” ( Magazin je nakon šest brojeva ugašen, a izlazio je tokom 1994. godine) iz 1994. godine u kojem je objavljen ekskluzivni razgovor sa Blažom Sliškovićem. Slišković u ovom intervjuu govori o sebi, svojoj borbi za hrvatski Mostar i o tome kako Mostar vidi nakon rata. Zbog izuzetne zanimljivosti ovom prilikom prenosimo najvažnije dijelove Sliškovićevog intervjua. Na samom početku spomenutog intervjua Slišković govori o razlozima angažiranja u voljenom ”Zrinjskom”. ”To smatram svojom obavezom prema ovom napaćenom hrvatskom narodu i to je prilika da se na neki način odužim svom rodnom gradu za koji se nisam mogao boriti puškom kada je u posljednje dvije i pol godine dva puta napadnut.”
Novinar ”Huma” Mate Brbor konstatira i tješi Sliškovića: ”Svojim dolaskom i ljubavlju koju pokazujete u tim iscrpljujućim putovanjima kao i htijenjem u igri, reklo bi se da trenutno dajete za svoj Mostar gotovo onoliko kao da ste se borili s puškom u ruci.” ”Nije to baš tako“, odgovara Slišković i nastavlja: ”Tačno je da je politika i sport i kultura, ali niko nema pravo niti može zaboraviti ono što su dali svi ti mladi ljudi za očuvanje ovog našeg hrvatskog Mostara.“
Pitanje i odgovor koji slijede nedvojbeno govore zašto ”Velež” neće igrati pod Bijelim brijegom, odnosno pokazuju zašto ljudi kao što je Slišković ne žele povratak ”Veleža” pod Bijeli brijeg. Novinar ”Huma” pita Sliškovića kako vidi Mostar u budućnosti na što on odgovara ko iz topa. ”Zna se. Mostar je prijestolnica hrvatskog naroda i to će biti u svim kombinacijama. Nema problema da u Mostaru žive i drugi narodi, normalno i uvažavamo, ali zna se, i mora se znati, čiji je Mostar. Zar je uzalud palo toliko mladih života?“
Nešto o ”Zrinjskom”. ”Vidite, mala je koincidencija da je moj djed Blaž, po kome sam i dobio ime, bio posljednji predsjednik ”Zrinjskog” prije njegovog zabranjivanja, a evo ja imam čast i sreću da sam kapetan novoobnovljene momčadi ”Zrinjskog”… Klub je to koji već ima svoju fizionomiju. Talenata ne nedostaje, stručnog rada također, a ljudi oko kluba i u klubu su iskazali ogromne ambicije i zašto to na koncu konca ne bi urodilo plodom. Mislim da ”Zrinjski” ima sve uvjete da, igralo se u takozvanoj Bh. ligi, ili, pak, što je moja veća želja, da u Hrvatskoj ligi bude pri samom vrhu. No, o tom potom.”
Zanimljivo je izdvojiti i mišljenje Sliškovića o nogometnoj reprezentacije Bosne i Hercegovine čiji je bio selektor. ”Igrao sam ja za tu reprezentaciju BiH u Belgiji i Njemačkoj. Ali to je bilo drugačije. Igralo se za humanitarne svrhe i u drugim uvjetima od ovih sadašnjih. Sada su stvari drugačije, ja, recimo, protiv nogometaša muslimana nemam ništa protiv, većina njih kao i ja nisu krivi za ovo što nam se dogodilo, ali za sad ne razmišljam da igram za tu reprezentaciju. Možda bih, recimo, igrao u uvjetima kada bi u reprezentaciju, opet ponavljam ako se neke stvari reguliraju, bilo pozvano, recimo devet-deset Hrvata. Zašto ne bih i ja, ali ovako…“
Toliko o Sliškovićevom podnošenju nogometaša muslimana, devet – deset Hrvata plus on- to je jedanaest igrača, pa gdje bi onda po Sliškoviću igrali muslimani? U istom broju magazina ”Hum”, na sljedećoj stranici, odmah poslije Sliškovićevog intervjua stoji tekst sa naslovom: ”Što valja znati o Bošnjacima”. Pri kraju teksta o Bošnjacima piše: ”Preko noći od čovjeka postaju zvijeri i obrnuto. Žive od danas do sutra, a isto tako i misle. Zanimljivo je kako su Srbi i Crnogorci u proteklih 200 godina riješili problem svojih Bošnjaka. Na prste se mogu prebrojati bogomolje, sakralni spomenici i groblja i ljudi koji žive na njihovim prostorima. Naravno, za Bošnjake je to posve normalno. Ti potomci Hrvata, Vlaha, čak i Srba, u svojim genima imaju čitav spektar raznolikosti teško razumljiv zapadnoj civilizaciji.”
Dvadest i tri godine nakon citiranog Sliškovićevog intervjua Mostar je još uvijek hrvatski grad, hrvatska prijestolnica, kako to kaže Slišković, a on još uvijek govori koliko je Zrinjski hrvatski, odnsono Velež bošnjački.
(saff.ba)
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Blaž Slišković: Zna se, Mostar je prijestolnica hrvatskog naroda i to će biti u svim kombinacijama!
