Aspartam- tihi ubica

1
105

imagesU europskom sustavu označavanja prehrambenih aditiva E-brojevima ima kod E951. Dopuštena dnevna količina aspartama u Europskoj Uniji je 40 mg po kilogramu tjelesne težine.
Brojni pokušaji da se prisile kompanije da umjesto aspartama koriste druga vještačka sladila zasad još uvijek nemaju previše uspjeha. Zbog, profita naravno.

Tihi ubojica koji već desetljećima ubija ljude diljem svijeta skriva se u dijetalnim proizvodima, kaugumama, instant kavama i kola napitcima. Unatoč brojnim, neovisnim znanstvenim istraživanjima koja su pokazala da Aspartam uzrokuje tumor mozga, sljepoću i čak 90 drugih bolesti, otrov nam se i dalje servira, a mi mislimo da nam čini život slađim.
Slučajno otkriće kemikalije

Aspartam je 1965. godine otkrio kemičar James M. Schlatter. Tijekom jednog od svojih pokusa kapljica mu je pala na prst koji je on automatski polizao, shvativši da je sastojak izrazito sladak. Aspartam je popularnost stekao zbog toga što je čak 180 puta slađi od šećera, a ima puno manju energetsku vrijednost.

Aspartam se počeo koristiti u raznim proizvodima 1983. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Amerikanci su 1984. godine konzumirali čak 3 milijuna i 130 tisuća kilograma aspartama, iduće se godine konzumacija podvostručila, te je nastavila rasti tijekom 90-tih godina.

Samo nekoliko mjeseci nakon početka konzumacije aspartama u SAD-u se povećao broj dijabetičara za 30% i broj osoba oboljelih od tumora mozga za 10%. Od početka korištenja aspartama u proizvodima do 1988. godine broj dobrovoljnih pritužbi FDA-u (Food and Drug Administration) u vezi dodataka hrani porastao je za 80% i svi su bili vezani uz proizvode koji sadržavaju aspartam.
Aspartam djeluje na DNA

Aspartam djeluje na proteine, neke dijelove mozga, ali i na DNA. Upravo zbog toga ovaj otrov može utjecati na mnoge organe, a simptoma ima jako puno. Ipak, lista simptoma koju je sastavila FDA pokazuje da je većina njih neurološke prirode. Neki od simptoma su: glavobolje, vrtoglavica, promjene raspoloženja, grčevi i bolovi u trbuhu, promjene u vidu, napadaji i trzavice, proljev, gubitak pamćenja, slabost, umor…

Ljudi su međusobno različiti po tjelesnoj osjetljivosti na toksine, zbog toga se simptomi ne javljaju kod svih nakon istog perioda izloženosti otrovu.

Brojna su istraživanja pokazala da se većina simptoma javlja nakon dužeg perioda trovanja i akumulacije toksina u organizmu. Aspartam onemogućava normalnu aktivnost mozga, jer djeluje na neurotransmitere, ali i na cijeli sustav žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem.

Bezbroj slučajeva trovanja aspartamom pokazalo je kako simptomi nestaju čim se prestane s konzumacijom tog umjetnog zaslađivača, iako naravno ostaju neke dugoročne posljedice.
Aspartam nije prirodni proizvod već kemikalija čija molekula sadrži 50% femilalanina, 40% aspartične kiseline i 10% metil estera koji se progutan pretvara u metanol, koji je čisti otrov.
Stravični rezultati istraživanja

Prva istraživanja aspartama na temelju kojih je FDA odobrila upotrebu ove kemikalije kao zaslađivača bila su izmanipulirana. Aspartam je FDA prihvatila kao siguran proizvod na temelju studija koje je financirala sama industrija i čiji su rezultati bili falsificirani. Znanstvenici tvrde da se posebno dizajniranom metodom istraživanja itekako može utjecati na rezultate.

Kasnija su neovisna istraživanja pokazala njegovo stvarno djelovanje na organizam. Istraživanja na štakorima i miševima su, između ostalog, dokazala da aspartam zaista uzrokuje tumor na mozgu.
Jedna je studija provedena na majmunima, kako bi se vidjelo djelovanje toksina na primate. Majmuni su aspartam konzumirali zajedno s mlijekom, koji prirodno usporava njegovo djelovanje. Od sedam majmuna, njih šest je počelo dobivati napadaje, a jedan je umro.

Ispitivanja na miševima su pokazala da aspartam djeluje i na potomstvo, jer djeluje na DNA. Potomci miševa koji su konzumirali zaslađivač imali su teška oštećenja mozga.
Aspartam se danas koristi u tisućama proizvoda čijim smo reklamama svakodnevno bombardirani.

Proizvodi za dijabetičare, žvakaće gume, niskokalorična pića, čokolade, zaslađene instant kave, pudinzi, hladni čajevi, jogurti… proizvodi su koji najčešće sadrže aspartam, te se preporučuje čitanje deklaracije na ambalaži proizvoda i obratiti pozornost na zaslađivače.
Aspartam zbunio znanost

 

Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u se počeo koristiti novi niskokalorični, umjetni zaslađivač-aspartam. Usporedno s njegovom upotrebom, znanstvenici su primijetili znatan broj porasta oboljelih od tumora mozga između 1983. do 1987. godine.

Nacionalni Institut za Rak SAD-a bio je zabrinut jer nije znao kako objasniti povećan broj oboljelih. Znali su da nije stvar u novoj tehnologiji, metodi otkrivanja tumora ili načinu njegove klasifikacije, jer se te stvari nisu mijenjale desetljećima prije povećanog broja oboljelih. Znanstvenike je još više zbunila činjenica da je u istom periodu broj oboljelih od ostalih vrsta raka ostao jednak ili se smanjio. Počela su istraživanja koja su pokazala muljažu prehrambene industrije koja je na tržište pustila Tihog Ubojicu.

Aspartam, vještački šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao bezbjedan dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi – tvrde najnovija naučna istraživanja.

Aspartame je tehničko ime za vještački šećer koji je takođe poznat pod fabričkim imenima – NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, hemičar G.D. Searle kompanije testirao lijek protiv čira na želucu.

Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981 a u napitcima od 1983.godine. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula 1974, međutim, u augustu iste godine bila je uložena žalba od strane naučnika Johna Olneya i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za zaštitu potrošača, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.godine.

Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama). On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su podnijete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt.

Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju: glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svijesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.

Prema naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, sljedeće hronične bolesti mogu da budu prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance: tumori na mozgu, multipli skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, parkinsonova bolest, alzhajmerova bolest, mentalna retardacija, limfomi, deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i dijabetes.

Aspartam se inače sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi, Prescription for Nutritional Healing, aspartam je svrstan u kategoriju “hemijskih otrova.” Kako ćemo vidjeti, to je upravo ono što on i jeste.
I Vegeta je opasna

 

Dr Russell Blaylock, profesor neurohirurgije na Medicinskom Univerzitetu u Misisipiju, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju razlaganjem aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. Oštećenja koja ona prouzrokuje takođe su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše nervne ćelije, jer spada u grupu nervnih otrova).

On je u svojoj knjizi uz pomoć od skoro 500 naučnih bilješki pokazao kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične nervne poremećaje kao i niz drugih akutnih simptoma.
Silovanje nervnih ćelija

Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prijenos informacija od jedne nervne ćelije do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih nervnih ćelija usljed stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcijuma u te ćelije. Ulaskom kalcijuma u ćelije, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja nervih ćelija mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju – “ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” odnosno bukvalno “siluju”nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.

Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, znači djeci ne pruža dovoljnu zaštitu, pa može doći do mnogih hroničnih i akutnih oboljenja. Čak i kad je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak. Tada suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju neurone. Velika većina (75% i više) nervih ćelija u određenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja dođu do izražaja.

Neke od mnogih hroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su: Multipla skleroza, Alzhajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece, gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.

Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od određenih hroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), kao i FDA, nedavno saopštila u jednom svom izvještaju da “bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povećanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću.

O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna debata. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su: glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Rupe u mozgu

 

Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed ostećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i natrijum glutamata.

Među one eksperte koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije Vašingtonskom Univerzitetu, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.!!!)

John Samuels je takođe jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu naučnih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline.

A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.
Opasnost za novorođenčad

 

Fenilanin je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno da metaboliziraju fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod razlaganja aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi.

Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam. Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može da dovede do njegove povećane koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je takođe pokazao kako glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.

Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom “Aspartamska noćna mora.” John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ – napitaka. Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem vještački zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo.
Metanol – smrtonosni otrov

Metanol je smrtonosni otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.

Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.

Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminiše iz organizma nakon što je u njega unesen. U čovjekovom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan.

Jedan litar pića koji je zaslađen aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno da unesu u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.

Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjesnica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala nerava. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula vida. Maglenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnjači i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.

Poenta ovog teksta kao i istraživanja bila je da se ljudima svrati pozornost na neke od otrova koje kroz hranu i piće svakodnevno unosimo u svoj organizam.

Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerovatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti.
Šta izbjegavati?

Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…’sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd.

Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-hemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.

Na kraju, postavlja se pitanje, – da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, – još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?

Da li je već sada kasno, – ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?.

(akos)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.