Bilo nekad u nekom Džak-Sanu

1
17

Sandžak PRESS – Pismo svim ljudima dobre volje, patriotama, kojima niko iz srca njihova ne može oteti njihovu domovinu, oganj pored kojeg su se grejali, njivu koju su orali, niti mahalu u kojoj su odrasli…..

Pišem ovo pismo, svjestan da sam ništa ne mogu promijeniti, ali sa nadom da ću kod mnogih probuditi emocije koje ja sad osjećam, emocije koje će ih natjerati da se u svojim molitvama bar na trenutak sjete svoje daleke domovine.

Osim molitvi, pisanja i pisama svojoj domovini, ništa više za nju i ne mogu učiniti. Pretpostavljate da sam i ja, kao i mnogi od vas, kao i mnogi prije nas, a vjerovatno i mnogi poslije nas morao napustiti svoju domovinu ne samo “idući trbuhom za kruhom”, već da bih sačuvao svoje dostojanstvo, svoj identitet i ljubav prema svojoj domovini, svome Džak-Sanu, jer to u njemu od dušmanske ruke i nije bilo moguće.

Vjerovatno je svakome od vas vaš kućni prag najljepši i najdraži, ali da vidite vi samo moj Džak-San. Da vi samo vidite te planine, pa rijeke i jezera, doline, pašnjake…..Da se samo jednom zagubite u tom Džak-Sanu, pa da vas muka nanese da noć prenoćite kod nekog Džak-Sanlije, vidjeli bi vi šta je gostoljubivost i šta je prava domaćinska kuća. Ihhh. Poslje Zar-Paskih mantija i ćevapa, Ica-Sjenskog sira, Šter-Peskih pršute i sudžuka, i hladne vode sa Paša-Aliskih izvora svaka druga hrana i voda vama više ne bi imala ukusa…

Ma takvu ljepotu više na dunjaluku sresti ne možete. Zna to i dušmanin, zavidan i pun mržnje što mi imamo a on nema, pa se navelanio na nas evo već stota godina nikako nam mira ne da.

Mijenjale se vlade i vladari, kraljevi i maršali, ali nama manje-više uvijek isto.

Klali nas i silovali nekakvi nici-četi (eh takvih divljaka i krvoloka kod vas sigurno nema) u II svjetskom ratu, tizani-par nam ukinuli autonomiju iako se dosta Džak-Sanlija borilo u njihovim redovima upravo zbog te autonomije. Pa ni to im dovoljno bilo nije nego su nas i nisti-komu (to su tizani-par u civilu) i nekakav njihov ministar Ković-Ran toliko “gazili” da nas je i tada otišlo iz Džak-Sana skoro pa kao u vrijeme do II svjetskog rata, kada su ovi nisti-komu i došli na vlast na čelu sa maršalom Ip-Josom.

A onda nam se na glavu popeo jedan krvoločni diktator Bodan-Slo, ne znam da li ste čuli za njega, ali njegov vakat sam i ja zapamtio. E taj nas je i tukao i protjerivao, ali i njemu došo kraj.

Skinuše ga sa vlasti nekakve “demokrate” koji u Džak-san donesoše nekakvu “demokratiju”. Ja ne znam šta je to tačno “demokratija”, ali znam dobro da se to tako zove. Nisam vidio nekakvu razliku između tih crnih “demokrata” i ovog diktatora kojeg oni s vlasti skidoše, osim što ovi umjesto pendreka koriste “demokratske” metode kako bi Džak-San očistili konačno od nas Džak-Sanlija. I za sada im vrlo dobro ide.

Doduše ove “demokrate” za razliku od ostalih koji su bili prije njih, koji se nisu toliko trudili da u tajnosti sprovedu svoju anti-Džak-Sanlijsku politiku, svojim “demokratskim” metodama vrlo vješto obmanjuju kako nas Džak-Sanlije tako i svjetsku javnost.

Pomutili mozak dvojici naših Džak-Sanlijskih prvaka, pa što god treba prljavog posla učiniti po Džak-Sanu “demokrate” naviju ovu dvojicu, a oni se jadni utrkuju koji će prije da ih posluša.

Ovaj jedan Ljo-Su bio je pravi čovjek iz naroda. Mi ga glasali, on nam obećao autonomiju, čak ga diktator Bodan-Slo i protjerao, jer nije mogao iz njegove glave da izbije ideju o autonomiji Džak-Sana. Ne znam kako i sa čime mu pomutiše mozak pa on zaboravi i autonomiju, i onoliki narod koji zbog njegove ideje dobi batine, okrenu se Ljo-Su da ga ni rođena majka prepoznati ne može.

Ovaj drugi Sim-Ra, hmmm. Njega nekako i da razumiješ. Odavno se odmetnuo od Džak-Sana, otišao u dušmanske ruke, one ga hrane, čak je i njihov jezik prihvatio kao svoj, a zaboravio da mu je babo pričao Džak-Sanlijskim jezikom. Dođe samo kad mu treba naših glasova. Kuka, plače, jada se reko’ bi čovjek kijametski dan će nastupiti ako mu mi Džak-Sanlije glasova ne damo. I kad mu Džak-Sanlije svojom naivnom merhametli dušom opet pređu preko svih njegovih laža i prevara, te mu dadnu koji glas, opet on ode u dušmane i zajedno sa njima cereka se i krevelji nad našom naivnošću.

Slao sam ja redovno pisma i pisao našim Džak-Sanlijama, posebno mojim sugrađanima u Ica-Sjenu, i pokušavao im ukazati na pomućenu pamet Ljo-Suovu i Sim-Raovu. Ta pisma i upozorenja počela su piti vode, ali je Džak-Sanski narod toliko bio žedan informacija da se toj žeđi još dugo nije moglo stati u kraj.

No, vidjeli to Ljo-Su i Sim-Ra, vidjeli da im se bliži kraj političke karijere, pa pohitali da što brže i bolje začepe taj izvor čiste vode (čitaj informacija), pa da onda zovnu narod na njihove izvore, a tamo osim gorkih i mutnih potoka ništa drugo popit i ne možeš.

Zvao neko “iz vrha” ovih crnih “demokrata” moje prijatelje koji su moja pisma nosili i zaprijetili im njihovim “demokratskim” metodama ukoliko još koje pismo moje, ili bilo čije ponesu u Icu-Sjen i Džak-San. Mogu se nositi u Ica-Sjenu samo Ljo-Suova i Sim-Raova pisma. Druga ne dolaze u obzir.

A da samo vi vidite i da čujete Ljo-Sua i Sim-Raa. Ako ste čuli da se nekad i negdje prodavala magla onda vjerujte u to. Ljo-Su i Sim-Ra to rade već dugi niz godina u Džak-Sanu.

Tako sada recimo ako otvorite sajt kojeg uređuju Ljo-Suovi simpatizeri[1] pronaći ćete video projekciju “Industrijsko stambene zone” u Džak-Sanlijskom selu Kova-Ljesu, koja se planira izgraditi u tom selu na Šter-Peskoj visoravni uz donacije države Ske-Tur koja je nekada vladala Džak-Sanom.

Gledajući tu projekciju, a ne poznavajući stanje u Džak-Sanu, steći ćete utisak da se radi o jednoj vrlo bogatoj maloj zemlji poput Luxembourga, koja sebi može dati za pravo na jedan tako bogat i jak projekat. Velelepna džamija sa prostranim haremom i fontanom ispred, najviše nalik na Plavu džamiju u Istanbulu, industrijska zona odvojena od stambene, parkovi, zelene površine, moderni parkinzi i putevi, bazeni, tereni za sport i rekreaciju, skupi automobili……zaista fascinantno. Daj Bože da ovo nije samo još jedan u nizi predizbornih Ljo-Suovih i Sim-Raovih jeftinih trikova, nalik na šargarepu i štap.

Nažalost trenutna i realna slika u mojoj domovini Džak-Sanu je mnogo drugačija. Pisao sam ja, a i mnogi drugi, o teškim vremenima koja su obavila moj Džak-San.

U Džak-Sanu ima više nezaposlenih ljudi nego onih koji rade[2], ima gladnih i bosih[3], a ima i onih kojima je električna energija stran pojam[4], koji bi dali sve na ovom svijetu samo da u njihovim domovima zasija samo jedna sijalica[5].

Ima i onih koji da bi skrenuli pažnju Ljo-Sua i Sim-Raa na tešku situaciju u kojoj se nalaze zakucavaju sebi eksere u ruke[6], pa i onih koji sjeku svoje prste[7].

Hvala Bogu, pa ovakvi nemaju niti novca, a niti vremena gledati Ljo-Suove i Sim-Raove šarene laže o tamo nekakvim nadrealističkim-modernim industrisjkim gradovima kakvih samo u džennetu ima, jer bi im pored njihovih svakodnevnih muka to možda bila i najteža za podnijeti.

Eto, to vam je tako u mome Džak-Sanu. Daleko bilo i nigdje se ne ponovilo.

P.S. Znam ja da ovo pismo neće čitati niti goli i bosi, ni gladni u Džak-Sanu, ali znam da će ga, između ostalih, čitati oni koji obraza nikako nemaju.

Pa neka se postide bar svoje zadnjice kada obraza nemaju.

Autor:  Nan-Ad Džak-Sanlija


[1] http://www.sandzaknews.com/video/90-izgled-industrijsko/stambene-zone-ljeskova.html

[2] http://www.kurir-info.rs/srbija/dinkic-u-sandzaku-i-novom-pazaru-rekordna-nezaposlenost-62298.php

[3] http://www.dijaspora.org/index.php?option=com_content&view=article&id=914:sluaj-sejdovii-bruka-sandaka&catid=25:novosti

[4] http://www.sandzaklive.rs/index.php?option=com_content&view=section&layout=blog&id=6&Itemid=70

[5] https://sandzakpress.net/hajrudin-turkovic-cio-zivot-u-mraku

[6] http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/197603/Radnik-zakucao–ekser-sebi-u-ruku

[7] http://www.naslovi.net/2009-04-25/press/uzas-u-novom-pazaru-strajkac-sebi-odsekao-prst/1130016


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Naravno da ti i ja i nama slični, možemo promjeniti stvari! Piši, pričaj, okupljaj ljude. Naročito nam je potrebna jaka dijaspora, lobirajte u Evropi za autonomiju!
    Sellam, prenesi dalje, nastavi dalje!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.