Bez iskrenog izvinjenja nema suštinskog pomirenja

3
7

Sandžak PRESS – Ne sjećam se kojom prigodom već, no, nije ni bitno, važna je suština poruke, Glavni muftija IZ-e u Srbiji, Muamer ef. Zukorlić izjavi da je „Boris Tadić izabrao da bude živi predsjednik“. Nakon izglasavanja „neadekvatne, nesvrsishodne i nipodaštavajuće za najveći zločin u Evropi učinjen poslije Holokausta, koji ima svoje ime i ono glasi GENOCID,“ deklaracije Skupštine Srbije o genocidu u Srebrenici, i izjave predsjednika Srbije Borisa Tadića u vezi sa donošenjem ovog dokumenta:

„Usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici je veliki dan za Srbiju i njene građane, izraz patriotizma i doprinos regionalnom pomirenju. To pokazuje veličinu i snagu Srbije i pokazuje da pripada našoj zajedničkoj, evropskoj tradiciji i doprinosi vlastitoj kulturi i vrijednostima“( Tanjug/31.03.2010.g) stvar je postala kristalno jasna.

Koliko je gospodin Tadić u svojoj izjavi bio neubjedljiv, nesiguran svjedoči i „lapsus“, kada reče „srpski građani“! Sve je ko veli srpsko pa što ne bi bili i građani.

Treba razumjeti o kakvom patriotizmu on govori. Ovdje je prije svega riječ o patriotizmu kojim predsjednik Srbije ide na ruku onim snagama, oličenim u predstavnicima akademske i duhovne elite (kud će kruška no pod krušku) koje bi oštro reagovale da je kojim slučajem prošla verzija Deklaracije u kojoj se pominje „TA TEŠKA STRANA REČ GENOCID (Inicijativa mladih za ljudska prava, Beograd). Oni su svjesni da bi na taj način bili ugroženi „nacionalni interesi“ (Ministar policije Dačić, izjava), koji se, prije svega, ogledaju u nedosanjanim snovima Garašanina i njegovih nasljednika  o „Velikoj Srbiji“. Svjesni su oni da je Srebrenica cijena istine da se ne mogu praviti „računi bez vlasnika tapije“, i da bi „Genocidom“ bilo ugroženo ono što je taj sraman čin izrodio.

Da nije tako, zar bi se Milorad Dodik zadovoljio da samo kaže da je rezolucija bila „nepotrebna“, a da zatim onako „ljut, kako sam najbolje umije“ dođe u Beograd da navija za Partizan i slavi sa Tadićem pobjedu svojih i njegovih „patriotskih interesa“. Zar na jednom od transparenata što su ga nosili navijači na spomenutoj košarkaškoj utakmici nije pisalo:“Do godine u Kninu“.

Predstavnici srbijanskih vlasti su propustili historijsku šansu da povrate bošnjačko povjerenje. Poslije ovakve Deklaracije sve će ići teže.

„Deklaracija osude genocida neophodna je prevashodno srpskom narodu, državi Srbiji i srpsko-bošnjačkim odnosima, a ponajmanje je potrebna samim Bošnjacima, jer poslije genocida sve druge boli su male. Izvinjenje ima smisla samo ako je po mjeri i očekivanju žrtve. Ovim činom vlasti Srbije pokazale su svoju moralnu, političku i civilizacijsku nemoć i propustile priliku da otvore novu bijelu stranicu odnosa sa Bošnjacima, potvrđujući time da su taoci politike koja je dovela do genocida“- kazao je Glavni muftija IZ-e u Srbiji na konferenciji za novinare, odbacujući sadržaj Deklaracije.

Ovakva Deklaracija je sve, osim doprinosa pomirenja u regionu. Bez istine o onome što se dogodilo u Srebrenici, Štrpcima, Severinu i Bukovici, nema istinskog pomirenja.

Ova Deklaracija je proizvod politikanska i aktuelne geopolitičke trgovine, gdje se vodi računa o interesima moćnih sila, i gdje „malima“ ostaju mrvice. Ne pristajemo na mrvice, i nismo mali, preživjeli smo 11 genocida. I, opstali, u inat ili prkos i „nožu i žici“.

Da nije riječ o običnom, licemjernom politikanstvu, zar bi se uopšte pokretala priča oko Ejupa Ganića, i izjave Tadića da mu je ko bajagi „svejedno đe će mu se suditi, samo da mu se sudi“, da krajnji cilj takve politike nije da, računajući na bošnjačko „nerazumjevanje stvari“, relativizuju zločine u Bosni, genocid u Srebrenici, otrcanom frazom „svi su činili zločine, svi su krivi za rat, svi su bili žrtve“. Malo Morgen!

Bošnjaci nisu napali i držali u opsadi Beograd! Bošnjaci nisu granatirali „Kalenić pijacu“! Bošnjaci nisu silovali po Negotinu! Bošnjaci nisu izvršili genocid u Ljuboviju! Nismo isti, i od vas zavisi hoćemo li to ikada i biti! Vi ste krivi što sadržinom Deklaracije niste postali nama slični!

Jelko Kacin o Deklaraciji

Umjesto realnog suočavanja s prošlošću, Srbija je odlukom Narodne skupštine, zapravo glasanjem vladajuće koalicije o Deklaraciji o Srebrenici, napravila više korak ustranu, a ne naprijed, rekao je u intervjuu za “Dnevni avaz” Jelko Kacin, zastupnik u Parlamentu EU i izvjestilac za Srbiju.

„Među vladajućim strankama u Srbiji nije bilo političke hrabrosti da direktno kažu ono što je bit svega – da je Srebrenica bila najstrašniji zločin i da je to genocid. Takve jasne poruke vladajuća koalicija ne može uputiti javnosti Srbije pa se onda šalju nejasne poruke i regionu i Evropskoj uniji“ – navodi Kacin.

„Bošnjački“ političari na stub srama

Da u Srbiji i dalje ne postoji većina onih koji prihvataju realnost onoga što se desilo u Srebrenici i karakter rata u Bosni i Hercegovini, pokazuje i način na koji je usvojena Deklaracija.

Ko sačinjava vladajuću koaliciju (njih 127) koji su glasali za ovu Deklaraciju i kakvim su interesima vođeni, svaka od članica iste, prilikom glasanja za ovo što je bez pravog imena?

DS je stožer koalicije, i već je svima postalo jasno da osim glasova, još od ubistva pokojnog Zorana Djindjića, ne pokazuje druge interese kada su Bošnjaci u pitanju. To je Tadić pokazao svojim „obećanjem“, na Gradskom trgu u Novom Pazaru, u vezi sa Islamskom zajednicom.

SPS je bio na vlasti kada se desila Srebrenica, od njih se nije moglo očekivati drugo do da čuvaju „nacionalne interese“, ogledane u prenošenju odgovornosti za ono što su činili na svoje potomke.

Mađarska koalicija, svoj „interes“ da glasa za ovaj dokument pravda zahtjevom, već su dobili potvrdan odgovor od Tadića, da se osude zločini nad Mađarima u Vojvodini. Svako plače na svoje groblje, ili preciznije, njih Srebrenica ne boli kao nas.

Riza Halimi, poslanik Albanaca Preševske doline glasao je za spornu deklaraciju. Ne znam šta je bio njegov interes, lični, znam da je prije izvjesnog perioda primljen na Tadićevom dvoru, razgovarali su, kako je saopšteno iz kabineta na „Andrićevom vencu“, o predstojećim izborima za nacionalni savjet, možda i o Deklaraciji!?

Nenad Čanak je iznenadio, da ne kažem iznevjerio Bošnjake. Bili smo spremni da mu „zaboravimo ne baš pametnu epizodu u „ Velikom bratu“, ali ovo nismo očekivali. Vrijeme će pokazati da li njegovo skorašnje postavljanje na čelu tima za decentralizaciju Srbije ima veze sa glasanjem?

E, sad, ove „naše, bošnjačke, legitimne zaštitnike nacionalnih interesa“, ostavih za kraj. Ne zato, što su toliko bitni, već što me od njih najviše sramota.

Dan prije i dan poslije

Prije samog početka glasanja o tekstu sporne Deklaracije predstavnici SDP-a, Rasima Ljajića, za medije su izjavljivali:

„Nismo potpisali Prijedlog deklaracije o Srebrenici koji će se naći pred Skupštinom Srbije, a prijedlozima na plenarnoj sjednici pokušaćemo da popravimo tekst.“

Ovi, Ugljaninovi, bili su „nedvosmisleni“:

„Poslanici Bošnjačke liste za evropski Sandžak neće podržati usvajanje deklaracije o Srebrenici ukoliko Skupština Srbije na nedvosmislen način ne osudi genocid“

Ovakve izjave su obradovale Bošnjake u Sandžaku, dale nadu da su njihovi politički predstavnici dotakli „crvenu liniju“ ispod koje se ne ide.

„Bogami vidi se ko su pravi predstavnici Bošnjaka. Svaka čast SDA!“

I vidje se!

Kako neko primijeti, tako su govorili dok je bio dan, dok je bilo viđelo. Kad nasta mrak, poslije pola noći, kad se uvrnuše ruke (kako se samo skoro, na ovu očiglednost, drznu SDP-ov junoša, IQ-2 Srbije, kad ono udari po diploma Internacionalnog univerziteta, a sad šuti ko’ posljednja…, da ne kažem šta…), sutradan izjavljuju, (Esad Omerović ili Meho Džudžević, ne sjećam se tačno, nije ni važno, izjava je identična):

„ Deklaracija Skupštine Srbije o Srebrenici je maksimum kompromisa(????!!!!) koji je trenutno mogao da se postigne.“

Subhanallah! Kompromis????? Sa čim? Sa obrazom? Sa dostojanstvom? E, medjer…

Da zlo bude još gore, umjesto da se „pokriju po glavi“, ili sklone u „mišje rupe“, oni još preko RTV bezočno šire dezinformacije. Izmedju ostalog rekoše, Doris Pack, pozdravila Deklaraciju, kad ono:

„Izvjestilac Evropskog parlamenta za BiH Doris Pack izjavila je danas da je usvajanje deklaracije  o Srebrenici u Skupštini Srbije najmanji mogući korak koji je mogao biti učinjen, ali da se u tom dokumentu stvari ne imenuju pravim imenom. – Žene i kćerke ubijenih u Srebrenici ovakvu deklaraciju ne mogu da prihvate kao pravo izvinjenje – izjavila je Pak za “Deutsche Welle” i dodala da Deklaracija “nije na pravi način osudila niti imenovala zločin koji se u Srebrenici dogodio”.- Da je Deklaracija bila striktna i imenovala stvari pravim imenom – genocid, i da je rečeno: ‘to je urađeno u naše ime’, onda bi ona rezultirala stvaranjem jasne slike u Srbiji šta se zaista dogodilo u prošlosti – izavila je Pak.“(

Prenose izjave svih onih kojih se Srebrenica mnogo i ne dotiče, ako izuzmemo Ahmeta Davutoglua i Tursku koji opet imaju svoje interese, Sulejmana Tihić, koji je odavno izgubio politički kompas, a ne i izjave onih kojih Srebrenica najviše boli:

Predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić, i predsjednica Udruženja ‘Žena – žrtava rata’ Bakira Hasečić su, komentirajući usvajanje Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici u srbijanskom parlamentu, kazale da je takva formulacija sramna, znajući da je Evropa usvojila rezoluciju u kojoj stoji da je u Srebrenici izvršen genocid. „Sramotno je, ponižavajuće prema žrtvama“, kazale su Hasečićeva i Subašićeva dodajući da ipak misle da će jednog dana, i to vrlo brzo, pošteni građani Srbije shvatiti da je izvršen genocid, da je izvršeno plansko ubijanje jednog naroda.“

Od Ugljanina reklo bi se ništa novo, on je svoje dostojanstvo davno dao „pod napolje“. Ali, ali…, šta bi sa ovim što nije sa Menhetna nego sa Hađeta. Ne znam, ništa mi nije jasno. Ipak…, malo mi je jasnije. Ćuj, ma jasno ko’ dan!

Prije neki dan sam čitajući „Dnevni avaz“ naišao na jednu zanimljivu informaciju koju želim da podijelim sa vama. Ovako pisaše:

„Medijske špekulacije o skidanju sudske zaštite s određenih dokumenata koji su korišteni u raznim procesima pred Haškim tribunalom, dale su lažnu nadu mnogim žrtvama da bi dio dokumenata koji direktno optužuju Srbiju za agresiju i genocid nad BiH mogao postati javan. Radi se o dokumentima koji se direktno tiču odgovornosti Srbije za rat u BiH i da ih je BiH imala u vrijeme kada se vodio proces pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, pitanje je kako bi taj proces završio. Sa srpske strane gledišta, zaštićeni dokumenti su zatvorena priča i nijedan njihov dokument za koji zvanična Srbija ne da saglasnost, neće moći postati javan – kazao nam je “Avazov” izvor blizak Haškom tribunalu, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti. Najveći broj dokumenata u procesu protiv Slobodana Miloševića zaštićen je na osnovu dogovora Karle del Ponte sa srbijanskim ministrima (Goranom)Svilanovićem i (Rasimom) Ljajićem.

Koji su njeni motivi, ne znam, ali znam da je, dok je dogovarala sa Srbijom o sklanjanju  dokaza o njihovoj odgovornosti za zločine u BiH, istovremeno optužila cijeli bošnjački armijski vrh, a mrtvog Aliju Izetbegovića smjestila u zločinački stroj, sve da bi napravila situaciju po kojoj su za zločine u BiH svi jednako odgovorni – poručuje “Avazov” izvor.“

Tekst Deklaracije nedostojan analize

Nisam uopšte citirao niti jedan pasus, niti jednu riječ iz ove Deklaracije, ODBIJAM i pomisao na tako nešto. Činim to zbog ljudskog, civilizacijskog, emotivnog, ličnog odnosa prema žrtvama GENOCIDA, mojim Bošnjacima. Ne želim niti jednim gestom učestvovati u omalovažavanju njihove žrtve.

Trebali su kazati samo da je GENOCID U SREBRENICI tekovina režima Slobodana Miloševića i da se ograđuju od toga!

Ovakva jeftina politička trgovina, oličena u donošenju ovakve Deklaracije, bez svoje suštine, pravog imena, je ponižavajuća, bestidna, zastrašujuća, zato je u potpunosti ODBIJAMO!

Autor: prof. dr. Admir Muratović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. Ne samo GENOCID nad muslimanima,koji su trebali imenovati pravim imenom,nego su trebali osuditi HOLOKAUST nad Jevrejima i Romima ,za koji nikad nisu odgovarali niti ih je ikad neko prozvao.Ali su zato od Njemačke naplatili debele pare na ime ratne odštete.Ako ne vjerujete pogledajte video http;//www.dailymotion.com/video/x 4464s film Jakova Sedlara ,the untold holocaust of jews in serbia

  2. Padose i poslednje maske koje su se krile iza pitanja Islamske zajednice. Dobro je sto se situacija izbistrila, ali se treba paziti da je neko opet ne zamuti.Bosnjaci oprez!!!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.