Berin Ljajić: Provincijski primitivizam u ruhu beogradskog aristokrate

6
15

Refleksije na tekst objavljen na portalu smedia.rs: „Početak kraja muftije Zukorlića: Duhovnik u frimiranom odelu ili političar sa ahmedijom na glavi“, autor Tamara Vlaškalin

Pretražujući po internetu, čitajući najnovije članke koji odslikavaju trenutno stanje trusne Srbije, te njenih građana, naiđoh na jedan, na prvi pogled, meni jako zabrinjavajući naslov. No, i prije nego sam došao do ideje da ga klikom miša otvorim i vidim o čemu se zapravo radi, shvatio sam da se, po ustaljenoj i već ofiranoj formi naslova radi o još jednom “ekseru u zidu”. Naime, ustaljene kombinacije naslova tipa “hodža sa leptir mašnom”, ”političar sa ahmedijom na glavi”, “kraj Muftijine vladavine” itd., odmah tjeraju sjenu i bacaju svjetlo na profil autora koji piše dotični tekst. Ako pak napravite korak dalje, kako sam i lično učinio, pa se odlučite da ipak uđete i pročitate još jednu ovakvu “zatucanu kafansku besjedu”, bacite pogled na već izlizane podnaslove tipa “sandžački Ajatolah” i “sve Muftijine ljubavi”, i onda ćete sa sigurnošću znati ishodište, kao i porudžbinu ovog “posetka” u pisanoj formi.
Svim srcem, čestitam autoru na ovako “napuhanim naslovima” koji imaju za cilj da čovjekovo oko primame svojom pompeznošću i pokušaju ispričati svoju verziju priče. No, kada kažem da čestitam autoru, ne mislim na autorku dotičnog teksta, već mislim na onoga koji prvi sastavi naslove ovakvog tipa, napravi šablon i kalup, te dade u “serijsku proizvodnju” i “masovno štancanje” iste, kako se autori poput dotične gospođe ne bi morali puno razmišljati. Ovi naslovi su ogledalo cijelom tekstu, tako da vam najtoplije preporučujem da ne čitate ovakvu vrstu pikanterija, te da svoje vrijeme iskoristite na nešto pametnije, jer, ma koliko sadržaj nečega bio dobar – ako ga pregledate 100 puta, neće vam pasti na pamet želja za još jednom reprizom.
Ja bih se složio sa autorkom na prvim pasusima ovog “pozamašnog honorara”, jer je, vjerujte mi, ovim rezimeom, odmah ispod naslova, u par riječi uspjela donekle opisati lik i djelo njegovog visočanstva, muftije Muamera ef. Zukorlića. Kako nije shvatila da je mudrost u rezimiranju, autorka je nastavila ispostavu ove “beogradske pošiljke”, i kao što je to ustaljena praksa njenih prethodnika, jezik joj nesmotreno “upade u blato”, te kao kulminacija svega toga bi ovaj tekst sa ovim jadnim sadržajem, sa ovim jadnim naslovima i podnaslovima na koji, nažalost, bacih u nepovrat dio svog dragocijenog vremena koje provodim u najljepšoj svjetskoj oazi, gradu najboljeg Božijeg stvorenja, – Medini, gradu Muhammeda sallallahu alejhi ve selleme.

HUMANISTA STOLJEĆA – Bude mi, donekle, pojmljiva uzburkana reakcija beogradskog režima, a u liku korumpiranih novinara, kada je u pitanju muftijina “zapaljiva retorika”. Ne zbog toga što je njihova reakcija izazvana ili opravdana, već zbog toga što se svaki podižen glas za svoja prava u Srbiji proprati ovakvom medijskom ujdurmom. Ono što mi nije jasno u cijeloj ovoj priči jeste zašto se humani gestovi, predani rad za iskonske ljudske i civilizacijske vrijednosti karakteriziraju kao negativna pojava koja bude propraćena medijskim blaćenjem? Možda se odgovor krije u jednoj dosljednosti srbijanskih političara kada su u pitanju “dobrovoljni prilozi“, u smislu njihove zloupotrebe od strane istih? Ko zna, nama to nije toliko ni bitno, a oni koji Muftiju gledaju kroz tu prizmu reći ćemo im da Muftijina djela govore sve, naravno, za one koji hoće na stvar objektivno da gledaju. Bošnjaci, kako u Bosni, Sandžaku, pa tako i oni u dijaspori, prepoznaju kvalitete Muftije i vide djela ruku njegovih, tako da, nemojte se čuditi ciframa od pet ili 10 000 eura. Kada se u današnje vrijeme ljudskog moralnog ponora, krađe, otimačine i pronevjere nađe neko ko zaista


Dok se Srbija potresa i sa juga, a Boga mi i sa sjevera, srpski mediji tretiraju teme koje će opet najviše njih same koštati. Primitivci u ruhu aristokrata se bave seljačkim temama „ko šta vozi“ i „ko šta nosi“, a klica ideje slobode koju zasija naš Muftija samo raste i raste. Svijest koju je on probudio dobija sve više protagonista, jer, istina se nikome ne nameće, ona dolazi sama. Kadar koji je ponikao njegovom zaslugom raste i jača safove naše jedine Islamske zajednice u Srbiji. Studenti diljem Saudijske Arabije, ovi u Medini, i oni u Mekki, Rijadu i Kasiimu, nas stotinak ukupno, su jedan od korpusa, sa izvora čiste vode napojeni, koji su bili i ostat će vjerni istini, i spremni da, kada se vrate, svojom riječju, svojim perom i svojim tijelima brane ovu uzvišenu instituciju na čelu sa našim Muftijom.

predano radi za dobrobit svih ljudi, bili oni muslimani ili ne-ljudi zdravih srca se utrkuju da takvom duhovnjaku i reformatoru pomognu u svojim iskrenim nakanama, a u cilju ostvarenja uzvišenih ciljeva. Ovakvi, i ovima slični autori, zaboravljaju na par hiljada gladnih u Sandžaku, svih vjerskih pripadnosti, koji ne moraju brinuti o svom sljedećem obroku budući da ih je Muftija zbrinuo hljebom i toplom porcijom. Napominjemo ih da iza tog projekta ne stoji država, niti u njemu ima udjela bilo koja institucija koja ima veze sa državnim budžetom, već ljudi dobrih srca koji su, kao i u ovom slučaju, otvorenih prsa i šake dali koliko su mogli. To je samo jedno od brojnih uzvišenih djela kojima se Muftija i institucija koju vodi mogu pohvaliti, budući da su sve obrazovne i ostale institucije koje Muftija vodi lišene bilo kakvog doprinosa iz državnog budžeta. No, narodu Sandžaka i Bošnjacima dijaspore koji svakodnevno uživaju blagodati ovih plemenitih akcija nije potrebno ovo moje slovo pravde. Oni su davali i davat će, za prave stvari u prave ruke, baš kao što ih njihova svijetla vjera tome i uči. Njima nije potrebno objašnjavati pojam „BMW džipova“, s obzirom da su zapravo vlasnici istih oni sami, iskreni ljudi koji se utrkuju služiti istini te njenim nosiocima. Ja lično gajim nadu da će ljudi koji o ovome pišu bolje sagledati situaciju, razmišljati svojim zdravim razumom, pisati svojom sopstvenom rukom, i ne dozvoljavati sebi da budu instumentalizirani po narudžbini, a po cijenu sopstvenog deklasiranja.

„U SE I U SVOJE KLJUSE“ – Taman kada pomislim da je autor makar u nekom svom pasusu spomenuo nešto što se može povezati sa trenutačnima zbivanjima vezanim za našeg cijenjenog Muftiju, eto ti podnaslova starog jedno desetak godina. Muftijina poligamija je Srbiji, te njenom življu, ponovno postala top-tema u danima kada vladika Kačavendi neumorno unaprijeđuje srpsku filmsku industriju umijećem stečenim dugogodišnjom praksom nekih, njemu sličnih, vjerskih činovnika. Izgleda da pogrešniji zeman nije mogao biti izabran. No, eto ti i u čudu novog čuda – autor ne preza da uzima i navodi mišljenje islamsko-pravne prirode od osobe koja, ne samo da ne poznaje ni slovo tematike ovog tipa, već je njeno dovođenje u vezu sa onim na čemu smo Muftija, moja malenkost, te ostali bošnjački živalj, u smislu vjerske pripadnosti, više nego upitno. Aida se je opet vratila na scenu. Ništa čudno, ona i njena organizacija egzistiraju s tim ciljem. Potpuno je razumijem, novac koji srbijanske vlasti velikodušno utrpavaju u džepove ove, realno gledano, fiktivne nevladine organizacije, se mora opravdati napadom na Muftiju. Mislim da je suvišno objašnjavati suludost Šicine izjave, s obzirom na to da je poligamija osnova u islamskom bračnom pravu. To što smo mi muslimani ljudi koji se uzdižu iz pojedinih ovosvjetskih prašina, pa nam je zbog toga suvišno spočitavati neke srbijanske zakone s obzirom da slijepo slijedimo samo Božiji zakon, srpskim pravnicima zajedno sa autorom i Šicom, izgleda predstavlja najbolniju tačku. Bude mi čudno u prvi mah, no, ubrzo dođem do zaključka da je ovako nevažnim, niskim i prodanim dušama, napad na velikane poput našeg Muftije nešto najviše što može da im se dogodi u životu. Ljudske ambicije su različitih dometa i sudbina, Aida nam je školski primjer toga.

 

KO ĆE, DOISTA, BEZ SPOMENA OSTATI? – Ovdje nisam mogao, a da se ne prisjetim uzvišene Božije riječi koja nikada ne umire, živi stoljećima, mijenja aktere, i uvijek je tako svježa i puna pouka i poruka. Kada su mnogobošci svojom medijskom kampanjom, koja se u to vrijeme ogledala u jezgrovitosti govora i u stihu, vrijeđali Muhammeda s.a.v.s., tvrdnjom da će, nakon smrti muške mu djece, bez spomena ostati, Allah objavljuje ovaj zadivljujući ajet: “Doista će onaj koji tebe mrzi bez spomena ostati“. (Kur’an, sura Kevser, ajet 3.). Povijest potvrdi autentičnost Božije riječi, Poslaniku se spomen uzdignu do te mjere da ga milijardu i po muslimana dnevno spominje u svojim molitvama i van njih, dok se njegovim mrziteljima izbrisa svaki trag njihovog postojanja. Citat Aide Ćorović – Šice „Muftija će ostati sam“ me neodoljivo podsjeća na ovu Kur’ansku priču, i prejudicira da će se priča završiti na isti način. Neko će ostaviti brojno potomstvo, ponosno na svoga oca, dok će neko, bez kučeta i mačeta, bojim se, biti ružna uspomena i banalan primjer lošeg završetka onih koji rade nauštrb nosioca istine. No, pokajanje su vrata koja se zatvaraju čovjekovom smrću, na koja čovjek može da uđe tokom svoga života kada god poželi, ukoliko se popravi i iskreno pokaje. Zato, ja lično molim Milostivog da Svoju milost prospe i na nju, te na ostale, u negativnom smislu spomenutih u ovom tekstu, i učini ih sljedbenicima istine.

 

MUFTIJA NIKADA JAČI – Oni koji priželjkuju da se veliko-srpski plan konačno privede kraju, time što će Muftiju vidjeti poraženog i na koljenima, ne kriju svoja duboka priželjkivanja da se institucija koju on vodi još više okrnji sve do njenog konačnog nestanka. Sa žaljenjem im moram saopštiti da je plan čije je sprovođenje u djelo počelo 2007.god. prvim konkretnim udarom na jedini stub Islama u Sandžaku, doživio svoj fijasko, te da je priča o „nezadovoljnim imamima“ još jedna u nizu cilljanih dezinformacija. Onaj koji poznaje ovu instituciju, te klimu koja općenito vlada u sandžačkom narodu, zna da kako vrijeme odmiče istina biva sve jasnija, kao i zabluda sa druge strane, što je faktor povećanja sljedbenika onih koji predstavljaju istinu. Dok se Srbija potresa i sa juga, a Boga mi i sa sjevera, srpski mediji tretiraju teme koje će opet najviše njih same koštati. Primitivci u ruhu aristokrata se bave seljačkim temama „ko šta vozi“ i „ko šta nosi“, a klica ideje slobode koju zasija naš Muftija samo raste i raste. Svijest koju je on probudio dobija sve više protagonista, jer, istina se nikome ne nameće, ona dolazi sama. Kadar koji je ponikao njegovom zaslugom raste i jača safove naše jedine Islamske zajednice u Srbiji. Studenti diljem Saudijske Arabije, ovi u Medini, i oni u Mekki, Rijadu i Kasiimu, nas stotinak ukupno, su jedan od korpusa, sa izvora čiste vode napojeni, koji su bili i ostat će vjerni istini, i spremni da, kada se vrate, svojom riječju, svojim perom i svojim tijelima brane ovu uzvišenu instituciju na čelu sa našim Muftijom.

Autor: Berin Ljajić, student na islamskom univerzitetu u Medini


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

6 KOMENTARI

  1. da te Allah nagradi…muftija je bajrak uspravijo i cvrsto ga drzi,sad dolaze nove generacije koje ce ga dalje nositi..sto srbija to pre svati lakse ce mo resavati nagomilane probleme u suprotnom morace pred UN ili EU a tamo ce opet imati crvene linije ipod kojih nece ici a one su mnogo nisko ispod njih zapravo nista ne postoji….kako Tadic rece srbija ne pregovara (ona gubi teritorije)i sve je manja jer poznaje ili terorisanje sunarodnika ili cepanje trece kao razgovor-pregovor ne postoji.

    0

    0
  2. Produženje mandata muftijama

    Sabor Islamske zajednice je, na prijedlog Reisu-l-uleme produžio mandat dosadašnjim muftijama kojim je mandat istekao 2. aprila 2013. godine, na period do usvajanja i implementacije promjene Ustava Islamske zajednice u BiH, a najduže, na period od godinu dana, od donošenja odluke Sabora.

    To su muftije :banjalučki Edhem ef. Čamdžić, bihaćki Hasan ef. Makić, mostarski Seid ef. Smajkić, sarajevski Husein ef. Smajić, zenički Ejub ef. Dautović, travnički Nusret ef. Abdibegović, goraždanski Hamed ef. Efendić, vojni Ismail ef. Smajlović i sandžački Muamer ef. Zukorlić.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.