{"id":72297,"date":"2013-04-08T15:05:00","date_gmt":"2013-04-08T13:05:00","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=72297"},"modified":"2013-04-08T15:05:00","modified_gmt":"2013-04-08T13:05:00","slug":"o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/","title":{"rendered":"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Kosovo – Nacionalni bo\u0161nja\u010dki identitet na Kosovu je jo\u0161 u procesu svoje afirmacije, zato \u0161to je ona nazadovala jer je bila sprije\u010davana ili ko\u010dena u minulim decenijama. <\/strong><\/p>\n

Ta nacionalna specifi\u010dnost je dobila svoj subjektivitet i unutar politi\u010dkog i pravnog poretka u Republici Kosovo, koji je zacrtan i me\u0111unarodnim Planom Martija Ahtisarija, koji je bio osnova za rje\u0161enje vi\u0161edecenijske kosovske krize, poslije \u010dega je progla\u0161ena i nezavisnost, 2008.godine.<\/p>\n

I u Republici Kosovo je odr\u017ean popis stanovni\u0161tva u aprilu 2011. Prema publiciranim statisti\u010dkim podacima, Bo\u0161njaka na Kosovu ima 27.500, dok je onih koji su se izjasnili da govore bosanskim maternjim jezikom vi\u0161e za oko dvije hiljade od broja bo\u0161nja\u010dki nacionalno deklarisanih. Treba odmah naglasiti da ta brojka ne obuhvata Bo\u0161njake u dijaspori i iseljeni\u0161tvu, odnosno one gra\u0111ane Kosova koji nisu bili prisutni u svojim ku\u0107ama tokom popisa stanovni\u0161tva iz bilo kojeg razloga, tako da se mo\u017ee zaklju\u010diti na osnovu podataka sa ranijih popisa (iz 1981. god.) da je najmanje jo\u0161 toliko Bo\u0161njaka van Kosova, koji su i dalje njegovi dr\u017eavljani.<\/div>\n
Najve\u0107i broj popisom obuhva\u0107enih kosovskih Bo\u0161njaka, oko 16 hiljada, \u017eivi u prizrenskoj op\u0161tini – u samom gradu i u okolnih 12 sela u regiji \u017dupa, te u \u010detiri sela u obli\u017enjoj Podgori.<\/div>\n
Ovi Bo\u0161njaci u \u017dupi i Podgori su – \u0161to bi se reklo \u2013 torbe\u0161kog porijekla ili provenijencije. U draga\u0161koj op\u0161tini, u 19 sela Gore, bo\u0161nja\u010dki nacionalno deklarisanih ljudi, obuhva\u010denih spomenutim popisom, ima ne\u0161to ispod pet hiljada. Najvi\u0161e njih je u velikom selu Restelici. Ovi Bo\u0161njaci su goranske provenijencije (dok su prema jo\u0161 starijem porijeklu i Goranci zapravo Torbe\u0161i). Bo\u0161njaka porijeklom iz Sand\u017eaka u kosovskim op\u0161tinama i gradovima – Pe\u0107i, Istoku i Pri\u0161tini, te u Mitrovici ima oko sedam hiljada popisanih. Najvi\u0161e ih je u gradu Pe\u0107i (i obli\u017enjem selu Vitomirici) i Istoku (odnosno obli\u017enjem selu Dobru\u0161i), i jo\u0161 u najmanje desetak sela u op\u0161tinama Pe\u0107 i Istok, dok ih je ne\u0161to manje u Mitrovici i selu Rvatska (na krajnjem sjeveru Kosova), a samo nekoliko stotina Bo\u0161njaka \u017eivi u glavnom gradu Kosova – Pri\u0161tini.<\/div>\n
Bo\u0161njaci koji su se u XIX i XX vijeku doseljavali na Kosovo iz nekih mjesta Sand\u017eaka i Crne Gore, zatekli su Bo\u0161njake koji su starosjedila\u010dko stanovni\u0161tvo na Kosovu, te s njima zajedno grade jedinstven bo\u0161nja\u010dki nacionalni identitet, uz neke vidljive regionalne i druge razlike. Mnogi me\u0111u njima (nama) te razlike i specifi\u010dnosti tuma\u010de kao bo\u0161nja\u010dku prednost, a ne kao mahanu.<\/div>\n
Vezano za najnoviji popis stanovni\u0161tva iz aprila 2011. na Kosovu, ono \u0161to \u0107e svim poznavaocima prilika i statistike iz starijih popisa stanovni\u0161tva upasti odmah u o\u010di jeste prepolovljeni broj Bo\u0161njaka na Kosovu u odnosu na pribli\u017eno 60 hiljada popisanih na posljednjem (\u0161ire) validnom popisu stanovni\u0161tva 1981. godine iz SFRJ.<\/div>\n
Razloga za ovo smanjenje je vi\u0161e, ali je najbitniji taj \u0161to je i u Republici Kosovo, na ovom popisu, kako smo ve\u0107 spomenuli, evidentirano samo tzv. \u201crezidentno\u201d stanovni\u0161tvo (prisutno i zate\u010deno od popisiva\u010da tokom evidencije u svojim ku\u0107ama). Ovo je od posebne va\u017enosti zato \u0161to je ogroman broj Bo\u0161njaka u dijaspori po zapadnim zemljama, ali oni na Kosovu imaju svoju imovinu, zapravo, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije oni su i dalje njegovi dr\u017eavljani. Drugi razlog za smanjenje statisti\u010dkog u odnosu na realni broj jeste veliko iseljavanje Bo\u0161njaka s Kosova, pogotovo uo\u010di i neposredno poslije rata 1999. godine, tako da ovi ljudi na pomenutom posljednjem popisu nisu evidentirani ni kao odsutni, jer nisu imali nikoga iz najbli\u017ee familije na Kosovu da ih prijavi kao takve, a u me\u0111uvremenu mnogi od njih su otu\u0111ili i svoju imovinu, pogotovo u gradovima Pri\u0161tini, Mitrovici\u2026 Broj (trajno) iseljenih Bo\u0161njaka s Kosova vjerovatno nije manji od 15 do 20 hiljada ljudi. Tre\u0107i razlog za smanjenje broja pripadnika bo\u0161nja\u010dke nacije jeste odvajanje jednog dijela stanovnika goranskih sela u op\u0161tini Draga\u0161 od bo\u0161nja\u010dkog deklarisanja, i njihovo izja\u0161njavanje za Gorance, iako su ti ljudi na ranijim popisima u SFRJ bili dio jedinstvenog identiteta sa Bo\u0161njacima – pod nacionalnim imenom Muslimani. Smanjenje po ovom zadnjem osnovu je oko 12 hiljada (samo onih popisanih) ljudi.<\/div>\n
\n
\"Gornje<\/p>\n
Gornje Ljubinje – najve\u0107e selo u \u017dupi<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
Sve u svemu, kao \u0161to smo kazali, najve\u0107a koncentracija Bo\u0161njaka na Kosovu, oko 60-70 procenata, jeste u prizrenskoj op\u0161tini, \u0161to je i ina\u010de i u minulim decenijama bio visoki, ali ipak ne\u0161to manji, procenat sa ranijim popisima stanovni\u0161tva. Ovaj podatak s posljednjeg popisa mo\u017ee samo da raduje, jer on, izme\u0111u ostalog, zna\u010di da je najmanji procenat iseljenih Bo\u0161njaka iz ove regije, ali tako\u0111er dodatno jo\u0161 kazuje da je nacionalna svijest odranije etni\u010dki izja\u0161njenih Muslimana u usponu u prizrenskoj op\u0161tini, te da se ona potvrdila i verbalnim bo\u0161nja\u010dkim izja\u0161njavanjem na posljednjem popisu stanovni\u0161tva. Ovim \u010dinom, ovi ljudi su pokazali svoju stabilnost \u2013 i to ne samo preko nacionalne, ve\u0107 i kroz politi\u010dku dosljednost u minulom burnom periodu od tri dekade unazad.<\/div>\n
Za ovu priliku, mi\u0161ljenja smo da je potrebno istaknuti da je ova doslednost vjerovatno plod karakterne osobine ove populacije, koja je plod uticaja vi\u0161e faktora i \u010dinilaca, po\u010dev od historijskog naslije\u0111a, pa sve do aktuelnih dru\u0161tvenih zbivanja u posljednjim decenijama.<\/div>\n
Ina\u010de, ova populacija u okolini Prizrena istorijski je poznata i pod imenom – Torbe\u0161i. Treba ovdje spomenuti da je ovo ime nerijetko kori\u0161teno od njihovih kom\u0161ija drugih nacionalnosti, posebno u regiji Prizrena, sa pe\u017eorativnim naglaskom u izgovoru.<\/div>\n

Teze o etnogenezi, porijeklu ljudi bo\u0161nja\u010dkog govornog podru\u010dja \u017dupe, Gore i Podgore\u2026<\/h3>\n
Odakle Torbe\u0161i?<\/strong><\/em><\/div>\n
Prema nekim relevantnim nau\u010dnim i publicisti\u010dkim radovima, termin Torbe\u0161 se dovodi u direktnu vezu sa bogumilima, tj. sa vjerovanjem koje je bilo itekako prisutno i na kosovskoj i na makedonskoj strani \u0160ar-planine, kao \u0161to je bilo mnogo ra\u0161ireno i na \u0161irim balkanskim i evropskim prostorima, po\u010dev od IX vijeka. Me\u0111utim, na Kosovu se termin Torbe\u0161 u ovo vrijeme vezuje samo za pripadnike bosanskog govornog podru\u010dja u \u017dupi i Podgori (za ovu grupaciju u Podgori koristi se i termin \u201cTorbani\u201d), kod Prizrena. S druge strane, kao \u0161to smo spomenuli, uzimaju\u0107i u obzir ne\u0161to dalju istoriju i mje\u0161tani sela u Gori su zapravo daljnjim porijeklom Torbe\u0161i, dok je termin Goranin geografska odrednica, nastala mnogo kasnije. U nekim nau\u010dnim radovima i literaturi i starosjedioci Orahovca se nazivaju ovim imenom.<\/div>\n
Zanimljivo je da ovaj termin – Torbe\u0161, kao odrednica zasebnog narodnosnog obilje\u017eja, nije puno prisutan u pisanim istorijskim i publicisti\u010dkim djelima, pogotovu kod srpskih autora.<\/div>\n
Kada je rije\u010d o pisanim autorskim radovima, svojevremeno je rahmetli Idriz Vu\u010ditrna iz Orahovca preveo tekst Omera Turhana \u201cPomaci, njihova pro\u0161lost i sada\u0161njost\u201d, koji je objavljen u prizrenskoj reviji Selam br. 6., oktobar 1996. U njemu autor Turhan citira nekoliko balkanskih, turskih i evropskih nau\u010dnika: F. Kanci, Iri\u010dek, I\u0161irkaf, M. Pavlovi\u0107, D. Obeleiski, D. Angelov, P. Cilev, J. Had\u017eivasiljevi\u0107, G. Palihru\u0161eva, I. H. Uzun\u0111ar, P. Delidarev, I. Bataklijev, A, Komnena (navedeno prema autoru teksta u \u201cSelamu\u201d, p.a.), koji iznose razli\u010dite teze o porijeklu termina Pomak, odnosno Torbe\u0161. Uglavnom, svi se sla\u017eu da se oba termina odnose na specifi\u010dni etnos koji je naseljavao i u znatnom broju jo\u0161 nastanjuje neke balkanske krajeve i oblasti po\u010dev od Rodopa i drugih krajeva u Bugarskoj (gdje \u017eive Pomaci), preko brojnih naselja u nekoliko pove\u0107ih regija u Makedoniji, pa do pojedinih mjesta na Kosovu (\u017dupa, Podgora i Gora), dok je u Albaniji tako\u0111er karakteristi\u010dan dio (geografske cjeline) Gore sa svojih devet sela.<\/div>\n
U ovom pravcu, publicisti bo\u0161nja\u010dkog govornog podru\u010dja s Kosova, poput akademika Alije D\u017eogovi\u0107a, dr. Sadika Idrizija, dr. Raima Bajramija, prof. Ismeta Markovi\u0107a, Mehmeda Hamze, rahm. Vejsela Hamze, Mustafe Balje, Azara Zuljija, Refki Alija, Nesima Mustafija, Miftara Ad\u017eemija, Raifa Kasija, Isaka Mete, Jonuza Hod\u017ee i drugih\u2026 zastupaju mi\u0161ljenje da je termin Torbe\u0161 u direktnoj vezi sa bogumilima. Ovo mi\u0161ljenje je ina\u010de kao kolektivno preovladavaju\u0107e i kod kosovske bo\u0161nja\u010dke populacije u prizrenskom i u znatnom dijelu u draga\u0161kom kraju. Sli\u010dne teze i neke argumente iznosi i rahm. dr. Mali\u0107 Osi u svojoj knjizi \u201cPrizren drevni grad i njegova najbli\u017ea naselja Jablanica i Pousko\u201d.<\/div>\n
Tako\u0111er, poznati istra\u017eiva\u010d Nazif Doklje iz Kuksa, Albanija, porijeklom iz sela Borja u Gori (u uvodu njegove knjige \u201cGoranski narodni pesni\u201d, Skoplje 2000. god.), i u intervjuu pod naslovom \u201cTorbe\u0161i, posljednji sljedbenici bogumila\u201d na web magazinu Bo\u0161njaci.Net od 31. 12. 2003., te u njegovoj knjizi prevedenoj 2011-e sa albanskog na bosanski jezik, od strane prof. Sadika Idrizija, \u201dBogumilizam i etnogeneza Torbe\u0161a kukske Gore\u201d, iznosi argumente, citira izvore i autore, s tvrdnjom da ova populacija u Gori egzistira u kontinuitetu jo\u0161 iz X vijeka. Zapravo, i istra\u017eiva\u010d N. Doklje potvr\u0111uje da su Torbe\u0161i bili \u201cjeretici\u201d koji su bje\u017eali po planinskim visovima od kazne ili od nasilne hristijanizacije, zapo\u010dete intenzivnije poslije propasti Samuilovog bugarskog (makedonskog) carstva, koji su se – po njemu \u2013 tada doseljavali sa sada\u0161nje makedonske teritorije na prostore Gore.<\/div>\n
U ovom kontekstu, termin Torbe\u0161 se tuma\u010di preko osnove \u201ctorba\u201d, koja se preko gr\u010dke rije\u010di (”funda\u201c \u2013 torba), \u201cfundagijagiti\u201c , koja je u Vizantiji kori\u0161tena za imenovanje sljedbenika ovog u\u010denja, udoma\u0107ila i u ostalim jezicima. Prema mi\u0161ljenju nekih tim imenom su ih poni\u017eavali i smatrali su ih prosjacima, a prema mi\u0161ljenju drugih oni su u tim torbama nosili svoje (rijetke) vjerske knjige.<\/div>\n
\n
\"Djevojke<\/p>\n
Djevojke u narodnoj no\u0161nji iz Donjeg Ljubinja<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n
S druge strane, akademik Alija Dogovi\u0107 je i u magazinu “Pan Bo\u0161njak\u201c, 2011. godine, ispostavio svoju novu tezu oko porijekla imena Torbe\u0161, koju u sli\u010dnom sadr\u017eaju iz nekih njegovih tektova, preonosimo i ovdje: ”…I leksi\u010dka (etni\u010dka) odrednica Torbe\u0161, i torbe\u0161 (kao apelativ socijalne semiotike), sasvim je pogre\u0161no i zlonamjerno etimologizirana, a naj\u010de\u0161\u0107e je rezultat neznanja i falsifikata pojedinih ”nau\u010dnika”.<\/div>\n
Odrednica bes\/\/be\u0161 (kao apelativ) je etimon nacionalnog imena tra\u010dkog plemena Besi, koje se od tre\u0107eg vijeka prije nove ere selilo iz Trakije prema zapadu, naseljavaju\u0107i se u Podunavlju i Centralnoj Posavini, odavde prema Bosni nastanjuju\u0107i se oko rijeka Bosne i La\u0161ve, stvaraju\u0107i ovdje i etimon svoje dr\u017eavne zajednice koju \u0107e nazvati Bosnom. Jedna plemenska grupacija ovih tra\u010dkih Besa selila se preko Kosova (Besijana) i dalje preko \u0160ar-planine, Pologa, Ljume \u2013 prema jugu do Prespanskog jezera i na zapadu do Tarabo\u0161a (tera Besa = zemlja Besa), a odavde i prema Dinari i Hercegovini (up. etnonim Besac \u2013 u funkciji imena kastela na Skadarskom jezeru, kod Spu\u017ea).<\/div>\n
Prema ovoj teoriji, koju je inicirao vrsni sarajevski histori\u010dar akademik prof. dr. Ibrahim Pa\u0161i\u0107, Bosanci i ljudi u \u0160arplaninskoj i \u0161iroj oblasti Torbesi\/\/Torbe\u0161i poti\u010du iz jedne tra\u010dke plemenske zajednice, imaju dakle zajedni\u010dko porijeklo \u2013 i jedan su etni\u010dki supstrat. Tako, biti Torbe\u0161 je isto \u0161to i Bo\u0161njak. Semanti\u010dki, nema nikakve razlike. Zato s ponosom mogu re\u0107i – ja sam Bes\/\/Torbes (Torbe\u0161)\/\/Bo\u0161njak. Razlika je u fonolo\u0161koj derivaciji: tra\u010dko-gr\u010dko finalno s supstituiralo je u \u0161).<\/div>\n
Onimijskom liku Torbe\u0161 davana je pe\u017eorativna semanti\u010dka konotacija, la\u017ena, a ona je pozitivne lingvisti\u010dke semiotike.\u201c, isti\u010de akademik A. D\u017eogovi\u0107.<\/div>\n
U historijskim izvorima je tako\u0111er zabilje\u017eeno da je na \u0161irim balkanskim prostorima Srpska pravoslavna crkva, pogotovo u doba vladavine Nemanji\u0107a i uz njihovu pomo\u0107, drakonskim kaznama proganjala pripadnike bogumilskog vjerovanja, dok su njihove knjige spaljivali, \u0161to potvr\u0111uje i propisana kazna u drasti\u010dnom obliku za \u201cbogumilsku jeres\u201d, koja je bila predvi\u0111ena u zakoniku cara Du\u0161ana, kao i u prethodnim \u201canatemama\u201d ove crkve \u201eizre\u010denim\u201c za ovo vjerovanje.<\/div>\n
Kada je rije\u010d o etnogenezi ljudi sada\u0161njeg bosanskog govornog podru\u010dja \u017dupe, Gore i Podgore u okolini Prizrena na Kosovu, ona je bila i jo\u0161 jeste predmetom manipulacije nekih publicisti\u010dkih i historijskih djela od autora iz redova ja\u010dih susjeda, pogotovo nekih srpskih, \u010desto u cilju negiranja samobitnosti i (politikantskih) svojatanja ove populacije. S druge strane, spomenuto kolektivno pam\u0107enje me\u0111u ovim ljudima, dobrahno negira mogu\u0107nost slavenskog (srpskog, makedonskog i bugarskog) porijekla ovoga stanovni\u0161tva.<\/div>\n
Ono \u0161to se, tako\u0111er, mo\u017ee uo\u010diti iz (oskudnih) dostupnih historijskih publikacija, prete\u017eno srpskih, ali i makedonskih i bugarskih, jeste zanemarivanje prisustva, naseljavanja, odnosno migracije razli\u010ditih plemena i naroda na prostorima koje danas naseljavaju pripadnici ove populacije, koja je nosila zajedniko ime, \u010desto od drugih izgovarano s pe\u017eorativnim prizvukom – \u201cTorbe\u0161i\u201d. Ovdje su, naime, bila prisutna (doseljeni) i staroturska plemena Pe\u010denezi i Kumani, kao i dio tursko-juru\u010dkih plemena. (Zanimljivo je da Jovan Cviji\u0107 ipak spominje prisustvo i juru\u010dkog elementa u etnogenezi stanovni\u0161tva u Gori.)<\/div>\n
Ti onda\u0161nji pripadnici ovih starih naroda i plemena su bili poklonici i bogumilskog u\u010denja, \u010dak neki izme\u0111u njih me\u0111u prvima \u2013 koji su to u\u010denje prihvatili preko Pavli\u010danske sekte, koje se u desetom vijeku pro\u0161irilo u Makedoniji i po drugim balkanskim zemljama.<\/div>\n
Isto tako je istorijski potvr\u0111eno da su na \u0161irem podru\u010dju Balkana bili prisutni i spomenuti Pe\u010denezi u IX, X i XI. vijeku, kao anga\u017eirani ratni\u010dki narod. Spominju se tako\u0111er i njihovi kasniji vojni\u010dki anga\u017emani i u vrijeme srpsko-nemanji\u0107kog osvajanja, a car Du\u0161an ih je navodno (po rahm. dr. Mali\u0107u Osiju) kao ratnike-najamnike naselio oko Prizrena. O naseljavanju ovih prostora od nekih pripadnika ovog staroturskog naroda, djelimi\u010dno govori i Ned\u017eat ef. Ibrahimi u svojoj knjizi \u201cIslam i muslimani u albanskim zemljama i na srednjevjekovnom Balkanu\u201d, u kojoj navodi i kao izvor hrvatskog histori\u010dara i teologa Franje Ra\u010dkog koji, izme\u0111u ostalog, ka\u017ee da se \u201c\u2026 jedan dio anga\u017eiranih Pe\u010deneza u bizantsko-tursko-bugarskim sukobima, povla\u010denjem s bugarsko-vizantijske (sada\u0161nje bugarsko-gr\u010dke) granice, sklonio u podru\u010dju Sredske kod Prizrena…\u201d<\/div>\n
S druge strane, neki toponimi na terenu (\u201cVla\u0161ka\u201d, \u201cVla\u0161ke livade\u201d, \u201cVla\u0161ka grobi\u0161ta\u201d\u2026 u Gori) i neke rije\u010di u lokalnim govorima u \u017dupi, Podgori i Gori vezane za sto\u010darstvo i mlije\u010dne proizvode (\u201cstrga\u201d, \u201curda\u201d\u2026), kao i lokacije mogu\u0107ih vla\u0161kih katuna, podsje\u0107aju na manje-vi\u0161e istorijskom literaturom obra\u0111eno prisustvo starih Vlaha (Aromuna) i na ovim \u0161arplaninskim prostorima, kao \u0161to je uostalom potvr\u0111eno i postojanje njihovih sela na \u0161irim kosovskim prostorima. Mogu\u0107e je da je i ovdje kod tog dijela vla\u0161kog stanovni\u0161tva bilo presudno za naseljavanje ovih podru\u010dja njihovo pastirsko (sto\u010darsko) zanimanje.<\/div>\n
Prema tome, starije simbioze preostalih stanovnika ilirskog, tra\u010dkog i starovla\u0161kog porijekla, sa novoprido\u0161lim staroturskim dijelom doseljenika na ovim prostorima realno su bile mogu\u0107e, zapravo, bile su jo\u0161 vi\u0161e olak\u0161ane preko prihvatanja zajedni\u010dkog im bogumilskog u\u010denja u X vijeku. Ne\u0161to sasvim sli\u010dno se zbivalo i od XV vijeka i kasnije – prihvatanjem islama, prije svega \u017eenidbenim i udajnim vezama izme\u0111u pripadnika istog vjerovanja unutar pojedinih bliskih naselja ili regija.<\/div>\n
S ovim u vezi, interesantan je jedan dostupan prijevod popisa iz tursko-osmanskih deftera iz 1579. godine objavljen u \u201cSelamovom\u201d Takvimu na bosanskom jeziku za 2003. godinu. U tom radu se jasno vidi da je tada u selu Kru\u0161evu u Gori bilo sedam muslimanskih ku\u0107a, tri ku\u0107e be\u0107ara i 61 ku\u0107a kristjana u kojima su sve glave porodice – sa vla\u0161kim imenima.<\/div>\n
\"Selo<\/div>\n
Selo Grn\u010dare u Podgori<\/em><\/div>\n
Pored faktora vjerovanja – bogumilizma i vjere islama, koji su uticali na formiranje ove populacije, kao i osnivanje zajedni\u010dkih naselja, ispred svih drugih naslije\u0111enih karakteristika prisutnih kod sada\u0161njih stanovnika bosanskog govornog podru\u010dja na Kosovu, najzanimljiviji je svakako preovladaju\u0107i tip govora u kontinuitetu pro\u0161lih i sada\u0161njih generacija mje\u0161tana \u017eupske, podgorske i gorske oblasti. Oni su, bez obzira na sve uticaje i promjene, sa\u010duvali svoje specifi\u010dne govore, koji su i pored me\u0111usobne sli\u010dnosti, u znatnom procentu i razli\u010diti – kako po regijama, tako i izme\u0111u pojedinih sela unutar njih. Taj govor je, po svoj prilici svojevremeno ra\u0161iren i prihva\u0107en od svih \u201cTorbe\u0161a\u201d i onih koji su im se priklju\u010dili u njihovim naseljima \u2013 najvi\u0161e preko okupljanja istovjernika, prije svega – zahvaljuju\u0107i tome \u0161to je bogumilsko u\u010denje \u0161ireno i na tom govoru (jeziku).<\/div>\n

Starije porijeklo\u2026<\/h3>\n
Ako se poslije svega mo\u017ee izvesti neki zaklju\u010dak, uzimaju\u0107i u obzir i podatke sa spomenutog prijevoda popisa za selo Kru\u0161evo, jedna od realnih pretpostavki jeste da \u0107e se dobiti samo dio odgovora za starije porijeklo, na osnovu zate\u010denog starosjedila\u010dkog stanovni\u0161tva u ovim selima poslije kona\u010dnog preuzimanja Kosova od strane tursko-osmanlijske vlasti 1455. godine, odnosno u podacima iz njihovih popisa u periodu 1520., 1566., 1571., 1579\u2026 godine.<\/div>\n
Naime, mi\u0161ljenja smo da kod eventualnog izno\u0161enja ovih podataka iz pojedina\u010dnih popisa iz osmanskog vakta treba biti oprezan i ne izvoditi zaklju\u010dke o starijem porijeklu stanovni\u0161tva nekog mjesta u \u017dupi, Podgori i Gori samo na osnovu podataka iz jednog popisa, ve\u0107 da je komparacija podataka iz vi\u0161e izvora nu\u017enost, iz razloga \u010destih migracija onog starijeg stanovni\u0161tva u tim naseljima, naro\u010dito prije XVIII vijeka.<\/div>\n
U vezi s kasnijim primjesama u etnogenezi sada\u0161njeg stanovni\u0161tva bosanskog govornog podru\u010dja, ono \u0161to manje-vi\u0161e nije sporno – jeste pam\u0107enje mje\u0161tana nekih sela u \u017dupi i Podgori o doseljavanju manjeg dijela stanovni\u0161tva u njihova naselja i djelimi\u010dno u Goru tokom XVII i XVIII vijeka iz Ljume i okolnih i daljnjih regija u sada\u0161njoj Republici Albaniji, bilo pojedina\u010dno ili porodi\u010dno, kao pripadnika islama, koji su otuda bje\u017eali – prema predanjima, navodno najvi\u0161e zbog krvne osvete.<\/div>\n
U selu Mu\u0161nikovu u \u017dupi prvi takav doseljenik sa svojom porodicom je i jedini (stariji) predak muslimanskog dijela sela, a u drugim \u017eupskim i podgorskim selima, osim ve\u010dinski u Skorobi\u0161tu u Podgori, ovakvog doseljavanja je bilo prete\u017eno pojedina\u010dnog, ali u ve\u0107 ranije formirana naselja. \u017denidbom i udajom s mje\u0161tankama\/ima – \u201cTorbe\u0161ima\u201d, potomstvo i ovih prvih doseljenika je asimilirano u domicilno stanovni\u0161tvo postoje\u0107ih sela, pogotovo je asimilirano govorno, ostavljaju\u0107i neosporno i dio svoga uticaja na svoju novu sredinu.<\/div>\n
Dakle, ono \u0161to bi svakako bilo previ\u0161e za o\u010dekivati od pri\u017eeljkivanih publiciranja na bosanskom jeziku spomenutih podataka popisa iz turskog vakta, jeste to da \u0107e se dobiti odgovori na sva pitanja, pogotovu i na ona koja su vje\u0161ta\u010dki (is)forsirana oko daljnjeg porijekla, kao navodno va\u017enog faktora za odre\u0111ivanje sada\u0161njeg nacionalnog opredjeljenja Bo\u0161njaka torbe\u0161ke (i goranske) provenijencije, kao, uostalom, i Bo\u0161njaka uop\u0161te u svim okolnim regijama. Zagovornici takvog stava kao da (namjerno) zaboravljaju da je teorija \u201ckrvi i tla\u201d odba\u010dena kao anticivilizacijska u opredjeljivanju i odre\u0111ivanju ne\u010dije narodne, a pogotovu nacionalne pripadnosti.<\/div>\n
Uostalom, nisu li i Bo\u0161njaci i u drugim krajevima imali sli\u010dni \u201cproblem\u201d oko svog daljnjeg porijekla? I nije li, prema najnovijim relevantnim historijskim radovima u BiH, i genetskim analizama, stari ilirski balkanski supstrat itekako prisutan i veoma znatan i u bo\u0161nja\u010dkom etnitetu u BiH, a pogotovo u Sand\u017eaku. (Nau\u010dna disertacija dr. Ibrahima Pa\u0161i\u0107a iz Sarajeva, koja govori ba\u0161 o ovome, je odbranjena u 2005-oj godini na Univerzitetu u Pri\u0161tini.) Naime, i kod ostalih Bo\u0161njaka procesi nacionalnog formiranja i faktori pod kojima su se oni odvijali su u dobrom dijelu prethodili onim procesima koji su bili intenzivnije prisutni unazad nekoliko decenija kod Bo\u0161njaka Kosova, pa su samim tim – sli\u010dni.<\/div>\n
Vezano za starije porijeklo sada\u0161njeg bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva Kosova, odnosno za porijeklo ljudi bosanskog govornog podru\u010dja u Prizrenskoj regiji, najrealniji zaklju\u010dak bi bio da je njihova etnogeneza (ali, dobrahno, i etnogeneza i kasnije doseljenog bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva Kosova u XIX i XX stolje\u0107u, najvi\u0161e onog iz Sand\u017eaka) simbioza nekoliko starih balkanskih naroda, po\u010dev od ilirskog i tra\u010dkog, i etni\u010dkih grupa, odnosno plemena, koji su se s doseljenima vremenom stopili u jedan sli\u010dan etnos \u2013 najvi\u0161e pod uticajem tri faktora: ranijeg bogumilskog (torbe\u0161kog) u\u010denja a kasnije \u2013 islamske vjere, jezi\u010dkoj \u2013 govornoj me\u0111usobnoj sli\u010dnoj (slavenskoj) komunikaciji, odnosno dijalektu bosanskog jezika, i vi\u0161evjekovnih zajedni\u010dkih naselja i regija.<\/div>\n
Zar se mo\u017ee osporiti da je posljednjih pet stolje\u0107a presudni uticaj na \u201cmentalni kod\u201d ovog naroda – izvr\u0161ilo islamsko vjerovanje i u\u010denje, pored nekih zaostalih elemenata starih bogumilskih obreda, ili pak jo\u0161 u natuknicama prisutnih jo\u0161 starijih obrednih formi u primitivnim oblicima? Toliko je elemenata islamskog uticaja u svim segmentima individualne i kolektivne egzistencije ove populacije, da su oni jasno vidljivi na svakom koraku.<\/div>\n
Ovdje bi mo\u017eda bilo interesantno usput spomenuti samo nekoliko karakternih atributa koji se jo\u0161 nerijetko mogu \u010duti u komunikaciji kod pripadnika muslimanske (odranije i kod pravoslavne) populacije na \u017eupskim prostorima, koje, po svoj prilici, vuku svoje korijene jo\u0161 iz bogumilskog vremena. Naime, ovda\u0161nji muslimani nerijetko za svojeg \u010dovjeka ka\u017eu da je – \u201cbo\u0161ki \u010do\u2019ek\u201d, ili za sebe – \u201cmi jesmo – bo\u0161ki ljudi\u201d. Poznato je bilo i me\u0111usobno \u201c\u010da\u0161\u0107enje\u201d imenima \u201cposni\u201d i \u201cmrsni\u201d, izme\u0111u muslimana i hri\u0161\u0107ana u ovim krajevima. Prema logici stvari (zapravo prema ishrani), trebalo bi termin \u201cmrsni\u201d da se odnosi na pravoslavce \u2013 Srbe, a zapravo, njih su muslimani nazivali \u201cposnima\u201d, a oni su zauzvrat nazivali muslimane \u201cmrsnima\u201d. Prema tome, ova podjela na mrsne – obi\u010dan svijet i posne – vi\u0161e stale\u017ee, mo\u017ee biti jo\u0161 iz bogumilskog perioda, dok je termin \u201ebo\u0161ki \u010do'ek\u201c, zapravo \u201ebo\u017eji \u010dovjek\u201c, tj. bogobojazan, \u010dovjek koji je – Bogu mio, odnosno \u201ebogumil\u201c.<\/div>\n
U ovom kontekstu, tako\u0111er je zanimljiva i pre\u017eivjela potreba za mimikrijom prilikom me\u0111usobne komunikacije u \u017eupskim i podgorskim krajevima, pogotovo kad su izvan tog prostora, koja se manifestovala kroz specifi\u010dan \u201cbo\u0161ka\u010dki govor\u201d, koga su mogli da razumiju samo ljudi iz ovih sela. Taj govor se u nekim pisanim radovima vezuje samo za ovda\u0161nje zanatlije, koji su radili kod tu\u0111ina, me\u0111utim, u svom fondu posjeduje i lepezu izraza koji se ne mogu ograni\u010diti samo na terzijsku i gra\u0111evinsku struku, \u0161to pak mo\u017ee dati za pravo onima koji potrebu i opravdanje njegove upotrebe vezuju do bogumilskog perioda, odnosno za samo njima poznatu skrivenu me\u0111usobnu govornu komunikaciju, zbog mogu\u0107ih prijetnji od druga\u010dije nastrojenog okru\u017eenja.<\/div>\n
I kao dodatni zaklju\u010dak, odnosno mogu\u0107i odgovor na pitanje koje se samo name\u0107e: u kom se vremenskom periodu za\u010deo prepoznatljivi zasebni prvi supstrat sada\u0161njih stanovnika naselja bosanskog govornog podru\u010dja oko Prizrena i Draga\u0161a?<\/div>\n
\"\"<\/div>\n
Restelica – najve\u0107e selo u Gori<\/em><\/div>\n
Prema svemu sude\u0107i, to je bilo u vrijeme prihvatanja bogumilskog vjerovanja, odnosno ovaj proces je zapo\u010det u ranoj fazi vladavine prvog bugarskog carstva koje se prostiralo i na sada\u0161njem Kosovu. Dok je formiranje zasebnih naseobina ovih istovjernika bilo po planinskim oblastima, pored ostalog, i zbog progona od tada\u0161njih crkvenih i svjetovnih vlasti. Preko uticaja naprijed spomenuta tri faktora – vjerovanja, govora i naselja – stanovnici u tim mjestima su me\u0111usobnim \u017eenidbama i udajama vremenom zadobili nove sli\u010dne ili pak iste karakteristike. U isto vrijeme, od okolnog stanovni\u0161tva druga\u010dijeg vjerovanja i govora, odnosno jezika, kolektivno su i dalje (pogrdno) nazivani – \u201cTorbe\u0161ima\u201d. (Zanimljivo je da je taj termin prema ovom stanovni\u0161tvu vi\u0161e koristilo okolno albansko stanovni\u0161tvo.)<\/div>\n
Dakle, kod ovog dijela stanovni\u0161tva, odnosno njegovih prvih starosjedilaca, istorijski gledano, postoji potreba za istra\u017eivanjima oko slavizacije njihovog\/ih govora, koji se, kao \u0161to smo spomenuli, vjerovatno dogodio jo\u0161 u prvom bugarskom carstvu u X vijeku. U narednim vjekovima, starosjedioci su redovno govorno i obi\u010dajno asimilovali do\u0161ljake, a vjerska opredljenost je ovdje bila jedan od motiva slobodnog doseljavanja u \u017eupska, podgorska, i dijelom u gorska, naselja…<\/div>\n
Kasnije je dio Torbe\u0161a (pripadnika bogumilskog u\u010denja) uspio da pre\u017eivi progone po \u0161arplaninskim selima (\u017dupa, Gora, Podgora…), ostali dio bogumila u nekoliko drugih regija, lokacija i naseljenih mjesta u Makedoniji, mnogi od njih po sand\u017ea\u010dkim dolinama i ljugama, a jedan dio sa \u0161irih prostora na kojima su vlast uspostavili tada\u0161nji srpski vladari iz loze Nemanji\u0107a, prebjegao je u Bosnu u kojoj bogumilsko u\u010denje od vremena Kulina-bana nije bilo proganjano, ve\u0107 je poprimilo i institucionalnu formu, oli\u010denu u Crkvi bosanskoj.<\/div>\n

Prelazak na islam, sli\u010dnosti i razlike sa okolnim narodima, neki istorijski fakti\u2026<\/h3>\n
Prihvatanje islama u XV i XVI stolje\u0107u od predaka populacije bosanskog govornog podru\u010dja na Kosovu (torbe\u0161kog porijekla), prema svim dostupnim podacima bilo je isklju\u010divo dobrovoljno. Ovim historijskim \u010dinom unesen je novi faktor koji je izvr\u0161io klju\u010dni uticaj na kona\u010dno oblikovanje narodne posebnosti, jer su u mnogim segmentima \u017eivota u\u010dinjene temeljne promjene. Novim – islamskim – vjerovanjem, nastala je jo\u0161 ve\u0107a diferencijacija ovog naroda u odnosu na okolno hri\u0161\u0107ansko stanovni\u0161tvo u zajedni\u010dkim ili susjednim naseljima. Tim prije \u0161to je realna mogu\u0107nost da je u me\u0111uvremenu dio pripadnika bogumilskog u\u010denja u ovim \u017eupskim, podgorskim i gorskim mjestima popustio pod pritiskom Pravoslavne crkve i onda\u0161nje vlastele, te je \u201cprihvatio\u201d oficijelno hri\u0161\u0107ansko ortodoksno u\u010denje. (Postoji jedno narodno kazivanje u Gornjem Selu u \u017dupi da je izvjesni doseljeni mje\u0161tanin Mir\u010deta, bogumil, porijeklom iz nekog naselja sa makedonske strane, prisilno odvo\u0111en na boravak i \u201cpopravku\u201d vjerovanja, te na kr\u0161tenje u nekom od manastira oko Prizrena).<\/div>\n
Upravo ovu mogu\u0107nost eventualne pravoslavizacije bogumila iskoristili su za svoje kasnije zloupotrebe neki srpski autori s predumi\u0161ljajem, po\u010dev od kraja XIX pa tokom cijelog XX vijeka, sve do dana dana\u0161njeg, koriste\u0107i je kao \u201cdokaz\u201d da su muslimani u ovim mjestima navodno srpskog porijekla. Ove njihove \u201cnau\u010dne\u201d istine zapravo su klasi\u010dna zamjena teza, jer je mnogo realnije da su pojedini starosjedioci koji su bili zajedni\u010dkog starijeg porijekla sa starosjedila\u010dkim – u me\u0111uvremenu – muslimanskim dijelom stanovnika, u nekim zajedni\u010dkim naseljima u \u017dupi i dijelom u Podgori, koji su pod spomenutim pritiskom oficijelne Pravoslavne crkve i tada\u0161njih vlastodr\u017eaca prihvatili hri\u0161\u0107anstvo – pa su poslije ostali u njemu i tokom osmanskog perioda. (Ovdje ne treba isklju\u010diti ni mogu\u0107nost da su prevedeni nasilu iz bogumilstva u hri\u0161\u0107anstvo, dolaskom Osmanlija – prihvatili islam, jednim dijelom i kao reakciju na sje\u010danje na progone i pritiske oficijelne crkve.) U ovom kontekstu, zanemaruje se (zabilje\u017eeni) historijski fakat da su ti ljudi koji su ostali u hri\u0161\u0107anstvu i narednih vjekova osmansko-turske vladavine, tek krajem devetnaestog i po\u010detkom XX vijeka polako bili nacionalno uvedeni u srpstvo, bilo pod uticajem crkve ili pod jo\u0161 ve\u0107im uticajem novoformiranih \u0161kola na srpskom jeziku u zadnjim decenijama turske uprave Kosovom, ili pak pod dodatnim uticajem u me\u0111uvremenu doseljenih pripadnika srpskog (i crnogorskog) naroda u ova mjesta.<\/div>\n
Vjerovatno iz tog zajedni\u010dkog bogumilskog perioda i promjena vjerovanja unutar istih mjesta i regija, poti\u010de i naprijed spomenuta (pre\u017evjela) podjela na \u201cmrsne\u201d i \u201cposne\u201d izme\u0111u muslimana i hri\u0161\u0107ana u ovim pomenutim naseljima u \u017dupi i Podgori kod Prizrena.<\/div>\n
\"\"<\/div>\n
Sunet-svadba u Donjem Ljubinju<\/em><\/div>\n
Od XVI do XIX stolje\u0107a, tokom vremena, razlike izme\u0111u pripadnika islama i pravoslavaca u zajedni\u010dkim ili susjednim naseljima \u017dupe i Podgore postajale su itekako sve vi\u0161e vidljive, sude\u010di i po mentalitetu ali i prema svim kolektivnim obi\u010dajima. Ostala je samo jedna izra\u017eenija sli\u010dnost – govor (jezik), koji je opet imao svoje zasebne vidljive specifi\u010dnosti kod muslimanskog stanovni\u0161tva – zbog sadr\u017eaja u govoru islamskih termina i mnogo vi\u0161e turcizama (orijentalizama) u svakodnevnom govoru, \u0161to je bilo i jeste i sasvim normalno.<\/div>\n
Najbolja potvrda da je islam i ovdje prihvatan dobrovoljno mo\u017ee biti – to \u0161to su u nekim ovda\u0161njim \u017eupskim i podgorskim naseljima vjekovima \u017eivjeli izmije\u0161ano muslimani i hri\u0161\u0107ani. Da je, naime, tada\u0161nje stanovni\u0161tvo bilo prisiljeno od osmanskih vlasti da promijeni vjeru, ne bi bilo drugih ljudi u tim naseljima osim onih koji su pripadnici islama.<\/div>\n
Naravno, ne treba negirati da su postojali i neki me\u0111uuticaji muslimanskog i hri\u0161\u0107anskog stanovni\u0161tva, pogotovo u regiji \u017dupa i Podgora, \u0161to je normalna posljedica \u017eivljenja jednih pored drugih u istim ili okolnim naseljima. A neki preostali stari narodni obi\u010daji i spomenuti elementi primitivnog vjerovanja, sa\u010duvani u natuknicama, zapravo su zajedni\u010dko naslije\u0111e iz paganskog i bogumilskog perioda. Pogre\u0161no je bilo prejudiciranje kojim je tom naslije\u0111u pridavan i jo\u0161 se pridaje (samo) hri\u0161\u0107anski karakter – zbog kasnije adaptacije nekih od tih obi\u010daja u obredima Pravoslavne crkve.<\/div>\n
Ono \u0161to bi ovdje jo\u0161 trebalo spomenuti jeste i to da su u svim tim minulim vjekovima osmanske vladavine odnosi muslimanskog stanovni\u0161tva sa hri\u0161\u0107anima bili u granicama tolerancije i da ima primjera me\u0111usobne pomo\u0107i u nevoljama, koje su \u010desto pohodile (i) ove krajeve – \u017dupe, Podgore i Gore. Ali, ima i primjera osionog pona\u0161anja pojedinaca iz srpskog naroda u novonastalim politi\u010dkim prilikama, u ime njihove novoformirane srbijanske vlasti poslije 1912., a i u kasnijim vremenskim etapama vladavine uglavnom prosrpskih diktatorskih re\u017eima, sve do 1999. godine.<\/div>\n
Period 1912 – 1923. godine je zapravo posebno zapam\u0107en kao poguban za muslimanski \u017eivalj u Gori, \u017dupi, Podgori, obli\u017enjem albanskom Opolju, kao i u drugim kosovskim krajevima, uostalom. S propadanjem osmanske Turske i na Kosovu iz osnova je promijenjen dr\u017eavni i pravni status ovda\u0161njih pripadnika islama. Uz ga\u017eenje njihovih osnovnih prava, pored ostalog, (s)ru\u0161eno je i vjekovno samopouzdanje ovih ljudi, izra\u017eeno kroz ponos i prkos, odnosno njihovim aktivnim u\u010de\u0161\u0107em u ratovima za svoju vjeru i dr\u017eavu (osmansku Tursku), te kroz kasniju odbranu Kosova i okolnih teritorija od nastraja srpsko-crnogorskog osvajanja, pogotovo od 1912. naovamo.<\/div>\n
Svijest o tada\u0161njem samopouzdanju bila je u natuknicama \u017eiva kroz zanosna kazivanja ovda\u0161njih starijih ljudi o brojnim askerima, \u010dau\u0161ima i oficirima u turskoj vojsci, okupljenim oko \u201c\u017dupskog tabora\u201d, i u Gardi sultana Hamida II, te dobrovoljaca iz \u201dLjubinjskog bajraka\u201d, u\u010de\u0161\u0107u u Prvom balkanskom ratu, kao i kasnijim ratovima na strani albanske ve\u010dine na Kosovu, u\u010desnicima u bitci na \u010canakale u Turskoj…, itd.<\/div>\n
Kraj osmansko-turskog hilafeta na ovim prostorima i nailaze\u0107i balkanski i svjetski ratovi, pra\u0107eni gla\u0111u, raznim bolestima i nasilnim iseljavanjima u Tursku, u kasnijim decenijama \u010dak i u novoj (komunisti\u010dkoj) Jugoslaviji, desetkovali su broj muslimankog \u017eivlja u ovim mjestima. Posljedice tih te\u0161kih godina od 1912. do 1923. osje\u0107aju se do dana dana\u0161njeg. Posebno su pogubne bile godine bugarske okupacije u Prvom svjetskom ratu, kad je najvi\u0161e stradalo \u017eupsko, ali ni\u0161ta manje ni podgorsko stanovni\u0161tvo od gladi, internacija\u2026 Glad, izazvana i oduzimanjem oskudne hrane i nedozvoljavanjem njene razmjene pokosila je veliki dio mje\u0161tana ovih oblasti. Ni\u0161ta bolje nije bilo ni mje\u0161tanima Gore, s tim \u0161to je pomenuto iseljavanje u Tursku daleko vi\u0161e pogodilo naselja Gore, nego ona u \u017dupi i Podgori. Mnoga gorska sela su zapravo ostala bez najmanje polovine svojih stanovnika iseljavanjem u Tursku poslije 1912. godine.<\/div>\n
S druge strane, u odnosu na Albance, osim jezika, ljudi bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog odre\u0111enja i bosanskog govornog podru\u010dja, u posljednjih par stolje\u010da, imaju evidentnih razlika i u mentalitetu, te u pogledima na neke \u017eivotne segmente u odnosu prema vjeri islamu, u zanemarivanju plemenske tradicije, odnosno gotovo neprisutnom po\u0161tovanju odredbi Kanona Ljeke Duka\u0111inija, koje je u mnogo znatnijoj mjeri izra\u017eeno kod Albanaca. Postoje i razlike u pojedinim adetima, u folkloru, pogotovo kod elemenata tradicionalne \u017eenske no\u0161nje, kao i u nekim elementima materijalne kulture.<\/div>\n
S druge strane, sli\u010dnosti izme\u0111u Bo\u0161njaka i Albanaca ima podosta, zato \u0161to su zajedno vjekovima dijelili istu teritoriju, jednim dijelom i zajedni\u010dko daljnje ali i bli\u017ee porijeklo, kao i zajedni\u010dku historijsku sudbinu na ovim prostorima, pogotovo u osmanskom periodu i u prvim decenijama poslije njega.<\/div>\n
Naime, s Albancima muslimanima zajedno su bili pripadnici osmansko-turske carevine i u\u010destvovali u njenim organima i vojsci. Tako\u0111er su s Albancima bili na istoj strani 1878. godine (u pokretu Prizrenska liga), kao i u velikim svjetskim ratovima: odbrani Kosova 1912. godine, te u Prvom i Drugom svjetskom ratu.<\/div>\n
Evidentna je i vjerska sli\u010dnost, jer je vjera islam kod kosovskih Bo\u0161njaka jedina, a ve\u0107inska je kod (svih) Albanaca, te je njeno obredno praktikovanje isto kod Bo\u0161njaka i kod muslimana Albanaca. Ove sli\u010dnosti su evidentne i s kosovskim Turcima, uzimaju\u0107i u obzir da su oni bili nosioci gradske kulture u Prizrenu, kao i \u010dinjenicu da su mnogi pripadnici bosanskog govornog podru\u010dja u me\u0111uvremenu prihvatili da \u201cpostanu\u201d Turci, pogotovo oni doseljeni u ovaj grad iz okolnih sela Podgore.<\/div>\n

Specifi\u010dnosti narodnog identiteta bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva i mje\u0161tana bosanskog govornog podru\u010dja u selima \u017dupe, Podgore i Gore: govor(i), folkor, no\u0161nja, tradicija…<\/h3>\n
U svih dvanaest sela \u017dupe (Jablanica, Pousko, Re\u010dane, Lokvica, Manastrica, Gornje Ljubinje, Donje Ljubinje, Nebrego\u0161te, Planjane, Draj\u010di\u0107i, Mu\u0161nikovo i Gornje Selo), kao i u selu Grn\u010daru i Novom Selu u Podgori, mje\u0161tani muslimani pripadaju bosanskom govornom podru\u010dju i oni su se na posljednjem popisu stanovni\u0161tva u aprilu 2011. u ogromnoj ve\u0107ini nacionalno deklarisalo kao Bo\u0161njaci, izuzev ve\u0107inskog dijela sela Mu\u0161nikova u \u017dupi i u selima Ljubi\u017eda i Skorobi\u0161ta u Podgori, u kojima se – kao i na ranijim popisima stanovni\u0161tva -ve\u0107ina \u017eitelja opredijelila kao Albanci. No, bez obzira na ovo njihovo opredjeljenje, i oni su sli\u010dni stanovni\u0161tvu koje je bo\u0161nja\u010dki opredijeljeno, prema svim svojim karakteristikama – govoru, mentalitetu, folkloru, tradiciji, narodnoj no\u0161nji, kao i na\u010dinu praktikovanja propisa i obi\u010daja islamske vjere. Glavno obilje\u017eje albanskog deklarisanja ovih mje\u0161tana jeste to \u0161to su njihova djeca poha\u0111ala, odnosno \u0161to poha\u0111aju nastavu na albanskom jeziku od 1971. godine od kada su otvorene osnovne \u0161kole na albanskom jeziku u ovim mjestima. U me\u0111uvremenu, evidentan je i njihov takav osje\u010daj, koji je pogotovo izra\u017een preko (politi\u010dkog) pogleda na pitanje nacionalnosti, \u0161to je svakako stvar njihove slobodne volje i izbora, koje treba uzeti kao realnost i respektovati.<\/div>\n
\"\"<\/div>\n
Postoje tako\u0111er i znatne razlike u govoru, no\u0161nji folkloru i adetima izme\u0111u mje\u0161tana sela u regiji \u017dupa i onih u regiji Podgora, dok su neke jo\u0161 izvjesne specifi\u010dnosti izme\u0111u pojedinih sela unutar regija, me\u0111usobnim \u017eenidbenim vezama protokom vremena znatno anulirane, najvi\u0161e ulogom \u017eenskoga svijeta.<\/div>\n
Poslije \u017dupe i njoj geografski gravitiraju\u0107e Podgore, evidentne su me\u0111usobne sli\u010dnosti ovog stanovni\u0161tva s ljudima iz dvadesetak sela u Gori, obli\u017enje op\u0161tine Draga\u0161.<\/div>\n
Me\u0111utim, postoje tako\u0111er i izra\u017eene regionalne razlike izme\u0111u mje\u0161tana \u017dupe i Podgore s jedne strane i mje\u0161tana Gore s druge strane. Ove razlike, pored onih u nekim karakternim crtama, posljednjih decenija se otvoreno manifestuju i po nacionalnom i politi\u010dkom pristupu i opredjeljenju. Tako\u0111e su vidljivi raniji specifi\u010dni adeti i obi\u010daji vezani za materijalnu kulturu, ali i razlike izme\u0111u ovih regija u narodnoj no\u0161nji, pogotovo kod one starije – unikatne \u017eenske no\u0161nje.<\/div>\n
S druge strane, ona novija narodna (svakodnevna) \u017eenska no\u0161nja (dimije, \u0161amije…) u selima \u017dupe i Podgore izuzetno podsje\u0107a na bo\u0161nja\u010dku \u017eensku no\u0161nju iz BiH, naro\u010dito na \u017eensku no\u0161nju Bo\u0161njakinja iz isto\u010dne Bosne.<\/div>\n
Stara mu\u0161ka no\u0161nja, osim malih specifi\u010dnih regionalnih detalja, bila je sli\u010dna s okolnom albanskom mu\u0161kom no\u0161njom. (Ova mu\u0161ka no\u0161nja, do po\u010detka XX vijeka, ina\u010de je kori\u0161tena gotovo od svih stanovnika Kosova i regija okolo njega, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost.)<\/div>\n
Ove dvije regije (\u017dupa i Podgora), ali i regija Gora, osim svojih spomenutih specifi\u010dnosti i razlika su i zasebne govorne oaze. Decenijska svojatanja i tvrdnje da ovaj narodni govor navodno primarno pripada srpskom jezi\u010dkom tipu, ili pak makedonskom, ne stoje \u2013 ako ni zbog \u010dega drugog ono zbog toga \u0161to se nigdje drugdje nije govorilo isto ili sli\u010dno kao u ovim krajevima. Te teze se ne mogu odr\u017eati i zbog toga \u0161to su Srbi, Makedonci (a mogu\u0107e je i Albanci – ortodoksi, i neki pojedinci iz drugih naroda) koji su se vjekovima unazad pojedina\u010dno ili u manjim grupama doseljavali u ve\u0107 formirana sela \u017dupe, bili vremenom govorno asimilirani od onog domicilnog stanovni\u0161tva u ovim mjestima koje je bilo hri\u0161\u0107anskog vjerovanja, sli\u010dno kao \u0161to se dogodilo i sa doseljenim muslimanima u onim muslimanskim naseljima. Naravno da ne treba odbacivati i uticaj govora (jezika) do\u0161ljaka na lokalni govor starijih mje\u0161tana u ovim regijama. Ali, tako\u0111er treba i ovdje naglasiti da je postojala dobrahna razlika u lokalnim govorima muslimanskog i pravoslavnog stanovni\u0161tva ovih regija.<\/div>\n
Govori mje\u0161tana svih ovih sela u \u017dupi i Podgori, kao i govor(i) u selima Gore, jesu specifi\u010dni, i prema lingvisti\u010dkim radovima koji su obra\u0111ivali ovu problematiku oni pripadaju takozvanim prelaznim (grani\u010dnim) govorima. Pored slavenske osnove (bosanski jezik s velikim uticajima iz makedonskog i dijelom iz bugarskog jezika, a ti uticaji su u zavisnosti od regije do regije i od naselja do naselja), prema kojoj ovi govori i pripadaju ju\u017enoslavenskoj grupi jezika, u sebi imaju i veliki fond rije\u010di koje su porijeklom tzv. orijentalizmi (arapske, turske i persijske rije\u010di) adaptirane ovda\u0161njoj fonetici. Ti orijentalizmi, poznato je, tako\u0111er su prisutni i u standardnom knji\u017eevnom bosanskom jeziku.<\/div>\n
Prema Gramatici bosanskoga jezika (autori: D\u017eevad Jahi\u0107, Senahid Halilovi\u0107, Ismail Pali\u0107), izdanje \u201eDom \u0161tampe\u201c, Zenica, 2000., ovaj govor \u201c\u2026zauzima mjesto me\u0111u dijalektima bosanskoga jezika, jer je on najisturenija jugoisto\u010dna ta\u010dka toga jezika. To je govor koji cjelinu bosanskih dijalekata najneposrednije spaja i sa isto\u010dnoju\u017enoslavenskom jezi\u010dkom grupom, u formi govornih osobina zajedni\u010dkih sa makedonskim jezikom odnosno njegovim dijalektima\u201d…<\/div>\n

Jo\u0161 neki stariji spomeni u dokumentima<\/h3>\n
Od starijih pisanih tragova, u dostupnoj literaturi, spomenimo navode koje je dao prof. Alija D\u017eogovi\u0107 iz Pe\u0107i u radu \u201cO etniku Bo\u0161njak\u201d, objavljenom u nastavcima u reviji \u201dSelam\u201d, u devedesetim godinama XX vijeka, gdje u broju pet, navodi djelo \u201cSlovansky svet\u201d prof. Luborl Niderle, koji je 1901. god. Bo\u0161njake Sand\u017eaka i Kosova (ukupno, po tom izvoru 90.000) imenovao bo\u0161nja\u010dkim nacionalnim imenom.<\/div>\n
A prije prof. Niderlea, prema istom izvoru, \u010detvorica dubrova\u010dkih trgovaca koji su 1819. godine putovali preko Pe\u0107i i Prizrena za Skoplje i usput preno\u0107ili u Prizrenu, ostavili su zabilje\u0161ku s tog putovanja da \u201c… u okolnim krajevima oko Prizrena i u planini Gori \u017eive muslimani koji lipo govore bosanski\u201d, te da su se oni \u201c… s njima dobro razumjeli, kao sa onima u Bosni.\u201d (navod po Pavao Maru\u010di\u0107u, Libar Franja Sorko\u010devi\u0107a, Dubrovnik, 1867., 73-79.).<\/div>\n
Tako\u0111er prema spomenutom radu prof. D\u017eogovi\u0107a, engleske putopiskinje Makenzijeva i Irbijeva svojevremeno su utvrdile bo\u0161nja\u010dka patriotska osje\u0107anja kod kadije u Mitrovici na Kosovu, koji im je tokom razgovora rekao: \u201cBa\u0161 mi je milo \u0161to \u010dujem gdje govorite bo\u0161nja\u010dki. Ja sam Bo\u0161njak\u201d.<\/div>\n
Dok je francuski konzul iz Skadra, na proputovanju kroz Prizren, 1863. godine, pi\u0161u\u0107i, izme\u0111u ostalog, o broju i etni\u010dkoj pripadnosti stanovni\u0161tva ovoga grada, spomenuo i dvije hiljade Bo\u0161njaka.<\/div>\n

Narodno stvarala\u0161tvo\u2026<\/h3>\n
I ostali elementi narodnog stvarala\u0161tva ovih krajeva (epskog, lirskog, folklornog i drugih formi) jesu specifi\u010dni i autohtoni, tj. pripadaju uglavnom ovim podnebljima. Ovo stvarala\u0161tvo je bilo u nekim segmentima razvijenije u Gori, ali je i u njima tokom vremena u mnogim elementima nadgra\u0111ivano od mje\u0161tana iz svih triju regija, te je tako u nekim elementima postalo zajedni\u010dko \u017eiteljima sela Gore, \u017dupe i Podgore. U posljednje vrijeme izdato je i nekoliko pisanih zbirki ovog stvarala\u0161tva od sakuplja\u010da iz Gore (dvije u Gori, jedna od njih Nazifa Dokljea iz Borja, Albanija), i jedna od sakuplja\u010da narodnih pjesama i umotvorina iz Donjeg Ljubinja – Miftara Ad\u017eemija.<\/div>\n
Folklor je tako\u0111er specifi\u010dan i bogat raznovrsnim sadr\u017eajima. Postoje izvjesne sli\u010dnosti s okolnim narodima, uz prepoznatljivi orijentalni uticaj, kako na same igre tako i preko kori\u0161tenja starijih muzi\u010dkih instrumenata.<\/div>\n
\u017denska narodna no\u0161nja (koja je jo\u0161 u upotrebi) ina\u010de se dobrahno razlikuje, odnosno ima svoje specifi\u010dnosti u zavisnosti od regije do regije, ali i izme\u0111u samih sela unutar regija \u017dupe, Podgore i Gore. Ona predstavlja vrhunac narodnog stvarala\u0161tva \u017eenskog svijeta, \u017eenske ma\u0161te i njihovog umije\u0107a, sticanog i talo\u017eenog stolje\u0107ima. Ovi tipovi \u017eenske no\u0161nje su jedinstveni i neponovljivi, dok se sli\u010dnosti na \u0161irem podru\u010dju mogu jo\u0161 samo prona\u0107i kod narodne \u017eenske no\u0161nje u selima bosanskog (torbe\u0161kog) govornog podru\u010dja u Makedoniji.<\/div>\n
\u017denske djevoja\u010dke i svadbarske pjesme su isto tako originalna umotvorina ovih krajeva. Muzi\u010dki folklor je isto tako specifi\u010dan i bogat, a prof. Alija D\u017eogovi\u0107 spominje i slu\u010daj da je \u201etaj folklor motivisao i mnoge muzikologe da dolaze u ove krajeve i bilje\u017ee originalne i arhai\u010dne muzi\u010dke oblike i ljepotu njihovog melosa\u201d. Profesor D\u017eogovi\u0107 je ovo naveo u svom radu \u201cKo smo mi ustvari\u201d u reviji \u201cSelam\u201d br. 7., s napomenom da je i danski muzikolog Byrte Traerup dolazila vi\u0161e puta u Goru da bilje\u017ei i studira ovaj melos, o \u010demu su ostali i (publicirani) snimci TV kamerom iz 1959. godine.<\/div>\n

Nacionalna posebnost Bo\u0161njaka Kosova, politi\u010dki \u2013 regionalni i me\u0111unarodni okvir\u2026<\/h3>\n
Vezano za pitanje nacionalne posebnosti Bo\u0161njaka Kosova, osim osnovnog (i neupitnog) fakta \u2013 slobodne volje ljudi, koja je deklarativno i oficijelno izra\u017eena i putem izja\u0161njavanja na popisima stanovni\u0161tva u SFRJ, kao i posljednjeg popisa u Republici Kosovo 2011. godine, treba podsjetiti i na jezi\u010dke, kulturne, vjerske, istorijske i tradicijske sli\u010dnosti Bo\u0161njaka Kosova s Bo\u0161njacima Bosne i Hercegovine i Sand\u017eaka.<\/div>\n
Uticaji iz Bosne su bili prisutni i u vrijeme Osmanskog carstva, a nastavljeni su krajem XIX i u XX stolje\u0107u. Jedan od konkretnih primjera jeste i neposredno kori\u0161tenje literature na bosanskom jeziku od strane hod\u017ea i (vjero)u\u010ditelja, odmah poslije pojave te literature u BiH. U mojim osobnim istra\u017eivanjima po terenu, nerijetko sam kod posjednika (nasljednika) starije literature zaticao i vjerske i ostale ud\u017ebenike, poput Po\u010detnice za u\u010denje bosanskog jezika, pisane arabicom, ili neka druga izdanja s kraja XIX i po\u010detka XX vijeka, onda\u0161nje Dioni\u010darske \u0161tamparije iz Sarajeva… Jedna od veoma \u010desto kori\u0161tenih knjiga pisanih ovim pismom jeste i poznati prepjev Mevluda od hafiza Saliha Ga\u0161evi\u010da, iz zadnje \u010detvrtine XIX vijeka, koji se izvodio (pjevao) i jo\u0161 uvijek izvodi i u ovim krajevima.<\/div>\n
Jednom rije\u010dju kazano, veliki uticaj literature i periodike na bosanskom jeziku u izdanju Islamske zajednice BiH na stanovni\u0161tvo \u017dupe, Podgore i Gore unazad 150 godina pa sve do dana dana\u0161njeg, kao i kori\u0161tenje te vjerske literature i bosanskog jezika u d\u017eamijama i mektebima u ovim naseljima, zaslu\u017euje jednu zasebnu studiju.<\/div>\n
Tako\u0111e, na Kosovu, ali i \u0161ire u ovim krajevima, zabilje\u017een je i uticaj Jugoslovenske muslimanke organizacije (JMO), politi\u010dke stranke na \u010dijem je \u010delu bio Mehmed Spaho, u Kraljevini Jugoslaviji.<\/div>\n
A kad je rije\u010d o nacionalnom bo\u0161nja\u010dkom (ranije muslimanskom) izja\u0161njavanju i na Kosovu, ni jednog momenta ne treba gubiti iz vida politi\u010dki i pravni aspekt, odnosno istorijske \u010dinjenice – da je borba za nacionalno priznanje u ex-Jugoslaviji uglavnom odra\u0111ena od vode\u0107ih Bo\u0161njaka u Sarajevu, odnosno BiH i jednim dijelom u Sand\u017eaku. Ne smije se zaboraviti tako\u0111e da je u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XIX vijeka i tokom cijelog XX vijeka, bez obzira na sve prepreke, bila prisutna intenzivna kulturna, obrazovna i nacionalna afirmacija bo\u0161nja\u010dkog naroda. Poznato je, naime, da su u devetnaestom vijeku, pa sve do tre\u0107e decenije dvadesetog, sva \u0161tampana djela bo\u0161nja\u010dkih autora bila na bosanskom jeziku, prvo na arabici, a kasnije i na latini\u010dnom pismu. Bosanski jezik je, kao \u0161to se zna, bio priznat i u austrougarskoj upravi u Bosni sve do 1907. godine.<\/div>\n
U kasnijim decenijama, odnosno poslije Drugog svjetskog rata u SFRJ, nastavljen je prosperitet u obrazovanju pripadnika ove nacije, koja je poslije niza peripetija priznata kona\u010dno pod imenom Muslimani, tek krajem 60-ih godina. Iste ili sli\u010dne etni\u010dke grupe mimo BiH su se pridru\u017eile muslimanskoj populaciji u BiH u nacionalnom izja\u0161njavanju pod ovim imenom, \u0161to ne zna\u010di da ni oni sami nisu dali i svoj doprinos ovakvom ishodu.<\/div>\n
Danas je Bosna i Hercegovina me\u0111unarodno priznata dr\u017eava, a Bo\u0161njaci u njoj su dr\u017eavotvoran narod, te je samim tim ona i mati\u010dna dr\u017eava svih nacionalno izja\u0161njenih Bo\u0161njaka – ma gdje oni \u017eivjeli, jer im je Bosna duhovna, jezi\u010dka, obrazovna i kulturna matica po fakti\u010dkom stanju, dok su Bo\u0161njaci u BiH mati\u010dni narod svim Bo\u0161njacima u drugim okolnim dr\u017eavama i onima u dijaspori.<\/div>\n
Bo\u0161njaci su poslije krvavog raspada SFRJ, agresije srbijanskog re\u017eima na BiH i njegove strahovlade na Kosovu, danas priznati kao nacionalni subjekt u svim dr\u017eavama nastalim raspadom Jugoslavije; priznat je i bosanski jezik, s tim \u0161to je stepen implementacije ovih (neve\u0107inskih) nacionalnih ljudskih prava jo\u0161 problemati\u010dan, odnosno u praksi se razlikuje u zavisnosti od dr\u017eave do dr\u017eave, mimo BiH.<\/div>\n
Napokon, bo\u0161nja\u010dko nacionalno pitanje i opredjeljenje na Kosovu (ali i \u0161ire) trebalo bi kona\u010dno tuma\u010diti po antropolo\u0161kom principu, kao ste\u010deni – tradicionalni, kulturni i jezi\u010dki individualizam koji se u govornoj, a pogotovo u pisanoj formi, izra\u017eavao i iskazivao preko bosanskog jezika i njegovih dijalekata. Odnosno, jo\u0161 preciznije kazano – tek je preko priznanja i kori\u0161tenja bosanskog jezika pru\u017eena prava mogu\u0107nost da ovaj narod izrazi evidentnu zasebnost svog istorijskog, kulturnog i knji\u017eevnog naslije\u0111a, pa samim tim i mogu\u0107nost daljnje afirmacije aktuelnih civilizacijskih potreba pripadnika ove nacije na svim prostorima, a zasebno na Kosovu.<\/div>\n
Mo\u017eda je dovoljno za ovu priliku samo spomenuti pravi procvat izdava\u010dke djelatnosti na bosanskom jeziku u prethodne dvije-tri decenije, preko brojnih renomiranih djela iz svih \u017eanrova, poslije ponovnog (oficijelnog) priznanja maternjeg jezika Bo\u0161njaka.<\/div>\n
\"\"<\/div>\n
Proslava Dana Bo\u0161njaka u Prizrenu<\/em><\/div>\n
Kad je rije\u010d o Bo\u0161njacima Kosova, potrebno je ipak podsjetiti da je i vi\u0161edecenijski uticaj i vezanost za srpsko-hrvatski slu\u017ebeni i nastavni jezik kod bo\u0161nja\u010dkog \u017eivlja u \u017dupi, Podgori i Gori, a \u0161to je uostalom isti slu\u010daj bio i kod svih Bo\u0161njaka Kosova i u SFRJ, dao doprinos za o\u010duvanje bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog opredjeljenja makar i u onda\u0161njim ograni\u010denim okolnostima, a zasebno u spomenutim tematskim regijama: \u017dupi, Gori i Podgori. Ovo tim prije \u0161to je poznato da nisu postojale zasebne bo\u0161nja\u010dke \u0161kole i institucije u svim prethodnim Jugoslavijama, ali su u jednom periodu SFRJ, ipak, postojale neke zajedni\u010dke osnove u obrazovanju na srpskohrvatskom jeziku, bez obzira na ne\u0161to slabiju zastupljenost bo\u0161nja\u010dkih sadr\u017eaja o bo\u0161nja\u010dkoj (tada – muslimanskoj) naciji, u odnosu na ostala tri naroda, ali su ipak i na tom nivou omogu\u0107ile me\u0111ubo\u0161nja\u010dke relacije, preko (istog) obrazovnog i slu\u017ebenog jezika u upotrebi.<\/div>\n

Politi\u010dke manipulacije su uzrokovale podjelu nacionalno izja\u0161njenih kosovskih Muslimana iz SFRJ<\/h3>\n
Ovu konstataciju o uticaju onda\u0161njeg slu\u017ebenog jezika u minulim decenijama na Bo\u0161njake (Muslimane) Kosova bilo je potrebno naglasiti zbog toga \u0161to s druge strane stoji suprotan primjer kod daleko brojnijeg stanovni\u0161tva torbe\u0161ke populacije u Makedoniji (vi\u0161e od 100 hiljada du\u0161a), koje je skoro listom bilo nacionalno deklarisano kao Muslimani u Republici Makedoniji, na popisima stanovni\u0161tva u SFRJ. Me\u0111utim, to isto (bo\u0161nja\u010dko) nacionalno izja\u0161njavanje im je bilo bukvalno onemogu\u0107eno u nezavisnoj Makedoniji raznim oblicima pritisaka i manipulacija. O\u010digledno je da jedna od konkretnih prepreka jeste, uz sve ostale politi\u010dke i \u010dak dr\u017eavne manipulacije od pojedinih makedonskih struktura, ali i ne samo od njih, upravo – pitanje prava na imenovanje i kori\u0161tenje maternjeg jezika u punom smislu zna\u010denja te rije\u010di.<\/div>\n
Naime, zbog vi\u0161edecenijskog uticaja oficijelnog makedonskog jezika na ovu muslimansku populaciju, odnosno zbog njihove upotrebe ovog jezika u obrazovanju, informisanju i slu\u017ebenoj komunikaciji, ovaj faktor se koristio i koristi kao (ne)posredna \u201esmetnja\u201c nacionalnoj posebnosti torbe\u0161ke populacije u Makedoniji, odnosno njenom kontinuitetu opredjeljivanja za bo\u0161nja\u010dku nacionalnu opciju.<\/div>\n
S druge strane, ba\u0161 (ne)upotreba (svog) jezika u nastavnom procesu je iskori\u0161tena i od drugih nacionalnih grupacija u Makedoniji, da bi se otvaranjem odjeljenja na albanskom i turskom jeziku u naseljima muslimanski nacionalno izja\u0161njenih mje\u0161tana u Makedoniji, pariralo makedonskom nacionalisti\u010dkom uticaju (i preko nastave na makedonskom jeziku) i da bi se dodatno privoljela ova populacija za albansko ili tursko nacionalno opredjeljenje.<\/div>\n
Sli\u010dan je slu\u010daj, zapravo mnogo drasti\u010dniji (jer im nikad nije ni bilo priznato pravo na nacionalnu samostalnost), kod narodne populacije Pomaka u Bugarskoj, koja je \u010dak tjerana za vrijeme komunizma na promjenu i svojih osobnih muslimanskih imena. Pod raznim pritiscima veliki broj njih se iselio u Republiku Tursku, slijede\u0107i sli\u010dnu sudbinu turske manjine iz Bugarske.<\/div>\n
Ovaj primjer o (ne)upotrebi slu\u017ebenog i maternjeg jezika torbe\u0161ke populacije u Makedoniji, koja, potrebno je naglasiti, ima i neke druge evidentne specifi\u010dnosti i razlike u odnosu na onu kosovsku, zbog navodne nemogu\u0107nosti postojanja zasebnog govornog podru\u010dja bosanskog jezika kod njih, u novonastalim prilikama u nezavisnoj dr\u017eavi Makedoniji, doprinio je da ovi ljudi danas ostanu (oficijelno) izvan nacionalnog bo\u0161nja\u010dkog okvira.<\/div>\n
Me\u0111utim, uprkos svim poku\u0161ajima zata\u0161kavanja, ovaj problem kod torbe\u0161ke populacije u Makedoniji sve vi\u0161e dolazi do izra\u017eaja. Naime, po\u0161to je kod njih prekinut kontinuitet nacionalnog muslimanskog deklarisanja u Bo\u0161njake, oni su tim \u010dinom ponovo postali predmetom manipulacija nacionalno svjesnijih i ja\u010dih susjeda oko sebe. Samim tim ovo pitanje o njihovom nacionalnom definisanju \u0107e vjerovatno jo\u0161 dugo biti otvoreno, dok se tim ljudima ne dozvoli i omogu\u0107i da se izjasne kao \u0161to su se nekada izja\u0161njavali.<\/div>\n

Manipulacije srbijanskih re\u017eima sa muslimanski nacionalno deklarisanim ljudima na Kosovu<\/h3>\n
S druge strane, na Kosovu, ne\u0161to sli\u010dno se dogodilo i s ve\u0107im dijelom muslimanskog stanovni\u0161tva u Gori. Prethodne dvadesetogodi\u0161nje intenzivne manipulacije od re\u017eima iz Srbije s ovim stanovni\u0161tvom u Gori, nacionalno muslimanski izja\u0161njenim na svim popisima u SFRJ, kao posljedicu su dovele da se na posljednjem popisu stanovni\u0161tva u aprilu 2011., osobnim izja\u0161njavanjem, ve\u0107ina odustane od (kontinuiteta) nacionalnog bo\u0161nja\u010dkog deklarisanja, prihvataju\u0107i omogu\u0107eno izja\u0161njavanje za goransku etni\u010dku grupu. Samo je pribli\u017eno jedna tre\u0107ina stanovni\u0161tva u dvadesetak sela u Gori sebe nacionalno deklarisala – bo\u0161nja\u010dki, i time potvrdila svoj prethodni muslimanski nacionalni kontinuitet.<\/div>\n
Uzroci ove podjele u Gori kod iste populacije na Bo\u0161njake i Gorance, odnosno napu\u0161tanje od ve\u0107ine njih bo\u0161nja\u010dkog nacionalnog deklarisanja i izja\u0161njavanje za goransku etni\u010dku grupu, forsirani su srbijanskim politi\u010dkim, policijskim, \u201cnau\u010dnim\u201c, obrazovnim (preko nastave na srpskom jeziku), a pogotovo materijalnim i finasijskim sredstvima redovno izdvajanim iz bud\u017eeta R. Srbije. Ove manipulacije i kontinuitet njihovog finasiranja, intenzivirane po\u010detkom devedesetih godina pro\u0161log vijeka, nastavljene su i poslije 1999. godine, odnosno i nakon progla\u0161enja nezavisnosti Republike Kosova, 2008. godine. Takozvane paralelne institucije, koje se odr\u017eavaju u pojedinim mjestima sa srpskom ve\u010dinom na Kosovu, imaju svoju sli\u010dnu formu i u nekim selima Gore, a politi\u010dke igrarije oko njih iz srbijanskih oficijelnih krugova ne prestaju sve do dana\u0161njih dana. Na \u017ealost, te igre su na\u0161le svoje poklonike i sledbenike, ali i neke \u017eestoke a druge potajne zagovornike, me\u0111u ljudima na terenu u Gori…<\/div>\n
Gledano sa stanovi\u0161ta ljudskih prava, takvo deklarisanje je pravo onih koji su to u\u010dinili, me\u0111utim, ovdje nije (prevashodno) rije\u010d o pravu na izja\u0161njavanje. Istine radi, kod jednog dijela naroda u Gori, poslije svega, preovladalo je mi\u0161ljenje da je to optimalan izbor… Goranska zajednica je u me\u0111uvremenu dobila i priznanje u kosovskom zakonodavstvu, i ima jedno rezervisano mjesto u Parlamentu Kosova. Dok, paralelne srbijanske institucije i u Gori nesmetano i dalje (polujavno) obavljaju svoje \u201efunkcije\u201c…<\/div>\n
Va\u017enost postoje\u0107eg ustavnog i zakonskog okvira za su\u0161tinsku egzistenciju bo\u0161nja\u010dke i drugih nacionalnih zajednica na Kosovu<\/div>\n
Nacionalni bo\u0161nja\u010dki identitet na Kosovu je jo\u0161 u procesu svoje afirmacije, zato \u0161to je ona nazadovala jer je bila spre\u010davana ili ko\u010dena u minulim decenijama. Ta nacionalna specifi\u010dnost je dobila svoj subjektivitet i unutar politi\u010dkog i pravnog poretka u Republici Kosovo, koji je zacrtan i me\u0111unarodnim Planom Martija Ahtisarija, koji je bio osnova za rje\u0161enje vi\u0161edecenijske kosovske krize, poslije \u010dega je progla\u0161ena i nezavisnost, 2008.godine. Prava neve\u0107inskih zajednica su uglavnom ne\u0161to ve\u0107a nego \u0161to su okvirno predvi\u0111ena u me\u0111unarodnim konvencijama o za\u0161titi manjinskih sloboda, koje je i Kosovo u me\u0111uvremenu ratifikovalo. U prakti\u010dnom smislu ta prava se, osim formalnog priznanja, najvi\u0161e manifestuju putem zakonskih odredbi koje predvi\u0111aju upotrebu maternjeg jezika (i bosanskog) u obrazovanju, informisanju, kulturi i komunikaciji s organima vlasti.<\/div>\n
\"\"<\/div>\n
Prvaci u nastavi na bosanskom jeziku u O\u0160 “Lek Dukagjini” u Prizrenu<\/em><\/div>\n
Svi oni koji su se nacionalno deklarisali kao Bo\u0161njaci u Republici Kosovo, dakle, danas su priznata ustavna kategorija, a bosanski jezik je spomenut u kosovskom ustavu kao jedan od jezika u upotrebi, dok je zvani\u010dni jezik u nekoliko op\u0161tina na Kosovu: Prizrenu, Pe\u0107i, Draga\u0161u, Istoku i Mitrovici, u kojima je nastanjen znatan procenat i ove populacije. To tako\u0111er prakti\u010dno zna\u010di da su pripadnici bo\u0161nja\u010dkog naroda nastavili kontinuitet obrazovanja na maternjem jeziku, tranzicijom nastave 1999. godine sa srpskog (prije 1990.g. \u2013 srpskohrvatskog jezika) na bosanski jezik, s tim \u0161to je sadr\u017eaj nastavnih planova i programa te ud\u017ebenika – drasti\u010dno izmijenjen u korist u\u010denja i spoznaje bo\u0161nja\u010dke kulture i historije. Bo\u0161nja\u010dko nastavno osoblje na Kosovu danas ima pravo da ure\u0111uju sadr\u017eaje \u010detiri predmeta iz nacionalne grupe \u2013 maternjeg jezika, istorije, muzi\u010dke i likovne kulture. U ovom pravcu, Bo\u0161njaci, kao i Turci, odnedavno i oficijelno imaju pravo na uvoz nedostaju\u0107e \u0161kolske literatute iz BiH, odnosno Turske, zbog nemogu\u0107nosti izrade svih ud\u017ebenika na Kosovu. Ina\u010de, ova mogu\u0107nost je prvi put promovisana neposredno poslije rata na Kosovu, \u0161kolske 1999\/2000. godine, uvozom ud\u017ebenika iz BiH, poslije odluke bo\u0161nja\u010dkih roditelja za tranziciju nastave na bosanskom jeziku i odobrenja Privremene kosovske vlade. Odobrenje Unmik administracije je uslijedilo poslije niza ispoljenih nedoumica i mnogih dodatnih zahtjeva Bo\u0161njacima od me\u0111unarodne uprave, koje smo tada uspjeli da ispunimo i realiziramo ispred grupe bo\u0161nja\u010dkih aktivista, bez i\u010dije nadoknade.<\/div>\n
Spomenuta ustavna i zakonska prava u obrazovanju na maternjim jezicima, u bo\u0161nja\u010dkom slu\u010daju u praksi se najvi\u0161e koriste zavr\u0161no sa srednjo\u0161kolskim nivoom i na nekoliko smjerova na (novim) univerzitetima u Prizrenu i Pe\u0107i i na ponekom smjeru na jednom-dva privatna univerziteta.<\/div>\n
Tako\u0111er, Bo\u0161njaci imaju pravo da koriste svoj maternji jezik i u slu\u017ebenoj komunikaciji.<\/div>\n
Svakako je potrebno spomenuti da bo\u0161nja\u010dka zajednica po ustavu ima tri garantirana mjesta u Parlamentu Kosova, koji ima 120 poslanika, od kojih su 20 njih iz manjinskih zajednica, te ima svoje predstavnike i u izvr\u0161noj vlasti na centralnom i lokalnim nivoima u nekoliko op\u0161tina u Republici Kosova.<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kosovo – Nacionalni bo\u0161nja\u010dki identitet na Kosovu je jo\u0161 u procesu svoje afirmacije, zato \u0161to je ona nazadovala jer je bila sprije\u010davana ili ko\u010dena u minulim decenijama. Ta nacionalna specifi\u010dnost je dobila svoj subjektivitet i unutar politi\u010dkog i pravnog poretka u Republici Kosovo, koji je zacrtan i me\u0111unarodnim Planom Martija Ahtisarija, koji je bio osnova […]<\/p>\n","protected":false},"author":16,"featured_media":72298,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[800,2690],"tags":[],"class_list":{"0":"post-72297","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-nacija","8":"category-kosovo-gradovi"},"yoast_head":"\nO Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Kosovo – Nacionalni bo\u0161nja\u010dki identitet na Kosovu je jo\u0161 u procesu svoje afirmacije, zato \u0161to je ona nazadovala jer je bila sprije\u010davana ili ko\u010dena u minulim decenijama. Ta nacionalna specifi\u010dnost je dobila svoj subjektivitet i unutar politi\u010dkog i pravnog poretka u Republici Kosovo, koji je zacrtan i me\u0111unarodnim Planom Martija Ahtisarija, koji je bio osnova […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2013-04-08T13:05:00+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"616\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"412\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"47 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/\"},\"author\":{\"name\":\"\",\"@id\":\"\"},\"headline\":\"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu\",\"datePublished\":\"2013-04-08T13:05:00+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/\"},\"wordCount\":9385,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg\",\"articleSection\":[\"Nacija\",\"Kosovo\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/\",\"name\":\"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg\",\"datePublished\":\"2013-04-08T13:05:00+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg\",\"width\":616,\"height\":412},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu","og_description":"Kosovo – Nacionalni bo\u0161nja\u010dki identitet na Kosovu je jo\u0161 u procesu svoje afirmacije, zato \u0161to je ona nazadovala jer je bila sprije\u010davana ili ko\u010dena u minulim decenijama. Ta nacionalna specifi\u010dnost je dobila svoj subjektivitet i unutar politi\u010dkog i pravnog poretka u Republici Kosovo, koji je zacrtan i me\u0111unarodnim Planom Martija Ahtisarija, koji je bio osnova […]","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2013-04-08T13:05:00+00:00","og_image":[{"width":616,"height":412,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg","type":"image\/jpeg"}],"twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"","Est. reading time":"47 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/"},"author":{"name":"","@id":""},"headline":"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu","datePublished":"2013-04-08T13:05:00+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/"},"wordCount":9385,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg","articleSection":["Nacija","Kosovo"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/","name":"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg","datePublished":"2013-04-08T13:05:00+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/04\/bosnjaci-c4.jpg","width":616,"height":412},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/o-bosnjacima-torbeskog-porijekla-na-kosovu\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"O Bo\u0161njacima torbe\u0161kog porijekla na Kosovu"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72297"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/16"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=72297"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/72297\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/72298"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=72297"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=72297"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=72297"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}