Kosovo – Okrugli sto pod nazivom “Dopunska nastava u dijaspori na bosanskom jeziku – međubošnjačka saradnja, želje i mogućnosti”, u organizaciji NVO “Edukator” a u saradnji sa Ministarstvom za dijasporu vlade Republike Kosova, održan je juče u Rečanu kod Prizrena.
Skupu je prisustvovao ministar dijaspore Ibrahim Makolli sa svojim zamjenikom Ćerimom Bajramijem, kao i direktori nekih osnovnih škola u Župi, profesori Univerziteta u Prizrenu, predstavnici Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije (MONT), predstavnici nevladinog sektora i predstavnici dijaspore koji su trenutno na odmoru na Kosovu.
U uvodnom izlaganju predsjednik NVO “Edukator” Nebija Aljilji je rekao da je nastava na bosanskom jeziku mlad proces koji je uveden u posljeratnom periodu na Kosovu sa jasno izraženim potrebama definisanja nacionalnog, jezičkog i kulturnog identiteta bošnjačkog naroda koji živi na Kosovu. On je istakao da dopunska nastava i njeno izvođenje u dijaspori ima svoju jasnu namjenu i u skladu sa jasno proklamovanim ciljem, ne samo očuvanje vrijednosti na kome egzistira bošnjačka zajednica, već i njeno dalje afirmisanje i napredovanje radi postizanja boljih rezultata.
“Učenje svog maternjeg bosanskog jezika stvara bolju i čvršću vezu i ostavlja prostora za bolje upoznavanje krajeva iz kojih su došli njihovi roditelji. Osnovni ciljevi na kome se bazira dopunsko obrazovanje na bosanskom jeziku u dijaspori su očuvanje i razvoj nacionalnog identiteta, lakša integraciju u domaćem društvu pomoću zbližavanja i afirmacija nacionalnog, jezičkog i kulturnog identiteta i lakša integracija u društvo zemlje, u slučaju povratka”, rekao je Aljilji.
Ministar za dijasporu u Vladi Kosova Ibrahim Makolli je istakao da njegovo ministarstvo prati sve aktivnosti Kosovara koji žive u mnogim državama zapadne Evrope, a i šire.
“Kao važna institucija države mi smo do sada veoma visoko cijenili, a i ubuduće ćemo cijeniti ulogu koju ima naša dijaspora i veoma smo im zahvalni na značajnoj podršci u ekonomiji, kulturi, prosvjeti, sportu i drugim oblastima. Čak su uključeni i u političke procese i mi svakako računamo na njih. Svakako da mi kao institucija imamo veoma velike obaveze prema tim našim ljudima i njihovim porodicama koji žive u inostranstvu. Da bi ta veza trajala potrebna je podrška svih nas kako bi oni sačuvali svoj identitet, bilo u nacionalnom, vjerskom, kulturnom i svakom drugom pogledu. To je i cilj dopunske nastavi na svom maternjem jeziku naših ljudi u dijaspori. Da bi uspjeli u tome potrebna je podrška roditelja, da njihova djeca koja se tamo rađaju i koja tamo žive, sačuvaju svoj maternji jezik, svoju kulturu i tradiciju kako bi sačuvali svoj nacionalni identitet“, rekao je ministar Makolli.
On je naveo da je pri kraju izrada strategije za dijasporu u kojoj značajan segment zauzima dopunska nastava u dijaspori, a da će za bosanski jezik trebati veća podrška svih, kao i mnogo veća saradnja sa Sarajevom.
“Pozivamo sve vas, a prije svega intelektualce, profesore, nastavnike i mnoge druge naše uticajne ljude koji žive vani, da zajednički radimo na tome jer imamo veliki dug prema mlađim generacijama i ovo je veoma važno pitanje svih nas”, istakao je ministar Ibrahim Makolli.
Ćerim Bajrami, zamjenik ministra obrazovanja u Vladi Kosova je naveo da su mnogi kosovski zakoni koji su usvojeni a koji se tiču obrazovanja djece koja žive u dijaspori veoma značajni, ali da su izostali neki institucionalni iskoraci u vezi dopunske nastave na bosanskom jeziku i da nešto slično, u širim razmjerama, nije preduzeto od strane dijaspore. “Albanci sa Kosova su po tom pitanju mnogo organizovaniji. Preko svojih udruženje nastavnika, profesora ali i roditelja u tim državama u saradnji sa svojim matičnom državom Kosovom, mogu slobodno reći da su po ovom, ali i mnogim drugim značajnim pitanjima, daleko ispred nas“, rekao je Bajrami i dodao da je jedan od glavnih prioriteta ministarstva za dijasporu obrazovanje i omasovljenje u dopunskoj nastavi u dijaspori.
“Zahvaljujući saradnji sa Ministarstvom obrazovanja i međudržavne saradnje Kosova i Albanije dogovoreno je da se intenzivno uđe u proces institucionalne dopunske nastave na albanskom jeziku ali i drugim jezicima koji se govore u dijaspori, poput recimo našeg, bosanskog jezika. Nažalost, i pored mnogih aktivnosti i našeg ministarstva i Ministarstva obrazovanja, tek je 5 posto djece naših Kosovara u dijaspori obuhvaćeno ovim planom i programom. Svakako da je procenat naše, bošnjačke djece po tom pitanju daleko niži. Prvi naš značajan potez u pravcu povećanja tog postotka je dopremanje knjiga jednom našem udruženju u Švicarskoj, po njihovom zahtjevu. Oni su planirali da u njihovim prostorijama sa svojim učiteljima i nastavnicima organizuju nastavu na bosanskom jeziku“, istakao je Ćerim Bajrami.
Službenik MONT-a Vedat Bajrami je rekao da ovo ministarstvo ne raspolaže podacima o broju djece kaja su obuhvaćena dopunskim obrazovanjem na maternjem bosanskom jeziku, ali da postoje saznaja da se u pojedinim zemljama organizuje nastava u okviru redovnih škola. On je naveo primjer Austrije, gdje je za djecu sa prostora bivše Jugoslavije određena jedinstvena nastava na bosanskom/srpskom/hrvatskom jeziku, dok u Njemačkoj u nekim saveznim pokrajinama postoji integrirana nastava, pri čemu je učenje maternjeg jezika obezbijeđeno za svu djecu iseljenika u okviru redovnih škola, u nekim gradovima dopunsku nastavu organizuju udruženja, dok se u nekim pokrajinama uopšte ne organizuje dopunska nastava.
“Zajednička karakteristika u svim zemljama gdje boravi veći broj Bošnjaka koji vode porijeklo sa Kosova je da je dopunsko obrazovanje u dijaspori slabo organizirano ili uopšte nije organizirano, tako da mali broj djece pohađa nastavu na maternjem jeziku zbog čega je sve izraženija asimilacija djece i da se uglavnom informišu putem internet portala, satelitskih TV kanala i inostranih izdanja novina“, istakao je Vedat Bajrami.
I predstavnici dijaspore su iznijeli svoja razmišljanja.
Bešir Aslani, diplomirani tehnolog rodom iz Rečana je rekao da se mora raditi na pitanju dopunske nastave jer će ona umnogome pomoći ljudima u dijaspori da održe i sačuvaju svoj jezik, kulturu iobičaje, svoj identitet.
“Sada je na Ministarsvu dijaspore ali i Ministarstvu obrazovanja da izvrše jednu adekvatnu edukaciju nastavnika i da ih pripreme za dopunsku nastavu te da ih, za početak, pošalju u par evropskih gradova, gdje u većem broju žive bošnjačke porodice sa ovih prostora, recimo u Cirihu ili u Štutgartu. Prvih par godina to se može uraditi na eksperimentalan način, a ako se pokaže uspješnom, onda se može raditi i na duže staze. Moramo uticati na naše nove generacije da znaju šta su, ko su, odakle su im korijeni i kakva je bila njihova historija“, rekao je Aslani.
Pitanje dopunskog obrazovanja djece i omladine iz redova bošnjačke zajednice sa Kosova u inozemstvu treba se riješiti na trajnoj osnovi i na institucionalnom nivou i to u okviru Ministarstva dijaspore i MONT-a. Ukoliko bošnjačka djeca ne pohađaju dopunsku nastavu na maternjem jeziku, onda gubimo dijasporu, jedan je od zaključaka ovog okruglog stola.
(info-ks.net)
Postovani prijatelji
Koja je ovo ujdurma nije mi jasno. U svakoj evropskoj zemlji postoji (dobrovoljni nastavni predmet) domaceg jezika. Deca u dijaspori koja zele da uce bosanski (kao dopunski predmet) imaju mogucnost jos od 1995. g da slusaju domaci jezik. Ova ideja potekla u sredinama svezebosanskog jezika izgleda pokusavaju da podele decu iz BIH od dece Bosnjaka Sarplaninskog podrucja. Ja sam Goranin i kad je moj mladji sin trebao da uci domaci jezik, nastavnik ovog oredmeta je bila Hrvatica, veoma kocoperna,sta vise provokativna -nacionalno. Obzirom da je pokusala da izmaltretira moje dete, izjavila je “ja sam Svedska uciteljica morate mi odgovoriti zasto vase djete ne pohadja nastavu. Sastanak je inace bio u kancelariji (di) rektora skole. Pitao sam je “ako si ti svedska uciteljica koliko godina skole imas na predmetu koji predajes. Posle njenog odgovora qmoj je odgovor bio “ti nisi dovoljno edukovana na predmetu koji predajes, a ja imam vise nego duplo vise godina skole na tom jeziku i ja cu ga uciti. Pitao sam je koji jezik predajes ona je odgovorila “hrvatski” odgovorio sam dete nije Hrvat, onda je rekla ja predajem hrvtsko bosanski jezik a moj odgovor “dete nije ni Hrvato Bosanac, i posle svega rekla je da ona predaje “hrvatskosrpskobosanski ?!? jezik , sto sam uz podsmeh pa dete nije ni HrvatoBosanoSrbin” a ona jos uvek mirnim pitanje “Pa sta je to djete? Odgovor je bio da to nije njena briga.
E sad sledi : Ja cu mu sljedece godine predavati matematiku. Rekao sam ” Ne,ne ti nisi dovoljno kompetentna da predajes matematiku jer sam ja i na tom predmetu kvalifikovaniji od nje. Inace je “uciteljica nosila upadljivi krst tipicno katolicki. Na kraju sam joj rekao : Nemoj da imas bilo kakav kontakt sa mojim detetom. I dobila naredjenje od direktorke skole da se smiri i da ona nema dovoljan broj ucenika za njen predmet. Tako deca Hrvata,Bosanaca, Srba ne dobise nastavu( dogadjaj iz 1993. g. Kasnije su zakoni izmenjeni i dosli su adekvatni ucitelji svih ovih jezika u svakoj evropskoj skoli. Bosanska deca su dobila uciteljicu Bosnjakinju.
Izgleda da ima mnogo aspiracija da i pored drzave u kojoj zive deca (koja redovno placa iste) terba na fondu Kosova stvoriti novi fond za Bosnjacku djecu. Napominjem u svim skolama postoji nastavno osoblje koje predaje bosanski jezik od autohtonih Bosnjaka i njih odredjuje ministarstvo u BIH. Nema poterebe da kosovski ucitelji bosanskog jezika itjeruju svoje kolege ili izvajaju svoju djecu od Bosnjaka djecaka i djevojcica. Ako sakte postoi i na makedonski jazik kvlificirano osobje za makedonski domasen jazik.
Puno selama