Desetogodišnjoj Lejli Šabanović iz Bijelog Polja prije pet godina dijagnostifikovan je juvenilni artritis. Od tada djevojčica na svaka tri mjeseca odlazi u Istanbul gdje joj reumatolozi pomažu u borbi sa ovom bolešću.
Pored troškova odlaska i boravka, terapije koje Lejla prima su veoma skupe pa se često desi da prođe i čitav mjesec a da djevojčica ne primi neophodnu dozu lijeka. Njena majka Elvira Šabanović se obratila redakciji FOS-a kako bi apelovala na sve ljude koji su u mogućnosti da joj pomognu u kupovini terapije za djevojčicu.
„Ona je dobila ovu bolest nakon teške infekcije grla. Odveli smo je u Podgoricu, ležala je dosta vremena tamo. Vratimo se iz Podgorice kući i njoj pada vrat. Odemo u Niš, jer u Crnoj Gori nema dječijeg reumatologa, doktorica kaže da je dijete zapušteno i da živi na steroidima. Kaže mi da tražim da nam odobre hospitalizaciju u Nišu kod dječijeg reumatologa. Napiše mi i da je dijete sa 95 % invaliditeta i prima jaku biološku terapiju. U Podgorici odbiju da mi napišu uput za hospitalizaciju pa sam objavila na Fejsbuk profilu „Lejla Lejla“ apel za pomoć. Javio se čovjek iz Turske i poslao jednog čovjeka da provjeri je li to istina. Došao je, vidio Lejlu i samo kazao “volio bih da je nisam vidio”. Nakon dva dana stigle avionske karte“, kaže Elvira za FOS.
U jednom trenutku djevojčica je bila nepokretna i imala je samo 14 kilograma. Međutim, nakon osam dana boravka u Turskoj napravila je prvi korak.
„Lejla se liječi u Istanbulu pet godina jer Crna Gora nema dječijeg reumatologa. Što se tiče terapije koristi Humira injekcije, biološku terapiju, Arava tablete i reumal. Arava tablete koštaju 60 eura, injekcija Humira košta 400 eura a Reumal tablete 15 eura. Fond za zdravstvo ne pokriva terapiju. Terapija se prima sedmično a Lejla je do sada imala 14 punktiranja laktova i koljena a primila je 361 injekciju “, kaže za FOS majka Elvira Šabanović.
Ova majka se, kaže, obraćala i Ministarstvu zdravlja.
„Obratila sam se Ministarstvu zdravlja i odgovor je bio da sam dijete vodila na svoju ruku za Istanbul i da nemam pravo da tražim terapiju u Crnoj Gori. Oni mene krive što sam se ja borila za svoje dijete. Od Opštine Bijelo Polje sam dobila jednokratnu minimalnu pomoć a od Centra za socijalni ram mi isto tako pripada godišnje minimalna pomoć“, kaže ova majka.
Elvira i Lejla žive u bjelopoljskom naselju Rasovo, gdje Lejla pohađa četvrti razred Osnovne škole „Vladislav Slobodanov Ribnikar“. Za kupovinu terapije, nemaju dovoljno sredstava.
„Lejla prima tuđu njegu 63 eura i dječiji dodatak 30 eura. Živimo sa mojom majkom i nas dvije nemamo drugih primanja osim Lejline pomoći“, kaže Elvira.
Prođe nekada i po mjesec a da djevojčica ne primi potrebnu injekciju.
„Kada nemamo onda sve kreće iz početka. Tromjesečno idemo u Istanbul a ako je potrebno i prije. Idemo uz pomoć naroda koji nas cijelo vrijeme pomaže. Sakupe oni meni da odem do gore ali treba da imaš u novčaniku, da kupiš djetetu nešto, idem autobusom. Imam prevodioca gore jer se nađe uvijek neki student koji mi izađe u susret. Njena bolest napada i oči. To mora redovno da se kontroliše jer može da ostane bez vida i te kontrole radimo u jednoj klinici. U drugoj idemo na reumatologiju a treća je za grlo jer su joj se pojavile i kilice koje oni nazivaju gušom vrata“, kaže Elvira za FOS.
Apeluje na sve ljude koji su u mogućnosti da joj pomognu u nabavljanju terapije za djevojčicu. Takođe, naglašava: „Ko god želi da uđe u uvid njene papirologije, može da dođe kod nas kući da vidi sve, da im pokažem njenu papirologiju pa da se u sve navedeno uvjere i sami.“
