BKZ Petnjica: ‘Radujemo se izgradnji Bošnjačkog kulturnog centra’

Petnjica – BKZ Crne Gore, Odbor za Petnjicu obavještava građane opštine Petnjica kao i širu javnost Bihora, Sandžaka i Crne Gore da je za potrebe svojih programskih ciljeva ovih dana, ova organizacija obradovana jednom značajnom donacijom prikipljenom od strane Bošnjaka iz Luxemburga, porijeklom sa cijelog prostora Sandžaka. Donacija u iznosu od 77.000,00 € sakupljena je na skupu koji je organiziran u Luxemburgu povodom godišnjice osnivanja BKZ-a Luxemburga na kojoj je pored akademika Ferida Muhića, bio prisutan i muftija sandžački Muamer ef.Zukorlić.

Ubijeđeni smo da je ovo vijest koja će obradovati sve Petnjičane jer se odnosi na donaciju  kojom se nakon povratka statusa opštine, Petnjici i cejelom Bihoru vraća jedna domicilna, narodna institucija koja će se organizovano baviti duhovnošću naroda koji živi na ovom sandžačkom prostoru, afirmirajući sve njegove vrijednosti i posebnosti. Ne očekujemo pojavu skoro već uobičajenog scenarija omalovažavanja ove donacije i inicijative BKZ-a, osporavanje njene namjene i namjere poznatim metodama izvrnutih prioriteta, te slična osporavanja kojima se u suštini nastoji osporiti i usporiti razvoj duhovne osnove prijeko potrebne za stvarni povraćaj petnjičke opštine, njenog ponovnog pozicioniranja u motor razvoja ovog zapostavljenog i devastiranog kraja. Ne očekujemo, jer vjerujemo da su takve komunističke i neofašističke metode već do te mjere postale profane i nedolične da i posljednjem seoskom čobančetu izgledaju kao stari i već davno potrošeni vic. Slična osporavanja pogotovo ne očekujemo od iskrenih patriota ovog naroda kojima je već preko glave taktika i taktiziranja koja nas svojom „mudrošću“ samo ponižavaju jer od te uvežene „mudrosti“ koja je zapravo samo imitacija tuđih manira istrgnutih iz tuđih kulturnih šablona, imamo već katastrofalne posljedice vidljive u denacionaliziranom i duhovno ogoljelom narodu koji je ostao bez skoro svega vrijednog što mu hiljadugodišnje postojanje ostavlja u  pravo nasljeđa, i skoro nasilno „obučenog“ u tuđe ruho u kojem se priprema za ulogu klovna na historijskoj pozornici. Ne očekujemo osporavanje jer vjerujemo da su Bošnjaci konačno zreli i da su zbog velikog iskustva u  svakojakim osporavanjima razvili čula pomoću kojih jasno razlikuju one koji su dobronamjerni i one „dobronamjerno“ upakovane u razne forme sofisticiranog udbaštva. Zavesa je već pala i svaka progovorena riječ ima svoga vlasnika i svoju razgoljićenu istinu iza čije se namjere više niko ne može sakriti.

U tom našem „neočekivanju“  ipak se moramo suočiti sa iskazanim „strahom“ od „uvoženja u Bihor (Petnjicu) Novopazarskih podjela“, od čega  su se smrtno „uplašili“ u BDF-u iz Luxemburga. Presjednik BDF se uplašio tog, kako reče Novopazarskog problema podjela, čudeći se čupavom stablu u šumi, otkuda se odjednom stvorilo tu pred njim. Ne vidi da je već odavno upao u šumu najstravičnijih podjela i to onih koje bi trebalo da se svi postidimo. Te podjele su možda baš najkarakterističnije upravo za Bihor (njegov i naš) gdje su djeca odjurivši za novcem po bijelom svijetu, istjerana nebrigom ili „brigom“ države, ostavila stare roditelje da pod stare dane  žive u opustjelim selima, bez pažnje najmilijih, sinova i kćeri, unučadi, ili su u najboljem slučaju odvučeni za djecom da po bijelom svijetu uvehnu u nekom zapadnjačkom kavezu u kojem umiru sanjajući svoje bašče, česme, livade, svoja ognjišta… Te podjele ne vidimo i ne stidimo se zbog njih! Pristali smo da nas kao dio tijela amputiraju od svog naroda, od svog vjerskog i duhovnog centra, i na mig „dušebrižnika“ iz „tuđeg gnijezda“ okrenu prema duhovnom centru odakle su nam dolazile samo vrane i gavrani, zločini i genocidi.  Pristali smo da nas sumnjivi „biznismeni“, tzv. „autentični zastupnici“ autentično „zastupaju i prezentiraju“, da nam utuve u glavu ko smo i šta smo, od kada smo i od kuda smo,  šta nam je vjera i ko su nam braća… a sve onako kako se ni oni najmlađi, čije je pamćenje najkraće, ne mogu prepoznati. A kada se na donatorskoj večeri naša braća iz tog i takvog „podijeljonog“ Novog Pazara najbrojnije i finansijski najizdašnije odazvaše na poziv muftije Zukorlića, da se u Petnjici gradi Bošnjački kulturni centar, pojedini Bihorci se podozrivo uzjoguniše, a vidimo po pisanjima, već prebiraju o kakvoj se zavjeri radi. Ko to hoće da im Bihor podijeli? Ovako cjelovit, jedinstven i nepodijeljen?!  Od nekih možda i može biti takva briga, od naše braće iz BDF-a, ovako nešte nismo očekivali. No, iskustvu ove vrste nikada kraja. Nećemo se, ipak više čuditi. Formulu smo spoznali, i onu kojom nas porobljavaju ali i onu kojom se odupiremo i kojom se održavamo kao slobodni ljudi, i nje će mo se držati.

Koristimo ovu priliku da se još jednom najsrdačnije zahvalimio svim donatorima, koje uvjeravamo da će Bošnjački kulturni centar u Petnjici biti realioziran u punom smislu kako je i zamišljen, a obećavamo da će mo se boriti protiv svih podjela, naročito protivu onih sramnih koje udaraju na osnovne ljudske postulate humanosti, gdje se sinovi i kćeri Bihora skoro prisilno sele, odlazeći iz svog rodnog kraja, sa svoje babovine, djedovine… da zauvijek ostanu u tuđem svijetu. Oni što su pomogli ovaj projekat treba da znaju da smo mi riješeni promijeniti ovaj stravični raseljavajući sunovrat, učiniti ono što smo u moći učiniti da Bihorom ponovo rascvjetaju behari, zažubore potoci i „vade“ kojima se plave uzorane i posijane njive, povrati žagor dječice u našim školama… Na tom putu nije nam od koristi pozornost da nam se slučajno ne prelije „Novi Pazar“ jer se on već ulio u naša srca i to čuvari „tuđeg gnijezda“ više nikada neće promijeniti.

Odbor BKZ za Petnjicu

(BKZ)