![\"IMG-20131011-WA0007\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/10\/IMG-20131011-WA0007.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Bo\u017eijom voljom, prilikom obavljanja umre, usljed trijenja ko\u017ee, zadobio sam otvorene ranice. Da Allah nagradi rektora Dudi\u0107a i jo\u0161 neke prijatelje koji me na vrijeme upozori\u0161e da ponesem adekvatne kreme. Ali, to je podrazumijevalo odre\u0111eni vakat mirovanja kako bi terapija bila u\u010dinkovita. Tu\u017ena srca sam gledao kako moji saputnici pred razdvajanje no\u0107i i dana odlaze na salatul-fed\u017er u Mesd\u017eidul Haram, ali sam znao da to prvo mekkansko jutro moram \u017ertvovati kako ne bih imao dalekose\u017enije posljedice i doveo u pitanje cijelo hodo\u010da\u0161\u0107e, jer se na upaljenim mjestima ve\u0107 ukazivalo \u010disto meso. Osamdeset od sto ljekarskih intervencija kod na\u0161ih had\u017eija bude zbog ranica i \u017euljeva na nogama, zato su dva najkorisnija savjeta novim had\u017eijama da na put ponesu kreme za ranice i udobne papu\u010de. Arapi i drugi muslimanski narodi Magriba i Ma\u0161rika tradicionalno slabo ili skoro nikako ne nose obu\u0107u koja zatvara cijelu nogu, a \u010desto su i bosi ili samo u papu\u010dama te imaju izdr\u017eljivo stopalo.<\/p>\n
Zejto i Mumin su se ukrcali na autobus i oti\u0161li u ponovni pohod na Mekku. Ja sam klanjao sabah-namaz u rezidencionom mesd\u017eidu i povratio se u sobu. Negdje oko 9 sati recepcionari dovedo\u0161e na\u0161eg \u010detvrtog cimera, kazahstanskog gorostasa Mahmuda. Upoznajem se sa Mahmudom, razgovaramo ne\u0161to na turskom, ne\u0161to svako na svom jeziku \u2013 on kazahstanski i ruski, a ja bosanski. Ple\u0107ati Mahmud je pukovnik kazahstanske vojske, dolazi iz tradicionalno vojni\u010dke porodice. Na had\u017e je do\u0161ao sa suprugom kao jedini predstavnik Kazahstana. Vedar je i ponosan \u010dovjek, dosljedno na svakom koraku punih usta govori o svom Kazahstanu, kao i mi o Sand\u017eaku i Bosni. Obzirom da je tek stigao, da je u ihramima i da \u0107e poput nas ju\u010der u poslijepodnevnim sahatima obavljati Umru, ostavljam ga da odspava i sabere prve dojmove boravka u Blagoslovljenom gradu. Iskoristio sam vrijeme da jo\u0161 malo odmaram kako bi se irititraju\u0107a mjesta smirila, iako sam \u017eudio da budem dio ekipe koja je sada boravila u Mesd\u017eidul Haramu, provode\u0107i dragocjene trenutke u najljep\u0161em prostoru na dunjaluku.<\/p>\n
U me\u0111uvremenu sam malo prohodao oko hotela, i uvjerio se da osim na\u0161e zgrade i bolnice okolo nema ni\u010dega do nepreglednog grada bijelih \u0161atri koje su se i s lijeve i s desne strane pru\u017eale dulje od vidokruga, i vjerovatno prelazile preko deset kvadratnih kilometara. Uskoro \u0107e ovaj \u0161atorgrad vriti od svijeta, jer \u0107e se sve had\u017eije preseliti na Minnu. U jednom od \u0161atorskih sokaka ugledam otvorenu bakalinsku radnju, tu trgovci na vrijeme zauzimaju mjesta i robu s haremskih okrajaka prebacuju ovdje, jer \u0107e nekoliko miliona had\u017eija bar dva dana boraviti na ovom mjestu. Kiosk prodavnicu opslu\u017euje nekoliko mladi\u0107a, me\u0111u kojima i jedan dje\u010dak od nekih 5 godina. Zadivila me je trgova\u010dka umje\u0161nost tog dje\u010daka, koji je, iako najmla\u0111i, jedini imao klju\u010deve od kase. Poru\u010dio sam kahvu, a nisam imao sitnijih apoena od 100 rijala, te sam morao \u010dekati da mi vrate kusur. Dje\u010dak je banalno vra\u0107anje kusura pretvorio teatarski ritual koji je trajao skoro pet minuta. Pjevao je i izvodio nekakve plesne rituale prilikom predaje svake pojedina\u010dne nov\u010danice, \u0161to je u pojedinim momentima izgledalo simpati\u010dno, ali i iritiraju\u0107e dok nisam shvatio njegovu namjeru da oduljivanjem vra\u0107anja kusura i izvo\u0111enjem muzi\u010dko-scenske ta\u010dke testirao sabur mu\u0161terije, s ciljem da se da se had\u017eija rasrdi i iz protesta odustane od kusura.<\/p>\n
Ne\u0161to kasnije \u0161aljem poruku Zejtu, i dobijam odgovor da su njih dvojica u Haremu i da odmaraju o\u010di gledaju\u0107i Kabu. To me je dodatno rastu\u017eilo i odlu\u010dujem da im se bez obzira na nedovoljno zarasle ranice pridru\u017eim, te se ukrcavam u poslijepodnevni autobus za Harem. Dok se uspinjem uz pokretne stepenice i izlazim na haremski plato, \u010dini mi se iluzornom ideja da u toj masi od nekoliko stotina hiljada ljudi na\u0111em prijatelje. Ipak, stojim na dogovorenom mjestu kod velikog displeja ispred sahat-kule, i \u010dekam da do\u0111u po mene. Vi\u0161e od sahat vremena tra\u017eenja, razmjenjivanja poruka, kru\u017eenja od displeja do abdesthane, ne uro\u0111uju plodom; tolika je gu\u017eva da smo vjerovatno vi\u0161e puta prolazili jedni pored drugih a nismo se vidjeli. Odlu\u010dujem da vi\u0161e ne gubim vrijeme, obavje\u0161tavam ih da \u0107u poku\u0161ati u\u0107i unutra Harema i da \u0107emo se na\u0107i poslije jacije na autobuskoj stanici ili u hotelu.<\/p>\n
Upadam u rijeku koja se na svaki na\u010din trudi probiti na neki od ulaza u Harem. Vojnici su ve\u0107 na svim vratima postavili barikade i odbijaju masu, koja uporno nekad i sahatima stoji i vrijeba priliku da se probije u unutra\u0161njost\u00a0Harema. Primje\u0107ujem da se na jednom od centralnih ulaza masa mic po mic pomijera, i polahko se tiskam da nekako pri\u0111em tom roju od najmanje hiljadu had\u017eija \u010dije su o\u010di \u017eeljne gledanja Kabe. Osje\u0107am se poput planinara koji osvajaju cijeloga \u017eivota sanjani vrh; prema uve\u0107anom adrenalinu imam be\u0161are da se nalazim pred mojim Mont eversetom. Mi planinari na Bo\u017eijem putu opremljeni saburom i dovama, nalazimo se na prilazima planini Bo\u017eije milosti, i telbijama i zikrovima zabijamo pijuke u stijenje koje nas polahko prima k sebi. U nekih petanestak mahova, sti\u017eemo da haremske kapije, gdje se vojnici, bespomo\u0107ni da bilo kako sprije\u010de tu nezaustaviljivu silu koja je rije\u0161ila da se ovog 7. oktobra 2013. godine ispenje na vrh Rahmeta, pomjeraju u stranu i svake minute propu\u0161taju po stotinjak had\u017eija da krenu putem svoje sudbine. Prekora\u010denjem blagoslovljenog praga nalazim se na raskr\u0161\u0107u putova \u2013 jednog koji vodi na gornju eta\u017eu i drugog koji se spu\u0161ta u utrobu Harema.<\/p>\n
Ve\u0107ina hodo\u010dasnika se odlu\u010duje za pokretno stepeni\u0161te koje vodi navi\u0161e, ja se inertno spu\u0161tam dolje, i ubrzo nalazim u mermernom sanduku dugom nekoliko stotina metara i ispunjenom bijelim p\u010delama koje zuje blagoslovljenje rije\u010di, ibadete, dove, u\u010de Kur'an ili najjednostavnije meditiraju unutar svojih bi\u0107a. Upu\u0107ujem se lijevo od stepeni\u0161ta gdje mi se u\u010dinilo da \u0107u prona\u0107i mjesto da makar obavim ak\u0161am-namaz koji se ve\u0107 primicao, jer sam pomalo gubio nadu da \u0107u u ovom drugom pohodu osvojiti Kabu, ali sam bio sretan zbog pomaka i znatnog primicanja toj ba\u0161\u010di Bo\u017eije dobrote prema Ibrahimu i Ismailu i \u010ditavom potomstvu Ademovom. Toliko je prostranstva bilo uhva\u0107eno serd\u017eadama da vi\u0161e od tri stotine metara nisam uspio na\u0107i mjesto gdje bih moga razastrijeti serd\u017eadu. Zadovoljni had\u017eije koje su zauzele svojih pola kvadratnog metra ovog mubarek prostora na kome ibadete dojmile su mi se kao ameri\u010dki doseljenici iz osamnaestog i devetnaestog vijeka koji su napokon uspijeli do\u0107i do svog par\u010deta kvalitetnog zemlji\u0161ta. Tolika je groznica za mjestom da su i uzane gumene prostirke predvi\u0111ene kao neka vrsta pje\u0161a\u010dkog kolovoza po\u010dele poprimati ulogu mermera na kojima su had\u017eije imale pravo boraviti. Obzirom da se jasna linija staze izgubila i sam se prilago\u0111avam i sjedam na \u0107o\u0161ku jednog od tih gumenih puteva; i taman kada se gnijezdim da napravim serd\u017eadu, grupa vojnika prilazi i rije\u010dima “Ja had\u017ei, tarik!” osloba\u0111a prometnu traku i sve nas koji smo se na\u0161li na njoj primorava da nastavimo kretanje. Produ\u017eujem jo\u0161 nekih sto pedeset metara naprijed i ve\u0107 se primi\u010dem krajnjem zidu, a jo\u0161 uvijek nisam uspio prona\u0107i ni \u010detvrtinu kvadratnog metra u tom mermernom kov\u010degu gdje bih mogao makar klanjati namaz i malo doviti.<\/p>\n
Kraj staze ima samo jedno skretanje na desno gdje se iznova pru\u017ea nepregledna silina svijeta izmije\u0161anih mu\u0161ko-\u017eenskih safova. Nekih pedestak koraka naprijed promje\u0107ujem tiskanje svijeta oko \u010desme, odlu\u010dujem da pri\u0111em toj \u017eili Zemzema, i okrijepim se prije nego donesem kona\u010dnu odluku o daljem kretanju. Grabim se da stanem tik uz jednu od \u010desama i skoro sve dok me trganjem za rame ne pomjere u stranu na iskap pijem \u010da\u0161u za \u010da\u0161om te blagoslovljene vode. Ne uspijevam da izbrojim, ali vjerovatno sam iz cuga popio pet \u010da\u0161a i Bog zna jo\u0161 koliko bih da me nisu odmakli. I iznova mi Zemzem daje snagu da nastavim pohod i ne odustajem od nijjeta da danas Bo\u017eijom voljom makar izbliza vidim Kabu. Skida mi se perda sa o\u010diju i nekih dvestotinak metara naprijed gumenim kolovozom nazirem prolaz u obliku podvo\u017enjaka na kome stoje vojnici i vra\u0107aju svakog ko poku\u0161a pre\u0107i na taj ve\u0107i nivo. Probijam se me\u0111u ve\u0107 formiranim safovima, jer je na\u0161 tarik zablokiran onima koje vojnici vra\u0107aju, i nekako na samom fini\u0161u tog uspona primje\u0107ujem \u0161upljinu izme\u0111u dvojice hodo\u010dasnika, te uspijevam da se primirim na tom mjestu i vrebam priliku da \u0161mugnem kroz tunel koji je morao voditi u sami centar Harema i pribli\u017eiti me voljenoj Kabi.<\/p>\n
S moje desne strane je jedan brat tridesetih godina najcrnje nijanse ko\u017ee koju sam do tada vi\u0111ao (ne\u0161to kasnije uspijevam pro\u010ditati zapis sa narukvice na kojoj pi\u0161e da je Sudanac), u\u010di Kur'an, a sa lijeve strane djed oknjene bijele brade koji u zanosu tespiha (prema fizionomiji reklo bi se pripada malajskoj rasi). Osje\u0107am da nas trojica u ovom trenutku predstavljamo jedinstvo ummeta, i to mi tjera rosuljave suze na o\u010di. U tom trenutku kabenski muezin u\u010di ezan za ak\u0161am-namaz i vra\u0107a nas svakog iz svog hala u svijet zbilje. Tek sada se zagledamo me\u0111u se i grlimo osmjesima iskrene bratske ljubavi i zahvalnosti. Kada muezin ikametom pozove da se usafimo radi farza, primjetim da su se vojnici nekuda izgubili, hitro se selamim sa prijateljima i prelazim do tada tvrdo branjeni prolaz ka unutra\u0161njosti Harema. Njih dvojica ostaju i toplim pogledima mi daju podr\u0161ku da navalim naprijed. Trudim se da prije po\u010detka namaza prodrem \u0161to dublje kako me vojnici koji \u0107e se sigurno po zavr\u0161etku namaza pojaviti ne bi vratili nazad, tako da uspijevam pre\u0107i ve\u0107u polovinu podvo\u017enjaka, i nijjetiti u mije\u0161anom mu\u0161ko-\u017eenskom saffu.<\/p>\n
Odmah poslije farza, ustajem i snagom planinara na Bo\u017eijem putu kre\u0107em u osvojenje mo\u017eda posljednje prepreke do vrha svijeta. Blagovru\u0107i povjetarac donosi strujanje hiljada i hiljada fluida koje jo\u0161 uvijek ne mogu vidjeti, jer me od kona\u010dnog uspona dijeli par destina koraka i desetak stepenica koje izvode iz podrumskog dijela na povr\u0161inu Kabe. Kako se koji kora\u010daj bli\u017ei, to noge postaju naizmjeni\u010dno klimavije i sigurnije, i ve\u0107 na prvom stepeniku me susti\u017ee muezinovo pozivanje na obavljanje d\u017eenaze onima kojima se Allah smilovao da na ovom blagoslovljenom mjestu u ovom blagoslovljenom danu odu svome Gospodaru. Safimo se ne stepeni\u0161tu i klanjamo d\u017eenazu. Naposljetku se uspinjem do posljednjeg stepenika i izlazim na platformu. U djeli\u0107u sekunde okamenjujem pogled i dah i otkucaje srca na Kabu koja se na svega stotinak metara u svoj svojoj ljepoti i prirodnom obliku ukazala preda mnom. O\u010di u\u010de tekbire, srce u\u010di tekbire \u2013 a jezik nijemo \u0161uti u tim prvim momentima \u0161oka, da bi odmah iza tog iz svih dubina i glasom koga nisam \u010duo uzviknuo “Lebbejkellahumme lebbjek!”<\/p>\n
Korisitim vakum od minute ili dvije koji se pravi poslije svakog namaza dok se hodo\u010dasnici iznova svom silinom ne vrate u fluidno stanje i zazuje svoje najiskrenije zirkove i dove, te hitro kora\u010dam prema Kabi, sve dok me na nekih tridesetak metara od nje noge ne izdaju. Sklanjam se iza jednog djeda oknjene brade koji je dovio, razastrem sed\u017eadu i klanjam dva rekata salatul-te\u0161\u0161kur. Predajem selam i ve\u0107 u nekom nepojmljivom stanju lije\u010dim o\u010di i du\u0161u gledanjem u Kabu. Pribirem se i dovim, dovim za sebe, za porodicu, za rodbinu, za prijatelje, za na\u0161e institucije, vo\u0111e i prvi\u0161e, za Sand\u017eak, za Bosnu, za ummet… sve dok me ne prenu vojnici koji osloba\u0111aju put had\u017eijama u tavafu koji se iz treptaja oka u treptaj oka \u0161iri i ve\u0107 dose\u017ee do mene.<\/p>\n
Iznova postajem bijela p\u010dela koja sada zuji oko same matice, i izbliza vidim svu d\u017eennetsku ljepotu koja se mo\u017ee osjetiti na dunjaluku kada insan gubi tjelesni dio sebe i postaje tek prozirna \u010destica u mozaiku Bo\u017eijega stvaranja. Masa te nosa, i ti postaje\u0161 njezin dio, nji\u0161e\u0161 se i talasa\u0161, zikri\u0161 i u\u010di\u0161 u roju, a o\u010di te ne pitaju ve\u0107 same skre\u0107u u lijevo i upijaju kabenski nur. “O Allahu, evo me, sitan i ni\u0161tavan… evo, Ti se, Gospodaru, odazivam… i ne znam kako da Ti se ovih grije\u0161nim jezikom zahvalim… i ne znam kako da Ti se molim… i ne umijem dovom da izreknem ono \u0161to mi je u srcu… neka Si Slavljen i Uzvi\u0161en, o moj Gospodaru!”<\/p>\n
Pozicija roja se naizmjeni\u010dno mijenja, osje\u0107am kako me dvojica mladi\u0107a podlakti\u0161e i polahko se strana\u010dki mic po mic primi\u010demo do same Kabe. I ve\u0107 sam tu na Vrhu svijeta! Obje ruke pru\u017eam iznad glava onih koji su svoja tijela magnetizirali za Kabu, i razastirem cijele dlanove na mo\u0161uzni kabenski zid kroz koji probija blagorodna toplota. Pomjeram po par koraka i ponovno ponavljam isto, i tako nekoliko puta sve dok ne do\u0111em do \u0107o\u0161ka gdje se osje\u0107a sva silina ljubomore bijelih p\u010dela kada jedna drugu \u017eele istisnuti pod svaku cijenu i poljubiti Had\u017eerul-esved. Neslu\u0107enom sre\u0107om uspijevam se pribiti uz sami zid i ustijeniti se sve dok tri puta ne spustim usne na taj d\u017eennetski pe\u0161ke\u0161 \u010dovje\u010danstvu. Zatim se iznova vra\u0107am u roj, ali jo\u0161 tri kruga tavafa nikom ne propu\u0161tam privilegiranu poziciju prvog safa do Kabe, te svakih nekoliko koraka iznova pru\u017eam ruke prema Bo\u017eijem blagoslovu i koliko uspijevam njen nur prenosim na lice i druge dijelove tijela. Primi\u010dem se i zlatom opto\u010denim kabenskim vratima, gdje jedan mladi tamnoputi brat ve\u0107 neko vrijeme visi oka\u010den o same zidove.<\/p>\n
Uspijevam dota\u0107i prag, prije nego me svjetina istisne i iznova ne vrati u roj, te mi istom prilikom pod pritiskom izbacuje nao\u010dare u masu koju niko ne mo\u017ee zaustaviti. Ni ne poku\u0161avam se sageti da ih potra\u017eim, jer bi me najvjerovatnije mno\u017eina pregazila, ve\u0107 samo koliko sam u prilici zagra\u0111ujem prostor oko sebe i nogama opipavam ne bih li ih osjetio. Bo\u017eijom milo\u0161\u0107u, tehnika djeluje i nekako no\u017enim prstima kao kukicom prihva\u0107am dr\u017ea\u010de i tako ih nosam sve dok se ne otvori prilika da hitro spustim ruku i dohvatim nao\u010dare. Bez obzira na masu koja je pro\u0161la preko njih i skoro ne postoje\u0107u vjerovatno\u0107u da ostanu zdrave, osim iskrivljenja i krzanja jednog stakla, ostale su \u010ditave i upotrebljive. Povla\u010dim se u \u0161irinu i ostatak tavafa zavr\u0161avam u \u0161irem krug da bih ba\u0161 naspram Had\u017eerul esveda na kraju sedmog kruga izi\u0161ao iz tih \u0161ume\u0107ih mjehura i prona\u0161ao zaklonito mjesto za klanjanje jacije namaza. Po namazu uspijevam jo\u0161 jednom do\u0107i do Zemezema i ve\u0107 okupan u znoju proslaviti osvojenje Kabe s nekoliko \u010da\u0161a ove blagoslovljenje vode kojom se uspijevam \u010dak i politi po ve\u0107 mokroj glavi i odje\u0107i.<\/p>\n
Sa svojim saputnicima se nalazim pred hotelom Meridein gdje bi trebao nai\u0107i autobus za povratak na Minnu. Dok im ushi\u0107eno prenosim utiske upravo do\u017eivljenog, horski me prekidaju i govore da su i oni jutros uspijeli osvojiti Kabu. Zaklju\u010dujemo da je Allahova milost \u0161to se nismo uspjeli prona\u0107i u onoj gu\u017evi, jer su oni ve\u0107 bili iznureni i nisu mogli iznova ulaziti u Harem, pa bi vjerovatno i mene to demoralisalo. Radujemo se kao mala djeca, i niko se u tih nekoliko miliona ljudi ne obazire na nas jer su vjerovatno svi do\u017eivjeli sli\u010dno, ili makar se nadaju i izgaraju da do\u0111u do svog \u017eivotnog uspona.<\/p>\n
Autor: Jahja Fehratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dr. Jahja Fehratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":90860,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[72,10196],"tags":[10273],"class_list":{"0":"post-90859","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-novi-pazar","8":"category-iz-pera-nasih-autora","9":"tag-jahja-fehratovic"},"yoast_head":"\n