![\"frankfurt-donatorsko-sijelo-16.11.2013-12\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/11\/frankfurt-donatorsko-sijelo-16.11.2013-121.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pri\u010da o dobrotvoru Ferhanu Sejdovi\u0107u, koji je u Njema\u010dkoj krenuo od nule, a sada ima gra\u0111evinsku firmu sa 250 zaposlenih i hotel \u201eSej Sand\u017eak\u201c sa 95 soba.<\/strong><\/p>\n Pi\u0161e: Muhamed Mahmutovi\u0107<\/strong> Prije nekoliko dana ponovo sam ga susreo u Frankfurtu, i imao priliku porazgovarati malo du\u017ee sa njim nakon donatorske ve\u010deri za Islamski centar u Dugoj poljan,i za koju je sakupljeno rekordnih 633.000 eura i 100.000 eura za Arap d\u017eamiju u Novom Pazaru, gdje je on bio doma\u0107in i veliki donator.<\/p>\n Koliko je novca izdvojio, ne \u017eeli da se objavi jer bi time to postala pri\u010da umjesto glavnog cilja \u2013 gradnje centra.<\/p>\n Zakletva u djetinjstvu<\/strong><\/p>\n Sejdovi\u0107 se ni danas izgledom i pona\u0161anjem ne razlikuje od onog \u010dovjeka koji je prije otprilike 25 godina do\u0161ao u Njema\u010dku, \u0161to mu je bio san, ali je danas jedan od najuspje\u0161nijih ljudi sa na\u0161ih prostora, koji samo u gra\u0111evinskoj firmi zapo\u0161ljava 250 ljudi, a od nedavno je i vlasnik hotela u kojem je donatorska ve\u010dera bila organizirana.<\/p>\n Na ve\u010deri su pored njega govorili predsjednik Bo\u0161nja\u010dke nacionalne fondacije Hako Duljevi\u0107, potpredsjednik Sand\u017ea\u010dke dijaspore Ahmet Ahmatovi\u0107, sand\u017ea\u010dki muftija Muamer ef. Zukorli\u0107 i jo\u0161 nekoliko gostiju iz Sjenice i Duge Poljane.<\/p>\n Sejdovi\u0107 je nevoljko pristao da govori za medije, ali kad je razgovor krenuo, \u010duo sam toliko zanimljivih detalja da sam na velikim mukama,\u0161ta izdvojiti za \u010ditaoce.<\/p>\n \u201eRastao sam u mnogobrojnoj porodici moga babe i amid\u017ee koji su imali sveukupno jedanaestero djece. Nismo ba\u0161 bili gladni, ali je to bio veoma te\u017eak \u017eivot, te\u017ea\u010dki. Gledao sam neke ljude iz mojih krajeva koji su u to vrijeme dolazili iz inostrastva sa dobrim automobilima, lijepo odjeveni, pa sam se zakleo da \u0107u jednog dana i ja tako, po bilo koju cijenu.\u201c<\/p>\n Kasnije je Ferhan, kao \u0161to je kod nas obi\u010daj, dovodio bra\u0107u, jednog po jednog i kad im je dosadilo grba\u010diti za druge, odlu\u010dili su osnovati svoju firmu, ali to ba\u0161 i nije bilo jednostavno, jer nosioc gra\u0111evinske firme mora imati zvanje “betriebsleiter”, za \u0161ta je potrebna stru\u010dna sprema, pa je morao prvo na Kosovo po diplomu gra\u0111evinskog tehni\u010dara, a kasnije polo\u017eiti stru\u010dni ispit za to.<\/p>\n \u201ePrije nego sam dobio ja to zvanje, osnovao sam firmu, na\u0161ao jednu malu kancelariju, tri sa tri, i na oglas mi se javio jedan Nijemac, diplomirani in\u017einjer gra\u0111evine. Prevodi nam na tom prvom susretu jedna \u017eena na koju sam registrovao firmu. Nije mi bio problem samo \u0161to ne znam jezik, ve\u0107 i problem \u0161to uop\u0107e nisam znao o \u010demu razgovarati s njim, ali je ipak posao nekako krenuo, uz mnogo uspona i padova.\u201c<\/p>\n Spa\u0161avanje vakufa<\/strong><\/p>\n Sejdovi\u0107 je morao nekoliko firmi odvesti u ste\u010daj, ali je uvijek kretao iznova. Jednom mu je isto tako Nijemac koji je radio kod njega rekao da proba sa njema\u010dkim nazivom firme, po njegovom prezimenu i tako je ostalo do danas -“Schmidt Bau Gmbh”.<\/p>\n Za veliki broj radnika morao je tra\u017eiti smje\u0161taj i to ga je dovelo da spletom sretnih okolnosti postane i vlasnik hotela u Maintalu, predgra\u0111u Frankfurta am Main, kojeg je nazvao “Sej Sand\u017eak”.<\/p>\n Hotel ima 95 soba, tri restorana, 75 parkirnih mjesta i popunjen je njegovim radnicima do posljednjeg mjesta.<\/p>\n \u201eKad se sad sje\u0107am tih po\u010detaka, ismijem se sam sebi \u0161to mi je bio najve\u0107i problem gdje sakriti novac koji smo zara\u0111ivali prije nego smo imali dozvolu boravka. Nisam smio sa sobom imati “kao turista” vi\u0161e od 200 maraka, a nismo ih mogli polo\u017eiti na banku. Bio ih je rizik i nositi preko granice ku\u0107i\u201c, prisje\u0107a se i smije se grohotom.<\/p>\n Znao sam da je Sejdovi\u0107 veliki donator i kad sam do\u0161ao na tu temu, odbijao je da o tome pri\u010da, ali sam ga namolio da spomene barem jedan slu\u010daj kako bi mo\u017eda jo\u0161 koga motivirao da bude kao on.<\/p>\n \u201eKupio sam novu Ladu Niva, za ambulantu u Dugoj poljani, koju vozi ljekar. Bilo mi je drago \u0161to je susretljiv i obilazio je starije bolesne ljude, me\u0111u kojima su bili i moji roditelji, ali je kuburio za prevoz, pa me to ponukalo. Uz pomo\u0107 jo\u0161 nekoliko prijatelja smo malo renovirali i ambulantu, ali je jo\u0161 neuslovna i ja sam \u017eelio uz Islamski kulturni centar u mom kraju napraviti ambulantu.\u201c<\/p>\n Grandiozan objekat, sa najvi\u0161im munarama na Balkanu (90 metara), nije ipak niknuo u njegovom selu koje je jedanaest kilometara od Duge poljane, ve\u0107 tu na vakufskoj zemlji u dogovoru sa Duljevi\u0107em i muftijom Zukorli\u0107em, kako bi se taj vakuf spasio od otima\u010dine.<\/p>\n
\nFRANKFURT – U istinitost mnogih mudrih izreka sam se odavno uvjerio. Jedna od njih ka\u017ee “ne boj se golemih ljudi – to su dobri\u010dine”. Odmah sam se sjetio te izreke kad sam prvi put prije nekoliko godina vidio dobrohotno lice Ferhana Sejdovi\u0107a, gorostasa sa Pe\u0161terske visoravni, koje uvijek krasi \u0161irok i zarazan smije\u0161ak.<\/p>\n\n![\"\"](\"http:\/\/balkans.aljazeera.net\/sites\/staff.balkans.aljazeera.com\/files\/styles\/large\/public\/donatorska_vecer_u_frankfurtu_za_ic.jpg?itok=Z7dmR-r3\")
\nDonatorska ve\u010der u Frankfurtu<\/strong><\/p>\n<\/div>\n