{"id":86909,"date":"2013-09-02T17:09:56","date_gmt":"2013-09-02T15:09:56","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=86909"},"modified":"2013-09-02T17:10:07","modified_gmt":"2013-09-02T15:10:07","slug":"poeticnost-neizbjeznog-napretka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/","title":{"rendered":"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka"},"content":{"rendered":"
\"\"
Autor: Fatmir S. Ba\u0107i<\/figcaption><\/figure>\n

U egocentri\u010dnom sje\u0107anju \u010dovje\u010danstva, ve\u0107ina pokreta koji su omogu\u0107ili pravi razvitak odnosa me\u0111u ljudima, li\u0161eni su privilegije da budu u dokumentima, te duga\u010dko putovanje labirintom pokornog lanca od razuma do usta, od usta do uha, od uha do usta itd., slobodnja\u010dki ubaci pa izbaci, po slatkom \u0107ejfu svakog, pokreti su se lijepo ili deformirali, ili se ozbiljno o\u0161tetili u odnosu na pravi izvor. Ta maglovita veza sa blagim pam\u0107enjem, sav onaj blijedi ostatak sje\u0107anja, morao je biti podesen imitaciji i u gustoj vezi sa svakodnevnicom, pretvoriv\u0161i se u povr\u0161inske obi\u010daje, koji niti se mogu odbraniti razumom, niti razumu ozbiljno slu\u017ee.<\/p>\n

Klizava sredina tih \u0161arenih obi\u010daja ponekad se tako jako brani od zaborava, sa takvom galamom i halabukom, da sve ono malo sa\u010duvano od zaborava, iako su\u0161tinsko, kod ve\u0107ine ljudi postaje sve manje i manje. Da bi se takvi obi\u010daji odbranili, postoje \u010ditave dobro na\u0161timane\u201carmije mira\u201d\u00a0<\/i>sa raspolo\u017enim prosje\u010dnim mangupima i raznim uniformama (esencijalno sli\u010dnim uniformama rata), koje dobro ili lo\u0161e, lagano ili br\u017ee, frontalno napreduju\u00a0\u201cu korist\u201d\u00a0<\/i>ili na \u0161tetu \u010dovje\u010danstva, pa utje\u010du i na kvalitet \u017eivota uop\u0107e. Sigurno je da prosje\u010dni mangup nije isto kao prosje\u010dni obi\u010dni \u010dovjek, jer sve \u0161to je iznad prosjeka kod magupa ide ka jo\u0161 lo\u0161ijem stanju, a u hijerarhiji armija svi iznad spomenutog prosjeka obavezno se odlikuju sjajnim i visokim \u010dinovima, od desetara pa sve do generala. Da su armije armije, to svak zna i tu se ni\u0161ta ne smije dodati, a i da je strah strah, isto svako zna te se ni tu nema \u0161ta dirati.<\/p>\n

Eto, ba\u0161 zato ne\u0107u spomenuti onu poznatu re\u010denicu da\u00a0\u010covjek sa praznim stomakom ne mo\u017ee se baviti ni teologijom ni politikom,\u00a0<\/i>a ne spominjem niti onu koja je njeno folklorno naslije\u0111e da\u00a0Ljubav prolazi kroz stomak.\u00a0<\/i>Tako, presko\u010div\u0161i sve ovo, da se mi ne bismo osjetili uvrije\u0111enim ni mirovnjaci, ni marksovnjaci, ni narodnjaci, za po\u010detak sam se poslu\u017eio sa znatno starijom pojavom. Da. \u201cBuridanov magarac\u201d je hronolo\u0161ki znatno ranija pojava, a poznat je po tome da se gladan rastavio od \u017eivota po\u0161to se na\u0161ao ta\u010dno u sredini, izme\u0111u dva plasta, pa se nije mogao odlu\u010diti na koju stranu krenuti. A odmah da pretpostavimo, da su brze odluke u takvim situacijama zaista hrabar postupak, a do\u0107i i do pravog zaklju\u010dka u tako velikoj dilemi, vrlo je te\u0161ko.<\/p>\n

No, sasvim suprotno od \u201cBuridanovog magarca\u201d, zbog kojeg se \u010dovje\u010danstvo ponosi da je izvuklo odgovaraja\u0107u mudrost, te sa uporno\u0161\u0107u mentalno drugog\u00a0\u201cdugouha\u201d,\u00a0<\/i>juri\u0161em napadaju na sve mogu\u0107e plastove, lijevo i desno (bez ikakve dileme i bez kompleksa one poeti\u010dnosti slavnog magarca), sa jedinim visoko plemenitim ciljem da ne bi krepali gladni, odnosno, da bi se plemi\u0107ki siti rastali od \u017eivota.
\nI prema svemu \u0161to se sada vidi, sretni\u010dki sit u rovu ili van njega, zima ili ljeto bilo, pokraj vatre ili usred ledene zime, isto revi i reve za njim, solo i u horu, onom divnom dobro poznatom lirikom koju samo zreli magarci mogu dosti\u0107i, i naravno, sa sitnom nje\u017eno\u0161\u0107u osje\u0107anja da su plastovi tu, blizu, vrlo blizu. Hej, samo pogledajte kako prekrasno sjaje \u017euti plastovi, kakvo divno svjetlo iz njih zapahne. Da li je mogu\u0107e odoljeti tom divnom zavo\u0111enju, da li je mogu\u0107e suprotstaviti se jednom takvom gastronomskom do\u017eivljaju?! Priznajte mi da nije.<\/p>\n

Nije, jer kad bi odbio ne\u0161to tako, bez ikakve sumnje, to bi bilo jednako ludilu za sve one plemi\u0107e oko tebe i oko nas, bez obzira da li te oni poznaju ili ne. Zamislite tek kad biste jo\u0161 odlu\u010dili i da ostanete dalje od plastova, sigurno je to da, osim \u0161to bi ostali sasvim sami samcati u ovom veli\u010danstvenom jedenju, ali i pride tome, spomenuti plemi\u0107i bi vas ismijavali u svemu i sva\u010demu, i to sasvim opravdano. Odnosno, otvoreno re\u010deno (radije bih da mirne du\u0161e ostanem), u ovom slu\u010daju i ja se sla\u017eem sa spomenutim pona\u0161anjem prema vama i mislim da upravo to i zaslu\u017eujete, pa mo\u017eda i mnogo gore.<\/p>\n

To da plemenitost \u010dovjeka ima veze sa njegovim stomakom (po\u0161to se glad odnosi na jednog slavnog magarca, ali sasvim neplemenitog), to je ve\u0107 \u0161iroko i duboko dokazano i svjetski prihva\u0107eno, po svakom zdravom razumu, u tome vi\u0161e ni kap sumnje ne mo\u017ee se na\u0107i, a i ne postoji.<\/p>\n

\u201cAko mi dopustite, \u0161ta…? Samo malo glasnije, molim vas. Aha, zna\u010di to je to… Da! Pa, svakako, naravno…!\u201d\u00a0<\/i>
\nPa kako bi moglo druk\u010dije biti, mnogo pametno od vas, zna\u010di i vi se pridru\u017eujete mojem mi\u0161ljenju. Pravo da vam ka\u017eem, malo sam bio u dilemi da li da se izjasnim ili ne, ali vi\u0161e nisam, pa zato, stavit \u0107u vam do znanja da ste prinu\u0111eni da svi prihvatite zdravu i temeljitu mudrost da sa punim trbuhom, zasi\u0107en oh hohoo…!, dok mu je \u0161kakljiva masno\u0107a stigla do gu\u0161e, upravo takav \u010dovjek ne mo\u017ee biti nesre\u0107an, i ta\u010dka. A odmah poslije ta\u010dke, jo\u0161 i jedno duga\u010dko olak\u0161avaju\u0107e podrigivanje, mnogo sli\u010dno delikatnom i melodioznom revu zrelog magarca.<\/p>\n

Zna\u010di to je to, sva poeti\u010dnost potopljena u jednom jedinom trijumfalnom zvuku. Upravo to, podrigivanje, \u0161to obi\u010dno zaklju\u010duje ovakav fenomanalan pohod herojskog nastojanja, hej, ba\u0161 za takav u\u017eitak izgubljene su rije\u010di opisivanja. Da. Ali nemojte misliti da je sve to tek onako jednostavno, i da poslije nedostatka rije\u010di nema vi\u0161e \u0161ta da ka\u017eemo o tome. Ma ne, podrigivanje je izuzetak do\u017eivljaja i kao takav, uvijek je vrijedno da se pri\u010da, pa tek poslije pri\u010de da se prava pouka iz zvuka izvu\u010de. Posebnost ne postoji samo u tome da je ta melodiozna pojava aktivno prisutna na svim jezicima svijeta, ne, nego su\u0161tina posebnosti takvog zvuka jeste u tome, da u bilo kojem govornom jeziku, od drevnih naroda do danas, nije postojao niti postoji na\u010din da takav odjek, crno na bijelo, ta\u010dno bude napisan. Samo da znate da je upravo to, istinsko su\u0161tinski umjetni\u010dko lingvisti\u010dki izazov. Da dobri moji, blistavi dragulj sam po sebi.<\/p>\n

Podrigivanje u stvari, naj\u010de\u0161\u0107i je i najtrijumfalniji sjaj koji se priklju\u010duje svakom ljudskom uspjehu, prkose\u0107i meridijanima i paralelama koji su nacrtani po zemaljskoj kugli. Me\u0111utim, poslije niz krvavih bitki (\u0161to ih svakog dana pratimo po svijetu), da bi se uspjehu dao spomenuti sjaj, treba dodati i zadnji zaklju\u010dni pokret. I sve se to de\u0161ava ispred jedne bogato prostrte sofre s raznim salatama, predjelima i jelima, od pe\u010denja do svakojakog kuhanog (ne\u0161to neva\u017eno mo\u017eda i nedostaje), tu je i pr\u0161ut i ordeveri, i \u010dorbe i kajmak, i \u010ditav \u0111erdan ro\u0161tilja, i pe\u010deni srnda\u0107 i patka, i sve to zajedno u blistavom sjaju masno\u0107e. Odmah se osjeti, a i vama je valjda jasno da na jednom takvom bojnom polju nema te zastave koja ne pada, niti generala koji mo\u017ee otpor pru\u017eiti bez obzira na broj\u010danost vojske \u0161to stoji iza njega, i svejedno na kom kraju svijeta je ro\u0111en taj general.<\/p>\n

Prate\u0107i javne statistike o odre\u0111enim koli\u010dinama spla\u010dina \u0161to se konzumiraju po glavi stanovnika u jaslama razli\u010ditih rasa zemaljske kugle, gdje neke od njih ubiraju i tro\u0161e mnogo vi\u0161e (kako sami tvrde), dobro nahranjeni, siti i presiti, podrigivaju \u010de\u0161\u0107e, i zato vrijedi zaklju\u010diti da kao posljedica svega, trebaju i moraju biti sretniji od drugih (!!!). A to nam postaje i razlog vi\u0161e da fino pazimo na svaku rije\u010d, valja je dobro i izabrat, i izmjerit, da im se slu\u010dajno ne suprotstavimo jer takav neko, ako poku\u0161a, sigurno bi ispao, u najboljem slu\u010daju, pateti\u010dna budala, ili mo\u017eda u onom lak\u0161em slu\u010daju pro\u010duo bi se kao naivna budala na slobodi. I na kraju krajeva, niti vrijedi, niti se isplati da se suprotstavlja\u0161, jer netko \u0107e uvijek i neizbje\u017eno biti negdje ispred u dobro osvijetljenom naprednom napretku, a neki drugi ne\u0107e.
\nBa\u0161 tako, neki su tamo, kao \u0161to i sami ka\u017eu, daleko ispred da bi nastavili jo\u0161 i dalje, a neki drugi su taman tu gdje sami \u017eele biti, i toliko, ni manje ni vi\u0161e. Pa ako neki (napredni ispred u napretku), opkoljeni sa svih strana plastovima, ne bi bili negdje tamo gdje su, i u stanju u kojem su, tako ni mi (\u0161to smo taman tu gdje smo zapravo htjeli biti) i gusto zabavljeni svojom svakodnevnicom bez plasta, sigurno ne bismo bili ovakvi kakvi jesmo do dan-danas. Hvala Bogu, niti su nama potrebne njihove mudrosti, a pretpostavljam, da su njima kudikamo manje po\u017eeljne na\u0161e gluposti.<\/p>\n

Rasprava koja se vodi oko nau\u010dne semantike plasta, trenutno je i mutna, i znatno pobrkana, tako je danas, a tako se raspravljalo i kod daleko drevnih naroda. Iskreno re\u010deno, iako ne smijem izvu\u0107i neki zalju\u010dak, li\u010dno niti vjerujem da \u0107e se ikad ovaj mutan tok izbistriti, niti se nadam da \u0107e se zamr\u0161eni \u010dvor u bliskoj budu\u0107nosti razmrsiti. Tako je bilo od davnina i tako \u0107e, po svemu sude\u0107i, i ostati jo\u0161 neko neodre\u0111eno vrijeme. Da li \u0107e se promijeniti, za koliko i kako se o\u010dekuje, to uop\u0107e niko od smrtnika ta\u010dno ne zna, a kada ni\u0161ta ne zna, jasno je da ti samo ni\u0161ta i mo\u017ee re\u0107i.<\/p>\n

Raspravljao sam malo sitnije da bih pripremio udobnu atmosferu za nekoga koji i jeste, i nije osoba koja se mo\u017ee urediti u brojkama, niti se mo\u017ee ubaciti u bilo kojem procentu, kao \u0161to se obi\u010dno sa ljudima ra\u010duna. Ali ta osoba nije ni takva da bi se mogla uvrstiti me\u0111u li\u010dnostima, bez obzira na njegovu gustu prisutnost u javnosti. Tokom opisivanja nisam ni poku\u0161ao da se \u010duvam radi izbjegavanja raznih, \u010destih ili rijetkih sli\u010dnosti, sa nekim tamo, ili ovdje, ili mo\u017eda sa nutrinom svakog \u010dovjeka, koja \u0107e se sigurno primjetiti, ali me\u0111u nama re\u010deno, ba\u0161 takve sli\u010dnosti i kad bih mogao, ne bih htio, a Bogme nisam se ni trudio izbje\u0107i ih.<\/p>\n

Zapravo, osoba koju \u017eelim izraziti pred svima, zbog koje sam iznio sve ovo, i o kojoj \u0107u nastaviti i dalje govoriti preko ovih redova, jeste i tamo i ovdje, i na najvi\u0161em stepenu plemi\u0107a gdje su podrigivanja tako \u010desta da neko ko nije uvje\u017eban brojanjem ne bi stigao sve izbrojiti, odustao bi, a sa druge strane, ista nam se osoba pojavljuje i u najni\u017eem sloju dronjavih besku\u0107nika, gdje ako uzmemo u obzir stomak i sve \u0161to mu ide u prilog, ne postoji ni najsitniji znak plemstva.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, ta osoba je postala lik, i ve\u0107 odavno je me\u0111u ljudima, svjetski je priznati obi\u010daj o kojem se ne zna ta\u010dno koliko je star, kao \u0161to nam nije ni poznato da li on imitira ljude (najvjerovatnije mo\u017eda), ili obratno, mo\u017eda mi ljudi imitiramo njega (i ovo je u okviru mogu\u0107nosti), sa izuzetkom razumije se, da kada ljudi imitiraju to ne rade samo iz \u010diste navike i ne samo radi obi\u010daja.
\nUstvari, ni sam ne znam kako \u0107u se pribli\u017eiti ili zapravo napustiti ovakvu \u010darapu lo\u0161e ispletenu, hem bih htio po svom redu prona\u0107i joj nit, hem je \u010duvati i ne zamrsiti jo\u0161 gore. Jer \u010dudo je za \u010du\u0111enje, kako \u010dovjek sa tolikim intelektom u primjeni, nije mogao prona\u0107i ne\u0161to bolje u svojoj ru\u017eno\u0107i, niti ne\u0161to mudrije u zastra\u0161uju\u0107em \u0161to nosi, nego samu i isklju\u010divu sli\u010dnost sa sobom.<\/p>\n

Zna\u010di, lik koji sam izabrao da mu posvetim svoju pa\u017enju u ovim redovima, svakako da je na\u0161iroko i dobro poznat. Ime mu je jednostavno i sigurno svima po svijetu budi neki blagi osje\u0107aj bliskosti iz nekog starog dobrog poznanstva; zove se, ili bolje re\u010deno, svima nama je poznat kao Stra\u0161ilo…!<\/p>\n

Da, da, ba\u0161 ta Stra\u0161ila, ona neumorljiva, smirena, skromna, na po\u010detku ili u sredini njive, koja naravno, za mene i za tebe dobri moj prijatelju, bez obzira na njihov \u010dasni zadatak, nipo\u0161to nisu stra\u0161na, jer je ve\u0107 poznato da Stra\u0161ila ne podriguju, \u0161to shodno tome zna\u010di da nijedan od njih nije \u010dovjek. Oni su sli\u010dni nama, ali nisu ni izdaleka u stanju da se pona\u0161aju kao \u0161to se mi pona\u0161amo, bilo to u odnosu sa sobom, a bilo i u odnosu sa ostalima.<\/p>\n

Stra\u0161ila su zaista da bi pla\u0161ila, ali samo onaj dio \u017eivotinjskog svijeta koji \u017eeli ugrabiti ne\u0161to od \u010dovjekove svojine (…!), ili mo\u017eda, sasvim suprotno, dakle od kojih \u010dovjek \u010duva sve ono \u0161to je surovo prisvojio od nevine prirode \u017eivotinjskog svijeta, i sve to u ime neke velike ere kultivacije za koju ta stvorenja mo\u017eda nisu ni\u0161ta nikad \u010dula, a jo\u0161 manje razumjela, niti imaju pojma o dobrotama takve pojave (…!?).<\/p>\n

Ono \u0161to sigurno smijemo re\u0107i jeste, da je \u010dovjek za ta \u017eiva bi\u0107a ozbiljno stra\u0161an, i to do stvarnog u\u017easa. Zna\u010di, i na onaj blijedi izgled, onako sasvim nepomi\u010dno Stra\u0161ilo na sred njive, namje\u0161teno na nekom krhkom kolcu i napunjeno samo slamom, koje tu i tamo malo ne\u0161to li\u010di i podsje\u0107a na pravog \u010dovjeka, zapravo je samo neka sitna \u010destica ili pocijepani djeli\u0107i dronjave i rastrgane civilizacije koja \u010dini da \u010dovjek ovim bi\u0107ima ipak budi grozan osje\u0107aj propasti.<\/p>\n

Dosta je samo jedan rastrgani \u0161e\u0161ir, par rukavica gdje u svakoj ruci nedostaju po dva ili tri prsta, jedna o\u0161te\u0107ena be\u017ei\u010dna gitara koja nikada ne\u0107e \u010diniti ono za \u0161ta je napravljena, jedan sasvim dronjavi kostim, a posebno \u0161to se ne da zaboraviti, u svakom slu\u010daju dodati i improvizaciju ljudskog lica, i sigurno je da ispred ovakve pojave, uko\u010dene ptice ne\u0107e smjeti niti se usuditi sjetiti gladi. Pretrpjet \u0107e je. I to ne samo ptice. Ukratko re\u010deno, \u010dovjek itekako zna prepasti, i prepao je do umukle \u0161utnje, ba\u0161 onaj dio svijeta koji je sam stavio pod nazivom Divlja\u010di. \u010cist paradoks, zar ne?! Ili ne, mo\u017eda je samo prljav paradoks!?
\nU ovom na\u0161em lahko ranjivom svijetu ima sve vi\u0161e i vi\u0161e \u017eivotinja i ptica koje migriraju, da bi se nekako spasile susreta sa ljudskom rukom, izbjegavaju\u0107i tako susjedstvo sa nemilosrdnim \u010dovjekom, koji kroz svoje grlo guta \u010ditave \u0161ume, i ispija mo\u010dvare do posljednje kapi, te svakako, opet gladan ostaje, a i \u017ee\u0111 ne ugasi.<\/p>\n

Onaj dio svijeta \u0161to smo nazvali\u00a0divlja\u010di,\u00a0<\/i>bilo i slu\u010dajno, kad bi poku\u0161ao napraviti fanati\u010dan otpor, ili \u0107e nestati u potpunosti bez imena i bez ni\u0161ana, ili \u0107e se sasvim predati pod nasilnom za\u0161titom surovog mirotvorca (\u010dovjeka koji eto nije divlja\u010d). Pod pokroviteljstvom i\u00a0za\u0161titom\u00a0<\/i>takvog \u0161to im je uzeo sve \u0161to su imali, i denaturirani ve\u0107, uspjet \u0107e da pre\u017eivjeti samo radi milosti sopstvenog d\u017eelata, i tako stalno izlo\u017eeni prema potro\u0161nji od strane brutalnog saosje\u0107anja kultivacije, opstat \u0107e, ali samo kao posljednji primjerci svojih predaka, kojima su sli\u010dni u ne\u010demu negdje-malo, ili u preostalom malo-ne\u0161to, pa \u010dak i mo\u017eda znatno manje od svega ovoga.<\/p>\n

Dakle, Stra\u0161ila nisu onako jednostavno samo Stra\u0161ila. Ne. Oni su ne\u0161to sasvim drugo. I za bolnu ironiju svih ironija, ta deformirana bi\u0107a \u0161to su samo naizgled \u010dovjeku, za sva \u017eiva bi\u0107a u bijegu, oni su najgor\u010dije sje\u0107anje boli iz pro\u0161losti, i bez ikakve sumnje su i najistinitiji uzor zla koji kruto dolazi, kruto tra\u017ei, i kruto uzima sve od ovoga svijeta, izvan svih kriterija, ne \u0161tede\u0107i \u010dak ni sebe. Kao takvi, Stra\u0161ila za ovaj svijet takozvanih\u00a0divlja\u010di,\u00a0<\/i>bez ikakve sumnje su bolna pojava neotu\u0111ive pokretne granice ludo-logi\u010dnog pohoda, nepobjedive zvijeri sa anonimnim imenom\u00a0\u010dovjek.\u00a0<\/i>I ne samo toliko. Na\u017ealost, ima jo\u0161 mnogo toga \u0161to se treba re\u0107i, kao \u0161to ima i \u0161to\u0161ta za koje, ili se ne da, ili se ne smije re\u0107i.<\/p>\n

Ako samo malo pa\u017eljivije budemo posmatrali, od svega gore spomenutog, shvatit \u0107emo da su Stra\u0161ila zapravo najistinitiji spomenici ikad podignuti u \u010dast \u010dovjeku, otkad se pamti pa sve do dan-danas. A mislim, mada bolje mi zvu\u010di sumnjam, da \u010dak i ubudu\u0107e se mo\u017eda ne\u0107e mo\u0107i izmisliti ne\u0161to bli\u017ee ljudskoj (neljudskoj) huji, niti ne\u0161to predstavljaju\u0107e ili vjerodostojnije \u010dovjeku od Stra\u0161ila kao spomenik.<\/p>\n

I ispred svakog od nas pojedina\u010dno, \u0161to po zemlji \u0161etamo sa neizbje\u017enom asocijacijom ovakvoga spomenika kao ovaj koji smo nazvali Stra\u0161ilom, zna\u010di ispred svakog \u010dovjeka, ako budete samo malo stali i pogledali, \u010dak iako mu ne posvetite mnogo pa\u017enje, primjetit \u0107ete da svako od tih\u00a0savr\u0161enih\u00a0<\/i>i\u00a0nesalomljivih\u00a0<\/i>stvorenja ima po jednu vlastitu njivu, koju je sam posadio od po\u010detka do kraja, i to sa neizbje\u017enom kulturom koja je samo njegova, i \u010duva tu njivu sa uporno\u0161\u0107u jednog posve\u0107enog Stra\u0161ila od slame.
\nSvakom \u010dovjeku pripada po jedan takav neizbje\u017ean spomenik. Tako ti je to. Svi su ljudi od mesa i od krvi, da, i dobri i fini, ali samo dok se ne pribli\u017ei\u0161 plotu kojim je zagradio svoju njivu, pa ako se usudi\u0161, bilo i slu\u010dajno, onako usput malo pogledati po kulturama posa\u0111enih parcela, onda nema vi\u0161e tu ni dobrote, ni fino\u0107e, ni milosti, on se tada sasvim rastvori i od glave do pete postaje savr\u0161eno ludilo od Stra\u0161ila. A sa druge strane, ako mu izbacimo samo onu suhu slamu i krhke kolce koji ga dr\u017ee, niko ne zna gdje bi vjetar raspuhao i razbacao ono malo jadne civilizacije \u0161to mu je ostalo.<\/p>\n

Gledano ovako u simboli\u010dkom predstavljanju samoga \u010dovjeka, svako od tih Stra\u0161ila jeste da bi su\u0161tinski prepao druge pojedince, sva druga Stra\u0161ila njemu sli\u010dna ili ne. Ali sav ovaj napad usmjeren je uglavnom da upla\u0161i samo onaj dio unutar \u010dovjeka, \u010dime se gradi ono nje\u017eno i blago ljudstvo kod svakog pojedina\u010dno. Na\u017ealost, ta sjemenka straha koja se vje\u0161to ubacila u sva\u010dijoj njivi, kod svakog pojedinca, name\u0107e ljudima da umjesto izgradnje odnosa sa sobom i me\u0111u sobom, oholo se pona\u0161aju i postaju istinsko Stra\u0161ilo.
\nDakle, ako je \u010dovjek radi svojih ciljeva izgradio Stra\u0161ilo, i to kao neku vrstu imitacije samoga sebe, on svakako nije mogao izbje\u0107i svoju li\u010dnu imitaciju prema tim Stra\u0161ilom. Zna\u010di, da ono skromno poslu\u0161no Stra\u0161ilo koje je sam izgradio i ubacio na sred njive, jeste samo blijeda sjena pravog i surovog Stra\u0161ila kojeg nije u stanju izbaciti ga iz sebe.<\/p>\n

Sada, kada se jedno unutarnje Stra\u0161ilo aktivira kod pojedinca koji se pretvara kao da ne\u0161to vi\u0161e shvata u odnosu na druge, i time se trudi ubijediti ostala Stra\u0161ila da je samo on u stanju predstavljati ih, takav postaje zaista i ozbiljno stra\u0161an, a mo\u017ee sa pretvoriti i u te\u0161ko upozorenje za sve, pa i za samog sebe. A da bi sve ovo izgledalo jo\u0161 gore, takva Stra\u0161ila tvrde da \u017eure prema nekom neznatnom napretku, koji, prema njima, ne samo da je sigurno da \u0107e se desiti, nego je definitivno i neizbje\u017ean.<\/p>\n

Ali ona prava, istinita Stra\u0161ila, oni \u0161to bdiju i stra\u017eare iznad sna i jave \u010dovje\u010danstva, oni koji sve \u0161to vide \u017eele pretvotiti u brojke i procente, e ta su ne\u0161to posebno, o njima se gotovo ni\u0161ta ne pri\u010da, a malo je onih koji su ih nazvali svojim pravim imenom. Ova vrsta Stra\u0161ila nisu od slame, ona su od mesa i od loja, da, takvi su, debelo masni (s promjenom naglaska, demos zna\u010di loj-mast, odnosno demokratija bi se prevela kao vlast loja-masti), vijekovima se hrane ljudskim mesom, imaju fantasti\u010dan apetit, sve \u0161to im se da i ne da, mogu pojesti, te \u010dim zavr\u0161e moraju opet po\u010deti iz po\u010detka. Hvala Bogu da nije po njihovoj volji, a mogli bi progutati \u010ditav jedan narod do kostiju samo preko jednog prostog potpisa.<\/p>\n

Oni su stalno okru\u017eeni sa vlastitim kroja\u010dima koji su pla\u0107eni da \u0161iju i pri\u0161ivaju \u010dast i po\u0161tenje prema posljednjoj modi, uvijek sa novim rukavicama koje \u010duvaju \u010disto\u0107u ruku, sa \u0161e\u0161irom ili frizurom koje znaju sakriti (Gospodaru svjetova ne dopusti im \u0161ta sve misle. Amin!), s novom gitarom i svim \u017eicama na broju, koja slatko zvu\u010di i izaziva duboku pospanost (te\u0161ko onima koji ostanu budni, ili se barem ne pretvaraju da su zaspali), i osmijeh od po\u010detka do kraja, obavezno navu\u010deni osmijeh na kultivisanom licu pravog, istinitog Stra\u0161ila.<\/p>\n

Pompeznost, buka, puhanje balona, i suha slama. Mnogo je slame i oko nas i po cijelom svijetu. Istiniti \u017eivot i istinita ljubav ve\u0107 dugo pripadaju\u00a0divljem svijetu\u00a0<\/i>i kriju se tamo negdje, daleko od la\u017enog osmijeha i istinitih Stra\u0161ila. A kao \u0161to dobro znate, na\u017ealost, do golcate boli svima poznato, da nam je taj\u00a0divlji svijet<\/i>\u00a0ponekad toliko potreban, toliko nam nedostaje, i tako nam se \u010desto taj nedostatak de\u0161ava da nam rije\u010d postaje mala, sasvim mala, ovoli\u0161na. Ako ga nekad slu\u010dajno budete tra\u017eili, a morate ga tra\u017eiti, jednostavno po\u0111ite na preostala podru\u010dja gdje urbanizacija jo\u0161 uvijek nije uspjela ni sti\u0107i, ni zagristi svojim o\u0161trim zubima.<\/p>\n

Ve\u0107 je samom po sebi razumljivo, da ne mogu nastaviti dalje. Vrlo dobro znam da moj dobri dronjavi prijatelj, onaj na njivi, ne\u0107e se srditi na mene. \u010cak i ako ga nastavim dirati siguran sam da mu ni mrvicu raspolo\u017eenja ne\u0107u pokvariti, po\u0161to po naravi on je skromno bi\u0107e, zna da \u010duva i njeguje odnose sa svima sli\u010dnim njemu, i stolje\u0107ima mehko se pona\u0161a sa ljudima.<\/p>\n

No, sa druge strane, onaj \u0161uhveli, nervozni, debelomasnati starac \u201cCoca Cole\u201d, onaj \u0161to mu kolica jeleni vuku, e znajte da mi on ne\u0107e oprostiti ako se usudim nastaviti dalje. Zna\u010di, ako ne prestanem sada i ovdje, mo\u017ee mi pustiti sve d\u017eukele koje su oko njega, i koje osim \u0161to su masnolojave kao \u0161to je i on, ve\u0107ina njih su sasvim ludi i po koraku dok hodaju, najzaslu\u017enije izabrani po zlu i po grdno\u0161\u0107u.
\nPutem ovog slijepog napretka, svakako neizbje\u017enog, mislim da \u0107e do\u0107i jedan dan (samo Bog zna!), kada nam ova dronjava Stra\u0161ila od slame, koja nam jo\u0161 poslu\u0161no i vjerno slu\u017ee, vi\u0161e ne\u0107e biti potrebna, i to \u0107emo vjerovatno nazvati pobjedom, koja sigurno ne\u0107e biti, ni sama, niti tako jednostavna. (PanBosnjak broj 12, strana 60.)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Fatmir S. Ba\u0107i<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":83504,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[10277],"class_list":{"0":"post-86909","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"tag-fatmir-s-baci"},"yoast_head":"\nPoeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Fatmir S. Ba\u0107i\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2013-09-02T15:09:56+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2013-09-02T15:10:07+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"304\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"295\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"bosniak\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"bosniak\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"20 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/\"},\"author\":{\"name\":\"bosniak\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\"},\"headline\":\"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka\",\"datePublished\":\"2013-09-02T15:09:56+00:00\",\"dateModified\":\"2013-09-02T15:10:07+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/\"},\"wordCount\":3905,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg\",\"keywords\":[\"Fatmir S. Ba\u0107i\"],\"articleSection\":[\"Iz pera na\u0161ih autora\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/\",\"name\":\"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg\",\"datePublished\":\"2013-09-02T15:09:56+00:00\",\"dateModified\":\"2013-09-02T15:10:07+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg\",\"width\":304,\"height\":295},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\",\"name\":\"bosniak\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"bosniak\"},\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka","og_description":"Fatmir S. Ba\u0107i","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2013-09-02T15:09:56+00:00","article_modified_time":"2013-09-02T15:10:07+00:00","og_image":[{"width":304,"height":295,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"bosniak","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"bosniak","Est. reading time":"20 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/"},"author":{"name":"bosniak","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02"},"headline":"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka","datePublished":"2013-09-02T15:09:56+00:00","dateModified":"2013-09-02T15:10:07+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/"},"wordCount":3905,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg","keywords":["Fatmir S. Ba\u0107i"],"articleSection":["Iz pera na\u0161ih autora"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/","name":"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg","datePublished":"2013-09-02T15:09:56+00:00","dateModified":"2013-09-02T15:10:07+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/07\/fatmir-baci.jpg","width":304,"height":295},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/poeticnost-neizbjeznog-napretka\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Poeti\u010dnost neizbje\u017enog napretka"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02","name":"bosniak","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","caption":"bosniak"},"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/86909"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/83"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=86909"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/86909\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/83504"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=86909"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=86909"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=86909"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}