{"id":78797,"date":"2013-06-12T20:06:16","date_gmt":"2013-06-12T18:06:16","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=78797"},"modified":"2013-06-12T20:06:16","modified_gmt":"2013-06-12T18:06:16","slug":"o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/","title":{"rendered":"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Karlova\u010dki mirovni ugovor (1699.) donio je brojne promjene na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva. One su se manifestirale u velikim teritorijalnim gubicima, te razli\u010ditim dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim sferama \u017eivota. Posebno se to osje\u0107alo u pograni\u010dnim mjestima. Umjesto dotada\u0161njih vojnih planova o teritorijalnom \u0161irenju Carstva na prostorima zemalja srednje Evrope, nove okolnosti tjerale su osmanske vlasti da iz ofanzivnog pre\u0111u u defanzivni polo\u017eaj. Ovakva promjena stanja imala je direktnog uticaja i na Bosanski ejalet.<\/strong><\/p>\n

Odlukama mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima, Bosanski ejalet je ostao bez teritorija na prostorima Like, Korduna i Dalmacije. Iako se u XVII stolje\u0107u ova osmanska pokrajina grani\u010dila jednim dijelom sa teritorijama Habzbur\u0161ke monarhije i Mleta\u010dke republike, ta grani\u010dna linija je od 1699. godine znatno pro\u0161irena[1].<\/p>\n

Drugi va\u017ean element koji je uticao na cjelokupno stanje Bosanskog ejaleta prvih decenija XVIII stolje\u0107a bio je dolazak relativno velikog broja muslimanskog stanovni\u0161tva sa prostora koji su pripali \u010dlanicama Svete lige (Habzbur\u0161kaoj monarhiji i Mleta\u010dkoj republici).<\/p>\n

Po nekim procjenama bilo je oko 130 000 izbjeglica sa prostora Ugarske, Slavonije, Like i Dalmacije.[2]<\/p>\n

U promjeni odnosa politi\u010dkih i vojnih snaga na terenu, ovo je bio jo\u0161 jedan od dodatnih elemenata i na ja\u010danju svijesti doma\u0107eg stanovni\u0161tva, prije svega islamske vjere. Bosanski ejalet u narednim decenijama XVIII stolje\u0107a ne \u010deka pomo\u0107 iz Istanbula. On samo preduzma odre\u0111ene odbrambene mjere u cilju uspje\u0161nijeg suprotstavljanja napadima oru\u017eanih snaga susjednih dr\u017eava. Bo\u0161njaci su ve\u0107 tada osje\u0107ali potrebu da se na vrijeme pripreme i oslone na vlastite snage. U tome im je dobra pouka bio Be\u010dki rat (1683 \u2013 1699.), gdje su svi oni koji su o\u010dekivali pomo\u0107 centralne osmanske vlade u dobroj mjeri bili uskra\u0107eni za tra\u017eenu pomo\u0107. Zato su ve\u0107 prvih godina XVIII stolje\u0107a zapo\u010deli obnavljanje brojnih starih fortifikacionih objekata, te gradnju novih du\u017e pograni\u010dnih mjesta. U narednim decenijama vojno se osposobljavaju i u unutra\u0161njosti Bosanskog ejaleta.[3]<\/p>\n

Uporedo sa tim do\u0161lo je i do osnivanja novih kapetanija. Poslije Karlova\u010dkog mira u Bosni je preostalo 12 kapetanija. Me\u0111utim, u XVIII stolje\u0107u osnovano je novih 28. Od toga je samo izme\u0111u 1699. i 1718. godine formirano 13 i to skoro u cijelosti du\u017e pograni\u010dnih mjesta. Sjedi\u0161ta novoformiranih kapetanija bila su: Onogo\u0161t, Klobuk, Stolac, Po\u010ditelj, Mostar, Ljubu\u0161ki, Rog, Duvno, Stara Ostrovica, Kozarac, Koba\u0161, Bosanski brod i Vranduk.<\/p>\n

Godine 1711. ukinuta je ro\u0161ka, a u austrijsko \u2013 osmanskom ratu 1716 \u2013 1718. godine i brodska kapetanija. Tako su poslije Po\u017eareva\u010dkog mira (1718.) u Bosni preostale 23 kapetanije.<\/p>\n

No, u narednom periodu dolazi do formiranja novih 11 kapetanija sa sjedi\u0161tem u: Glamo\u010du, Kupresu, D\u017eiski Sani (Sanski Most), Doboju, Te\u0161nju, Grada\u010dcu, Tuzli, Zvorniku, Novom Pazaru, Klju\u010du kod Gacka i Kola\u0161inu.<\/p>\n

Do sredine XVIII stolje\u0107a, pored postoje\u0107ih, formirane su jo\u0161 \u010detiri kapetanije: u Prijedoru, Petrovcu, Maglaju i Tari. [4]<\/p>\n

Iz navedenog se vidi da je cio prostor Bosanskog ejaleta bio prekriven kapetanijama koje su sa postoje\u0107im vojnim utvr\u0111enjima predstavljale odbrambenu ki\u010dmu Bosne. No, sami za sebe, vojni objekti ne bi imali toliki zna\u010daj da se na njihovom \u010delu nisu nalazili pojedinci i cijele porodice koje su predstavljale elitni dio bo\u0161nja\u010dkog dru\u0161tva.<\/p>\n

Me\u0111u poznatijim kapetanskim porodicama bili su: Ahmedbegovi\u0107i, Akbabi\u0107i, Arnautovi\u0107i (kasnije poznatiji po prezimenu Krupi\u0107i), Begovi\u0107i, Be\u0161irevi\u0107i, Ceri\u0107i, \u010ceki\u0107i, \u010ciri\u0107i, Ferhadpa\u0161i\u0107i \u2013 Sokolovi\u0107i, Fidahi\u0107i, Firdusi, Grada\u0161\u010devi\u0107i, Had\u017eiali\u0107i, Ibrahimpa\u0161i\u0107i, Jakirli\u0107i, Kapetanovi\u0107i, Kulenovi\u0107i, Kulinovi\u0107i, Ljubun\u010di\u0107i, Mu\u0161ovi\u0107i, Osmanpa\u0161i\u0107i, Pa\u0161i\u0107i, Resulbegovi\u0107i, Rizvanbegovi\u0107i, \u0160ari\u0107i, Tasovac, Uzeirbegovi\u0107i i Vu\u010dijakovi\u0107i.[5]<\/p>\n

Naro\u010dito su zna\u010dajnu ulogu imale pojedine li\u010dnosti iz ovih porodica. Me\u0111u takvima su: Ali \u2013 beg Ceri\u0107 koji je 1717 . godine uspje\u0161no odbranio Bosanski Novi, kojeg je sa ve\u0107im vojnim snagama napao grof Ivan Dra\u0161kovi\u0107.<\/strong> [6]<\/p>\n

U prvim decenijama XVIII stolje\u0107a posebno je bio cijenjen i poznat Osman-beg Be\u0161irevi\u0107. On je od 1690. do 1727. godine bio na polo\u017eaju ostro\u017ea\u010dkog kapetana. U tom periodu je uspje\u0161no organizirao odbranu i u dva rata (be\u010dkom 1683-1699. i onom 1714-1718.) odbranio povjerenu mu kapetaniju od brojnih napada austrijske i mleta\u010dke vojske. Njegova kapetanija obuhvatala je: Ostro\u017eac, Bilu Stinu, Cazin, \u0160tuli\u0107, Pe\u0107igrad, Veliku i Malu Kladu\u0161u, Podzvizd, Furjan, Dre\u017enik, Cetin i Sv. Juraj.[7]<\/p>\n

Istovremeno je u drugom kraju Bosanskog ejaleta na prostoru Hercegova\u010dkog sand\u017eaka sli\u010dnu ulogu i zna\u010daj imao njegov imenjak, trebinjski kapetan Osman-aga Resulbegovi\u0107. On je od 1712. do 1728. godine bio najzna\u010dajnija li\u010dnost ne samo povjerene mu kapetanije, nego i \u0161ireg dijela Hercegova\u010dkog sand\u017eaka. O tome nam govore brojni dokumenti iz Dr\u017eavnog arhiva u Dubrovniku, te neki do sada objavljeni radovi.[8] Za razliku od Osman-bega Be\u0161irevi\u0107a, Osman-aga Resulbegovi\u0107 je pored podizanja novih i ja\u010danja postoje\u0107ih fortifikacionih objekata veliku pa\u017enju posve\u0107ivao dru\u0161tvenom i privredenom razvoju ovoga kraja. [9] Zbog ste\u010denih zasluga imenovan je u zvanje pa\u0161e. No, zbog nekih nezakonitih odluka u vezi s trgovinom, vlada Dubrova\u010dke republike optu\u017eila ga je Visokoj Porti. Zbog toga je bio smijenjen sa polo\u017eaja. Naslijedio ga je najstariji sin Ibrahim, a zatim i unuk Sulejman. Tokom cijelog XVIII stolje\u0107a njihovi nasljednici bili su na \u010delu trebinjske kapetanije.[10] Tako je u \u0161irem podru\u010dju porodica Resulbegovi\u0107 bila jedna od najuglednijih i najmo\u0107nijih u ovom dijelu Hercegovine, a samim time i Bosanskog ejaleta.<\/p>\n

Poznati ratnik koji je svoje vojni\u010dko znanje pokazao kako u odbrani Bosne tako i na drugim frontovima daleko od Bosanskog ejaleta bio je banjalu\u010dki kapetan Mehmed-beg Ferhadpa\u0161i\u0107-Sokolovi\u0107. Du\u017enost kapetana banjalu\u010dke kapetanije obavljao je od 1708. do 1736. godine. U tom periodu u\u017eivao je veliki autoritet ne samo za vojna, nego i druga pitanja. Godine 1736. oti\u0161ao je sa odredima sultanove vojske iz Bosanskog ejaleta da ratuje protiv Rusije.<\/p>\n

Zajedno sa njim bile su i mnoge tada\u0161nje ugledne li\u010dnosti kao \u0161to su: kli\u0161ki sand\u017eak-beg Mehmed-beg Dugali\u0107-Malko\u010d, Rustem-beg \u0160ahinpa\u0161i\u0107, Avdi-beg i Husein-beg, unuci Mehmed-pa\u0161e Kor\u010de, Zvorni\u010danin Abdizaim-beg D\u017eaferzaimbegovi\u0107, tuzlanski kapetan Dervi\u0161-Hasan-beg Osmanbegovi\u0107, ljubu\u0161ki kapetan Ali-beg Had\u017eali\u0107, te mnogi drugi. Njih je predvodio tada\u0161nji hercegova\u010dki sand\u017eak-beg Be\u0107ir-pa\u0161a \u010cengi\u0107. U bici protiv ruske vojske kod Ozije (O\u010dakova),* 14. jula 1737. godine zarobljen je i pogubljen sa mnogim istaknutim li\u010dnostima.[11]<\/p>\n

Po svom teritorijalnom opsegu, ali i geostrate\u0161kom zna\u010daju, jedna od najve\u0107ih i najzna\u010dajnijih kapetanija Bosanskog ejaleta bila je Stara Ostrovica. U XVIII stolje\u0107u njeni kapetani bili su iz porodice Kulenovi\u0107. Prvi poznati kapetan iz ove porodice bio je Salih-aga. Njegov ugled i uticaj bio je izuzetno veliki u prvim decenijama iza Karlova\u010dkog mirovnog ugovora. On je u periodu izme\u0111u 1699. i 1722. godine obavljao du\u017enost ne samo ostrovi\u010dkog kapetana, nego i zadarskog emina (1707.).[12]<\/p>\n

Upravo nam ovaj primjer govori da su kapetani obavljali ne samo vojni\u010dke nego i druge, vrlo \u010desto i zna\u010dajne privredne poslove. Po nare\u0111enju bosanskog beglerbega Abdulah-pa\u0161e Muhsin-zadea, zbog nekih ranijih propusta, 1722. godine pogubljen je zajedno sa biha\u0107kim kapetanom Mustafa-pa\u0161om. [13] Na polo\u017eaju ostor\u017ea\u010dkog kapetana naslijedio ga je sin Mahmud-beg. On \u0107e tu du\u017enost obavljati dobro i savjesno. U me\u0111uvremenu se pokazao kao sposoban vojni zapovjednik. To \u0107e posebno do\u0107i do izra\u017eaja u austrijsko-osmanskom ratu 1737-1739. godine. Te 1737. godine je od austrijske vojske uspje\u0161no odbranio Staru Ostrovicu. Zbog ste\u010denih zasluga unaprije\u0111en je u \u010din pa\u0161e . U tom zvanju u\u010destvovao je i u ratu protiv Perzije.<\/p>\n

U jednoj od brojnih bitaka protiv perzijske vojske poginuo je kod Hamadana 1744 . godine .[14] Salih-aga i sin mu Mahmut-pa\u0161a Kulenovi\u0107 su u prvoj polovini XVIII stolje\u0107a najvi\u0161e doprinijeli izgradnji D\u017eisri Kebira (Kulen Vakufa), Havale i palanke \u010covka. Tako\u0111er su inicirali i brojne druge gra\u0111evinske radove. To je doprinijelo pro\u0161irenju i uve\u0107anju Stare Ostrovice i Ora\u0161ca. Njihov veliki doprinos bio je i u podizanju brojnih ku\u0107a, najvi\u0161e u ruralnim podru\u010djima, te podizanju \u010detiri d\u017eamije u Staroj Ostrovici, D\u017eisri Kebiru, Havali i Oracu, koje su se prozvale imenom tada\u0161njeg sultana Ahmeda III.[15]<\/p>\n

Me\u0111u istaknutijim li\u010dnostima i ujedno ostro\u017ea\u010dkim kapetanima iz porodice Kulenovi\u0107 bio je Had\u017ei Ibrahim-beg. On je du\u017enost ostro\u017ea\u010dkog kapetana obavljao od 1783. do 1792. godine. U novom austrijsko-osmanskom ratu 1788-1791. godine uspje\u0161no je odbranio ovaj dio Krajine. Naslijedio ga je Mehmed-beg, u narodu poznatiji pod imenom Kulin-kapetan. On \u0107e kapetansku du\u017enost obavljati do 1806. godine.[16]<\/p>\n

Ove li\u010dnosti, koje su pripadale vode\u0107im vojnim zapovjednicima ne samo Bosanske krajine nego i Bosanskog ejaleta u XVIII stolje\u0107u, zaslu\u017euju da se temeljitije istra\u017ee i da im se da ono mjesto koje im pripada u historiji ove zemlje. Me\u0111u kapetanijama koje su osnovane poslije Karlova\u010dkog mira (1699.) bila je i grada\u010da\u010dka. Interesantno je primijetiti da su dvojica njenih kapetana Mehmed i sin mu Osman bili na \u010delu ove kapetanije vi\u0161e od \u0161est decenija. To znamo iz podatka da je Mehmed-kapetan obavljao du\u017enost grada\u010da\u010dkog kapetana u vremenskom periodu ne\u0161to prije 1749. do iza 1781. godine, te da je njegov nasljednik i sin Osman-kapetan ovu du\u017enost obavljao do 1812. godine.[17] Novija znanstvena istra\u017eivanja donekle korigiraju podatak o vremenu kapetovanja Mehmed-kapetana. Na ni\u0161anu ovoga kapetana vidi se da je \u017eivio do hid\u017eretske 1169. (1755\/56.) godine.<\/p>\n

Po mi\u0161ljenju dr. Husnije Kamberovi\u0107a, od tada pa do iza 1781. godine vjerovatno je tu du\u017enost obavljala druga li\u010dnost iz porodice Grada\u0161\u010devi\u0107, \u010dije ime je do sada nepoznato.[18] U toku obavljanja kapetanske du\u017enosti, oni su dosta doprinijeli ne samo vojnom ja\u010danju kapetanije, nego i privrednom razvoju cijelog ovoga kraja. U \u017eelji da se \u0161to vi\u0161e obradi plodno zemlji\u0161te u slabo naseljenoj Posavini, ovi kapatani su sa strane dovodili radnu snagu na nenaseljena imanja. U tome je posebno veliki udio imao Osman-kapetan, otac vo\u0111e Pokreta za autonomiju Bosne, grada\u010da\u010dkog kapetana Husein-bega Grada\u0161\u010devi\u0107a. Vremenom su grada\u010da\u010dki kapetani iz porodice Grada\u0161\u010devi\u0107a postali vlasnici velikog broja \u010diftluka i \u010diftlu\u010dkih ku\u0107a.[19] Polo\u017eaj i bogatstvo u\u010dinili su ne samo kapetane nego i druge \u010dlanove njihove porodice izuzetno mo\u0107nim i uticajnim kako na prostorima Posavine tako i u drugim dijelovima Bosanskog ejaleta. To je posebno do\u0161lo do izra\u017eaja u drugoj polovini XVIII i prvim decenijama XIX stolje\u0107a .[20]<\/p>\n

Me\u0111u zna\u010dajnijim kapetanskim porodicama bili su i zvorni\u010dki Fidahi\u0107i. Oni su dali vi\u0161e li\u010dnosti koje su obavljale ne samo kapetansku nego i druge du\u017enosti. Vjerovatno je najistaknutija li\u010dnost ove porodice bio Mehmed. On je kao zvorni\u010dki kapetan u\u010destvovao u poznatom Banjalu\u010dkom boju (04. 08. 1737.) kao vojni zapovjednik. Zbog ste\u010denih zasluga od sultana Mahmuda I (1730-1754.) dobio je zvanje gazije, a zatim je imenovan i na polo\u017eaj zvorni\u010dkog sand\u017eak-bega.[21] Veliki uticaj imali su i drugi zvorni\u010dki kapetani iz porodice Fidahi\u0107-Abdullah i Mehmed II. Na \u010delu ove kapetanije bili su u drugoj polovini XVIII stolje\u0107a. [22]<\/p>\n

Me\u0111u uva\u017eenijim li\u010dnostima Bosne XVIII stolje\u0107a bili su i tuzlanski kapetani Dervi\u0161 Hasan-beg, te njegovi sin i unuk, koji su bili i nasljednici na du\u017enosti tuzlanskog kapetana, Dervi\u0161 Ahmed-beg i Sulejman-beg Osmanpa\u0161i\u0107. Po mi\u0161ljenju Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a, bili su potomci bosanskog namjesnika Topal Osman-pa\u0161e.[23] Tuzlanska kapetanija je u XVIII stolje\u0107u ubrajana me\u0111u zna\u010dajnije i bogatije. I to je spomenutim li\u010dnostima davalo jo\u0161 ve\u0107i zna\u010daj i ugled u dru\u0161tvu vode\u0107ih li\u010dnosti Bosne. Jedna od novoosnovanih kapetanija poslije Karlova\u010dkog mira bila je i onogo\u0161tska. Nalazila se na prostoru dana\u0161njeg Nik\u0161i\u0107a i njegove okoline. U ovaj grad su se zadnje decenije XVII i prvih godina XVIII stolje\u0107a naselile izbjeglice iz (Herceg) Novog, Risna i Tivta, koje je u Be\u010dkom ratu (1683-1699.) zauzela mleta\u010dka vojska. Zajedno sa starosjediocima ovi novi naseljenici su za relativno kratko vrijeme uz pomo\u0107 dr\u017eave ovo mjesto pretvorili u ve\u0107i dru\u0161tveni i privredni centar. Tako\u0111er su izgradili i tvr\u0111avu. Sve je to doprinijelo da osmanske vlasti ne\u0161to prije 1703. godine donesu odluku o formiranju onogo\u0161tske kapetanije. Njeni prvi kapetani bili su, po predanju, neki Kumrija, odnosno, po drugoj verziji, Salih-beg Danovi\u0107. Kada je u pohod na crnogorske nahije 1714. godine po\u0161ao bosanski namjesnik Numan-pa\u0161a \u0106uprili\u0107, u toku vojnih djelatnosti sa pobunjenim Crnogorcima istakali su se Mu\u0161ovi\u0107i. Zbog ste\u010denih zasluga Numan-pa\u0161a im je dao onogo\u0161tsku kapetaniju na upravu. To je u narednim godinama dovelo do otvorenog rata porodica Danovi\u0107 i Mu\u0161ovi\u0107. Na kraju su kao pobjednici iza\u0161li Mu\u0161ovi\u0107i. Najpoznatiji \u010dlan ove porodice bio je Hamza-kapetan. Du\u017enost onogo\u0161tskog kapetana obavljao je izme\u0111u 1758. i 1775. godine. Njegovi nasljednici bili su Salih-aga i Be\u0107ir-kapetan.[24] Svi su u\u017eivali ugled velikih ratnika i pravednih li\u010dnosti. Neki od njih, kao npr. Hamza-kapetan, spominju se i u Gorskom vijencu crnogorskog vladike Petra Petrovi\u0107a Njego\u0161a.[25]<\/p>\n

Zbog zasluga u odbrani granica Bosanskog ejaleta bili su poznati i cijenjeni i u drugim krajevima ove osmanske pokrajine . Sli\u010dan zna\u010daj i ugled imali su i klobu\u010dki kapetani iz porodice Akbabi\u0107a. I oni su u Klobuk do\u0161li iz Risna. U XVIII stolje\u0107u \u010dlanovi ove porodice Murat, Selim, Alija i Sulejman bili su na polo\u017eaju klobu\u010dkih kapetana.[26] Po svojoj du\u017enosti i ulozi u Bosanskom ejaletu ubrajaju se me\u0111u ugledne i zna\u010dajne li\u010dnosti Bosanskog ejaleta u XVIII stolje\u0107u. Na prostoru Hercegova\u010dkog sand\u017eaka oko 1705. godine osmanske vlasti su formirale i klju\u010dku kapetaniju. Njeni kapetani bili su iz porodice Tanovi\u0107. Prvi koji se navodi kao kapetan ove kapetanije zvao se Omer, sin Alije. Iz natpisa na njegovom mezaru vidi se da je ovu du\u017enost obavljao izme\u0111u 1705. i 1730. godine.[27] Noviji arhivski podaci korigirali su ranije mi\u0161ljenje da je klju\u010dka kapetanija osnovana oko 1740. godine.[28] U XVIII stolje\u0107u kapetani iz ove porodice bili su i Abdul Baki-aga (u. 1749.), Mustafa I (u. 1761.), Ali-beg (u. 1778.) i Mustafa II (u. 1818.).[29] Svi oni sa drugim \u010dlanovima porodice predstavljali su ugledne i uticajne li\u010dnosti Bosanskog ejaleta u XVIII stolje\u0107u.<\/p>\n

Sli\u010dno kao i prethodne, onogo\u0161tska, klobu\u010dka i klju\u010dka kapetanija, poslije 1699. godine u Hercegova\u010dkom sand\u017eaku osnovana je i vido\u0161ka kapetanija. Po dosada\u0161njim saznanjima, formirana je ne\u0161to prije 1705. godine. Ime je dobila ne po gradu Stocu, nego po srednjovjekovnoj vido\u0161koj tvr\u0111avi koja se nalazi u blizini ovoga grada. U prvoj polovini XVIII stolje\u0107a njeni kapetani su bili iz porodice \u0160ari\u0107. Najistaknutija li\u010dnost iz ove porodice bio je Smail-kapetan. Na povjerenoj kapetanskoj du\u017enosti bio je od 1731. do 1761. godine. Prije njega kapetansku du\u017enost obavljali su: Ali-aga i Osman-aga.[30] Poznati \u010dlanovi porodice \u0160ari\u0107 iz ovoga vremena bili su i Smail-kapetanova bra\u0107a Sulejman-beg i Ja\u0161ar-beg. Oni su odr\u017eavali poslovne odnose sa Dubrova\u010dkom republikom. [31] U posljednjim godinama Smail-kapetanove uprave do\u0161lo je do otvorenog sukoba izme\u0111u njega i Mehmeda Zulfikara Rizvanbegovi\u0107a oko kapetanskog polo\u017eaja. Po mi\u0161ljenj Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a, Zulfikar-beg Rizvanbegovi\u0107 bio je na plo\u017eaju vido\u0161kog (stola\u010dkog) kapetana od 1761. do smrti 1802. godine.[32]<\/p>\n

Me\u0111utim, dr Hamdija Kapid\u017ei\u0107 je na osnovu dubrova\u010dke arhivske gra\u0111e utvrdio da je prvi vido\u0161ki kapetan iz porodice Rizvanbegovi\u0107a obavljao tu du\u017enost u drugoj polovini XVIII stolje\u0107a do 1802. godine, ali ne precizira vrijeme kada je po\u010deo upravljati ovom kapetanijom.[33] Savremenici su ga opisali da je bio \u00abozbiljan, stalo\u017een i tolerantan \u010dovjek\u00ab.[34] Njegov ugled bio je uve\u0107an ne samo porodi\u010dnim bogatstvom i kapetanskim polo\u017eajem nego i \u017eenidbenom vezom sa k\u0107erkama Omer \u2013 bega Babi\u0107a. Iz prvog braka su mu sinovi: Mustaj-beg i Had\u017ei Mehmed-beg (Had\u017eun), a Omer-beg, Ali-aga, Halil-aga i Dervi\u0161-beg iz drugog braka.[35]<\/p>\n

Poslije 1699. godine osnovana je i mostarska kapetanija. Po mi\u0161ljenju akademika Hamdije Kre\u0161evljakovi\u0107a, to je moglo biti izme\u0111u 1700. i 1706. godine. Njen prvi poznati kapetan bio je Ahmed-aga Vu\u010djakovi\u0107.[36] Tokom XVIII stolje\u0107a, uz manje prekide uzurpatora, kapetansku du\u017enost su obavljali Ahmed-agini nasljednici: Mehmed-beg, Zejnul-Abidin i Mehmed II.[37] Tako je porodica Vu\u010djakovi\u0107a zadr\u017eala svoju mo\u0107 i ugled koji je imala i u prethodnim stolje\u0107ima. U \u017eelji da im pograni\u010dna mjesta vojni\u010dki budu \u0161to organiziranija, Osmanlije su poslije 1699. godine formirale i po\u010diteljsku kapetaniju. Njen prvi poznati kapetan bio je Jusuf-aga Tasovac. On je u\u017eivao izuzetan ugled kako okolnih kapetana tako i Dubrov\u010dana. Na polo\u017eaju po\u010diteljskog kapetana bio je do smrti 1741. godine. Njegovi nasljednici bili su: Ibrahim-aga, Omer-kapetan, njegov sin Ibrahim i Smail-kapetan, koji je poznatiji pod imenom Gavran-kapetan.[38] Svi su oni, kao i kapetani iz drugih porodica, imali velika ovla\u0161tenja vezana za mnoga lokalna pitanja, ali su uvijek sve zna\u010dajnije odluke morali uskladiti sa interesima Visoke Porte u Istanbulu. To se vidi i na primjeru kada osmanska vojska 1716. godine od Mle\u010dana osvaja Gabelu. U \u017eelji da preduhitre iznena\u0111enje i \u0161to prije ovu tvr\u0111avu u\u010dine sigurnom, sredinom aprila 1715. godine u Gabeli borave trojica kapetana: vido\u0161ki (stola\u010dki) Ahmed \u0160ari\u0107, mostarski \u2013 Ahmed-aga Vu\u010djakovi\u0107 i po\u010diteljski Jusuf-aga Tasovac.[39]<\/p>\n

Interesantno je primijetiti da se sve trojica spomenutih kapetana u ovo vrijeme oslovljavaju kao age, a ne begovi. Tako je bilo i sa jo\u0161 nekim kapetanima u drugim sand\u017eacima Bosanskog ejaleta. Neke od navedenih li\u010dnosti susre\u0107emo i u Boju kod Banje Luke. Me\u0111u njima bili su sljede\u0107i kapetani: novski \u2013 D\u017eafer-beg Ceri\u0107, krupski \u2013 Omer-beg Arnautovi\u0107, biha\u0107ki i \u00abzapovjednik sve biha\u0107ke krajine\u00ab \u2013 Dervi\u0161-beg Ahmedbegovi\u0107, ostro\u017ea\u010dki \u2013 Ib\u0161ir-kapetan Be\u0161irevi\u0107, livanjski \u2013 Hasan-beg Ljubun\u010di\u0107, trebinjski \u2013 Ibrahim-beg Resulbegovi\u0107, jaja\u010dki -Mahmud-beg, koba\u0161ki \u2013 Mustafa, te\u0161anjski \u2013 Had\u017ei Hasan, kazara\u010dki \u2013 Murat, novopazarski \u2013 Jahja, ostrovi\u010dki \u2013 Salih-aga Kulenovi\u0107, grada\u010da\u010dki \u2013 Muhamed-kapetan \u0106oso, zvorni\u010dki \u2013 Mehmed-beg Fidahi\u0107, klobu\u010dki \u2013 Murat-kapetan Akbabi\u0107, klju\u010dki \u2013 Abdulbaki-aga Tanovi\u0107, kola\u0161inski \u2013 Ibrahim-aga, vido\u0161ki (stola\u010dki) Smail-kapetan \u0160ari\u0107, mostarski \u2013 Mehmed-beg Vu\u010djakovi\u0107, po\u010diteljski \u2013 Jusuf-aga Tasovac, ljubu\u0161ki \u2013 Ali-aga Had\u017eiali\u0107 i duvanjski \u2013 Ibrahim Hasan.[40] Navedeni kapetani su predstavljali najve\u0107i dio vode\u0107ih vojnih li\u010dnosti Bosanskog ejaleta iz prve polovine XVIII stolje\u0107a. Zahvaljuju\u0107i njima ova pograni\u010dna osmanska pokrajina u evropskom dijelu Carstva uspjela se odbraniti u ratovima 1714-1718. i 1737-1739. godine. Vojni uspjesi uve\u0107ali su njihov ugled i slavu ne samo u Bosni nego i drugim ejaletima osmanske dr\u017eave.<\/p>\n

Najve\u0107i dio spomenutih li\u010dnosti bili su potomci uglednijih begovskih porodica. Njihovi preci su u prethodnim stolje\u0107ima na bojnom polju stekli ugled i bogatstvo. Dolaskom Osmanlija na ove prostore, izuzev jednog manjeg broja, skoro sve druge porodice srednjovjekovnog bosanskog plemstva su uni\u0161tene.[41] Po nekim mi\u0161ljenjima, na prostorima dana\u0161nje isto\u010dne Bosne i Hercegovine ostali su od srednjovjekovnog bosanskog plemstva potomci Brankovi\u0107a, Kova\u010devi\u0107a, Todorovi\u0107a, Sijer\u010di\u0107a, Ljubovi\u0107a i Opukovi\u0107a. Neki \u010dlanovi ovih porodica su davali alajbegove, pa\u0161e i vezire. Za poslove koje su obavljali od dr\u017eave su na u\u017eivanje dobivali velike ziamete. Kao takve, od po\u010detka do kraja osmanske vladavine, ubrajane su u najuglednije i najzna\u010dajnije bo\u0161nja\u010dke begovske porodice.[42] Zato je njihov ugled bio veliki i u XVIII stolje\u0107u.<\/p>\n

Me\u0111utim, najve\u0107i dio porodica slavu i ugled stekle su od uspostavljanja sultanove vlasti do kraja XVI stolje\u0107a, kada je formiran bosanski begovat, i spahije.[43] \u00abPlemi\u0107ki naslov beg pripadao je samo predstavnicima vojnog reda.\u00ab[44] U Bosni je jo\u0161 od prvih decenija XVI stolje\u0107a prihva\u0107eno pre\u0161utno pravilo da sinovi ili mu\u0161ki \u010dlanovi istaknutijih spahijskih porodica naslje\u0111uje timare i ziamete umrlih ili poginulih spahija. U historiji je to poznato pod imenom od\u017eakluk timari. Ta praksa je i ozvani\u010dena poslije poraza u bici kod Siska 22. juna 1593. godine. Tada je na bojnom polju \u017eivot izgubilo oko 7 000 bosanskih spahija, zajedno sa tada\u0161njim beglerbegom Hasan-pa\u0161om Predojevi\u0107em.[45] Zbog ranijih zasluga za dr\u017eavu i velikih ljudskih gubitaka, sultan Murat III je bosanskom beglerbegu Mustafa-pa\u0161i Ajaspa\u0161i\u0107u 30. maja 1594. godine poslao ferman u kome ozakonjuje princip od\u017eakluk timara.[46] Upravo se iz reda potomaka ovih spahijskih porodica vremenom jedan dio njihovih nasljednika imenuje i na polo\u017eaj kapetana. To je posebno vidljivo u XVII i XVIII stolje\u0107u, kada je i nastao najve\u0107i dio kapetanija.[47] Oni su tada predstavljali vode\u0107i dru\u0161tveni sloj.<\/p>\n

U ranijoj historiografiji i etnologiji nagla\u0161avalo se da je znatan dio bosanskog plemstva porijeklom iz Azije.[48] Kao \u0161to se ne mogu u potpunosti odbaciti, ovakva pisanja se ne mogu ni u cijelosti prihvatiti. Poznato je da su pojedinci i cijele porodice dolazile iz drugih dijelova Osmanskog carstva, pa i sa prostora Anadolije. Oni su se vremenom uklapali sa doma\u0107im stanovni\u0161tvom i gubili svoje ranije etni\u010dko obilje\u017eje.[49] Me\u0111u takvima su i \u010cengi\u0107i. Za njih se ta\u010dno zna da su u Bosnu do\u0161li 1498. godine. O tome nam govori i sa\u010duvani ferman kojeg je jo\u0161 1897. godine preveo i objavio dr. Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107.[50] Na osnovu usmene predaje, \u010cengi\u0107i su se u tom periodu naselili na podru\u010dju Zagorja u selu Borija. Vremenom su se sa toga podru\u010dja po\u010deli naseljavati i u druga mjesta. Ve\u0107 po\u010detkom XVIII stolje\u0107a jedan dio \u010dlanova ove porodice se naselio u Ustikolini, a zatim u Fo\u010di, Vi\u0161egradu, Sarajevu, te na Boljani\u0107ima i dijelom u Od\u017eaku kod Pljevalja (tada\u0161nji ta\u0161li\u010dki kadiluk), te Gata\u010dkom polju. Bili su izrazito brojni.[51] To nam daje i odgovor za\u0161to je toliko \u010cengi\u0107a bilo na izuzetno zna\u010dajnim i visokim civilnim i vojnim polo\u017eajima u Bosanskom ejaletu. U XVIII stolje\u0107u najzna\u010dajniji \u010dlanovi ove porodice koji su bili na vrlo zna\u010dajnim polo\u017eajima su: Durmi\u0161-pa\u0161a i njegovi sinovi Omer-pa\u0161a i Murat-pa\u0161a.U zadnjim decenijama XVII i prvim godinama XVIII stolje\u0107a Durmi\u0161a-pa\u0161a je bio na polo\u017eaju hercegova\u010dkog alajbega (1688-1703.). \u017divot je izgubio u bici kod Dabrice 1716. godine. Tu je i ukopan.[52] Iste godine kada mu je otac poginuo u borbi protiv crnogorskih \u010deta, Omer-pa\u0161a \u010cengi\u0107 je odlukom Visoke Porte iz Istanbula imenovan na polo\u017eaj hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega. Tu du\u017enost je obavljao i u drugim sand\u017eacima Osmanskog carstva.[53] I njegov brat Murat-pa\u0161a u vi\u0161e navrata je obavljao du\u017enost hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega. Prvi put na u du\u017enost imenovan je 1737. godine. U osmansko-austrijskom ratu (1737\u00ad1739.) istakao se kao vrlo uspje\u0161an vojni zapovjednik. To je posebno do\u0161lo do izra\u017eaja u njegovoj vojnoj aktivnosti kod Novog Pazara i njegove okoline. Tada je ovaj dio Bosanskog ejaleta ponovo vratio pod sultanovu vlast i uspostavio kopnenu vezu ove pokrajine sa drugim dijelovima Carstva. Interesantno je da se spominje kao Murat-beg Durmi\u0161-pa\u0161a zade.[54]<\/p>\n

Sredinom XVIII stolje\u0107a je u vi\u0161e navrata obavljao du\u017enost hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega.[55] Sli\u010dno je bilo i sa starijim Murat-pa\u0161inim ro\u0111akom Be\u0107ir-pa\u0161om. I on je dva puta u prvoj polovini XVIII stolje\u0107a bio na polo\u017eaju hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega (1712-1414. i 1735-1737.). U bici kod O\u010dakova (Ozije) zarobljen je od Rusa i pogubljen 14. jula 1737. godine. Tom prilikom je u rusko zarobljeni\u0161tvo dopao i njegov brat Jahja, kapetan klju\u010dke kapetanije. [56] Njegov sin D\u017eafer-beg, hercegova\u010dki muteselim, u dva navrata bio je na polo\u017eaju kajmekama bosanskih namjesnika, prvi put 1777., a drugi 1785. godine.[57] Umro je 1787. godine.<\/p>\n

Najpoznatiji sarajevski ljetopisac Mula Mustafa Ba\u0161eskija zapisao je da je umro \u00abpoznati silnik D\u017eafer-pa\u0161a, najve\u0107i neprijatelj Bu\u0161atlije Mahmut-pa\u0161e. Umro je na Ostrovu.\u00bb[58] Njegov sin Ibrahim-beg je ve\u0107 1789. godine bio hercegova\u010dki muteselim sa sjedi\u0161tem u Pljevljima. I njegov brat Ahmed-beg se jo\u0161 1778. godine spominje u istom zvanju.[59] \u010cengi\u0107i su u XVIII stolje\u0107u dali i \u010detiri alajbega. Prvi me\u0111u njima bio je Kadri alajbeg. On se navodi kao prvi od \u010cengi\u0107a koji su sa Borija do\u0161li u Rotalje na Ustikolini i sagradio novi od\u017eak. Time je udario temelje novoj grani \u010cengi\u0107a. On je du\u017enost alajbega obavljao u Hercegova\u010dkom sand\u017eaku. Drugi alajbeg iz ove porodice bio je Hasan. Na ovoj du\u017enosti se nalazi ve\u0107 1711. godine kao jedan od glavnih zapovjednika osmanske vojske koja je bila mobilizirana u Bosanskom ejaletu. Navedene godine u\u010destvovao je zajedno sa bosanskim namjesnikom Karajilan Ali-pa\u0161om u ratu protiv Rusa kod Pruta. On je bio glavni posrednik izme\u0111u seraskera osmanske vojske \u2013 vezira Mehmed-pa\u0161e Baltad\u017eije i ruskog cara Petra Velikog.[60]<\/p>\n

Pored Gazi Husrev-bega iz prvih godina XVI stolje\u0107a, Hasan alajbeg \u010cengi\u0107 je 1711. godine me\u0111u prvim Bo\u0161njacima imao kontakte sa najve\u0107im li\u010dnostima Rusije. Salih alajbeg, sin Zejnil-begov, tako\u0111er je u prvoj polovini XVIII stolje\u0107a obavljao istu du\u017enost, a sredinom XVIII stolje\u0107a i njegov sin Zulfikar-pa\u0161a. I Ahmed-beg \u010cengi\u0107, sin Be\u0107ir-pa\u0161e, je krajem XVIII stolje\u0107a bio hercegova\u010dki alajbeg. Za razliku od prethodnih ro\u0111aka, koji su slu\u017ebu obavljali u Pljevljima (Taslid\u017ea) on je boravio u Fo\u010di.[61] Pored \u010cengi\u0107a, jo\u0161 od prvih godina osmanske vladavine, od druge polovine XV, pa u naredna dva stolje\u0107a, na prostorima dana\u0161nje Bosne i Hercegovine svojim ugledom, polo\u017eajem i materijalnim dobrima isti\u010de se vi\u0161e porodica. Me\u0111u njima su: Ajaspa\u0161i\u0107i, Alajbegovi\u0107i, Arnautovi\u0107i, Atlagi\u0107i, Bajezidagi\u0107i, Bardonji\u0107i, Begovi\u0107i, Bogojevi\u0107i \u2013 Dautpa\u0161i\u0107i, Boljani\u0107i, Borovine, Borovini\u0107i, Brankovi\u0107i, Hercegovi\u0107i, Firdusi, Isabegovi\u0107i, Jahjapa\u0161i\u0107i, Juri\u0161evi\u0107i, Katu\u0161i\u0107i, Kop\u010di\u0107i, Laki\u0161i\u0107i, Ljubovi\u0107i, Malko\u010di, Minetovi\u0107i, Novo\u0161eherlije, Obrenovi\u0107i, Omerbegovi\u0107i, Pavlovi\u0107i, Pijalepa\u0161i\u0107i, Popovi\u0107i, Predojevi\u0107i, Prodovi\u0107i, Resi\u0107i, Rustempa\u0161i\u0107i, Skenderpa\u0161i\u0107i, Sokolovi\u0107i, Stan\u010di\u0107i, Star\u010di\u0107i, \u0160estokrilovi\u0107i, Tardi\u0107i, Ulamapa\u0161i\u0107i, Vili\u0107i, Vlahovi\u0107i, Vrane\u0161evi\u0107i i Vukovi\u0107i \u2013 Desisali\u0107i.[62]<\/p>\n

Mnoge od navedenih porodica vremenom su izumrle, odselile ili u narednim stolje\u0107ima nisu imale onu ulogu, kakvu su imale do kraja XVII stolje\u0107a. Vjerovatno, na takvo stanje uticale su i nove okolnosti \u2013 ratovi, gubici posjeda ili jednostavno seljenje u druge dijelove osmanske dr\u017eave. To je vrijeme kada na teritoriju Bosanskog ejaleta tako\u0111er dolaze nove porodice koje su do 1699. godine \u017eivjele u Dalmaciji i zemljama preko Save i Dunava, a koje su Karlova\u010dkim mirom pripale habzbur\u0161koj i mleta\u010dkoj dr\u017eavi.<\/p>\n

Me\u0111u doseljenim porodicama koje su i u novoj sredini zadr\u017eale ugled, bogatstvo i mo\u0107 bile su: Ceri\u0107i, \u0110onlagi\u0107i, Fadilpa\u0161i\u0107i, Ibrahimpa\u0161i\u0107i (Bosanska krajina), Karabegovi\u0107i, Kulenovi\u0107i, Resulbegovi\u0107i i druge.[63] Po svome bogatstvu i mo\u0107i posebno su do\u0161li do izra\u017eaja u XVIII stolje\u0107u Rustempa\u0161i\u0107. Njihovi posjedi nalazili su se na podru\u010dju Gornjeg Vakufa i Bugojna. U to vrijeme navedena teritorija spominju se kao Uskopje. Njen prvi poznatiji \u010dlan najvjerovatnije je bio Rustem-pa\u0161a Skopljak. U zadnjim decenijama XVII stolje\u0107a obavljao je vi\u0161e zna\u010dajnih dr\u017eavnih poslova. Posljednja du\u017enost bila mu je muhafiz Sofije. Njegov brat Ali-pa\u0161a bio je 1694. godine na du\u017enosti hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega. Sin mu je Gazi Osman-pa\u0161a, a unuk Ibrahim-pa\u0161a. Potomci su im Mustafa-pa\u0161a i Sulejman-pa\u0161a, te Rustem-pa\u0161in sin Ahmed-pa\u0161a. On je 1725. godine imanovan na polo\u017eaj hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega. Odlukom vlade iz Istanbula 1727. godine bio je na \u010delu 5.200 mobiliziranih oficira i vojnika iz Bosne na osmansko-perzijskom frontu kod Hamadana i Isfahana. Sa njim je bio i sin mu Rustem-beg. Zbog ranijih vojnih zasluga Visoka Porta ga je 1727. godine imenovala za kli\u0161kog sand\u017eak-bega. Iz istih razloga njegov otac Ahmed-pa\u0161a je 1728. godine imenovan za namjesnika Bosanskog ejaleta , a sin mu Rustem-beg za hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega. Iste 1728. godine njihov ro\u0111ak Ali-pa\u0161a Skopljak imenovan je beglerbegom Erdibila, a Ahmed-pa\u0161a 1730. godine za beglerbega Rumelije. Tako se Rustempa\u0161i\u0107i mogu ubrajati u najmo\u0107nije i najzna\u010dajnije porodice sa ovih prostora. Sa polo\u017eajem i\u0161la je mo\u0107 i bogatstvo. To je jo\u0161 vi\u0161e u\u010dvr\u0161\u0107ivalo njihov ugled. Od njih su potomci dana\u0161njih porodica Sulejmanpa\u0161i\u0107i, Idrizbegovi\u0107i i Hamzabegovi\u0107i.[64]<\/p>\n

Me\u0111u uglednijim i mo\u0107nijim porodicama Bosanskog ejaleta u XVIII stolje\u0107u bili su i Filipovi\u0107i. Njihovi prvi posjedi i od\u017eak iz zadnjih decenija XVI bili su u Glamo\u010du i Glamo\u010dkom polju.[65] Od sredine XVII stolje\u0107a imaju posjede u selu Sredica, a ne\u0161to kasnije i u selu Rastoka kod Klju\u010da. Vremenom su se naselili i imali posjede u selu Uzrije\u010dje kod Gornjeg Vakufa, te u Travniku. U XVIII stolje\u0107u dali su nekoliko li\u010dnosti koje su se istakle kako u odbrani Bosne tako i na drugim osmanskim rati\u0161tima protiv Rusije i Perzije. Me\u0111u njima su posebno poznati alajbeg Mahnud-beg, njegov sin Ahmed-beg, a trojica Filipovi\u0107a: Mehmed-beg, Osman-beg i Be\u0107ir-beg su poginuli 1737. godine brane\u0107i Bosnu. U odbrani Bosne za vrijeme dubi\u010dkog rata (1788-1791) \u017eivot su dali Sulejman-beg i Ejub-beg Filipovi\u0107. [66] Udadbeno \u2013 \u017eenidbenim vezama ve\u0107 u ovo vrijeme Filipovi\u0107i su bili u rodbinskim vezama sa mnogim tada\u0161njim istaknutijim i uglednijim porodicama.<\/p>\n

U bosanskohercegova\u010dkoj historiografiji se skoro ni\u0161ta ne zna o Selmanovi\u0107ima, jednoj veoma uglednoj i mo\u0107noj bo\u0161nja\u010dkoj porodici iz XVIII s dokumentima se navodi da je u vrijeme obavljanja povjerenog mu polo\u017eaja bio u poodmakloj starosnoj dobi. Istovremeno njegovi savremenici isti\u010du ga kao veoma \u010destitu osobu. \u010cim je imenovan za hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega, Dubrov\u010dani su mu poslali svoga izaslanika (el\u010diju) sa uobi\u010dajenim poklonima. Kao i u svim ranijim sli\u010dnim situacijama, osnovni cilj posjete dubrova\u010dkih izaslanika bio je da u ime svoje vlade dobiju od Sulejman-pa\u0161e pismenu potvrdu za ste\u010dene privilegije koje su imali i kod njegovog prethodnika Red\u017eep-pa\u0161e \u0160ei\u0107a. Iz pismenog izvje\u0161taja vidi se da je prijem poslanika kod pa\u0161e pro\u0161ao dosta uzdr\u017eano.[67] Iz nepoznatih razloga Sulejman-pa\u0161a je kratko bio na polo\u017eaju hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega. Da li su u pitanju njegove godine ili neki propust, iz arhivske gra\u0111e nije vidljivo. U narednom periodu imamo daleko vi\u0161e podataka o pojedinim zna\u010dajnijim li\u010dnostima ove porodice. Posebno se u vi\u0161e dokumenata nagla\u0161ava da su njeni \u010dlanovi u\u017eivali velike prihode iz nahije Drobnjak. No, u pojedinim trenucima su morali i silom oru\u017eja umirivati nezadovoljstvo ovoga plemena. Tako je 1705. godine Mahmud-pa\u0161a Selmanovi\u0107 bio prisiljen da sa velikom oru\u017eanom pratnjom od Drobnjaka prikuplja poreze.[68] Godine 1741. Mehmed-pa\u0161a Selmanovi\u0107 se spominje kao hercegova\u010dki sand\u017eak-beg.[69]* Zahvaljuju\u0107i dubrova\u010dkoj arhivskoj gra\u0111i, ne samo da znamo ko je u to doba bio hercegova\u010dki sand\u017eak-beg, nego i ko mu je od Dubrov\u010dana bio poklisar. Kako se u dokumentu precizno navodi, te 1741. godine Mehmed-pa\u0161i Selmanovi\u0107u u Taslid\u017eu dolazi dubrova\u010dki izaslanik Orsat \u0106eruno sa bogatim poklonima. Kao i u drugim sli\u010dnim prilikama, Republika sv. Vlaha tra\u017eila je od hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega da je za\u0161titi i u svim nevoljama da joj iza\u0111e ususret.[70]<\/p>\n

Za razliku od djeda Sulejman-pa\u0161e, Mehmed-pa\u0161a Selmanovi\u0107 se du\u017ee vremena zadr\u017eao na polo\u017eaju. Kao i mnoge uglednije li\u010dnosti Bosanskog ejaleta i on je nastojao da se \u0161to br\u017ee obogati. To je najbolje uspijevao odr\u017eavaju\u0107i poslovne veze sa Dubrov\u010danima. Izgleda da je to nastavio i kada je smijenjen. Iako u poodmakloj starosnoj dobi, 1768. godine se spominje kao kajmekam (zamjenik) bosanskog vezira sa sjedi\u0161tem u Travniku.[71] Uspje\u0161nu o\u010devu karijeru nastavljaju i njegovi sinovi: Smail-beg i Mustafa-pa\u0161a. U periodu od 1778. do 1782. godine Smail-beg Selmanovi\u0107 je tako\u0111er bio na polo\u017eaju hercegova\u010dkog sand\u017eak-bega, a brat mu Mustafa-pa\u0161a 1785. godine. * [72]<\/p>\n

Me\u0111u ugledne bo\u0161nja\u010dke porodice u XVIII stolje\u0107u pripadaju \u010dlanovi sarajevskih pordica D\u017eeneti\u0107i[73] i Mori\u0107i.[74] Ovakvih porodica bilo je u svim sand\u017eacima, te ve\u0107im i manjim mjestima na teritoriji cijelog Bosanskog ejaleta. Mnoge porodice svoj ugled i mo\u0107 su crpile ne samo iz slu\u017ebe ili privredne djelatnosti kojom su se bavile, nego i zbog \u010destitosti njenih pojedinaca u koje je lokalno stanovni\u0161tvo imalo puno povjerenje. Njihov zna\u010daj u ovoj osmanskoj pograni\u010dnoj pokrajini dolazi do punog izra\u017eaja u vrijeme be\u010dkog rata (1683-1699), tj. u zadnjim decenijama XVII stolje\u0107a. Tada je ve\u0107 bilo vidljivo opadanje autoriteta vlasti na svim razinama. Takvu situaciju koriste pojedinci i grupe. Oni, koriste\u0107i se ranijom mo\u0107i ili kao hajduci i uskoci, nezakonito od naroda napla\u0107uju razne poreze, prireze ili otvoreno plja\u010dkaju kako pojedince tako i cijele krajeve. Da bi se nastalo stanje izmijenilo, ve\u0107 u to vrijeme, a posebno prvih decenija XVIII stolje\u0107a, dolazi do izra\u017eaja jedna nova institucija poznata pod imenom ajanluk. To je lokalno \u2013 upravna funkcija koju priznaje i legalna vlast.[75] Ime je nastalo od arapske rije\u010di ajan i upotrebljavana je u zna\u010denju ugledan \u010dovjek ili ugledni ljud.[76] To bi u nekom smislu odgovaralo latinskoj rije\u010di eligere, odnosno francuskoj elite, \u0161to zna\u010di izabrani ljudi, odli\u010dnici, \u00abcvijet\u00ab nekog dru\u0161tva, neke zajednice ili odli\u010dan, otmjen.[77] Oni se javljaju kao va\u017ean faktor u rje\u0161avanju najosjetljivijih pitanja u Ejaletu. Zato su i poznati pod imenom vilajetski ajani.[78] Birani su iz reda lokalnog stanovni\u0161tva koje je cijenilo njihovo po\u0161tenje i znanje potrebno za odre\u0111ena pitanja. Zato su ajani i pokazivali veliki interes za poreze i njihovo prikupljanje, razrezivanje i ubiranje izvanrednih nameta, onemogu\u0107avanje svakog vida nasilja i nezakonitosti, \u010duvanje i osiguranje javnog reda i mira,tolje\u0107a. Koliko su njeni ugled i mo\u0107 bili veliki govore nam i sljede\u0107i podaci. Na klju\u010dnom polo\u017eaju Hercegova\u010dkog sand\u017eaka 1703. godine bio je Sulejman-pa\u0161a Selmanovi\u0107. U historijskim suzbijanja krijum\u010darenja, mobilizaciji vojske i njenom snabdjevanju, izgradnji fortifikacionih objekata i sli\u010dno.[79]<\/p>\n

Vremenom u Bosni i kapetani postaju nosioci ajanluka.[80] Time se vode\u0107i dru\u0161tveni sloj Bosanskog ejaleta jo\u0161 vi\u0161e u\u010dvr\u0161\u0107uje. Njihov ugled i zna\u010daj postaje jo\u0161 ve\u0107i od 1737. godine. Naime, pred velikom opasnosti od gubitka Bosne u korist Austrijske monarhije, tada\u0161nji bosanski namjesnik Ali-pa\u0161a Hekim-oglu je u svoju travni\u010dku rezidenciju pozvao sve najzna\u010dajnije i najuglednije li\u010dnosti Bosanskog ejaleta. Sastanak je odr\u017ean u subotu 13. juna 1737. godine. Ovako precizan podatak znamo zahvaljuju\u0107i Dubrov\u010danima. Oni su sve vrijeme osmansko-austrijskog rata 1737- 1739. godine veoma pa\u017eljivo pratili \u0161ta se de\u0161ava u njihovom susjedstvu i o tome ostavili brojnu dokumentaciju.[81] Do sli\u010dnih sastanaka i ajanskih vije\u0107a dolazi u narednim decenijama. To je posebno bila praksa u svim kriznim, a najvi\u0161e ratnim vremenima. Tada su bosanski namjesnici pozivali na okupljanje bo\u0161nja\u010dku elitu i donosli odgovaraju\u0107e odluke.[82]<\/p>\n

I ovo nam govori o samosvijesti bo\u0161nja\u010dkog naroda iz ovog perioda. Od 1702. do 1800. godine u Bosanskom ejaletu bilo je 69 namjesnika, Neki od njih su i po vi\u0161e puta bili na ovom polo\u017eaju. Me\u0111u tim namjesnicima bilo je devet li\u010dnosti doma\u0107eg porijekla. To su: Mustafa-pa\u0161a Ferhadpa\u0161i\u0107 -Banjalu\u010danin (1708.), Maglajac Sefer-pa\u0161a, Bosanac (1709\/1710.), Bosanac Sari Ahmed-pa\u0161a (1711\/1712.), Bo\u0161njak Sari Mustafa-pa\u0161a (1715\/1716.), Bosanac Gazi Ahmed-pa\u0161a Rustempa\u0161i\u0107 (1728.) dva puta Bosanac Had\u017ei Mehmed-pa\u0161a Kukavica, Fo\u010dak (1752\/53.; 1757\/58.), Abdulah-pa\u0161a Defterdarevi\u0107, Sarajevo (1780.) i Miralem Mehmed-pa\u0161a, Bosanac iz Uskoplja (1789.).[83]<\/p>\n

Interesantno je primijetiti da je u pojedinim kriznim periodima Visoka Porta upravo na \u010delo ove pokrajine imenovala doma\u0107e ljude. To nije bilo slu\u010dajno. Vode\u0107e li\u010dnosti Osmanskog carstva su znale da upravo Bo\u0161njaci na najbolji na\u010din mogu rije\u0161iti nastale probleme. To se vidi na primjeru Mehmed-pa\u0161e Kukavice. On je poslije desetogodi\u0161nje pobune muslimanskog stanovni\u0161tva (1747-1757.) uspio slomiti otpor nezadovoljnika i na cijeloj teritoriji Bosanskog ejaleta ponovo uspostaviti legalnu vlast.[84]<\/p>\n

Centralna osmanska vlada iz Istanbula je sli\u010dno koristila ugled, te poznavanje lokalnih prilika i kod drugih uglednih doma\u0107ih li\u010dnosti. U jednoj pjesmi koja je posve\u0107ena Boju pod Banjom Lukom navode se najuglednije li\u010dnosti i predstavnici porodica koji su izgubili \u017eivot u slijede\u0107im stihovima: \u00abPogibe mi be\u017ee Atlagi\u0107u, Desno krilo od turske krajine, Dva Firdusa od bila Livna, Sa vrh Bi\u0161\u0107a dva Be\u0161erevi\u0107a, Od Petrovca tri Kulenovi\u0107a, Iz Sarajva \u010cur\u010di\u0107 Ja\u0161ar-be\u017ee, Beg Ljubovi\u0107 s\u2019 Nevesinja ravna, Od Trebinja dva Pa\u0161i\u0107a mlada, Od Zvornika stari Ali-aga, Od Grada\u0161ca tri Grada\u0161\u010devi\u0107a, Iz Travnika Hasan Effendija, Od Glamo\u010da tri Filipovi\u0107a, Dva Repovca bega iz Neretve, Beg \u017ddralovi\u0107 iz Skolja gornjega, Beg Ljubun\u010di\u0107 od sela \u010cukli\u0107a, Od \u0161irokog polja Livanjskoga, Tri Kop\u010di\u0107a od bijelog Duvna, Od Zagorja \u010cengi\u0107 Osman-be\u017ee, Od Glasinca Babi\u0107 Alaj-be\u017ee, Od Pljevalja dva Selmanovi\u0107a, Od \u010cajni\u010da tri bega Sjer\u010di\u0107a, Beg Brankovi\u0107 od sela Kovanja, Od Sokolca tri \u0160ahinpa\u0161i\u0107a. Beg Tankovi\u0107 sela Rakitnice, Od Novoga Ceri\u0107 Murat-be\u017ee, Beg Badnjevi\u0107 sa turske krajine, Dizdar \u2013 aga od jaja\u010dkog grada, I dvadeset mladih kapetana.[85] I narodni pjeva\u010d je bio svjestan ko u XVIII stolje\u0107u \u010dini bo\u0161nja\u010dku elitu. Kada se uporede historijski podaci i sama pjesma, uo\u010davamo koliko se u ve\u0107ini poklapaju imena porodica bo\u0161nja\u010dke elite XVIII stolje\u0107a sa mi\u0161ljenjem narodnog kaziva\u010da. Kada imamo u vidu navedene podatke, onda nam mnogi doga\u0111aji u Bosni i Hercegovini XVIII stolje\u0107a postaju jo\u0161 jasniji. Gledaju\u0107i u cjelini, bo\u0161nja\u010dka elita XVIII stolje\u0107a imala je izuzetno zna\u010dajno mjesto i ulogu u rje\u0161avanju lokalnih pitanja. Dalja istra\u017eivanja na ovu temu dat \u0107e nam potpunije odgovore na brojna pitanja iz ovoga vremena. R e z i m e O BO\u0160NJA\u010cKOJ ELITI XVIII STOLJE\u0106A Karlova\u010dki mirovni ugovor iz 1699. godine imao je dalekose\u017ene posljedice na cjelokupno stanje u Osmanskom carstvu. To se posebno vidjelo u njegovim evropskim pograni\u010dnim pokrajinama. Najbolji primjer za to je Bosanski ejalet. I u prethodnom periodu doma\u0107e stanovni\u0161tvo imalo je odlu\u010duju\u0107u ulogu u odbrani Bosne od napada austrijske i mleta\u010dke vojske. To \u0107e posebno do\u0107i do izra\u017eaja u tri rata koja su se vodila na teritoriji Bosanskog ejaleta XVIII stolje\u0107a (1714-1718.; 1737-1739. i 1788-1791.).<\/p>\n

Mnogi nedovoljno upu\u0107eni su se pitali kako je ova pokrajina mogla ostati pod sultanovom vla\u0161\u0107u. Me\u0111utim, kada se upoznaju sa stanjem, prilikama i posebno mi\u0161ljenjem doma\u0107eg stanovni\u0161tva, onda odgovor na ovo pitanje i nije te\u017eak. Naime, to je vrijeme kada su se u Bosni skoro svi dru\u0161tveni slojevi anga\u017eirali u odbrani ovih prostora. U tom smislu su preduzete i odgovaraju\u0107u odbrambene mjere. Izgra\u0111eno je vi\u0161e novih i popravljene su brojne ranije napu\u0161tene i zapu\u0161tene tvr\u0111ave i drugi fortifikacioni objekti. Tako\u0111er je pored postoje\u0107ih osnovano vi\u0161e novih kapetanija. Dosta se uradilo i na komunikacionoj povezanosti urabanih sredina. No, najpresudniji razlog bila je svijest tada\u0161njih ljudi. Oni su Bosnu do\u017eivljavali kao svoju jedinu domovinu. Zato su je i u svim kriti\u010dnim situacijama branili i odbranili. To su \u010dinili ne za sultana i osmansku dr\u017eavu, nego za sebe i zbog svog patriotizma. U tome su vidnu ulogu igrali istaknuti pojedinci i cijele porodice. Njihovi \u010dlanovi su tradicionalno bili na istaknutim civilnim i vojnim polo\u017eajima. U pravilu su to bile ugledne, po\u0161tovane i bogate osobe. Za razliku od elite nekih drugih sredina, bo\u0161nja\u010dka elita XVIII stolje\u0107a je ve\u0107inom bila povezana brojnim nitima sa svim dru\u0161tvenim slojevima . Time je dijelila i sudbinu \u00abobi\u010dnih\u00ab ljudi.<\/p>\n

O tim pojedincima, porodicama i polo\u017eajima koje su zauzimali vi\u0161e je napisano na stranicama ovoga rada. U njemu su neki podaci dijelom odranije poznati, a drugi se po prvi put pojavljuju. To je samo jedan dio ove interesantne teme koja zaslu\u017euje svestraniju i dublju obradu jer predstavlja jednu od praznina bosanskohercegova\u010dke historiografije.<\/p>\n

[1] E\u0161ref Kova\u010devi\u0107, Granice bosanskog pa\u0161aluka prema Austriji i Mleta\u010dkoj republici po odredbama Karlova\u010dkog mira<\/em> , Sarajevo 1973 , 15 \u2013 17<\/p>\n

[2] Adem Hand\u017ei\u0107, \u201cBosanski namjesnik Hekim-oglu Ali-pa\u0161a\u201d, u knjizi Studije o Bosni, historijski prilozi iz osmansko \u2013 turskog perioda<\/em>, Istanbul 1994., 263.<\/p>\n

[3] Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlova\u010dkog do Po\u017eareva\u010dkog mira<\/em>, Sarajevo 1989., 89 \u2013 145 (dalje: E. Pelidija, Bosanski ejalet); isti, Banjalu\u010dki boj iz 1737. \u2013 uzroci i posljedice, Sarajevo 2003., 137 \u2013 186 (dalje: E. Pelidija, Banjalu\u010dki boj).<\/p>\n

[4] Hamdija Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, Izabrana djela, knj. I, 29\/30 (dalje: H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije).<\/p>\n

[5] Ibidem, 81 \u2013 237.<\/p>\n

[6] Ibidem, 94.<\/p>\n

[7] Ibidem, 109\/110; E. Pelidija, Bosanski ejalet,130.<\/p>\n

[8] Dr\u017eavni arhiv u Dubrovniku, Acta Turcarum B IX, 42\/20. 03. 12. 1713. godine. O ovoj li\u010dnosti ima na stotine dokumenata u Dr\u017eavnom arhivu u Dubrovniku. O ovoj li\u010dnosti vrlo interesantno pi\u0161e i Mustafa Busulad\u017ei\u0107, Osman-pa\u0161a Resulbegovi\u0107, Gajret, kalendar za 1939., Sarajevo 1938.; E. Pelidija, Bosanski ejalet, 42, 68, te na vi\u0161e drugih mjesta sve do 258 strane.<\/p>\n

[9] Orijentalni institut u Sarajevu, Basbakanlik arsivi, Istanbul, Muhimme defetr 223, 26\/II, 218 \/2, 27. 11. 1711. \u2013 12. 07. 1714. (dokumenti koji se nalaze u defteru pisanom od sredine \u0161evvala 1123. do konca d\u017eumazel ahira 1125.) f. r.<\/p>\n

[10] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 131-135. * grad u dana\u0161njoj Ukrajini<\/p>\n

[11] Aleksije Olesnicki, Bosanska vojska pod zapovjedni\u0161tvom Be\u0107ir-pa\u0161e \u010cengi\u0107a u rusko-turskom ratu 1737., Rad JAZU, knj. 269 , razred histori\u010dko-filolo\u0161ka i filozofsko-juristi\u010dkoga, 121, u Zagrebu 1940., 115; Omer Novljanin, Ahmed Had\u017einesimovi\u0107, Odbrana Bosne 1736 \u2013 1739. (dvije neobjavljene kronike), preveli i priredili dr. Fehim Nametak i dr. Lamija Had\u017eiosmanovi\u0107, Zenica 1994., 105-108.<\/p>\n

[12] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 170\/171.<\/p>\n

[13] Salih Sidki Had\u017eihuseinovi\u0107 \u2013 Muvekkit, Povijest Bosne 1, Sarajevo 1999., 470 (dalje: S. S. Had\u017eihuseinovi\u0107 \u2013 Muvekkit, Povijest Bosne 1,).<\/p>\n

[14] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 171; E. Pelidija, Banjalu\u010dki boj, 308.<\/p>\n

[15] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 171.<\/p>\n

[16] Ibidem, 172\/3.<\/p>\n

[17] Ibidem, 182\/3.<\/p>\n

[18] Dr. Husnija Kamberovi\u0107, Husein-kapetan Grada\u0161\u010devi\u0107 (1802-1834.), Biografija, Grada\u010dac 2002., 8.<\/p>\n

[19] Ahmed S. Ali\u010di\u0107, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo 1996., 69.<\/p>\n

[20] Ibidem, 1-418.<\/p>\n

[21] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 186; E. Pelidija, Banjalu\u010dki boj, 341.<\/p>\n

[22] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 187.<\/p>\n

[23] Ibidem, 193\/4.<\/p>\n

[24] Ibidem, 196-198.<\/p>\n

[25] Petar Petrovi\u0107 Njego\u0161, Gorski vijenac, Beograd 1965. godine.<\/p>\n

[26] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 200-203.<\/p>\n

[27] Tahir Tanovi\u0107, Klju\u010dka kapetanija u Hercegovini i porodica Tanovi\u0107, Sarajevo 2000., 34-37 (dalje: T. Tanovi\u0107, Klju\u010dka kapetanija).<\/p>\n

[28] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 204.<\/p>\n

[29] T. Tanovi\u0107, Klju\u010dka kapetanija, 36.<\/p>\n

[30] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 207-209.<\/p>\n

[31] Hamdija Kapid\u017ei\u0107, Ali-pa\u0161a Rizvanbegovi\u0107 i njegovo doba, Sarajevo 2001. 21 (dalje: H. Kapid\u017ei\u0107, Ali-pa\u0161a).<\/p>\n

[32] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 210-213.<\/p>\n

[33] H. Kapid\u017ei\u0107, Ali-pa\u0161a, 30-33.<\/p>\n

[34] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 211.<\/p>\n

[35] H. Kapid\u017ei\u0107, Ali-pa\u0161a, 31, 32.<\/p>\n

[36] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 216.<\/p>\n

[37] Ibidem, 216-218.<\/p>\n

[38] Ibidem, 220, 221.<\/p>\n

[39] DAD, Prepiska 18-184\/1., 3349, fasc. I, dok. 144, 14. 04. 1716.<\/p>\n

[40] E. Pelidija, Banjalu\u010dki boj, 352.<\/p>\n

[41] Muhamed Filipovi\u0107, Bosna i Hercegovina-najva\u017enije geografske, demografske, historijske i politi\u010dke \u010dinjenice, Sarajevo 1997., 77 (dalje: M. Filipovi\u0107, Bosna i Hercegovina).<\/p>\n

[42] Vasa \u010cubrilovi\u0107, Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, Odabrani istorijski radovi, Beograd 1983., 223 (dalje: V. \u010cubrilovi\u0107, Poreklo muslimanskog plemstva); Behija Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XV i XVI stolje\u0107u, Prilozi Instituta za istoriju, god. XIV, broj 14-15, Sarajevo 1978., 86 (dalje: B. Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama)<\/p>\n

[43] M. Filipovi\u0107, Bosna i Hercegovina, 77).<\/p>\n

[44] Hazim \u0160abanovi\u0107, Bosanski divan, Prilozi za orijentalnu filologiju, XVIII-XIX\/ 1968-69., Sarajevo 1973., 11.<\/p>\n

[45] Mustafa Imamovi\u0107, Historija Bo\u0161njaka, 251 (dalje: M. Imamovi\u0107, Historija).<\/p>\n

[46] Avdo Su\u0107eska, Evolucija u naslje\u0111ivanju od\u017eakluk timara u bosanskom pa\u0161aluku, Godi\u0161njak Dru\u0161tva istori\u010dara Bosne i Hercegovine, XIX\/1970-71., Sarajevo 1973., 35.<\/p>\n

[47] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, Kapetanije, 24-237.<\/p>\n

[48] Milenko Filipovi\u0107, Glasinac, antropolo\u0161ko-etnolo\u0161ka rasprava. Naselje i poreklo stanovni\u0161tva, knj. 32, SAN, Beograd 1953; isti, Modri\u010da nekad i sad, Geografsko dru\u0161tvo NR Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. I, Sarajevo 1959.<\/p>\n

[49] B. Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, 86.<\/p>\n

[50] Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107, Najstariji ferman begova \u010cengi\u0107a, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX, Sarajevo 1897., 437-466.<\/p>\n

[51] Hamdija Kre\u0161evljakovi\u0107, \u010cengi\u0107i, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo 1991., 388 (dalje: H. Kre\u0161evljakovi\u0107, \u010cengi\u0107i).<\/p>\n

[52] Ibidem, 400; Dr. Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107, Bo\u0161njaci i Hercegovci u islamskoj knji\u017eevnosti, Sarajevo 1986., 352 (dalje: S. Ba\u0161agi\u0107, Bo\u0161njaci i Hercegovci).<\/p>\n

[53] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, \u010cengi\u0107i, 400\/401.<\/p>\n

[54] Omer Novljanin, Ahmed Had\u017einesimovi\u0107, Odbrana Bosne 1736-1739., Dvije bosanske kronike Preveli i priredili: dr. Fehim Nametak i dr. Lamija Had\u017eiosmanovi\u0107, Zenica 1994., 64; M. Imamovi\u0107, Historija Bo\u0161njaka, 302.<\/p>\n

[55] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, \u010cengi\u0107i, 401.<\/p>\n

[56] E. Pelidija, Banjalu\u010dki boj, 221, 222.<\/p>\n

[57] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, \u010cengi\u0107i, 403; S. Ba\u0161agi\u0107, Bo\u0161njaci i Hercegovci, 352.<\/p>\n

[58] Mula Mustafa \u0160evki Ba\u0161eskija, Ljetopis (1746-1804.), Sarajevo-Publishing 1997., 261.<\/p>\n

[59] H. Kre\u0161evljakovi\u0107, \u010cengi\u0107i, 407.<\/p>\n

[60] Ibidem, 407.<\/p>\n

[61] Ibidem, 406\/7.<\/p>\n

[62] B. Zlatar, O nekim muslimanskim feudalnim porodicama, 90-138.<\/p>\n

[63] Husnija Kamberovi\u0107, Begovski zemlji\u0161ni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine, Zagreb 2003. godine, 273-477.<\/p>\n

[64] E. Pelidija, Banjalu\u010dki boj, 74.<\/p>\n

[65] Ibrahim Filipovi\u0107, Filipovi\u0107i, bosanska muslimanska porodica \u2013 njen postanak razvoj i uticaj u vrijeme od 1574. do 1991. godine, Sarajevo 1991, 54.<\/p>\n

[66] Ibidem, 113-118.<\/p>\n

[67] Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu, Zaostav\u0161tina Jovana N. Tomi\u0107a, red. br. 941, sign. 8711\/VI, a\/20, izvje\u0161taj, 29. decembar 1703. godine, Split.<\/p>\n

[68] Andrija Luburi\u0107, Drobnjaci, pleme u Hercegovini-poreklo, pro\u0161lost i etni\u010dka uloga u na\u0161em narodu, Beograd 1930, 25.<\/p>\n

[69] *Interesantno je primijetiti da ga dr Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107 u svojoj knjizi \u201cKratka uputa u pro\u0161lost Bosne i Hercegovine\u201d (Od g. 1463.-1850.), reprint izdanje, Sarajevo 1989., 184, kao ni Salih Sidki Had\u017eihuseinovi\u0107-Muvekkit u \u201cPovijesti Bosne\u201d, knj. 1, Sarajevo 1999., 509, 510, nigdje ne spominje. To isto se odnosi i na druge osmaniste i histori\u010dare koji su do sada pisali o Bosni i Hercegovini u XVIII stolje\u0107u.<\/p>\n

[70] Dr\u017eavni arhiv u Dubrovniku, Prijepisi, 18-186 b 1, serija XXVII, podserija 4, sv. 1, dok. 14, 9. maj 1741. godine.<\/p>\n

[71] Dr. Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107, Znameniti Hrvati, Bo\u0161njaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb MCMXXXI, Izvanredno izdanje Matice hrvatske za godinu 1931., 47. * Sve isto kao i u napomeni 69.<\/p>\n

[72] Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, \u0160ikayet defter VI, br. 85\/III, red. br. 708 VI 1567\/1 1212\/1797, fotokopije i regesta.<\/p>\n

[73] Hamdija Kre\u0161evljakovi\u0107, D\u017eeneti\u0107i, prilog izu\u010davanju feudalizma u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo 1991., 340 388.<\/p>\n

[74] Isti, Prvi Mori\u0107i, Izabrana djela, knj. I, Sarajevo 1991., 324-340; \u0110enana Buturovi\u0107, Mori\u0107i, od stvarnosti do usmene predaje, Sarajevo 1983., 9-326.<\/p>\n

[75] Avdo Su\u0107eska, AJANI, prilog izu\u010davanju lokalne vlasti u na\u0161im zemljama za vrijeme Turaka, Nau\u010dno dru\u0161tvo SR Bosne i Hercegovine, Djela, knj. XXII, Odjeljenje istorijsko \u2013 filolo\u0161kih nauka, knj. 14, Sarajevo 1965., 145 (dalje: A. Su\u0107eska, Ajani).<\/p>\n

[76] Ibidem, 15.<\/p>\n

[77] Bratoljub Klai\u0107, Veliki rje\u010dnik stranih rije\u010di, izraza i kratica, Priredio i dopunio \u017deljko Klai\u0107, Zagreb 1974., 350.<\/p>\n

[78] A. Su\u0107eska, Ajani, 87.<\/p>\n

[79] Ibidem, 82-117.<\/p>\n

[80] Ibidem, 193\u00ad197.<\/p>\n

[81] DAD, Lettere e commisioni di Ponente, 55 19. 07. 1737. godine; vidi: E. Pelidija, Banjalu\u010dki boj, 295 297.<\/p>\n

[82] A. Su\u0107eska, Ajani, 200-204.<\/p>\n

[83] S. S. Had\u017eihuseinovi\u0107-Muvekkit, Povijest Bosne, 1, 445-626; S. Ba\u0161agi\u0107, Kratka uputa, 181\/182.<\/p>\n

[84] Alija Bejti\u0107, Bosanski namjesnik Mehmed-pa\u0161a Kukavica i njegove zadu\u017ebine u Bosni (1752-1756. i 1757-1760.), Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, V-VI, 1956-1957., Sarajevo 1958., 76-114.<\/p>\n

[85] Boj pod Banjom lukom godine 1737., Narodna pjesna, Zabilje\u017eio i popunio BEG KAPETANOVI\u0106 LJUBU\u0160AK, Sarajevo 1888., reprint izdanje, 39.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Karlova\u010dki mirovni ugovor (1699.) donio je brojne promjene na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva. One su se manifestirale u velikim teritorijalnim gubicima, te razli\u010ditim dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim sferama \u017eivota. Posebno se to osje\u0107alo u pograni\u010dnim mjestima. Umjesto dotada\u0161njih vojnih planova o teritorijalnom \u0161irenju Carstva na prostorima zemalja srednje Evrope, nove okolnosti tjerale su osmanske vlasti […]<\/p>\n","protected":false},"author":13,"featured_media":78899,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":{"0":"post-78797","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-novine"},"yoast_head":"\nO bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Karlova\u010dki mirovni ugovor (1699.) donio je brojne promjene na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva. One su se manifestirale u velikim teritorijalnim gubicima, te razli\u010ditim dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim sferama \u017eivota. Posebno se to osje\u0107alo u pograni\u010dnim mjestima. Umjesto dotada\u0161njih vojnih planova o teritorijalnom \u0161irenju Carstva na prostorima zemalja srednje Evrope, nove okolnosti tjerale su osmanske vlasti […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2013-06-12T18:06:16+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"270\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"187\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"39 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/\"},\"author\":{\"name\":\"\",\"@id\":\"\"},\"headline\":\"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a\",\"datePublished\":\"2013-06-12T18:06:16+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/\"},\"wordCount\":7887,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg\",\"articleSection\":[\"Novine\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/\",\"name\":\"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg\",\"datePublished\":\"2013-06-12T18:06:16+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg\",\"width\":270,\"height\":187},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a","og_description":"Karlova\u010dki mirovni ugovor (1699.) donio je brojne promjene na prostorima evropskog dijela Osmanskog carstva. One su se manifestirale u velikim teritorijalnim gubicima, te razli\u010ditim dr\u017eavnim i dru\u0161tvenim sferama \u017eivota. Posebno se to osje\u0107alo u pograni\u010dnim mjestima. Umjesto dotada\u0161njih vojnih planova o teritorijalnom \u0161irenju Carstva na prostorima zemalja srednje Evrope, nove okolnosti tjerale su osmanske vlasti […]","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2013-06-12T18:06:16+00:00","og_image":[{"width":270,"height":187,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"","Est. reading time":"39 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/"},"author":{"name":"","@id":""},"headline":"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a","datePublished":"2013-06-12T18:06:16+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/"},"wordCount":7887,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg","articleSection":["Novine"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/","name":"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg","datePublished":"2013-06-12T18:06:16+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/06\/images5.jpg","width":270,"height":187},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjackoj-eliti-xviii-stoljeca\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"O bo\u0161nja\u010dkoj eliti XVIII stolje\u0107a"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78797"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/13"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=78797"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/78797\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/78899"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=78797"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=78797"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=78797"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}