![\"\"](\"http:\/\/vijestiummeta.com\/wp-content\/uploads\/2013\/09\/365e1c894653db3df15422863ba1cc45_XL-600x330.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ovo je pri\u010da zbog koje je rahmetli Alija Nametak krajem aprila 1945.godine osu\u0111en na petnaest godina te\u0161ke robije, od koje je odle\u017eao punih devet. U obrazlo\u017eenju presude partizanskog prijekog suda stajalo je \u201ckriv je \u0161to je svojim pripovjetkama izazivao bratoubila\u010dku mr\u017enju\u2026\u201d Povrh toga, rahmetli Aliji Nametku je uskra\u0107eno i pravo na penziju. Pro\u010ditajte pri\u010du \u201cte\u0161ku\u201d petnaest godina te\u0161ke robije:<\/p>\n
ZA OBRAZ<\/strong><\/p>\n U kafani Pred Imaretom ima uvijek besposlena svijeta, koji \u201ebistri politiku\u201d, a osobito popodne, kad se iza\u0111e iz Begove d\u017eamije i kad dje\u010durlija protr\u010du \u201eizvikuju\u0107i\u201d sutra\u0161nje novine. Po se\u0107ijama okolo sjede postariji ljudi, piju \u010dajeve i kahve, stavljaju\u0107i kraj sebe posu\u0111e, jer u ovoj kafani nema stolova, osim jednog kraj vrata, za onoga koji sjedi tu i \u010dita novine, naglas, da bi svi \u010duli, a mo\u017eda i razumjeli.<\/p>\n Za ovo dru\u0161tvo bi se zaista moglo re\u0107i, da je \u0161areno, jer tu ima osim umirovljenih kadija i tramvajskih konduktera jo\u0161 i biv\u0161ih posjednika, pokoji provincijski beg, koji je doselio u Sarajevo samo za to, da onaj njegov svijet iz njegova prija\u0161njeg boravi\u0161ta ne gleda njegovo postepeno umiranje u neima\u0161tini, neki pretrga, nosa\u010d, uli\u010dni pometa\u010d i sli\u010dni, to jest svi razli\u010diti po zvanjima, a jednaki po \u017eeljama da znaju \u0161ta ima novo, \u0161ta se doga\u0111a u svijetu, da bi zaboravili jade, \u0161to se doga\u0111aju kod ku\u0107e i u kom\u0161iluku. Tu je i burza, gdje se sazna, \u0161ta i gdje se mo\u017ee najjeftinije kupiti i da je jo\u0161 jeftinije ne kupiti, nego se samo raspitivati, po\u0161to je \u0161ta, kao da \u010dovjek ima ozbiljnu namjeru ne\u0161to nabaviti.<\/p>\n \u010cim iza\u0111u novine i prvi dje\u010dak, koji ih prodaje, nai\u0111e ispred kafane izvikuju\u0107i im ime, iza\u0111e kahved\u017eija i kupi jedan primjerak pa ga dadne lektoru za vratima i stavi preda nj d\u017eezvu kahve s find\u017eanom. I tada se nastavi prebiranje naslova, pa koji se naslov svidi, onda beg, koji sjedi kod kahved\u017eaka rekne: \u201cDe nam to pro\u010ditaj!\u201d Zatim lektor sri\u010de slog po slog, dok neko ne upita: \u201cA \u0161to \u0107e mu to, biva, re\u0107i?\u201d Potom nastane raspredanje sadr\u017eaja, samih rije\u010di i \u0161ta se iza tih rije\u010di krije, ili, kako se u\u010deno rekne, \u201eizme\u0111u redaka\u201d.<\/p>\n Ponekad u ovu kafanicu zabasa i kakav stranac, koji do\u0111e iz koje kasabice iz pokrajine ili iz kakva zabitna sela, pa smatra, da bi se stra\u0161no ogrije\u0161io i o vjeri i o Gazi Husrevbega, ako ga ne bi pohodio i ako ne bi klanjao u njegovoj d\u017eamiji. Svakom se takvom pobo\u017enom ili bar znati\u017eeljnom strancu \u010dini, da Bog ne bi primio njegove molitve, ako bi je obavio u kojoj drugoj d\u017eamiji. Tako onda, kad iza\u0111e iz d\u017eamije i obazre se po grobovima istaknutih uglednika i javnih radnika, za du\u0161e kojih se pomolio Bogu, ispane iz poplo\u010danog dvori\u0161ta, pa prije\u0111e dva tri koraka, sve se obaziru\u0107i i gledaju\u0107i u ogromnu munaru, i na\u0111e se pred ovom kafanicom. I ne htiju\u0107i u\u0111e u nju i uvjeri se, da i u njegovom selu ili kasabi ima i boljih kafana, samo valjda u njima ne\u0107e \u010duti onakva razgovora, kakav ovdje mo\u017ee \u010duti. A kad otpusti uho njihovom razgovoru, uvidi, da i ovdje tare ljude jednaka briga kao i njega i njegove seljane, a da u\u017eivaju i da su zadovoljni sa sitnim radostima svagda\u0161njeg \u017eivota ba\u0161 kao i on.<\/p>\n Tako je zimus u\u0161ao u ovu kafanicu Be\u0107ir \u0110uliman. Visok i ple\u0107at starac u\u0161ao je ne\u0161to boja\u017eljivo i stao za vrata, ne usu\u0111uju\u0107i se sjesti na prazno mjesto na se\u0107iji. Pronicavim pogledom opazio je, da nije ljudima drago, \u0161to je do\u0161ao, pa ih je pone\u0161to smeteno pozdravio i prestra\u0161enim korakom upravo se do\u0161uljao do praznog mjesta.<\/p>\n Na odje\u0107i mu se vidjelo, da je imu\u0107niji seljak, sav u doma\u0107em tkalu osim ko\u0161ulje od \u010dar\u0161ijskog platna i traboloza oko fesa. Crne suknene \u010dak\u0161ire bile su mu do koljena, gdje su se zavr\u0161avale obrubom od crvenog gajtana, a na no\u017enim listovima su mu bijeli tozluci s mjedenim kukcima i sponama. Preko bijele ko\u0161ulje je druga od kutnije, nekakve mrkovijaste boje sa \u017eutim prutovima, a preko ove je ferman od crna sukna postavljen crvenom \u010dohom. Oko vrata mu visi debeo srebren lanac, kojemu je na prsima neka mala rozeta, kroz koju su provu\u010dena oba kraja lanca, na dnu koga je sahat, golem i s vi\u0161e poklopaca, utisnut u d\u017eep od fermana. Na obrijanoj ko\u0161\u0107atoj glavi je fes, oko kojeg je omotan svileni traboloz, a na nogama opanci oputnjaci i bijele \u010darape do pola listova.<\/p>\n Kahved\u017eija mu primi pozdrav i ponudi ga da skine debelu suknenu crvenu kabanicu, jer bi mu bilo studeno, kad iza\u0111e iz kafane. Ustade Be\u0107ir i skide kabanicu, pa je objesi na klin\u010danicu za vrata i opet sjede na prija\u0161nje mjesto.<\/p>\n – Ho\u0107e\u0161 li kahvu ili \u0107e\u0161 \u010daj?<\/p>\n – Daj mi kahvu?<\/p>\n Po\u010deo je polako srkati, a cijela kafana je \u0161utjela. Niko da zapo\u010dne razgovor. Tek u neka doba Selim beg otpo\u010de:<\/p>\n – Vala, ovih muhad\u017eira svakud. Ne mo\u017ee\u0161 se nikud maknut, a da ne nabasa\u0161 na kojeg.<\/p>\n – I sve slije\u017ee u Sarajevo. Kao da nemaju gdje drugdje, nego ba\u0161 u Sarajevo! \u2013 ljuti se jedan kriom\u010dar, valjda jedini Sarajlija u \u010ditavoj kafani.<\/p>\n – E \u0161ta \u0107e\u0161, sinko, nevolja natjerala. Niko nije od obijesti napustio svoj krov, da se potuca od nemila do nedraga \u2013 prozbori Be\u0107ir.<\/p>\n – A mo\u017eebit si ti muhad\u017eir?<\/p>\n – Jesam, na\u017ealost. Evo ima dva mjeseca, kako sam do\u0161ao u Sarajevo.<\/p>\n – A jesi li bolovao pjegavac? Da nisi u\u0161ljiv?<\/p>\n Be\u0107ir \u0110uliman se kao malo zastidje i planu:<\/p>\n – Nisam bolovao, a nisam nikad u \u017eivotu ni u\u0161i na sebi imao. Nikad nisam iz ku\u0107e u zakrpljenoj ko\u0161ulji, pa ni na njivu, a kamo li \u0161ta drugo. A sad ako i ima koja u\u0161 na meni to je va\u0161a, sarajska.<\/p>\n – Deder ti malo spusti durbin. Nemoj ti sa mnom tako govoriti! \u2013 ljuti se onaj kriom\u010dar. \u2013 Nisi sa mnom zajedno koze \u010duvao.<\/p>\n – Ja sam \u010duvao svoje i koze i ovce i goveda, a ti ih nisi ni \u010duvao, jer ih nisi nikad ni imao. Sve ti je imanje bezbeli u nekoliko kremenova i cigar-papira.<\/p>\n – Otkud ti zna\u0161, da ja to prodajem? Ho\u0107e\u0161 li, evo dobrih kremenova i papira. Da\u0107u ti dva kremena i pet papira za pola kukuruze.<\/p>\n Neki se i nasmija\u0161e, a razgovor \u017eivnu. Po\u010de\u0161e govoriti u grupama po dva, po tri, o svemu i sva\u010demu. \u0160aban, tramvajski kondukter, okrenu se povjerljivo \u0110ulimanu:<\/p>\n – Pa gdje si bio toliko vremena, dva mjeseca, da te nigdje ne vidim? A ja svukud hodam.<\/p>\n – Ne pitaj me za moju muku i nevolju. Bio sam u jednoj \u0161koli, pa evo istom danas malo iza\u0111oh. Odmah sprva o\u0161i\u0161a\u0161e me, pa mi onaj paskovi\u0107 u kuruntini odreza brkove. Ka\u017ee: mo\u017ee biti ima u\u0161iju u njima. A ne mo\u017ee biti, vallahi, niti ih je ikad u mom \u017eivotu bilo u mene ni u glavi ni u prtenini ni u suknenom na meni. Otimah se, da mi ne nagrdi obraz, a uz nj prisloni i doktor, i ja ostadoh bez brkova.<\/p>\n – Bolje je i bez brkova nego bez glave.<\/p>\n – Bez glave sam mogao lahko i ostati, kao i gotovo sva mi ku\u0107na \u010deljad, ali bez \u010dega mo\u017ee biti, ne treba ono ni raditi.<\/p>\n – Pa eto opet su ti lijepo podrasli.<\/p>\n – Jesu prili\u010dno. Za dva mjeseca. A da si ti znao moje brkove prije nego mi ih du\u0161man ostri\u017ee, eeeeh! Preboljeti ih ne mogu.<\/p>\n – Dobro je to, kad je \u017eiva glava ostala. Pa jesi li \u010ditavo ovo vrijeme le\u017eao u karanteni?<\/p>\n – Nisam zbog bolesti. Nego me stid bilo bez brkova izlaziti. K\u2019o velim, mo\u017ee me kakav poznanik ovakva vidjeti, pa bih propao u crnu zemlju. I unu\u010de mi je bilo ne\u0161to slabo, pa sam se najvi\u0161e savija oko njega.<\/p>\n – Pa kako je sad?<\/p>\n – Fala dragom Bogu, prizdravilo je. Ko, moj brate, nema se mlijeka, pa oslabilo dijete od godinu i po na samoj kukuruzi i \u010dorbi od repe! A ovog ti belaja nisam ni ja nikad okusio, nego evi bi mi su\u0111eno pod starost.<\/p>\n – Dobra je repa \u2013 upade u razgovor kriom\u010dar. \u2013 Da ti zna\u0161, \u0161to mo\u017ee biti od nje pita, sve da prste odgrize\u0161. Isjecaj je sitno, pa podosta masla\u2026<\/p>\n – I bukova ti li\u0161\u0107a s maslom, pa se mo\u017ee. A ono, \u0161to mi dobivamo, i ne vi\u0111a masla. Pas da Bog oprosti, i smrdi. Ni na \u0161to nije nali\u010dnije nego na spirine. Ali opet, Bogu hvala, kad ima i to.<\/p>\n – Otkud si ti, prijatelju? \u2013 pita Be\u0107ira jedan zanatlija, kojemu ne ide posao, pa ve\u0107i dio dana provodi u kafani i badava se grije.<\/p>\n – Od Hercegovine.<\/p>\n – Eto \u2013 do\u010deka slavodobitno Selim beg. \u2013 Na moju du\u0161u sam odmah pomislio, da je Hercegovac. Kad ne bi bilo vlaha, od Hercegovaca bismo ih pravili.<\/p>\n – Ama zar tako, pasji sine? \u2013 sko\u010di Be\u0107ir na noge, da se bije, ali drugi do\u010deka\u0161e i sprije\u010di\u0161e ga, daju\u0107i mu kradom znakove, da Selim beg nije pri svojoj pameti, da je domuz, pa mo\u017ee za \u010das nastati krvoproli\u0107e.<\/p>\n – Deder ti nama pri\u010daj, kako si ti glavu spasio i je li ko tvoj poginuo od \u010detnika?<\/p>\n – Da su, Bog do, oni spasili glave, a da je mene crna zemlja progutala, ali \u0161ta \u0107e\u0161. Ne smije se u silu Boga govoriti.<\/p>\n – Kad je u vas zapo\u010dela ova nesre\u0107a?<\/p>\n – Lani. Odmah nakon Vidova-dne. U mome selu ima deset na\u0161ih ku\u0107a, a preko \u010detrdeset vla\u0161kih. Ali, eto, \u017eivilo se onako na silu kom\u0161ijski. Oni nama do\u0111i na Bajram, mi njima o Bo\u017ei\u0107u, i vi\u0161e nikakva prijateljevanja, ko kad nam nisu nikad ni bili prijatelji. Triput su nas robili i palili, das mo se morali od temelja ku\u0107iti. Ovo ti pri\u010dam, \u0161to sam ja zapamtio, a tako je bilo, ima vi\u0161e od sto godina.<\/p>\n – Na\u0161e se selo zove Dabar, a od starina je, \u0161to se pamti, bilo samo na\u0161e. Nije bilo u njemu vla\u0161kog uha ni hizmeta. Ama, kako su nam stariji na\u0161i kazivali, ima otada preko stotinu, dvadeset li godina, zavlada mubare\u0107ija i pomorila, \u0161to no rije\u010d i staro i mlado. Da vam ne duljim, spalo na\u0161e selo na tri ku\u0107e. Ali da je sre\u0107e, dao bi Bog, pa bi se narodilo naroda i opet bilo kao i prije, da na Bajram nije sav svijet mogao stati u d\u017eamiju, nego ga je vi\u0161a pola bila u d\u017eamijskoj avliji. Nego, po nesre\u0107i, skoro je sva zemlja bila u selu nekog bega iz Stoca, i on pozove iz Crne Gore nekakve seljake, da mu oni rade na zemlji. Naseli ih me\u0111u nas, da mu ne bi ostala neko vrijeme pusta zemlja, dao Bog, pa ne bilo ni njih ni begova, jer nam je svako zlo od njih, ima dvjesta godina.<\/p>\n – Pazi se, \u0161ta govori\u0161, poturice nijedna \u2013 nahorozio se Selim beg, spreman da se bije, ali opet sko\u010di\u0161e ljudi, koje je okupilo Be\u0107irovo kazivanje, da ne do\u0111e do gu\u017eve. Dok se sve sti\u0161a, zapo\u010de opet \u0110uliman:<\/p>\n – \u010cuo moj dedo, da ho\u0107e beg da naseli vlahe me\u0111u nas, pa i\u0161ao u Stolac moliti ga, da se okani te \u0107orotinje, da ne\u0107e spasti na prosja\u010dki \u0161tap, ako mu se neko vrijeme njive zaledine, a kad se narodi svijeta, otimat \u0107e se ko \u0107e zemlju obra\u0111ivati. Ali daj ti mahnitu dogovori! On u\u010dinio, \u0161to je naumio, i naselio deset ku\u0107a, ali sve nekakvih drzmana, pa se raskoti\u0161e ko \u017eivina. Bog je dao, pa smo se i mi namno\u017eili, ali se du\u0161mani odmetnu\u0161e od sultana na tri godine pred \u0160vabin dolazak, a kako bijasmo malina prema njima i vlahovluk opkolio sa svih strana, morasmo bje\u017eati u Stolac. Ja sam tada bio kao kao ono moje unu\u010de sada. U naramku su me nosili.<\/p>\n Na svoje ognji\u0161te smo se vratili, istom ka je Austrija do\u0161la, a zatekli smo samo gole za\u010da\u0111ale zidove i zemlju, koju nam nisu mogli oplja\u010dkati, osim \u0161to su tri godine rod s nje dizali.<\/p>\n Tako isto smo oplja\u010dkani i popaljeni odmah iza rata po prevratu. Bilo je ne\u0161to i ljudskih \u017ertava, ali nam je i tada sve \u017eivo oplja\u010dkano. Na\u0161i su nam vlasi kasnije kazivali, kad smo se vrnuli iz Stoca, da su to sve bili Crnogorci i da su, \u0111oja, i njih plja\u010dkali i goveda im dizali, ali nije to bilo istina. Oni su goveda klali i su\u0161ili u pastrmu, a ko\u017ee svojih volova smo poznavali u stola\u010dkih trgovaca, kojima su ih na\u0161i doma\u0107i du\u0161mani prodavali. Nego, daj ih ti kome tu\u017ei, kad je oti\u0161la pravda s Austrijom zajedno.<\/p>\n Za ovo minulih dvadesetak godina bili smo se dobro davranisali. Jesu bili porezi, jest bilo i drugog koje\u010dega, ali ako je njihov mladi\u0107 slu\u017eio godinu vojske, nisu moga silili da slu\u017ei tri, a nisu mogli ni na moj dunum zemlje udariti vi\u0161u izradu nego \u0161to je Jovo ja Risto pla\u0107ao. A Bog je dao, pa smo se namno\u017eili, da nas je opet bila petkom i na Bajram puna d\u017eamija. Kad nasta ovaj rat, u\u0111e nekakav domuzluk u njih, pa nemaju \u017eiva mira, ako ne vrije\u0111aju i ne izazivaju. Ne mo\u017ee im \u010dovjek ni\u0161ta, kad ih je onoliko. Pa s brojem bi nekako \u010dovjek i iza\u0161ao nakraj, ali \u0161ta \u0107e\u0161, brate, \u010dije carstvo onoga serbestvo. Kad je car njihove vjere, odmah je i njihovo gospodstvo u carevini.<\/p>\n Tako to potraja, dok i na\u0161u mla\u0111ariju ne digo\u0161e u vojsku. \u0160to god se na\u0161e mlade\u017ei moglo pu\u0161kom zametnuti, digo\u0161e u rat, a njihovih pola osta kod ku\u0107e. Za \u010dudo to meni! Kako \u0107e to biti, da njihov vladar vi\u0161e vjeruje na\u0161oj mlade\u017ei, da \u0107e ga bolje \u010duvati, nego njihovoj. Sre\u0107om sve bi ukratko, i od na\u0161ih se samo jedno mom\u010de ne vrati ku\u0107i. To mi bija\u0161e najmla\u0111i brati\u0107! Ali, ko \u0107e ko Bog, kasnije saznadoh da je zarobljen u Albaniji i sprva kraja jeseni do\u0111e iz ropstva, ali ne ku\u0107i na o\u010devinu, nego u kuruntinu, kao i ja, ko muhad\u017eir.<\/p>\n Pro\u0161astog ljeta, kako vam po\u010deh pri\u010dati, na dan dva ispred Vidova-dne, do\u0111e mi sin Vejsil iz Stoca. Izdaleka ga poznah, i nije da ide, nego kao da je ko poda nj krila podmetnuo. Jedva \u010dekam da saznam, \u0161ta je to bilo, pa tako leti. Do\u0111e ku\u0107i, a sav cvate od nekakve dragosti.<\/p>\n – \u0160ta je, sine, hajrola! \u2013 velim mu ja.<\/p>\n – Dobro, babo, ako Bog da \u2013 veli mi on. \u2013 Jo\u0161 malo, pa \u0107e nestati i sjemena od vlaha.<\/p>\n – \u0160uti, ne govori, jadni\u010de! \u2013 ka\u017eem ja. \u2013 Vidi\u0161, \u0161ta ih je ovdje oko nas.<\/p>\n – Nisu oni oko nas, nego me\u0111u nama, babo.<\/p>\n – Ama, pusti ti tu pamet! Njih je taman \u010detiri puta vi\u0161e, pa, ne daj Bo\u017ee, da im zlo na um pane. Nego kazuj, \u0161ta ima u Stocu.<\/p>\n – Dobro, babo! \u0160ta je sino\u0107 omrklo vla\u0161kog uha u Stocu, nije ga ni pola osvanulo, a i danas ih love, pa s njima nekud, kako vele, na prisilni rad.<\/p>\n – Ajak, nije mi to nikako drago.<\/p>\n – A \u0161to? Ti ih nisi nikad mogao ni o\u010dima zgledati!<\/p>\n – Ne mogu ni sad. I kad bi se kojim \u010dudom mogli oni smanjiti koliko zrnje od prosa, nasuo bi pune \u0111epove, pa s njima zajedno s \u0107uprije u Bregavu, da nikad vi\u0161e ne iza\u0111emo. Ali ovako\u2026<\/p>\n – A \u0161ta ovako? \u2013 ka\u017ee mi Vejsil.<\/p>\n – Mno\u017eina je njih, a nas \u0161aka. Ne daj Bo\u017ee, da im na um pane, da se na nama svete! Nego, de ti meni reci ko to njih kupi.<\/p>\n – Ne znam, koji su. Neki Sto\u010dani ka\u017eu, da su od Bekija i Imotskog.<\/p>\n – A, aah! \u2013 Odhuknuh ja. \u2013 Djeco, spremajte se, da idemo odmah u Stolac.<\/p>\n Sve se uskome\u0161a. Sve se \u010dudi i u \u010dudu pita: \u201c\u0160ta je? Za\u0161to ba\u0161 u Stolac?\u201d Jedna nevjesta veli: \u201cNisam krave pomuzla.\u201d Druga nevjesta zaplaka: \u201cNije mi se dijete iz drva vratilo\u201d. A Vejsil okrenu poput mene: \u201cAma \u0161ta ti je babo, dragoga ti Boga? \u0160ta uzalud uzbuni svu ku\u0107u? Sjedite, djeco, gdje i sjedite, i neka svak radi svoj posao.\u201d Moja sijeda dodade: \u201cKo bi mogao tako brzo sakupiti sve blago i sve namiriti pa potjerati, a zar opet ostaviti du\u0161manima da poplja\u010dkaju, pa da se mi pod starost ku\u0107imo. Ne ostavih, vala, ku\u0107njega praga, pa makar me na njemu sasjekli na komade.\u201d<\/p>\n Nemadoh ni ja kud, nego popustih ku\u0107noj \u010deljadi i ostadoh. Do pred mrak pro\u0111oh selom i pozvah na\u0161e na razgovor, a gdje god kojeg njihova sretnem, prvi mi se javlja i nekako ponizno pozdravlja. Nikako mi nije drago. Odmah vidim, da spremaju neku prevaru.<\/p>\n Pred ve\u010der se okupili svi odrasli na\u0161i i Vejsil im kaza, \u0161to je \u010duo i vidio u Stocu. Mlade\u017ei ko mlade\u017ei drago tu\u0111e zlo, a stariji \u0161ute i misle. Svi oni jednako misle ko i ja: \u010cim se sutra razdani, potovariti na konje sve pokretno, potjerati stoku, pa u Stolac. Ni\u0161ta se nije sa \u017eivotom iznijelo. Mladi ne daju ni progovoriti. Oni bi htjeli, \u010dim mrak na zemlju, da za\u0111u od ku\u0107e do ku\u0107e i pokupe sve njihovo mu\u0161kinje pa s njim na prisilni rad, i pri tom namiguju jedan na drugoga.<\/p>\n Uzalud im mi stariji govorimo: \u201cOkanite se tog posla. Ne mo\u017eete vi goloruki s njima na kraj iza\u0107i. U njih ima oru\u017eja i vi\u0161e nego im treba, a u nas u cijelom selu ni jedne pu\u0161ke, ama ni lova\u010dke.\u201d Daj ti ludu dogovori! Ne slu\u0161aju. Tek u neka doba pu\u010de pu\u0161ka uvrh sela. Svi se oni zgleda\u0161e. \u201cEh, djeco, jesam li vam govorio! Ima u njih oru\u017eja, a \u0161ta \u0107emo mi? Ali, ne prepadajte se! Svak svojoj ku\u0107i, ama kradom, da se ne vidi, da smo se sastajali, pa s mrakom pod krov, a stoku i sitnu i krupnu u tor. Kad nemamo pu\u0161aka, a mi unesimo kolja i sjekire u ku\u0107u, pa da niko nije iz ku\u0107e, dok sunce ne obasja. A sutra, drugi dan druga pamet, pa \u0107emo vidjeti \u0161ta nam je raditi.<\/p>\n Razi\u0111o\u0161e se oni iz moje ku\u0107e, a ja jo\u0161 jednom za\u0111oh po selu. Ne da mi mira ona pu\u0161ka. Ne kazujem vam, ja sam od svega vatrenog oru\u017eja imao jednu bombu. \u010cudna je stvar, kako sam do\u0161ao do nje, ali \u0107u vam uzgred i to spomenuti. Idem ja jednom iz Stoca, put Dabra, a jednako \u010dujem nekakav prasak i jeku u kr\u0161u. \u0160to dalje od Stoca, oni pucnjevi sve ja\u010di i jasniji. Kad na jednom mjestu vidim oficira i desetak vojnika za nekakvim suhozidom, pa bacaju ne\u0161to crno kolik \u0161aka preko zida i br\u017ee-bolje se prilegute, dok ono me\u0111u kamenjem, da sve okolo leti. Ne\u0161to im onaj oficir tuma\u010di, pa uzme ono i zafrljaci, a domalo pucanj ko nebesko vrijeme. Ja se jo\u0161 vi\u0161e pribli\u017eim, a jedan vojnik uzeo ono u ruku, pa dr\u0161\u0107e kao jasikin list. Svi mu se drugi vojnici smiju, a onaj im starje\u0161ina zovnu mene: \u201cHoder \u010di\u0107a\u201d. Do\u0111em ja, a on mi ka\u017ee, da je ono bomba, i pokaza mi, kako se odvrne, kako se njome kucne i broji do nekoliko, a onda baci. Pita me, bili je ja smio baciti. \u201cBih\u201d, velim mu ja, \u201csamo da vidim kako ti to radi\u0161\u201d. Uze on jednu iz sanduka, pa mi sve lijepo pokaza i baci je. Malo postaja, pa pu\u010de ko i sami grom. Uzeh ja onda drugu, pa isto ko i on. Pu\u010de, ne treba ti pri\u010dati, a kamenje se kida i drobi, kao da je \u0161e\u0107er. \u201cE jesi li vidio d\u017eukelo jedna\u201d, vi\u010de on onom vojniku \u201ckako ovaj stari smije, a ti ne smije\u0161!\u201d Posjedim ja tu s njima neko vriijeme, bacim jo\u0161 nekolike bombe, jer su ih morali sve potro\u0161iti, kako mi re\u010de onaj oficir, i kad su oni po\u0161li put Stoca, i ja se spremim da \u0107u ku\u0107i. Opazim, da su zaboravili jednu bombu, pa kad oni odo\u0161e, ja je uzeh i odnesoh ku\u0107i. Eto, sad je ta bomba bila jedino vatreno oru\u017eje me\u0111u nama.<\/p>\n U selu susretnem Jovu Galanosa. Pozdravimo se, a on otpo\u010de razgovor. \u010cuo je, veli, \u0161to se sa njihovima u Stocu dogodilo, ali da on zna, da u tom nedjelu nije niko na\u0161 bio. To, veli on, neko ho\u0107e da pomuti izme\u0111u njih i nas dobre kom\u0161ijske odnose, \u0161to smo na izborima bili zajedno, ali, varaju se. Mi \u0107emo uvijek u slozi \u017eivjeti, a zaboravili smo ve\u0107, \u0161to su nam se stari zbog neznanja klali i glo\u017eili. Na moju du\u0161u, ljudi, u\u010dini mi se, da govori istinu, a kad jo\u0161 re\u010de, ako ho\u0107emo, da nam on po\u0161alje svoje dijete u be\u0161ici da nam u ku\u0107i no\u0107i, kao jamstvo da nam se od njih ne\u0107e ni\u0161ta desiti, ja mu sasvim povjerovah i zahvalih mu, pa nekako olak\u0161an do\u0111oh ku\u0107i.<\/p>\n Ve\u010derali smo, \u0161ta je Bog dao a maja priredila, pa po jaciji po\u0111osmo na po\u010dinak. Ti\u0161ina je bila i vru\u010dina, ali ja sam rekao, da se ne otvaraju prozori. Bili smo u prvom snu, kad svukud u selu zapra\u0161ti pu\u0161ka, kao da baci\u0161 so na vatru. Nasta pometnja, piska djece, pla\u010d starica, goveda po\u010de\u0161e rikati, kad ih du\u0161mani po\u010de\u0161e drije\u0161iti iz torova, konji r\u017eu, ovce bleje. Samo se nigdje pa\u0161\u010dad ne \u010duju. Sigurno su ih, mislim ja u sebi, potrovali odmah sprva ve\u010deri, da ne odaju njihov hod.<\/p>\n Ja sam uzeo bombu pa se sav tresem, ali, kunem vam se Bogom velikim, nije to bio strah, nego \u017ealost \u0161to nisu svi na okupu, pa da ih \u0161to vi\u0161e njome pomlavim. Jedan prasak u prozor i staklo se zdrobi u hiljadu komada. Nevjeste dr\u017ee djecu u naramcima, a druga im se prihvatila za dimije. Vejsil uzeo sjekiru, a Mehmed kolac, dok mi k\u0107i Ajka, djevojka od osamnaest godina, prihvatila za saksiju, pa u nju natrpala luga s ognji\u0161ta.<\/p>\n Ni za kog se nisam bojao koliko za nju. Umrijeti je ni\u0161ta, samo, Bo\u017ee, s dinom i s imanom, kad nam vakti-sahat do\u0111e. Ali za Ajku sam se bojao, ne daj Bo\u017ee, da joj vlasi na obraz ne udare. Jer, bra\u0107o moja, nije \u0161to je moje dijete, nego \u0161to je to Bog dao, bila je zdrava i strojna, a u licu ko upis. \u0160ta du\u0161man zna, \u0161to je obraz, \u0161to ponos, pa \u0107e najradije udariti na obraz djevojci ili nevjesti. Sve sam iskao od Boga, ako nam se ne smiluje da se mognemo spasiti, da mi \u017eensku \u010deljad uzme Sebi, da ne dadne vlasima, da se na njima svete.<\/p>\n Prsnu\u0161e vrata od ku\u0107e, a upade s pu\u0161kom Risto Sikimi\u0107. Do\u010deka Mehmed da \u0107e ga kocem po glavi, ali ludo mom\u010de zamahnulo jako, a nisko \u0161i\u0161e, pa kolac zape, a Risto iz pu\u0161ke pa ga sastavi sa zemljom. Vejsil odmah kleknu na koljeno, pa zamahnu sjekirom, udari Ristu po prsima, a on se slo\u017ei padnuv\u0161i po pu\u0161ci. Za\u010das nahrupi\u0161e druga dvojica s pu\u0161kama, a Ajka ih sasu lugom i pote\u017ee jednom pu\u0161ku iz ruku. Ali du\u0161manin se jak desio, pa je ne pu\u0161\u0107a, nego dohvati i nju za ruke, pa pote\u017ee, da je iz ku\u0107e izvu\u010de.<\/p>\n Za \u010ditavo ovo vrijeme djeca vri\u0161te, a vlasi jednako ulije\u0107u u ku\u0107u, neko s pu\u0161kom, neko s no\u017eem, i kako koji ulije\u0107e, onako mlatara i pla\u010da biva sve manje, a mrtva\u010dki hropot napunja ku\u0107u. Da se nije Vejsil otimao da ispod mrtva Riste izvu\u010de pu\u0161ku, nego da se branio samo sjekirom, mi bismo ih nadbili, pa bismo poslije s njih mrtvih skidali pu\u0161ke i fi\u0161eke, ali su\u0111eno zar tako. Na svoje o\u010di vidjeh, kako ga Jovo Galanos ubi iz pu\u0161ke. Ba\u0161 onaj isti Galanos, \u0161to meni pred ak\u0161am re\u010de, da se ne trebamo bojati, da smo kom\u0161ije, da nam je zajedni\u010dko i dobro i zlo. Oprostio bih mu i krv Vejsilovu, ali on se obazrije pa dohvati Ajku za ruku, a onaj drugi, ni sad ne znam ko je, vukao ju je za drugu ruku iz ku\u0107e.<\/p>\n Sijedoj su mi glavu raskolili upravo na ku\u0107nom pragu, taman onako, kako je pred ve\u010de rekla, a nevjeste su ubijene le\u017eale pritisnuv\u0161i poda se sitnu djecu, iz kojih je jo\u0161 hropot dopirao.<\/p>\n I nije, bra\u0107o moja, vjerujte mi na rije\u010d, nije to u mene bio strah, da sam se ja bojao iza\u0107i iz kuta u ku\u0107i, pa golim \u0161akama prihvatiti kojeg od mladi\u0107a i prstima mu grkljan izvaditi. Jok! Nisam bio ni smeten. Sve sam ja ovo svojim o\u010dima gledao i znao, da je ovo ovakvo Bo\u017eija odredba, a neko je nju zaradio, nego je mene u svemo prije\u010dilo ne\u0161to, da ludo ne istr\u010dim, ako ikako mognem, a bio sam zadovoljan, kad sam vidio, da mi nevjeste izdahnu\u0161e, a da se vlasi na njima ne izdovolji\u0161e.<\/p>\n I sad kad vidjeh, da Ajku povedo\u0161e iz ku\u0107e, osjetih da je do\u0161ao moj \u010das. U ku\u0107i vi\u0161e nije bio niko \u017eiv, kako mi se \u010dinilo, osim ja. Ajka je na dvori\u0161tu vriskala, da se je selom prolamalo, a tu\u017eni babo joj je bio u mislima.<\/p>\n Izvukoh se iz svog zaklona i povirih na dvori\u0161te. Stog sijena je gorio kao baklja. Ajku su teglili za ruke Galanos i jo\u0161 neki du\u0161manin.<\/p>\n – Babo moj, jadna sam ti i kukavna \u2013 derala se Ajka, da mi se srce paralo. \u2013 Zar mi ba\u0161 ne mo\u017ee\u0161 pomo\u0107i?<\/p>\n Vidio sam, da je ne mogu oteti. Da je i jedan bio, te\u0161ko bi i\u0161lo, jer je bio mlad, a u mene snaga na izmaku, a dvojica i to kakvih drzmana.<\/p>\n – Evo me dijete moje \u2013 viknem ja i odvrnem onaj zaklopac na bombi.<\/p>\n – Halali babi svome!<\/p>\n Okrenu\u0161e se du\u0161mani, a Galanos ispusti Ajkinu ruku, pa prihvati pu\u0161ku. Kucnuh ja bombom o kamen, pridr\u0111ah je \u010das-dva u ruci i bacih me\u0111u njih. Kud \u0107e sre\u0107a, pa sve troje raznese.<\/p>\n Sva kafana se pretvorila u uho i slu\u0161ala kazivanje Be\u0107ira \u0110ilimana, a kad je zastao, svi su s mukom odahnuli.<\/p>\n – Za\u0161to, po Bogu brate, ubi svoje dijete? \u2013 pita ga kafanski susjed.<\/p>\n – Za obraz!<\/p>\n Kafanski ljudi, koje \u010desto \u017eivot sili da i vi\u0161e puta na dan puste da im neko prljavom nogom stane na obraz, te\u0161ko shvataju starog Be\u0107ira, koji s ponosom pri\u010da o smrti svog djeteta, koje je ubio svojom rukom, da se du\u0161mani ne nasla\u0111uju ponizuju\u0107i ga.<\/p>\n – Jah, bra\u0107o moja, sve za obraz, a obraz ni za \u0161to na svijetu.<\/p>\n – Pa, osta li ti iko \u017eiv?<\/p>\n – Mislio sam najprije da je sve izginulo. Uni\u0161ao sam u ku\u0107u, da se obu\u010dem, jer sam bio u ga\u0107ama i u ko\u0161ulji, pa kako sam se obla\u010dio, \u010dujem, ne\u0161to cvili. Pribli\u017eim se mrtvacima, a ku\u0107a je bila puna moje mrtve djece i du\u0161mana, kad ono najmanje Vejsilovo dijete pla\u010de, jadno, pritisla ga mrtva mati, pa sve potamnilo. Izvu\u010dem ga, a na njemu rana, ali sre\u0107om nije golema. Spremim i sebe i, kako sam umio, dijete, pa s Bo\u017eijim imenom preko ku\u0107nog praga, ispod krova, koji sam \u010ditav jedan vijek utvr\u0111ivao, a sad je eto jedna grobnica.<\/p>\n – Jah, za \u010ditavu porodicu \u2013 uzdahnu Had\u017ei Mehmed efendija.<\/p>\n – Aa. Nije za \u010ditavu porodicu, ne daj Bo\u017ee. A zar sam ja mrtav, ili sam \u017eiv? A \u0161ta je s onim mojim unu\u010detom?<\/p>\n – Pa, zar ti misli\u0161 ikada ku\u0107i?<\/p>\n – Ako Bog da, prvom zgodom. \u010cim se ovo malo smiri, a zemlja se o\u010disti od du\u0161mana, treba opet zapregnuti rukave, pa zemlju raditi, a ku\u0107u ku\u0107iti. Jo\u0161 ja nisam svoje svr\u0161io. Treba ono unu\u010deta na noge podi\u0107i, a ja se jo\u0161 ne odri\u010dem nade, da \u0107u imati od srca poroda.<\/p>\n – Pa, \u010dovje\u010de, sedamdeset ti je godina.<\/p>\n – Jedna manje, ali to ni\u0161ta ne smeta. Nije meni do mladena\u010dke obijesti, nego do krova, jer pod onim krovom se na hiljade hiljada spomenuo Allah, pa zar da sad vlah ondje uz ono ognji\u0161te sramoti moje stare, koji su ga sve do mene znali \u010duvati. A d\u017eamija u selu! Bog zna, \u0161ta su pogani od nje uradili, ali \u0107emo je mi opet o\u010distiti i u njoj se kupiti, da Mu \u0161ap\u0107emo svoje molbe, da mu iska\u017eemo svoja nadanja, da na nas obrati Svoj pogled, da opet do\u0111emo u stanje da je napunimo od mihraba do vrata, da napunimo hajat i dvori\u0161te, pa i \u010ditavo selo, sve, sve.<\/p>\n Alija Nametak<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Alija Nametak<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":88261,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,10196],"tags":[10358],"class_list":{"0":"post-88260","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-sandzak-historija","8":"category-iz-pera-nasih-autora","9":"tag-alija-nametak"},"yoast_head":"\n