![](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2019\/12\/murder-by-firing-in-baghpat.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin<\/strong><\/p>\n U prethodnom tekstu pod naslovom \u201eNajpoznatiji politi\u010dki zatvorenici iz Sand\u017eaka na Golom otoku\u201c autor ovog teksta je opisao kako su stradali \u00a0\u201einformbirovci\u201c, tj. jugoslovenski komunisti- Staljinove pristalice\u00a0 i Titovi protivnici, sa podru\u010dja obadva dijela Sand\u017eaka.\u00a0 Najpoznatiji primjer je odmetanje tzv. \u201eBjelopoljske grupe\u201c koja je brojala 17 \u010dlanova. Me\u0111u njima je bilo 16 Crnogoraca i jedan Bo\u0161njak koji se zvao\u00a0Bajram Br\u010dvak.<\/strong><\/p>\n Jo\u0161 jedanput \u0107emo podsjetiti \u010ditaoce kako se ova grupa pobunila i bila likvidirana od strane Titove tajne policije i vojske. Jedan od rijetkih Bo\u0161njaka koji se bavio problematikom stradanja informbirovaca u biv\u0161oj Jugoslaviji bio je rahmetli\u00a0Ibrahim \u0160ahman<\/strong>\u00a0iz Bijelog Polja (Akove).<\/p>\n \u201eNakon objavljivanja Rezolucije Informbiroa od strane Staljina, dolazi do diferencijacije u redovima Komunisti\u010dke Partije Jugoslavije. Dobar dio njenog rukovodstva i \u010dlanstva u Crnoj Gori je i dalje podr\u017eavao Staljina i njegovu partiju. \u00a0Najdrasti\u010dniji primjer odmetanja informbirovaca i njihovog ubijanja desio se\u00a0u januaru 1949. godine<\/strong>\u00a0u sand\u017ea\u010dkom gradu-Bijelom Polju, nakon \u0161to je do\u0161lo do otvorenog sukoba na relaciji Centralni komitet KP Crne Gore i Sreski komitet Bijelo Polje, koji je vodio\u00a0Ilija Bulatovi\u0107.\u00a0<\/strong>On nije krio simpatije prema Rusiji i Staljinu kao ni njegovi najbli\u017ei saradnici. Iz CK KP Crne Gore na\u00a0 Cetinju,\u00a0 do\u0161lo je nare\u0111enje da se smijeni kompletno partijsko rukovodstvo Bijelog Polja. Iste no\u0107i Ilija Bulatovi\u0107 je organizovao bjekstvo u \u0161umu sa jednim brojem \u010dlanova Sreskog komiteta. Plan im je bio da se prebace u Albaniju a onda dalje za Sovjetski Savez. Te no\u0107i su se odmetnuli: Ilija Bulatovi\u0107, Milo\u0161 Radonji\u0107, bra\u0107a Vuksan\u00a0 i Radomir-Rako Jeli\u0107, Radovan Me\u0161tar, Ratko Bulatovi\u0107, Velimir Ve\u0161ovi\u0107, Rade Vojinovi\u0107, Milan \u010cobeli\u0107, Radomir Rako\u010devi\u0107, Vladimir Bulatovi\u0107, Nikola Vlahovi\u0107, Radivoje Bogavac, Brnovi\u0107 i Bubanja \u010dijih se imena ne sje\u0107am. U ovoj grupi je bio i jedan Bo\u0161njak-\u00a0Bajram Br\u010dvak<\/strong>, slu\u017ebenik Sreskog odbora Bijelo Polje.<\/p>\n Za bjekstvo Ilije Bulatovi\u0107a i drugih poznatih li\u010dnosti iz Bijelog Polja odmah se pro\u010dulo u \u010ditavoj Jugoslaviji. Na lice mjesta odmah je do\u0161ao\u00a0Savo Joksimovi\u0107<\/strong>, tada ministar unutra\u0161njih poslova sa grupom oficira UDBE: Mi\u0107unom Petri\u010devi\u0107em, pukovnikom UDBE koji je bio rukovodilac potjere za odmetnicima. U potjeri su u\u010destvovali: \u010dlanovi UDBE, milicije i vojske, jedan bataljon KNOJ-a iz Beograda i narod, posebno \u010dlanovi Partije, koji su slijepo i disciplinovano izvr\u0161avali sve komande koje je davao Savo Joksimovi\u0107. U toj op\u0161toj hajci-potjeri, koja je trajala punih 15 dana, u\u010destvovalo je vi\u0161e od hiljadu ljudi. Svi odmetnici na \u010delu sa Ilijom Bulatovi\u0107em bili su ubijeni ili uhap\u0161eni. I Bajram Br\u010dvak je prona\u0111en i ubijen u ku\u0107i prijatelja kod koga se sakrio.\u201c\u00a0(Citat iz istoimene knjige Ibrahima \u0160ahmana).<\/strong><\/p>\n KO JE BIO BAJRAM BR\u010cVAK?<\/strong><\/p>\n Prema izjavi Nusreta Br\u010dvaka (1957), Bajramovog bliskog ro\u0111aka koji \u017eivi u Istanbulu: \u201eBajram je ro\u0111en 16.12.1913. u selu Rasovu kod Bijelog Polja, u siroma\u0161noj selja\u010dkoj porodici od oca Naila i majke \u0110ule (ro\u0111ene Mahmutovi\u0107). Otac mu je radio kao \u010dip\u010dija obra\u0111uju\u0107i tu\u0111a imanja bogatih ljudi u Bjelopoljskom srezu. Bajram je ostao bez majke kad je imao dvije godine. Otac mu se \u017eenio nakon \u0110uline smrti jo\u0161 tri puta, pa je Bajram rastao pored tri ma\u0107ehe koje su mu posve\u0107ivale veoma malo pa\u017enje. Iako je bio slabog materijalnog stanja uspio je da zavr\u0161i osnovnu \u0161kolu 1925. godine kao jedan od najboljih u\u010denika.<\/p>\n Dalje \u0161kolovanje nije mogao da nastavi zbog siroma\u0161tva iako je imao veliku \u017eelju, pa je po\u010deo da radi na svom malom seoskom imanju i tako zara\u0111uje za \u017eivot. Otac mu je bio fizi\u010dki iscrpljen pa je Bajram po\u010deo da radi na imanjima bogatijih seljaka za nadnicu kako bi izdr\u017eavao sebe i svoju familiju. Godine 1927. odlazi da radi na izgradnji puteva \u0161irom Kraljevine Jugoslavije. Radio je sve do 1940. godine, prvo kao radnik a kasnije kao nastojnik i poslovo\u0111a. Tokom svojeg rada kod privatnih preduzetnika osjetio je bespravnu eksploataciju radnik, \u0161to mu je mnogo smetalo, je rije\u010du i djelom ustajao protiv toga zbog \u010dega je \u010desto bio i pod prismotrom \u017eandara. Na odslu\u017eenje vojnog roka odlazi 1940. godine u Sarajevo u 10. Pje\u0161adijski puk, a kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije vra\u0107a se u rodno mjesto Rasovo kod Bijelog Polja. Priklju\u010duje se Komunisti\u010dkoj partiji Jugoslavije.\u201c<\/p>\n Trinaestojulski ustanak u Crnoj Gori (Sand\u017eaku)\u00a0<\/strong>protiv italijanskog okupatora<\/strong><\/p>\n U martu 1941. generalni sekretar KPJ\u00a0 Tito izdaje proglas narodima Jugoslavije protiv kapitulacije i upozorava narod da tada\u0161nja vlada \u201eCvetkovi\u0107-Ma\u010dek\u201c pregovara sa Njema\u010dkom o komadanju Jugoslavije. To se i desilo, jer je ta vlada 25. marta 1941. potpisala u Be\u010du pristupanje Trojnom paktu. Narod ovaj izdajni\u010dki \u010din nije prihvatio, pa je grupa oficira 27. marta 1941. izvr\u0161ila vojni pu\u010d i zbacila vladu Cvetkovi\u0107-Ma\u010dek. Osnovana je nova vlada na \u010delu sa\u00a0 generalom Du\u0161anom Simovi\u0107em. Narod je ovaj pu\u010d primio sa odu\u0161evljenjem\u00a0 a u zemlji se razvija \u0161iroki\u00a0 patriotski i antifa\u0161isti\u010dki pokret.<\/p>\n Dvadeset sedmog marta 1941, odr\u017eane su demonstracije i u Bijelom Polju u kojima u\u010destvuju zanatlije, gra\u0111ani, radnici, seljaci, \u017eene i omladina. Pod rukovodstvom\u00a0Rifata Burd\u017eovi\u0107a-Tr\u0161a<\/strong>\u00a013. jula 1941. formiraju se oru\u017eani ili gerilski odredi koji razoru\u017eavaju \u017eandarmerijske stanice u Mojkovcu, \u0160ahovi\u0107u i kre\u0107u u pravcu Bijelog Polja gdje se nalazio italijanski garnizon. Partizanski gerilci osvajaju i Bijelo Polje nakon \u010dega nastaje veliko odu\u0161evljenje kod naroda. U oslobo\u0111enom Bijelom Polju se 21. jula 1941. formiraju se bataljoni i organi narodne vlasti. U ovom ustanku protiv italijanskog okupatora u\u010destvovao je i Bajram Br\u010dvak. Me\u0111utim, sloboda u Bijelom Polju nije dugo trajala. Naredbom Benita Musolinija od 25. jula 1941. godine, jake italijanske trupe na \u010delu sa komandantom Pircijem Birolijem, kre\u0107u u slamanje trinaestojulskog ustanka u Crnoj Gori.<\/p>\n Privremena vrhovna komanda NOV za Crnu Goru, Boku i Sand\u017eak obavijestila je avgusta 1941. Vojni komitet Bjelopoljskog sreza o situaciji i izdala nare\u0111enje da se ustani\u010dke trupe povuku sa polo\u017eaja i raspuste ku\u0107ama i da se neprijatelju ne pru\u017ea nikakav otpor kako bi se sa\u010duvali ljudski \u017eivoti.\u00a0 Ustanici su napustili Bijelo Polje 07. avgusta a italijanska divizija \u201eVenecija\u201c (\u010dija je komanda bila u Beranama) u\u0161la je i reokupirala\u00a0 ovaj grad 19. avgusta 1941. godine.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n \u010cetni\u010dka ofanziva u Limskoj dolini za Bo\u017ei\u0107 1943. godine<\/strong><\/p>\n Nakon dolaska italijanskih kaznenih ekspedicija Bajram Br\u010dvak je sve do po\u010detka 1943. bio pozadinski radnik kod svoje ku\u0107e u Rasovu. Kada su \u010detnici Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, iznenada, po\u010detkom januara, za\u00a0 pravoslavni Bo\u017ei\u0107, po\u010dinili genocid nad bo\u0161nja\u010dkim stanovni\u0161tvom, \u00a0Bajram Br\u010dvak je bio primoran da napusti Rasovo i krene, sa ostalim izbjeglicama, u pravcu Ro\u017eaja. U junu 1943., konsolidovane i udru\u017eene snage muslimanskih milicija sa prostora Bihora i Pe\u0161teri razbijaju \u010detnike u Limskoj dolini. Tada se, sa ostalim izbjeglicama, vra\u0107a i Bajram Br\u010dvak i istog mjeseca pridru\u017euje partizanskom pokretu, rade\u0107i prvo kao pozadinac a kasnije pristupa \u010cetvrtom bataljonu Bjelopoljskog partizanskog odreda sa kojim u\u010destvuje u borbama protiv Njemaca na planini Jadovnik prema Sjenici. Partizanima se, kao skojevka pridru\u017euje i njegova sestra Amira. Me\u0111utim, zbog bolesti Bajram biva otpu\u0161ten iz jedinice. Ponovo odlazi u Ro\u017eaje gdje je uhap\u0161en od strane albanskih \u017eandara. Nakon kra\u0107eg vremena, na intervenciju naprednih omladinaca ovog kraja, pu\u0161ten je iz zatvora. Nastanjuje se nedaleko od Ro\u017eaja gdje, kao pozadinac, i dalje odr\u017eava vezu sa partizanima. Poslije oslobo\u0111enja Ro\u017eaja, krajem 1944. godine, Bajram Br\u010dvak radi u Komandi mjesta gdje mu je bio povjeren Radni bataljon sa kojim je podizao ratom poru\u0161ene mostove na putu Ro\u017eaje-Tutin. Od 01. maja do 01. novembra 1945.\u00a0 radi kao gra\u0111evinski nadzornik istog puta. Od 01. novembra 1945. do kraja maja 1946. obavljao je posao gra\u0111evinskog referenta pri Sreskom narodnom odboru u Ro\u017eajama. Spajanjem Ro\u017eajskog i Beranskog sreza, a na li\u010dnu molbu, Baram je premje\u0161ten na istu funkciju u Bijelo Polje. Na tom polo\u017eaju ostaje sve do januara 1949. kada je, kao informbirovac, ubijen od strane agenata UDBE.<\/p>\n Ubistvo Bajrama Br\u010dvaka u Rasovu kod Bijelog Polja<\/strong><\/p>\n Bajram se nakon rata, u vrijeme Informbirova 1948., kada je Tito prekinuo sa Staljinom svaku vezu, otvoreno stavio na stranu Ruske komunisti\u010dke partije i Staljina. Pripadao je grupi crnogorskog komuniste Ilije Bulatovi\u0107a koji je bio na \u010delu Sreskog komiteta Bijelo Polje. Nakon \u0161to je \u010duo da \u0107e biti uhap\u0161en odmetnuo se u \u0161umu zajedno sa grupom informbirovaca Iljije Bulatovi\u0107a. Bajram je bio jedini Bo\u0161njak-musliman u toj grupi. Prema rije\u010dima Nusreta Br\u010dvaka<\/strong> iz Istanbula: \u201eBilo je to vrijeme kada je vladala velika \u0161pijuna\u017ea i kada niko nikome nije ni\u0161ta vjerovao. Strah se uvukao u svaku ku\u0107u. Bajram je svratio kod svog zeta D\u017eema Meki\u0107a <\/strong>ve\u010derao, zadr\u017eao se oko dva sata i krenuo ka svojoj ku\u0107i da se vidi sa svojom familijom.<\/strong> Me\u0111utim, bio primje\u0107en, uhap\u0161en i odveden u zgradu mjesne kancelarije \u010diji je predsjednik bio Medo Kova\u010devi\u0107<\/strong>. U pratnji trojice udba\u0161a Bajram Br\u010dvak je izveden i streljan kod \u0161kole u Rasovu.<\/p>\n Bajram Br\u010dvak bio je u braku sa Hedijom Had\u017eibegovi\u0107 (1918), iz sela Buturi\u0107e kod Belopoljske Bistrice, imao je sina Hajra (1941) i \u0107erku Nadiru (1944).<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin U prethodnom tekstu pod naslovom \u201eNajpoznatiji politi\u010dki zatvorenici iz Sand\u017eaka na Golom otoku\u201c autor ovog teksta je opisao kako su stradali \u00a0\u201einformbirovci\u201c, tj. jugoslovenski komunisti- Staljinove pristalice\u00a0 i Titovi protivnici, sa podru\u010dja obadva dijela Sand\u017eaka.\u00a0 Najpoznatiji primjer je odmetanje tzv. \u201eBjelopoljske grupe\u201c koja je brojala 17 \u010dlanova. Me\u0111u njima je bilo […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":232089,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[800,10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-232086","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-nacija","8":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n