![\"mehoreis\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/08\/mehoreis1.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Reis Mehmed D\u017eemaluddin ef. \u010cau\u0161evi\u0107, kao prosvjetitelj i reformator, dao je nemjerljiv doprinos duhovnom i odgojno-obrazovnom prosperitetu bo\u0161nja\u010dkog naroda na ovim prostorima. Njegove poruke su i danas aktuelne, pou\u010dne i korisne, te ih se prisje\u0107amo s ciljem ukazivanja na njihovu potrebu primjene u vrijeme i okolnostima u kojima danas \u017eivimo. Podsjeti\u0107emo se kratko i njegove biografije.<\/p>\n Mehmed D\u017eemaluddin \u010cau\u0161evi\u0107 ro\u0111en je 1870.godine u Arapu\u0161i kod Bosanske Krupe, osam godina pred odlazak Osmanskog carstva sa ovih prostora i dolazak austougarske vlasti. Jo\u0161 kao dijete zavolio je nauku i bio veoma marljiv u\u010denik. Radi postignutog \u0161kolskog uspjeha, nakon zavr\u0161ene biha\u0107ke medrese, biva preporu\u010den za nastavak \u0161kolovanja na nekom od Istanbulskih fakulteta. Tako mladi D\u017eemaluddin u svojoj sedamnaestoj godini odlazi na \u0161kolovanje u Istanbul. Tamo je imao priliku sticati znanje iz oblasti prava, teologije, knji\u017eevnosti i historije. Istakao se kao veoma uspje\u0161an i nadaren student. Objavljivao je svoje radove u turskim \u010dasopisima: ”Tercunam-i hakitat”, ”Tasvir-i efkar” i ”Vatan”. Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Istanbulu, \u010cau\u0161evi\u0107 dobija ponude za zaposlenje uz nu\u0111enje visokih funkcija, ali ih on uz zahvalnost odbija i odlu\u010duje da se vrati u Bosnu i Hercegovinu kako bi bio na usluzi svom bo\u0161nja\u010dkom narodu.<\/p>\n Bo\u0161njaci su, nakon odlaska Osmanlija, dugo vremena od strane kr\u0161\u0107ana smatrani ”ostatkom” od Turaka. Taj ”ostatak” \u0107e tokom XIX i XX stolje\u0107a pre\u017eivljavati duhovno i materijalno slabljenje, velika iseljavanja u Tursku, razne vrste napada, pa sve do genocidnih pohoda nad njima.<\/p>\n D\u017eemaluddin \u010cau\u0161evi\u0107 je 1903.godine anga\u017eiran kao nastavnik arapskog jezika u Velikoj gimnaziji u Sarajevu. Bio je omiljen predava\u010d i cijenjen alim. Preuredio je ‘arebicu’ tako \u0161to je osmislio pisanje slova iz bosanskog jezika kojih nije bilo u arapskom jeziku: p, \u017e, c, \u0107, \u010d, \u0111 … Dao je podr\u0161ku izu\u010davanju predmeta matematike, fizike, hemije i biologije,\u00a0 koje su neki vjernici u to vrijeme nazivali ,,nevjerni\u010dkim predmetima”.<\/p>\n U cilju te podr\u0161ke govorio je: ,,Kur'an nas u\u010di da moramo crpiti poruku iz svega \u0161to se zbiva kod nas i oko nas. Kur'an nas upu\u0107uje, a i Pejgamber nam ka\u017ee, da znanje i razne vje\u0161tine ne smijemo zanemariti. Svaki musliman i svaka muslimanka du\u017eni su tra\u017eiti mudrost i znanje. Jedan \u010dovjek ne mo\u017ee znati onoliko koliko znaju svi narodi na zemaljskoj kugli. Zato nam Kur'an nare\u0111uje da putujemo, obilazimo svijet, u\u010dimo strane jezike kako bismo \u0161to lak\u0161e postigli umotvorine raznih naroda.”<\/p>\n \u010cau\u0161evi\u0107 je smatrao veoma va\u017enim da djeca imaju obrazovane roditelje, te je u tom smislu posebno isticao va\u017enost obrazovanja \u017eene muslimanke. Govorio je: ,,Kazao sam da je du\u017enost svim muslimanima da pro\u0161ire nauku, kako za mu\u0161ke tako i za svoje \u017eenske. Tuma\u010dio sam pote\u0161ko\u0107e kada je rije\u010d o pregledavanju muslimanskog \u017eenskinja kod lije\u010dnika (mu\u0161karca), pa sam naglasio da trebamo muslimanke i kao doktorice i da je to farzi \u2013 kifaje.”<\/p>\n D\u017eemaluddin ef. \u010cau\u0161evi\u0107 postaje \u010dlan visokog tijela Islamske zajednice, Ulema-med\u017elisa, 1905.godine. U Ulema-med\u017elisu dobija zadu\u017eenje u resoru islamske prosvjete, \u0161to mu omogu\u0107uje obilazak mekteba, medresa i ru\u017edija, te dobijanje boljeg uvida u njihov rad i njihove potrebe.<\/p>\n Kako nisu bili u mogu\u0107nosti da \u0161ta vi\u0161e urade za odbranu svojih bo\u0161nja\u010dkih prava i sloboda, diskriminisani Bo\u0161njaci su se sve vi\u0161e okupljali oko Islamske zajednice, iako su joj ruke od strane vlasti bile vezane po mnogim pitanjima. Ona je sve vi\u0161e slabila i siroma\u0161ila. Vlast joj je postepeno oduzimala mnoga vakufska dobra koja joj i do dana\u0161njeg dana nisu vra\u0107ena.<\/p>\n \u010cau\u0161evi\u0107 uspijeva pokrenuti list ”Muallim”, ure\u0111ivati listove ”Behar”, ”Mekteb” i ”Tarik” i anga\u017eirati se u dru\u0161tvu ”Gajret” koje je radilo na prosvjeti Bo\u0161njaka. Postaje profesor u \u0160erijatsko \u2013 suda\u010dkoj \u0161koli. Sve svoje potencijale daje u borbi za vjerski i nacionalni bo\u0161nja\u010dki interes i postepeno postaje neosporni duhovni vo\u0111a Bo\u0161njaka.<\/p>\n Godinu dana prije po\u010detka prvog svetskog rata, 1913.godine, Mehmed D\u017eemaluddin ef. \u010cau\u0161evi\u0107 postaje reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sav svoj ljudski, moralni i intelektualni potencijal ula\u017ee u \u010destito i temeljito obavljanje svojih du\u017enosti reisu-l-uleme.<\/p>\n Kako je i sam u svemu bio predano aktivan, \u010cau\u0161evi\u0107 je takav aktivizam o\u010dekivao i od drugih vjernika. Hvalio je takve vjernike u ,,Vazu \u2013 nasihatu” koji objavljuje \u010dasopis ”Tarik”: ,,Ovi nastoje da poslu\u017ee vjeri i domovini. Ovakvi ljudi ne \u017eele samo sebi korist, nego \u017eele svojoj okolici blagostanje, te cijelim gradovima i pokrajinama muslimanskim. Ima svjetine koja ostavlja ahiret radi dunjaluka vele\u0107i ,,Nama je dunjaluk dosta!” To je hr\u0111ava svjetina. Ali, hr\u0111ava je opet i ona svjetina koja veli ,,Nama treba ahiret, \u0161ta \u0107e nam dunjaluk?” To su ljen\u010dine koje se \u017eale od rada, te daju prilike i mjesta hainima (smutljivcima). A \u0161ta oni rade? Jedni lete u ‘tekije’, drugi na Meku, dok se jedni zatvore u ku\u0107u i pro\u010dame svoj vijek na \u0161iljtetima i ko\u017eicama. Ne znaju ni\u0161ta nego zijevati. To su du\u0161evni \u0107uturumi. Svaki je \u010dovjek du\u017ean da radi \u0161ta mu ide od ruke \u2013 tjelesni ili du\u0161evni rad. I te\u0161ki posao ostavljati nije pohvaljeno, jer se time ne vr\u0161i hamijet – osje\u0107aj narodnih potreba!”<\/p>\n Reisu-l-ulema D\u017eemaluddin ef. \u010cau\u0161evi\u0107 je pod austrougarskom vla\u0161\u0107u i tokom prvog svjetskog rata nastavio maksimalno po\u017ertvovano obavljati svoje du\u017enosti, kao i nakon rata u pod vla\u0161\u0107u Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. \u010cesto puta je znao kazati: ,,Turske vi\u0161e u Bosni nema, valja nam samima bdjeti nad islamom!”<\/p>\n Prezirao je one koji se prave slijepi na nepravdu oko sebe, govore\u0107i: ,,Pre\u0161utjeti na sve opa\u017eene nevalja\u0161tine nije po \u0161erijatu. Nevalja\u0161tinu ne treba ni trudom, ni zborom pre\u0107i, jer je fitneluk i belaj \u010diniti se slijep pri Bo\u017eijim zabranama. Du\u017enost je re\u0107i zalimu (tla\u010ditelju) zalim, a mazlumu (potla\u010denom) mazlum. Ne treba se nimalo bojati, jer kad se tako ne govori nema sre\u0107e. Istinu treba re\u0107i!”<\/p>\n Kazivao je: ,,Fitneluk je ostaviti borbu gdje se treba u ime Boga boriti. Na takvim mjestima i takvim prilikama gdje treba sa neprijateljem borbu povesti, tada se u kraj povu\u0107i, to nije dobro. To je fitneluk i najve\u0107i belaj.”\u00a0 Zatim je obja\u0161njavao: ,,Nije borba samo spominjati ”borba”. A nije borba ni samo uzeti sablju i po\u0107i prema neprijatelju, nego treba sredstva koja se u borbi tra\u017ee prigotoviti. Treba se najprije naobraziti, znati nauke i zanate… Ta nije nam Veliki Allah rekao samo ,,Ginite!” Prigotoviti treba ono ‘oru\u017eje’ KOJE VREMENU ODGOVARA.”<\/p>\n Velikosrpski re\u017eim Kraljevine Jugoslavije je ve\u0107 uveliko postavljao i du\u017enosti razrje\u0161avao ulemu prema podobnosti, a vlasti su zapazile da je reis \u010cau\u0161evi\u0107 \u00a0sposoban i hrabar reis koji svoje du\u017enosti obavlja predano i temeljito. 1930.godine donosi se Uredba koja, po svom sadr\u017eaju, podrazumijava oduzimanje prava Islamskoj zajednici na samostalan rad i raspolaganje imovinom. Od reisa \u010cau\u0161evi\u0107a se otvoreno o\u010dekuje slijepo podani\u0161tvo ili gubljenje funkcije. Reis \u010cau\u0161evi\u0107 odbija biti slijepi podanik re\u017eimu Kraljevine Jugoslavije.<\/p>\n On pi\u0161e pismo tada\u0161njem Ministru pravde Milanu Sr\u0161ki\u0107u: ,,Ja nijesam nikada nikoga molio da me predlo\u017ei za imenovanje. Ja nijesam nikada nikome rekao da mogu raditi u okviru va\u0161e Uredbe od 5.februara 1930.godine. Naprotiv, ja sam i pismeno i usmeno izlagao \u0161tetne strane te Uredbe. Ja NE MOGU BITI FIGURA i ne\u0107u da budem u magli.”<\/p>\n Dalje se u pismu navodi: ,,Ovom Uredbom se oduzima Islamskoj vjerskoj zajednici pravo da samostalno upravlja i slobodno raspola\u017ee svojom vjerskom imovinom. Uredbom reisu-l-ulema, Vakufsko-mearifsko vije\u0107e i Ulema-med\u017elis postaju imena bez ikakva zna\u010daja…”<\/p>\n Reis Mehmed D\u017eemaluddin ef. \u010cau\u0161evi\u0107 je, nakon ovoga, ubrzo smijenjen. Zvani\u010dno se vodi da je penzionisan ukazom kralja 6.juna 1930.godine.<\/p>\n Nakon njega smjenivali su se reisu-l-uleme koji su obavljali svoje funkcije kako su znali i umjeli u te\u0161kim nametnutim uvjetima. Nastao je period nametnute asimilacije koja se odrazila i na fizi\u010dki izgled i odijevanje odre\u0111enog broja uleme, pa i nekih reisu-l-ulema, te u tom cilju i brijanje sunnet brade, koju su do tada, po uzoru na Poslanika s.a.v.s., nosili svi mu\u0161karci islamskog Ummeta.<\/p>\n Iako ”penzionisan”, reisu-l-ulema D\u017eemaluddin \u010cau\u0161evi\u0107, nastavio je doprinositi prosperitetu svoga naroda koliko su mu prilike omogu\u0107avale. Nastavio je predano raditi na afirmaciji odgoja i obrazovanja Bo\u0161njaka. Sa hafizom Muhamedom Pand\u017eom preveo je Kur'an a.\u0161. na maternji jezik 1937.godine. Naredne godine, 1938., reis Mehmed D\u017eemaluddin ef. \u010cau\u0161evi\u0107 je preselio na Ahiret.<\/p>\n Njegovoj d\u017eenazi je prisustvovao nezapam\u0107eno veliki broj Bo\u0161njaka. Ona je svjedo\u010dila kakvim duhovnim vo\u0111om ga je, u to vrijeme, smatrao njegov bo\u0161nja\u010dki narod.<\/p>\n \u017divot i djelo reisa D\u017eemaluddina ef. \u010cau\u0161evi\u0107a je i danas inspiracija mnogim mladim istra\u017eiva\u010dima. Iz po\u0161tovanja i zahvalnosti prema njegovom po\u017ertvovanom trudu i zalaganju, uz izgovor imena D\u017eemaluddina \u010cau\u0161evi\u0107a uvijek ve\u017eu titulu ‘reis’, s obrazlo\u017eenjem da reis koji je obavljao svoje du\u017enosti tako \u010dasno i predano, uprkos te\u0161kim vremenima, zaslu\u017euje veliko po\u0161tovanje.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mersada Nuruddina Agovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":84438,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[10213],"class_list":{"0":"post-84433","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"tag-mersada-nuruddina-agovic"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/05\/mersada-nurudina-agovic.jpg\")