BKZ osuđuje napad na ličnost svog predsjednika Jahje Fehratovića

28
93

Sjeverni Sandžak – Regionalna televizija Novi Pazar u svojoj informativnoj emisiji „Dnevnik“ u 19:30 i 22:30 od 12. 1. 2012. godine prenijela je nepotpisan tekst sa jednog web-portala u kojem se blati ličnost predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice Jahje Fehratovića, iz tih razloga i radi obznanjivanja istine Bošnjačka kulturna zajednica izdaje sljedeće:

SAOPĆENJE ZA JAVNOST

Nakon neistinitog, prljavog, lažnog i konstruiranog pisanja portala sandzakmedia.com kojim se želi narušiti ugled predsjednika Bošnjačke kulturne zajednice, naročito poslije preuzimanja takvih neistina od strane Regionalne televizije Novi Pazar u informativnoj emisiji „Dnevnik“ u 19:30 i 22:30 od 12. 1. 2012. godine, Bošnjačka kulturna zajednica je sprovela opsežnu istragu da sazna ko stoji iza ovih uvreda i pokušaja rušenja ugleda predsjednika Jahje Fehratovića.

Utvrđeno je da iza sajta sandzakmedia.com stoji lično lider Sandžačke narodne partije Mirsad Đerlek. Ovim se potvrđuje pisanje revije Sandžak da Đerlek sarađuje sa Rasimom Ljajićem, čija je medijska ispostava Regionalna televizija. Đerlek i Ljajić su dogovorili zajedničko predizborno djelovanje protiv BKZ-a, Islamske zajednice u Srbiji, Bošnjačke demokratske zajednice i svih institucija i pojedinaca koji čine autentični sandžački blok u duhovnom, kulturnom, nacionalnom, političkom i svakom drugom vidu društvenog organiziranja i javnog eksponiranja, kao i postizbornu koaliciju.

Mirsad Đerlek je ovaj gnusni tekst za svoj sajt naručio kod izvjesnog Elijasa Rebronje, a sa Ljajićem je dogovorio da isti promovira Regionalna televizija kako bi pokušali skrenuti pažnju sa sve jasnije slike u javnosti o njihovom političkom debaklu i umiješanosti u kriminal, te diskreditirati ličnost predsjednika BKZ-a i glavnog i odgovornog urednika revije Sandžak koja je svojim pisanjima razotkrila pravo lice i Đerleka i Ljajića.

Nema sumnje da je ovo pokušaj da se odgovori na raskrinkavanje kriminala koji opstaje isključivo u sprezi sa politikom, ali na nizak i vulgaran način što samo potvrđuje da je Mirsad Đerlek proizvod Rasima Ljajića, a obojica su sluge beogradskog režima koji nastoje da blaćenjem onih koji su se usudili govoriti istinu umanje efekte izrečene istine.

Bošnjačka kulturna zajednica daje punu podršku predsjedniku Jahji Fehratoviću koji je za nešto više od godinu dana pokazao da predstavlja oličenje muslimana intelektualca koji ima visoke ideale i spreman je da se bori za njih.

Što se tiče autora ovog prljavog teksta Elijasa Rebronje, poznato je da je isti prvo radio za Ljajića, potom za Ugljanina, onda iznova za Ljajića, pa sada za Mirsada Đerleka – jednom riječju sluga beogradskim slugama. Njegovo nasrtanje na bošnjačke intelektualce i pisce najvjerovatnije je povezano i sa traumom iz djetinjstva i mladosti, kada su isti oni sa kojima je sada u tandemu razložno i bezrazložno napadali i ljagali njegovog rahmetli oca pjesnika Ismeta Rebronju, da bi mu pred kraj života dali neku vrstu priznanja i nakon smrti veličali djelo, a branili ga, bez obzira na cijenu i prigovore, upravo oni koje sada želi lažima i konstruiranim tekstovima napadati preko iste one televizije koja je ne tako davno blatila, vrijeđala i pokušavala poniziti druge sandžačke i bošnjačke pisce i intelektualce.

Izvor: BKZ.rs


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

28 KOMENTARI

  1. Zasto Ferhatovic ili Zukorlic (od drugih ne ocekujem)nisu nikada osudili taj neljudski proces i trazili da se ti ljudi oslobode.Ferhatovic je davno zasluzio da se kaze ko je on,i umesto sto je pisao neke strasne price o drogi i kriminalu koje su u mnogome deo njegove maste,mogao je jednom postavit i pitanje kako je moguce da Ugljanin bude amnestiran kao organizator ove grupe,a ostalijem se sudi.
    Zsto niko sa izuzetkom ALMIRA MEHONJICA ne reaguje u Sandzaku.
    Evo teksta Almira Mehonjica u Dnevnom Avazu.
    http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-minute-u-minutu/75838-teror-u-sandzaku-se-nastavlja-a-mi-sutimo.html

  2. JOJ STA VAM SAD RADI RTV NOVI PAZAR AHAHAHAHAHA NEMA STA DA KRIVITE RTV, NEKA VIDE SVI KO JE JAHJA FERHATOVIC DOSTA JE KLEVETAO, IZNOSIO LAZI , I NE RAZUMEM KAKO MOZE BKZ DA PODRZAVA JEDNOG JHJU!!! U BKZ JEDINO KO VALJA TO SU:ELFIC,SACIROVIC,MURATOVIC I NICEVIC OSTALO SVE OTPAD!!!!

      • Mitko na osnovu tvojih gramatičkih sposobnosti se može zaključiti koliku količinu inteligencije posjeduješ,a neznanje ili nepoznavanje događaja ti ne daju za pravo da komentarišeš o stvarima o kojima ne znaš.Ako si u inostranstvu onda možeš putem interneta pratiti slobodne bošnjačke medije.Stotine emisija,skupova povodom ovog problema o kojem pričaš je bilo,i svrstavanje Zukorlića i ostalih patriota u isti koš sa pomenutim personama je neozbiljno sa tvoje strane..

      • Nihade.
        Kao prvo nemoj da vredjas.kao drugo nemoj da lazes.Daj mi tu stranicu na internetu gde je neko reagovao na posklednjih nekoliko procesa protiv ovih ljudi koji su viodjeni i odlagani u novopazarskom sudu.

  3. ODLOMAK IZ ROMANA BEDOVA
    REKOH VAM DA SAM SINOĆ ČITAO BEDOVU, EVO JEDNOG ODLOMKA IZ TOG ROMANA ZA SVE ZNATIŽELJNE. TEKST JE SKENIRAN I MOGUĆE SU NEKE SLOVNE GREŠKE…

    B E D O V A

    P O Z I V N A S A R A D NJ U

    Svijet u koji stupaš svijet je fiktivnog. Sasvim neizvjestan put je pred tobom. Ako se upustiš u ovu suludu avanturu, možda ne naučiš ništa. Protratiš vrijeme. Ne obogatiš vokabular. Ali, možda, i spoznaš najveće životne mudrosti. Ko zna!? Da budem pošten, ni sam nisam siguran šta se skriva u zasjedama teksta! Savjetujem ti da se odmah odlučiš, jer kad se jednom slova razmahaju, razvuku i nasrnu ko luda – uzalud je opiranje. Zato te molim, preklinjem, da još sada, dok nije dockan, odustaneš. Zatvoriš knjigu. Pobjegneš.

    U slučaju da si odlučio da me slijediš, onda se opusti. Zavali u fotelju. Digni noge na stol. Skuhaj kahvu. Uradi šta već hoćeš! Dovikni svima da šute. Da te ne ometaju. Sakrij se. Otuđi. Najbolje je da zaključaš vrata i kada budu molili da otvoriš, ne slušaj (Ne budi lud!). Nasmij se i reci da čitaš. Da si akter priče. Ako ti prekineš, prekinut će se i priča. Na šta bi to ličilo!

    Znaj da te žalim: donkihotovski jurišaš na vjetrenjače samo da bi zadovoljio klicu znatiželje, ukrao nekoliko sahata životu koji je ionako sav fikcija. Misliš da bih ja išao da ne moram. Da nisam obavezan. Da me ne goni pošast. Ustvari, šta si htio? Što ti je trebalo da uzimaš knjigu u ruke!? Da si se kanio na vrijeme, ja bih sada bio negdje u prirodi. Odmarao bih se od nerada i čekao poziv sa Biroa.

    Punoljetan si. Sposoban da odlučuješ o postupcima. Prije nego li krenemo moram te uputit u Pravilnik. A!? Zar si mislio da će biti lahko? Ovo je, mili moj, dakako naporan posao. Zahtijeva disciplinu i odricanje. Svaka iole ozbiljna institucija posjeduje pravilnik i kućni red. Gdje ima ozbiljnije institucije od knjige u kojoj vrvi od tekstualnih nanosa.

    Slijedi uputstva i poštuj pravilnik!

    • EVO JOŠ JEDAN ODLOMAK

      P R A V I L N I K O P R I S T U P U D J E L U

      1. Ničim ne smiješ narušiti svetost svijeta u koji stupaš.
      2. Ono što ti se ne kaže, ne traži da znaš.
      3. Čitanje ne smiješ prekidati čestim pauzama. Bit će ti rečeno kada trebaš pauzu (uzimajući u obzir tvoje mentalne i psiho-fizičke kvalitete).
      4. Ako si pušač svakih 4.500 karaktera imaš pravo, uz aktivno čitanje, ispušiti cigaretu.
      5. Mjesto gdje čitaš neka bude provjetreno, mirno, skučeno i samotno.
      6. Jaka i ravnomjerna svjetlost neka pada na papir. Nikako da udara u oči. Tekst nek ti bude na razdaljini od 30-40 cm.
      7. Čitaj polahko, sričući riječ po riječ, bez preskakanja i izostavljanja ijednog dijela: makar bio dosadan, vulgaran, bizaran, gadljiv.
      8. Svakih 2.368 karaktera smiješ se počešat na mjestu gdje ćutiš svrab.
      9. Ne smiješ prdeti, zagušit ćeš nas.
      10. Sline uvlači kroz grkljan. Osjekivanje oduzima vrijeme i koncentraciju koja je nužna za kvalitetno dekodiranje teksta.
      11. Pravila su obavezujuća za svakoga, bez obzira na srodnost, starosnu dob ili koju drugu manje ili više važnu sekvencu – ni po babu ni po amidžama.
      12. Nakon upotrebe knjigu čuvati na hladnom i provetrenom mjestu.

      Pravilnik je osmišljen kako bi efekat čitanja i doživljaja teksta bio potpun. Obaveza je svakoga, ko pristupa tom činu, da se pridržava zakonomjernosti predviđenih istim. Time se osigurava pristup samo svjesnim i intelektualno zrelim osobama, koje su, i inače, jedine spremne odgovoriti čitalačkim zahtjevima teksta. Ideja i dio ugovornog materijala intertekstualnom slobodom percipiran je iz romana Itala Calvina: Ako jedne zimske noći neki putnik.

      Dajem “Prijedlog pravilnika o pristupu djelu” na glasanje: Za prihvatanje zakona u načelu iskren klimoglav. Prvi put! Drugi put! Treći put! Konstatujem da je “Pravilnik o pristupu djelu” jednoglasno usvojen. Njegova zakonska obaveza stupa na snagu od ovog trenutka. Zahvaljujem na ukazanom povjerenju.

      • I TREĆI ODLOMAK, ODNOSNO PRVA GLAVA. AKO BUDETE DOBRI SKENIRAĆU I OSTATAK KNJIGE

        I

        GROB

        Načulji oči i pazi. Čuješ kako udara kramp. Zasijeca kamen. Stijena ječi. Oko te se jeke načičkala gomila. Među njima odvajaju trojica jednakih po širokim ramenima, godinama, izrazitim crtama lica, ćelavosti. Zdepasti su i škembavi. Kratkih ruku i dugačkih noseva.

        Prvi sa desna, odjeven kao ostali svijet, zove se Šahin Praćka. Do njega, u crnom fraku i sa naherenim šeširom, stoji Sinan Praćka. A onaj gore, zavaljen na pustekiji, što izvlači dimove i gladi tanku, bijelu bradu je Ekrem-bey Turkman (Praćka). Ako se malo više napregneš, čut ćeš živ razgovor intoniran zveketom krampā i lopata. Napregni se:

        – Koga nije, slomi mu kašiku. Tako će bit i Hikmetu: žaliće, plakaće – nizat ušutet. Tuga jes, muka jes, a šta hoj: Bog do – Bog uzo. Sabur i zdravlje ostatku. Izravni to dobro! Busike na vrh. A znaš li ti što se muški kopaju do pasa, a žene do vrata? Haa? Jes, jes pogodio si… A šta ti je ova insan… Šta bī od onake mladine! Huuu! Halko, Bog te vido, što se oharami s rođenom decom! A ti, momak, či si?
        – Faikov.
        – Aha, lijepo, lijepo. Šta Faik čini?
        – Pobolje je.
        – Šućur! šućur!
        – Leba ti, Šahine, sećaš li se pošto prodade Halko onu pracelu Nadgrad? Nešto puno, majku mu?
        – Bi brate, bi poskupa ta parcela. Bog ga oćoro ka što ga je šta mu bi fajda kad je mazlum. Upmatil ti, Ekreme, onu parcelu? Jok Allahber? Grdne pare Halko uze ot te parcele. Pesnîf, pupak mu se razvezo za brdo. Hoće pogan na selo. Naučio da mu balega smrdi pod nos. Ne more da navikne na gospoštinju! Phhi, i to nemadne đe no b'š u ova osinjak! Vikasmo: Ne bre! Jok! Al kom? Kom ti da dokažeš! Pametni no svi! Dovede decu među krvnike. Din-dušmane ! Etee, kako mu se vrće!
        – Molim, ja ne dozvoljavam da se tako govori o komšijama i prijateljima!
        – Šta ti ne dozvoljavaš! Čuuuj, on ne dozvoljava? A ko si more ti, da ti mene zabraniš! More isti si ka oni, misliš da i tebe ne čeka ovo!? Dok te samo izglođu, još ti se ni grob neće znat!
        – Ha ha ha! Primitivizam! Bre, mnogo si zaostao Šahine! Gde ti živiš, leba ti? Pa ti ne znaš kako je meni. Ne poznaješ me. Reci je li iko naš tako gospodski živeo kao ja? Je li iko naš još doživeo isto što i ja?
        – Naš! Ko si ti? Jesi li morebit naš? Jok brate! More bit tebe ime Sinan i morebit ti se babo zvo Idriz, ko i moj što se zvo, al ti nisi naš! Ti si njihov! Njihov! Njihov! Njihov! Govor si izvrnuo. Navuko ćafirske čakšire. Čifutsku kapu. Čehere pazario. Ko si, rekni mi? Jedeš ka oni? Piješ ka oni? Ne pereš se? A šta si – no njihov?
        – Primitivizam! Sramota! Takav prostakluk! Ti još udaraš i na čast! Ali ne, neću da se spustim na tvoj nivo, tha, ja sam intelektualac! Kako ću se raspravljati s čovekom koji u životu nije tramvaja video, akamoli da zna šta je to Kultura!
        – Poserem ti se ja na tu tvoju kulturu!
        – Ti! Ti ne znaš da se za to odgovara! Pred sudom! Time ne vređaš samo mene, nego i državu, sistem, komšije, kumove…
        – Ahha, tako je i Halko viko, pa đe mu je sadek Hikmet, đe Medunka?
        – To je drugo. To je plod zatupljenosti, neemancipacije, primitivizma. Zavolela se deca, Bože moj, pa šta? Njoj ime Medunka njemu Mile, njenom ocu Halko, njegovom Radojko. Pa, toga ima svugde, to je u modernom društvu čak i prestižna stvar. Tako se doprinosi zbližavanju rasa, nacija, religija…
        – Štaaa! Ti karavlahu! Pravo vele: Nema vlaha brez turčina! Da se svi utru, od tebe bi se izrodili! Ete ti hi tamo. Miči mi se s očiju, ne mogu da te gledam! Bijedo!
        – Allah, Allah! Halakate ka gabelji! Bir, bidnite bir!

        Vidiš, kako uvijek autoritet nadvlada. Da se Ekrem-bey nije upleo, bogzna dokle bi ova dvojica otišla. U pravu je. Treba umiriti strasti.

        Postaje vruće, izmaknimo se. Zažmiri. Vidiš kolibu. Sa tri strane poduprta stijenjem, tek sa čela gleda na svijet. Uđi. Razgledaj. Ugašeno ognjište. Nekoliko tronožaca. Par tepsija obješenih o zid. U ćošku drveni kovčeg. Čudno je da se niko ne mota okolo. Osluhni u drugu odaju. Čuješ šapat. Proviri. Slobodno gledaj kako se sva kuća okupila oko ponjave s koje se čuje samrtnički šapat – ćuti bol i upija posljednje oporuke. Pogledi uprti u pesnicu što se umorno kovitla u zraku. Stisnuta. Prate je riječi:

        – Bir, bidnite bir!

        Ne, Čitaoče! Ćuti! Ti bi tek tako da kršiš pravila!? Sreća da sam te preduhitrio prije nego uistinu upitaš. Ono što ti se ne kaže ne traži da znaš – drugo pravilo! Ne žuri, doznat ćeš sve. Pitaš se:
        I. Zašto ekskurzija? Koja joj je svrha? – Imaš televizor? Imaš. E dobro. To je isto kao da gledamo film. U jednom trenutku prebacim na drugi kanal da bih ti pokazao detalj bez koga ne bi mogao proniknut u srž priče. Ostao bi zbunjen i ništa ne bi imalo smisla.
        II. Šta znači bir? – Abdulah Škaljić u Riječniku turcizama ovako tumači bir: Bir num. Kao supst., adj., adv. i konj. (tur.) 1. Jedan. – “bir ašče (birašče)” = jedna akča: “Jedan rekao binjašče a drugi birašče, pa su se pogodili” (Vuk, posl. III); 2. Pravi, najbolji. – “bir iladž (biriladž)” = pravi, najbolji lijek: “…to bi bilo za rišćansku i muslimansku djecu biriladž” (Zembilj II 23); 3. Jedno isto. – U ob. gov.: “Svi su oni bir, svi su u jedan rog pušu”; 4. Čim, istom što. – “Bir rekoše na noge skočiše” (K.H. I 106.); turski broj jedan ima i druga značenja, kao što su: bir akča, birden, birindži, birkatica, birluk, bir mahza, bir tahta, birtuglija, birvaktile, birzemanile, zbiriti se.

        Vratimo se u stvarni svijet. Čuješ kramp? Poslušaj: Kšš, kšš. kšš, kšš… Šta još čuješ ?

        – Ne, ne otirem suze. Ne znam šta mi je… Kao da vidoh oca… Čuh mu glas… Dignutu pesnicu – sve! Vazda si mi, ti Ekreme, bio babova slika. Ti si nas othranio. Izveo na put. Misliš da sam zaboravio miris heljde, kačamaka umešenog, eto, od tih ruku… Bio si nam i otac i majka… Sećam se, svega se sećam, brate… Ekreme… Eko.. Rođeni…Hej!

        Znaš šta mi je stalno pred očima? Jutro kada si me smestio u autobus. Ispratio na škole. Da postanem čovek. Da koru hleba ne trpim. Zagrljaj. Drhat. Sve je upijeno u meni. Da ih nisam imao, srce bi mi puklo u tuđem, nepoznatom svetu… Digao bih ruke od svega. Došao na peron 7. Čekao ikarbusov autobus sa natpisom: “Sandžaktrans”, registracije NP 351-142. Izronio bi pred mene, brate Ekreme, tvoj lik. Nasmejan, lep. Rekao bi mi: “Izdrži, bate, bidnuće ti teško, bićeš gladan, željkovaćeš hleb i so, al održi, postani čovek – ne kloni, ne poklekni, održi!” – Izdržao sam! Evo, pred tobom stoji čovek. Sav svoj. Moralan. Obrazovan. Situiran. Neću reći uman – bilo bi suviše. Kažu da sam intelektualac. Da važim za nekoga. Iz mojih knjiga deca uče u školama. Uradio sam nešto. Postao neko.

        Tad sam bio samotan. Tuđ sebi i drugima. Podižući gaće, ljut što sam ga prekinuo u pola posla, šofer mi, umesto novaca, prenese da je moj deo očevine istrošen! Nema više ničeg! Da se prođem ćorava posla! Braća me ne mogu pomagati. Iz milosrđa me pozivaju da se vratim zavičaju. Da sa njima nakapavam težačku koru hleba! Tog se časa prevrnuo mladenački san. Otupio sam za stvarnost. Nisam ga dokraja saslušao, samo znam da se kiselo smejao. Otišao sam nekud bez smisla. Rešen da gladujem. Crkavam. Crnčim. Kopam kanale. Spavam pod mostovima. U parkovima. Ni za živu glavu da se ne vraćam kao poslednji probisvet u tesni, u skučeni, u provincijski zavičaj!

        Ti si otišao. Ostavio me u amanet onima koji su mi izigrali očinstvo. Koji su … Odavno sam prestao na to misliti, nemam snage… Oprostio sam, ali nisam zaboravio! To se ne može zaboraviti. Mislio sam o tome kad god sam bio u tesnacu. Mislio sam i onda kad me gospođa Mara Pavlović, skupa sa stvarima, izbacila na ulicu, na studen! Lutao sam. Tražio konak, zaklon od košave. Prespavao sam – šta misliš gde? To sam i ja prvo pomislio: sigurno ću naći konak u džamiji, Božjoj kući! Dok sam prilazio džamijskim vratima, nešto se javi. Zazebe me. Stisnu u grlu. Šta ako neko primeti? Skojevac, skoro pa član Partije? – Ne, makar se smrzao, neću, ne mogu! Propade budućnost! Cvokotajući, prislonih se uza zid haustora koji je prečio ulaz u zgradu. Potpalih nešto papira što sam mogao prežaliti. Uzalud. Drhtao sam. Padao u groznicu. Dolazilo mi da riknem kao kastriran vo, pogođena zver. I tad… u tom beznađu, stade auto… Približavala mi se crnka teška koraka. Vukla se prebijeno, razvaljeno – najmanje su je trojica imala te večeri. Štrecnu opazivši u mračnom haustoru polusmrzlog čoveka kako poskakuje s noge na nogu, udara vilicama. Smalaksava. Gubi svest! Prišla mi je. Uzela pod ruku i povela u svoj podstanarski sobičak. Šta hotel!? Šta pet zvezdica!? Raj! Bio je to raj za napaćenu dušu!

        Jana Grigorević, devojka koja darom prirode zarađuje za život, ponudila je sve svoje neznancu, bedniku koji je njenom srčanošću te noći spašen sigurne smrti! Osetila je da je taj neko kao i ona napušten, zaboravljen, oteran… U takvoj devojci, u toj Jani, našao sam oslonac, prijatelja, saputnika kroz životnu pustolovinu! Toj duši poverio sam spasenje obamrlih ideala.

        Živeli smo u sobičku, hraneći se krvavo zarađenim novcem… kat-kad bih morao u šetnju… odgledati neki film… dva… znaš već…

        Svršio sam škole. Postao koristan član partije i društva. Stekao ugled. Ime. Postao neko! Od Jane načinih gospođu, ženu dostojnu mog statusa.

        I pitam te sad: Ko je kriv? Ko je bolji čovek? Jana, koja se podavala, prodavala mnogima da bi pomogla nekog kog je slučajno srela, kog srcem ljubi ili oni koji me opljačkaše, koji mi oteše očinstvo, koji su iz zavisti mislili stati na put mom napretku?! Ko sme da se upusti u takvo što? Ko je junak da joj to zaboravi? Bi li ti?

        Voljen sam. Živim u komociji. Uživam ugled. Za mene se čulo mnogo dalje nego li je iko moj ikada kročio: nisam li ja, onda, srećan čovek!? Misliš li da bi takvu žrtvu – da se za noć poda i petorici kako bi njen ljubljeni mogao kupiti knjige iz kojih treba spremiti ispite – uradila neka Halima, Zubejda, Šerifa!? Priznaj! Reci! Osudi!

        Za nepravdu, za podvalu oko očinstva ne krivim nikog. Ti si bio daleko. Ne optužujem te. Što si morao, to si i uradio. Krvavo si se borio, ali i izborio. Od ničega stvorio nešto. Nije li u tvom vlasništvu toliki kapital, tri fabrike tekstila, nekretnine? Dobar si čovek. Stekao si ime. Ugled. Zovu te Ekrem-Bey! A Alija i Jasmin dar su ti prirode. Srećan si čovek! Dobar i zaslužno srećan!

        Ako se pitaš šta ja imam od života, reći ću ti: Imam Janu, imam svoje knjige, katedru, studente, na posletku imam Aleksu. On mi je razonoda. Iskren je. Odviše dobar. Nikad ne izdaje. Ne pozna zavist. Nije ohol kao ljudi! Kad je gladan, zalaje, zatraži porciju, i eto ti! A užitak koji doživim kada izutra progovorimo o politici, vremenu, poslu, o svemu – to je dato retkima, dragi moj! I koga da priznam za svog Janu i Aleksu ili možda nekog ko ne razume, ne zna, čija je svrha da ujede, da zaseče, odlomi, gurne u bezdan!?

        A drugi? Jesu li oni srećni? Ko je krivac što ćemo danas u ovu još ne iskopanu raku položit jedno mlado telo, koje je isto tako disalo kao ti i ja? Ko je krivac? Gde je klica? Ima se gde polagati račun! To kažem svesno, razumski, ja, Sinan Praćka!

        -Ih, breee! Pa ti nam napriča cipačitavu priču. Veruješ li mu ti ovo Ekreme? Misliš da mi nijesmo imali habera đe i kako se trošio očinj mal? Pa ondar mi pojeli! Eto, i sam reče da je tu kurvu posenak i oženio. Jel tako?

        U početku mu bilo dosta onolko para kolko mu slasmo sv'kog prvog po Avdulju šoferu. Posenak ište više i više, dok sve ne istroši. Pojede mu tamonja! Još smo od našega doturali. Dilim mojega hiseta, doduše ona takši dilim, krišom sam do za njega. Halalusum! Al kad ču šta se od toga gradi, reko jok! Halko još prije učineo tobe! Velka deca. Ono žene mu slabunjavo. Cio vijek se vuklo po ljekara. Grijeh je i sramota da se potura.

        Ovo ti nas je babovo dobro saprelo. Sve go neradnik posto. Sećam se, ko sadek da gledam, oremo onu njivu đe smo svke godine sijali kompir. Oremo ja, babo i Halko. A Halko ti uzo pa pršti ona kompir. Gazi nogama. Psuje. Muka mu što tolko rađa. Što se svke godine patimo sa njim. Izori, posenak vlači, pa posij, pa okopava, pa praši, pa zagrći, pa ujesen vadi, pa čisti, pa na hrbat ka kući – cijela muka, jadan! Psuje on što je živ, kad mu se rahmetli babo, ne bilo mu teško – on je na istinu, a ja na lažu – razdra:

        – Džukelo tamonja! Nimet psuješ, nafaku da ni ugasiš! Saprijeće te! Muku ćeš kroza život proturit! Hajvane de bili hajvane!

        I ete ti: ne znadijasmo da sačuvamo nafaku, da cijenimo nimete. Postanusmo jabana, zapostavismo brastvo. I ete ti što se ovo sa nama gradi. Ne da ona Silo ozgor!

        – Baka! baka!

  4. Najgore je komentarisati o stvarima o kojima se pojma nema.Većina vas koji blatite Ferhatovića taj isti roman niste ni pročitali a ovamo donosite zaključke,a ako ima i nekog slučajno da je pročitao taj roman od vas blatera recite mi imali nešto dobro,korisno i poučno u tom romanu što vam je skrenulo pažnju ili ste samo dežurni pljuvači prema svemu što stiže iz BKZ,BDZ,IZ.Očigledno je ovo posljednje.I sam bih volio da pročitam taj roman pa da vidim imali tu nešto sporno pa i sam da prekomentarišem da li valja ili ne..Ujedno bih dodao da mu predsjedavajuće mjesto u BKZ kao i u reviji Sandžak sigurno ne bi bilo dodijeljeno bez prethodno detaljnih analiza o njemu te stoga i ne sumnjam da je na funkciji sa zaslugom.

  5. Kako kažu kod nas, hajde da ja prvi napdnem da me nebi napadali. Pročitah u jednoj knjižici jednog “naučnika” i peru pjesnika, pojavi se “tumačenje” “…Derdemez: onaj koji je tek primio islam te još dere krmka i jede krmetini (Stakverulah )…. toliko je imao smjelosti da je naše nane vašljivim ženama nazivao: Jedna stara žena se počešala ispod lanene košulje. Našla je veliku belu vaš i rekla: ,,Evo ga, alahbir, nešto**. Vašku stavivili u cev, a jedan je puhnuo kroz cev u konjski š****.” i tako redom crnio svoj narod svoj narod da crnje nemože biti. Ni najveće pero Sandžačke književnosti Ćamila Sijarića nije zaobišao. Trebao je dotični gospodin pisac teksta prvo objaviti svoju sramotu pa onda pisati o nekom drugom. Nisam želeo da diram mrtve, samo sam pisao ono što su mrtvi napisali. Djelo ostaje i o njemu se vjekovima piše i priča.
    BKZ otvara oči svom narodu, samo hrabro i naprijed uz Allahovu pomoć.

  6. Nisam pročitao roman, niti mogu da ga nadjem da bih ga pročitao. Zato ne mogu ništa da kažem.
    Mozda neko zna kako da dodjem do tog romana?
    Ali ako “Čovjek piše o pogubnosti sihira i sihirbaza” kako kaže naš čitalac – pa to je za svaku pohvalu !!!
    Zar ne treba takve ljude, koji pod plaštom Islama ustvari dezavuišu Islam, raskrinkati i staviti na stub srama?
    Mozda bi dobro bilo da se roman objavi u elektronskoj formi? Tada bi bio dostupan svima.
    Onda bi mi znali ko je u ovom slučaju dzelat a ko žrtva.
    Mada je sumnjivo to što je roman objavljen poodavno, a kritičari se tek sada setili da ospu paljbu po piscu.

  7. Svi vi koji tvrdite da ste pročitali roman Bedova Jahje Fehraatovića, a onda ga napadate lažete ko psi. Ja sam sinoć čitao ovaj roman. Moram da priznam da sam malo teže došao do njega. Digla mu se cijena, nigdje ga nema, a i kako je podavno štampan ni ne čudi. Helem, roman je sušta suprotnost onome što govori ovaj Rebronja. On upravo slika jednu drugu stvarnost. Sve jed izvrnuto i naopako napisao. Sram ga bilo. Bedova prikazuje pročišćenje jedne porodice. Mnogo je poučan. Baš gov ori drukčije od onoga što je Rebronja pisao. Ne samo da nijednom riječju ne napada već svo vrijeme govori afirmativno o islamu i vjeri. Druga je stvar što oslikava ove izdajnike i njihove priključke. Čovjek piše o pogubnosti sihira i sihirbaza, pa ljudi zar to nije dobro. Opisuje kakav će ium biti kraj jadan i tegoban. Zar treba njih idealizirati! Svi mi znamo da je jedan od najvećih sihirbaza Jakub Leković dobar prijatelj Rasima Ljajića prešao sa Hitljerom u paratvorevinu, i to je jedna od najboljih stvari koja se dogodila u ovoj borbi za IZ. Sve ostalo, izuzev par lascivnih opisa, je istina i mnogo dobro oslikava naš hal, spominju se i razlozi naših muhadžerluka i asimiliacija i sprega politike i kriminala, i kako je komunistički sistem uništavao naše ljude koji su postojavali “intelektualci” a gubili dini iman.
    Helem, da ne prepričavam sve, poenta je da ovaj Rebronja i svi koji napadaju ovaj roman ili namjerno lažu ili su stvarno glupi da skontaju šta Jahja tako prosto i jednostavno piše.

  8. Stvarno mi nije jasno sto pokrivate istinu pa nije mi za vas sisfirice nego mije zacudo za muftiju jer je jahje tu njega pomenuo da je muftin rodjak pokro medresu i to se usute pa muftija je trebo umesto ovog sramnog demanta da izadje na tv i javno da se izvini narodu sto je postavijo jahju i istig momenta da vrati dudica jerr je dudic pravi gospodin za svija i jahja da je dobar nebi bijo u zavadji sa orodjenim ocem ne zbori i mi smo glasali za dudica a ne za jahju naucijo muftija da nam potura mucak podji od mirsada obeca mu podrsku kao sto mirsad podrza bkz i vali neispuni obecanje i haj to nego ga jos nazva izdajnikom ali neka narod zna kazace narod svoje nije narod zaboravije sta je muftija obeco mirsadu djekice samo napred do pobede. A tebi rebronja svaka cast na hrabrosti. Vidis kako istina zabili

  9. E futovi futni… Ada sta ste se uhvatili da branite Fehratovica, kad knjiga ima pa sami procitajte. Demek izvuceno iz konteksta. Kako moze da je izvuceno iz konteksta celi pasusi. Neka mi neko objasni , od ovih iz DBZ – BKZ -a pasus u kojem navodi da kada pokrade Medresu rodjak Glavnog , to se zataska … i sta je time hteo da kaze??? Dajte molim Vas, uzmite knjigu, procitajte je pa se javite. A to sto pricate da je Djerlek sa Rasimom to Vam vise ne pije vodu, izlizano Vam je to. Narod je shvatio da lazete. Ako ne lazete dajte dolaz neki, kao sto su oni naveli , lepo knjiga kao dokaz pa bujrum procitajte …

  10. Ovaj Rebronja je sve izvlacio iz konteksta i izvrcao. Preporucujem ti da vec ako hoces da blatis prvo,procitas ono o cemu pises, ima nas ovdje koji smo ponesto citali. Bedova je proglasena za jedan od najboljih romana mladje bosnjacke knjizevnosti, pogledaj malo kritike i antologije pa ce ti biti sve jasno. A i dokaz ti je da Jahja osim pravih kritika nije dobio nikakvu nagradu od srba za taj roman, dok je otac tog Rebronje na primer dobio nagradu Stefan Pvencani i mnoge druge srpske nagrade.

  11. Ja sam citao knjigu bedova od Ferhatovica on tu zaista tesko blati Sandzacku ulemu i ismijava bosnjacki narod. O sada prica ceo Sandzak i nelogicno je da Ferhatovic koji je toliko napadao hodze sada bude prvi koji brani hodze. Nije kriv onaj ko je to obelodanio vec onaj koji pisao knjigu BEDOVA.

  12. Aga mnogo lazes, ja znam Jahju jos iz Sarajeva i on ovu knjigu nikad nije promoisao u Sarajevu. Bila j samo jedna dobra promocija njegove zirke pjesama na FF, ali ne i romana. I lazes da si procitao knjigu, da si je procitao vidio bi da tamo nema nicega ni protiv Bosnjak ni protiv uleme, vec nasuprot. Knjiga govori postmodernickim jezikom o pravim vrijednostima Bosnjaka i uleme, autenticno, raskrinkavajuci sve one kiji su poput vas izdajica i spijuna napadali sve sto je Bosnjacko. Moglo bi se reci cak da je ta knjiga predskazala ono sto se dogodilo 2007. A ovaj Rebronja je izvlacio iz konteksta i iz opisa likova kroz koje je autor samo oslikavao ono sto oni predstavljaju.

  13. Procitajte knjigu od Jahije Fehratovica “Bedova” pa ce te videti koliko se u njoj ismijava Bosnjacki narod i Ulema… Ja sam je jos davno procitao, jos dok je Jahija promovisao u Sarajevu… Bas sam se cudio zasto ovoliko ismejava Bosnjake i Hodze????

  14. U ovom saopstenju ne vidim demante i komentare na roman doticnog gospodina Jahje. Ako je pisao, tako kako je pisao, kao sto navodi Elijas Rebronja, onda zaista nemam reci. Licimerno do bola! Zato bih voleo da neko to prokomentarise, a ne par prosto prosirenih recenica, koje etietriaju vecite muftijine krivice…

    • jedino resenje za ovo ti je da procitas roman.
      i sama sam zbunjena, ponajvise zbog recnika koji je koristio, ali ipak je to knjizevnost i ne smem da donosim zakljucke za neke navode iz romana jer je bitan kontekst, bitno je koji lik u romanu to izgovara, mozda je to neko ko simbolizira ono lose u nasem narodu pa mozda u nastavku postoje odgovori na to koji su ispravni…
      dok ne procitam roman ne donosim zakljucke.

  15. Sad mi je jasno što me žena ovog Elijasa napadala kada sam na časovima govorio da je naš jezik bosanski. Ona se sa mnom raspravljala i ubedjivala me da je naš jezik srpski i da ne postoji bosanski, da je to izmišljotina ili u najboljem slučaju bosanski dijalekt srpskog jezika. To je ovaj njen muž Elijas naučio sa svojim babom da nas asimilira. Hvla Bogu što ispade da sam bio u pravu i što se obelodani da su ovi Rebronje što predaju u gimnaziji srpski jezik sluge beogradsih skuga sa zadatkom da nas asimiliraju. Podržavam Amirov prijedlog za peticiju i kao bivši gimnazijalac odmah potpisujem.

  16. E stvarno je sila ova BKZ, kad ih prije pohvataše, svaka im čast! Još jednim se pokazalo da iza svakog zla u Sandžaku stoji ovaj megasrbin Rasim Ljajić. A i Đekica se skroz ofiro, sad se vidi da je samo Rasimov igrač. Ovu pačarvu Rebronju neću ni da komentarišem, nije vrijedan toga.

  17. E MOJ ĐEKICE! ODE TI U ISTORIJU, OTPUHA TE JAHJA SA OVIM SOAPSTNJM I ONIM TEKATOM IZ REVIJE SANDŽAK KO DA TE NIE BILO. SAMO MI JE ŽAO ŠTO NIJE JOŠ MALO ANALIZIRAO ONO KADA SI SA RASIMOM IŠAO KOD MEĆETA NA VIKENDICU DA MU SE DODVORAVATE I MOLITE DA VAM POMOGNE DA ZAJEDNO KRADETE… ALI NEMA VEZE I TO ĆE NEKO JENDOG DANA OBJAVITI. NEKA TEBE U ISTORIJU! ZASLUŽIO SI DA TAMO BUDEŠ, ALI DODUŠE SA SVIM ONIM ŠTAKORIMA I OLOŠIMA ŠTO IM MUFTIJA SPREMA ŠAHTE…

  18. ovoj podrubljeni elijas se nasao da ovako nesto pise,sram ga bilo bolje da pogleda sta mu je njegov tata ostavio u nasljeđe. nije htio ni u muslimansko groblje da se ukopa, a tek sta je pisao i cime se sve sluzio, pa on je bio veci Srbin od svih Srba, nisu ga za džabe zvali Čiča po Draži Mihajloviću. Pročitajte samo neku od njegovih pjesama pa će vam sve biti jasno. Ali, da ne diramo mrtva čovjeka, za ovog Elijasa znam da je u životu napjsao dva teksta i obada bi oblatio bošnjačke pisce, ovaj sad i još jedan davno o Zenniji Buliću. Sram ga bilo, on da uči našu djecu u gimnaziji bilo čemu! Predlažem da BKZ pokrene peticiju sa roditeljima da se ovaj sluga beogradskih sluga trajno istjera iz prosvjete da ne truje našu djecu. A Jahji ovaj i ovakvi mogu samo da pljunu pod prozor, sve ih jeraskrinkao. Puna podrška i samo naprijed.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.