![\"seselj](\"https:\/\/www.sandzaklive.rs\/images\/0\/seselj-atentat-696x469.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Nakon serije mitinga po Srbiji, na kojima poziva na lin\u010d manjinskih naroda, Vojislav \u0160e\u0161elj, lider Srpske radikalne stranke, sa istom reto\u00adrikom dolazi u Crnu Goru. Na predizbornom mitingu u Podgorici 25. aprila 1992. godine okupilo se oko 10.000 pristalica radikala.<\/strong><\/p>\n Skup su obezbje\u0111ivali ljudi u maskirnim uniformama i sa automatskim pu\u0161ka\u00adma, gdje ni ptica nije mogla da preleti. U svom govoru \u0160e\u0161elj je obja\u00adsnio prisutnima da je za \u201cSrbe koncept skra\u0107ene Jugoslavije prihva\u0107en, iz razloga, da bi se lak\u0161e stiglo do glavnog cilja \u2013 svi Srbi u jednoj dr\u00ad\u017eavi\u201c. Optu\u017eiv\u0161i \u201cspoljne i unutra\u0161nje neprijatelje srpskog naroda\u201c, na skupu je pozvao sve koji su srpskog roda da iza\u0111u na izbore. Ponovo je optu\u017eio generale Veljka Kadijevi\u0107a, Milutina Kukanjca, Staneta Broveta i druge, nazvav\u0161i ih izdajnicima, \u0161to sve srpske zemlje do tada nijesu oslo\u00adbo\u0111ene i obe\u0107ao im izvo\u0111enje na sud i strijeljanje, a svim nelojalnim \u0160iptarima, Hrvatima, Muslimanima i ostalima, predvideo je \u201cput preko Prokletija\u201d. Miting, i sam govor bio je propra\u0107en aplauzima i \u010detni\u010dkim pjesmama.<\/p>\n Nakon zavr\u0161etka mitinga, ispred hotela \u201cCrna Gora\u201c, u samom cen\u00adtru Podgorice, ba\u010dena je bomba na Vojislava \u0160e\u0161elja i njegovu svitu. Tjelohranitelji su uspjeli da bombu nogom odgurnu ispod parkiranog automobila, gdje je eksplodirala. \u0160e\u0161elj je, na sre\u0107u, ostao \u017eiv. Eksplo\u00adzija je ranila tridesetak osoba, a me\u0111u njima i \u0160e\u0161elja. Bilo je troje te\u017ee povrije\u0111enih. Ve\u0107inom se radilo o povredama nogu. Za ba\u010denu bombu na \u0160e\u0161elja, pored ogromnog obezbje\u0111enja, okrivljen je penzionisani Bo\u0161\u00adnjak, Adem \u0160aboti\u0107. Kako se u izvje\u0161taju navodi, Adem je uspio pobje\u0107i automobilom koji je bio nedaleko parkiran. Sljede\u0107eg dana inspektori SDB-a su ga priveli. U istrazi Adem \u0160aboti\u0107 je \u201cpriznao djelo\u201c, a na su\u00ad\u0111enju je rekao: \u201cTo sam u\u010dinio zbog toga \u0161to mi se \u0160e\u0161elj popeo na glavu\u201c i da se zbog toga \u201cne kaje\u201c. Devedesete godine za sve Bo\u0161njake bile su bolne i te\u0161ke.<\/p>\n Dvadeset i petog maja, na Dan mladosti, 1992. godine, Adem je sa dvanaestogodi\u0161njim sinom po\u0161ao u grad da mu kupi patike i video igri\u00adce, i usput nekoj \u017eeni da plati sijeno, koje je ranije kupio. Kad je od ku\u0107e polazio ni slutio nije \u0161ta \u0107e mu se desiti. Auto je parkirao na trg \u201eBratstva i jedinstva\u201c. U autu je ostavio dijete da ga sa\u010deka, dok mu kupi patike i video igrice. U ulici Slodode nai\u0161ao je na razularene \u0160e\u0161eljeve radikale mi\u00adtinga\u0161e, koji su pjevali, vikali i prijetili: \u201cMuslimani do\u0161li su vam crni dani, nema Tita da vas brani\u201c. \u201cPobi\u0107emo Turke, do\u0161li su sudnji dani, mi \u0107emo da im sudimo\u201c! \u201eKo je drugi, mi smo prvi, da pijemo Turske krvi\u201c. \u201eNorma\u00adlan \u010dovjek kad \u010duje i vidi to na glavi mu se kosa di\u017ee, a na o\u010dima navla\u010di mrak. \u010covjek u tom mementu ne razmi\u0161lja normalno, gubi razum\u201c.<\/p>\n O tom doga\u0111aju Adem pi\u0161e: \u201cPogibija mog oca, izbjeglice koje su mi bile u ku\u0107i, njihova pri\u010da o ubojstvu muslimana po Bosni, silovane muslimanke od strane \u010detnika i jo\u0161 do\u0161ao sa razularenom bandom u Podgoricu u ulici Slobode, na trg \u2018Bratstva i jedinstva\u2019, da \u0161iri \u010detni\u010d\u00adku ideologiju\u201d.<\/p>\n \u201d\u0110avo ne miruje\u2026 Sjetih se da u autu imam bombu ka\u0161ikaru. Kao po nekoj naredbi, bez iole razmi\u0161ljanja, vratih se, uzeh bombu, zaboravih na dijete u kolima. Po glavi mi se mota misao, da pri\u0111em \u0160e\u0161elju, kao neki sim\u00adpatizer, da ga zagrlim, aktiviram bombu i obojica poginemo. I dok sam o tome razmi\u0161ljao i i\u0161ao u pravcu skupa, iz prvog reda kordona vra\u0107a me po\u00adlicajac, na\u0161 zemljak, Musliman, nazad\u201c.<\/p>\n Oko 19. \u010dasova zavr\u0161io se promotivni skup radikala, \u0160e\u0161elj je mar\u0161irao ulicom Slobode sa kokardom na glavi. Sje\u0107em se. I\u0161ao sam ulicom pored \u201cRobne ku\u0107e\u201c, \u201cBeka\u201c i knji\u017eare. Ulicom Slobode, nailazi \u0160e\u0161elj u pratnji vi\u0161e radikala pravo prema meni, sa parolom i pjesmom \u201eMuslimani do\u0161li su vam crni dani, nema Tita da vas brani\u201c. \u201ePobi\u0107emo Turke, do\u0161li su sudnji dani, mi vam sudimo\u201c. Pro\u0161li su do apoteke.<\/p>\n Ni slutio nijesam da \u0107u se sresti o\u010di u o\u010di sa vojvodom \u0160e\u0161eljom. Za slo\u00adbodu mnogi su dali svoje \u017eivote, za jednakost, za pravdu. Parole i pjesme na skupu vrije\u0111aju i mene i moj narod. Vrije\u0111aju svakog pravog Titovog ko\u00admunistu. \u0160ta smo mi krivi i kome smo krivi, samo zato \u0161to smo muslimani, Bo\u0161njaci. I mi smo izgra\u0111ivali ovu domovinu, kao i svi ostali. Bio sam, a i mnogi drugi muslimani Bo\u0161njaci na mnogim radnim akcijama: pruga Nik\u00ad\u0161i\u0107 \u2013 Titograd, Novi Beograd, \u0160amac \u2013 Sarajevo\u2026 \u010casno i po\u0161teno smo radili i bili vrsni i primjerni radnici. Iznerviran, po\u010deo sam i ja da vi\u010dem iz sveg gla\u00adsa ispred hotela \u201cCrne Gore\u201c: \u201eSram vas bilo! Sram vas bilo! Fa\u0161isti\u201c! Nakon ba\u010dene bombe, \u0160e\u0161eljevi junaci jurnuli su u hotel \u201eCrna Gora\u201c, pa zategli na vrata, ne mogu da u\u0111u, kao bravi kad otvori\u0161 vratnicu, dok jedna ne iza\u0111e, ne mogu druge dalje da krenu. Kada su me pitali: \u201cBaci li ti ovu bombu\u201c? Odgovorio sam: \u201cBacio sam je ja!\u201d.<\/p>\n Policija me odmah privela u policijsku stanicu. Nakon kratkog ispitiva\u00adnja obi\u0161la je i moju ku\u0107u. Malo je vremena pro\u0161lo, do\u0161ao je Markovi\u0107, \u0161ef policije, poslije njega, ministar Pavle Bulatovi\u0107 sa grupom oficira. \u010cuo sam da je Bulatovi\u0107 rekao u sporednoj kancelariji. \u201eDrugovi oficiri, vi ste narod naoru\u017eali do zuba. Vidite \u0161ta jedan \u010dovjek ima\u201d, pokazuju\u0107i na oru\u017eje, koje je bilo na stolu. \u201cNemojte da se \u0161alite. Odmah da se vidi koga ima u policiji i vojsci, koji imaju klju\u010deve od magacina\u201c. Uz to je rekao Markovi\u0107u: \u201cNemoj\u00adte da ga tu\u010dete. On \u0107e odgovarati za ovo\u201c.<\/p>\n Njegove rije\u010di nijesu po\u0161tovane. Pokupili su me i pravo u betonjerku. Tu po\u010dinju moje muke. Doveli su me pred betonjerku skinuli kai\u0161, \u0161njure sa cipela i sat sa ruke. Sat sam dobio od ustanove za 30 godina rada sa ugra\u00adviranim imenom. Na sudu sam tra\u017eio da mi ga vrate, ali nijesu to uradili. To je za njih sitnica, a meni je uspomena. Prisvojio ga je de\u017eurni policajac, koji je de\u017eurao za stolom i skidao sa mene stvari koje nijesu dozvoljene u \u0107eliji.<\/p>\n Ubacio me u betonjerku gdje se vr\u0161ila nu\u017eda. Na betonu su rastrta va\u0161ljiva \u0107ebad, umazana izmetom i natopljena urinom. Svjestan sam da mi se sprema sanduk u tamnoj betonjerci bez prozora. Nijesam znao da li \u0107u ostati \u017eiv ili osamnuti mrtav. U toj muci, iznuren, umoran i pretu\u010den, uhvatio me san. Nije dugo pro\u0161lo, moja supruga poslala mi je neku jaknu, po\u0161to sam bio samo u ko\u0161ulji. Za moju nesre\u0107u, nijesam osjetio kad je policajac otvorio vrata betonjerke. Probudio me udarcem nogom u bubrege. Kad me udario u\u010dinjelo mi se da je upalio svjetlo. Vi\u0161e se ni\u010deg ne sje\u0107am. Dugo vremena sam bio u nesvjesti. Ne znam koliko je sati pro\u0161lo. Bio sam polumrtav. Kad sam se osvijestio vidio sam osoblje u bijelim uniformama. Bio sam sav mo\u00adkar. Da bi me osvijestili sipali su hladnu vodu na mene. To je petak, subota i nedjelja, tako da sam tek u ponedjeljak izveden kod istra\u017enog sudije Marka Daki\u0107a. Daki\u0107 nije obavio nikakav razgovor sa mnom. Bio sam vidno iscr\u00adpljen. Po meni su hmilele va\u0161i, osje\u0107ao se jak smrade\u017e od \u0107ebadi. To nije do\u00adzvoljavalo njegovo du\u017ee zadr\u017eavanje. Takvog su me odveli u KPD, odmah zapra\u0161ili, i strpali u \u0107eliju. Nastavio sam \u0107elijski \u017eivot. U \u0107eliji su mi stavili ruke pozadi na le\u0111a i na njima lance, poslednju halku, koja ste\u017ee. Ruke su mi po\u00adslije prve no\u0107i natekle. Ljekar, koji je kontrolisao na\u0161e zdravstveno stanje, tek nakon 3-4 dana, naredio je da mi se otpuste stege. Dva mjeseca nijesu me brijali. Komandiri su se sprdali sa mnom: \u201cDa ga u\u010dlanimo u \u010detnike\u201c. Na\u00adkon dva mjeseca upravnik Istra\u017enog zatvora naredio je da me obriju\u201c.<\/p>\n Napad na \u0160e\u0161elja su prvi osudili crnogorski liberali, iako ih je \u0160e\u0161elj kvalificirao kao izdajnike. Osim osude, liberali su skrenuli pa\u017enju crno\u00adgorskim vlastima, da je ovaj doga\u0111aj posljedica \u201cnjihovog blagonaklo\u00adnog stava prema \u0161irenju \u010detni\u010dke ideologije u ovoj Republici\u201c. Savez reformista crnogorskog primorja je u svom saop\u0161tenju naglasio, da je \u201eovaj kao i svaki drugi teroristi\u010dki \u010din provokacija i poziv na op\u0161ti terorizam i bratoubila\u010dki rat u Crnoj Gori\u201c, ali nije osudio fa\u0161isti\u010dke izjave \u0160e\u0161elja. Beogradske \u201cVe\u010dernje novosti\u201c i\u0161le su do te mjere da su se pitale: \u201eDa li je \u0160aboti\u0107 produ\u017eena ruka \u201cZelenih beretki\u201c i da li je ovaj slu\u010daj potvrdio sve \u010de\u0161\u0107e glasine da je Alijina struja stigla i u Crnu Goru\u201c. Zvani\u010dni organi Crne Gore o tome nijesu \u017eeljeli da budu konkretni. \u201cVe\u010dernje novosti\u201c koriste ovaj napad za raspirivanje mr\u017enje prema Bo\u0161njacima navode\u0107i: \u201ena osnovu onoga \u0161to se zna i \u0161to je otkriveno kod \u0160aboti\u0107a, mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i da je u pitanju ozbiljna organizacija koja se anga\u017euje na pripremanju teroristi\u010dkih akcija\u201d. U ku\u0107i kod \u0160aboti\u0107a policija je, navodno, pri pretresu, prona\u0161la \u010ditav arsenal oru\u017eja: tri automatske pu\u0161ke, pu\u0161ko\u00admitraljez, tri ru\u010dne bombe i ve\u0107u koli\u010dinu municije.<\/p>\n Prilikom povla\u010denja iz Slovenije i Hrvarske vojska je iz magacina kupila oru\u017eje i dovla\u010dila ga u Masline, kako ne bi palo u ruke Slovencima i Hrvatima. To oru\u017eje dijeljeno je Srbima i Crnogorcima. Adem je ranije pozajmio jed\u00adnom Savelji\u0107u 1.000 dolara i 2.000 maraka. Po\u0161to ovaj nije imao novca da mu vrati dug, ponudio mu je oru\u017eje kao kompenzaciju, \u0161to je Adem prihvatio.<\/p>\n U srpskoj \u0161tampi Bo\u0161njaci Sand\u017eaka su satanizirani. Vje\u0161tom medij\u00adskom propagandom, hap\u0161enjima i metodama torture nad nevinim civi\u00adlima, zajedni\u010dkim djelovanjem vlasti, raznih \u010detni\u010dkih i de\u017eurnih bandi i \u201cparavojnih\u201c formacija, prepla\u0161eni bo\u0161nja\u010dki narod pretvaran je preko no\u0107i u teroriste. Mladi ljudi, bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti, su pod prijetnjom nasilno odvo\u0111eni u srpsko-crnogorsku vojsku.<\/p>\n Resor dr\u017eavne bezbjednosti, i ostali odgovorni, dobro su znali da nije moglo biti nikakve realne mogu\u0107nosti stvaranja bilo kakvih terori\u00adsti\u010dkih organizacija. Ipak, trebalo je proglasiti jednog \u201cBo\u0161njaka (Tur\u010di\u00adna)\u201c teroristom da bi opravdali svoja agresorska djelovanja u Bosni.<\/p>\n Gostuju\u0107i u kontakt emisiji TV Crne Gore, predsjednik Predsjedni\u0161\u00adtva Crne Gore, Momir Bulatovi\u0107 je izrazio \u017ealjenje zbog \u201cteroristi\u010dkog na\u00adpada i ocijenio da su na tako ne\u0161to spremni samo bezumnici\u201c. Bulatovi\u010d je odlu\u010dno podr\u017eao izvr\u0161ne organe crnogorske vlasti, za koje je rekao da su u stanju da odr\u017ee mir u Crnoj Gori.<\/p>\n \u0160e\u0161elj je i dalje nastavio sa prijetnjom Muslimanima-Bo\u0161njacima. Na promotivnom skupu u Ra\u0161koj je rekao: \u201cDese li se u Sand\u017eaku barikade ili ne\u00adkakav muslimanski ustanak, eto tamo odmah na\u0161ih dobrovoljaca prekaljenih u ratu, pa neka onda Muslimani gledaju \u0161ta \u0107e i kuda \u0107e! Do Anadolije se ne\u0107e zaustaviti! Neka znaju Muslimani, naj\u017ee\u0161\u0107i islamski fanatici iz Novog Pazara, Sjenice i Tutina, ve\u0107 su izginuli kao hrvatski pla\u0107enici ili kao Izetbegovi\u0107evi vojni\u00adci u Bosni\u201c, otvoreno govore\u0107i o potrebi podjele naoru\u017eanja civilima Srbima u Srijemu, na Kosovu i u Sand\u017eaku, kao i o naoru\u017eavanju pripadnika svoje stranke (\u201cNIN\u201c, br. 2237, 12. 11. 1993.; \u201eSvet\u201c, br. 40, Novi Sad, 29. 11. 1993).<\/p>\n \u201cPoslije svega \u0161to se zbilo, u nesre\u0107i bilo je sre\u0107e. Niko nije poginuo i niko od povrije\u0111enih nije ostao u bolnici, iako su na su\u0111enju izmislili \u201eda je 60 bilo ranjenih, a 12 te\u0161ko povrije\u0111enih\u201c. To je izmi\u0161ljotina. \u0160e\u0161eljev tjelohranitelj gurnuo je bombu nogom i bomba ka\u0161ikara eksplodirala je ispod kola. To ve\u010de dr. Bla\u017eo Borozan kazao je mojoj porodici da niko nije ostao u bolnici. Svako zna pa i laik da te\u017ei slu\u010dajevi ostaju u bolnici. Na\u017ealost, kod Ilije Dar\u00admanovi\u0107a mogao se prijaviti bilo ko, da je povrije\u0111en ranije bilo gdje i iz bilo kojih razloga, \u010dak i preko Mora\u010de ako se nalazio. Ko umije da la\u017ee, la\u017e mu prolazi kao istina. Pravde nema, a nemo\u0107an strada. Da bi zadovoljili, tobo\u017enju pravdu, la\u017eljivu svakako, onog dana su\u0111enja, pokazivali su razne snimke, kako bi me sudija Ivica Stankovi\u0107 \u0161to vi\u0161e osudio. \u201ePovri\u00adje\u0111eni\u201c nijesu imali nikakve otpusne liste kao dokaz da su le\u017eali u bolnici. Da sam imao namjeru da toliko ljudi ubijem imao sam \u010dime. \u010cetiri bombe su se sasvim slu\u010dajno zadesile kod menja\u010da, bez ikakve namjere. Kad sam \u010duo njihove prijetnje, uzeo sam jednu da bacim ispred njih, da ne rade tu sramnu rabotu, jer nijesu do\u0161li na pravo mjesto.<\/p>\n Osje\u0107aj samog su\u0111enja izuzetno je te\u017eak. Ni\u0161ta ne mo\u017ee biti te\u017ee nego sjesti na crnu, optu\u017eeni\u010dku klupu. Cijelog \u017eivota zalagao sam se i borio za pravdu i do\u017eivjeh na kraju da se i meni sudi. Na su\u0111enju Nada Golovi\u0107, koja je dr\u017eala \u0160e\u0161elja za prste i sliku njegovu nosila, tra\u017eila je da naprave vje\u0161alo na trg \u201eIvana Milutinovi\u0107a\u201c da me objese. Sud joj nije udovoljio. \u0160ta mogu da ka\u017eem, krivac sam. Napravio sam krivi\u010dno djelo, ubistvo u poku\u0161aju. Ne\u00admam podlogu da se branim, iako branim \u010dast i dostojanstvo ljudsko.<\/p>\n Prije zavr\u0161nog su\u0111enja i izricanja presude poslali su me u centralni za\u00adtvor u Beograd, na ocjenu kod Vere Petrovi\u0107, da li sam bio ura\u010dunljiv u mo\u00admentu izvr\u0161enja krivi\u010dnog djela.<\/p>\n Na kraju su\u0111enja sudija Ivica Stankovi\u0107 izrekao je presudu od 15 godi\u00adna zatvora. U du\u0161i sam bio duboko potre\u0161en i povrije\u0111en. Osu\u0111en sam ja, a sa mnom i moj bo\u0161nja\u010dki narod. Rehabilitovano je \u010detni\u0161tvo i fa\u0161izam. Do\u0161li su zli ljudi i i donijeli zlo vrijeme, vrijeme mr\u017enje, \u010detni\u0161tva i fa\u0161izma! U ono vrijeme ve\u0107ina sudija u sudu, kao i ve\u0107ina komandira u zatvoru solidarisala se sa idejom radikala, ili su bili njihovi simpatizeri, a neki i njihovi \u010dlanovi, profa\u0161isti\u010dki orijentisani.<\/p>\n U vrijeme dok sam izdr\u017eavao kaznu u KPD u Spu\u017eu, doveden je i \u010detni\u010d\u00adki komadant, \u010ceko Da\u010devi\u0107 iz Pljevalja. Jedne prilike sjedio je na ulazu od kruga gdje \u0161etamo. Neki zatvorenici su mu kazali ko sam. Zaprijetio mi je rukom, i prstom pokazao ispod svog grla, izgovarajuci rijeci: \u201eZakla\u0107u te\u201d.<\/p>\n Pljunuo sam ga, jer drugo nijesam mogao ni\u0161ta da uradim. Odmah su me strpali u \u0107eliju. To \u0161to je pokazao da \u0107e me zaklati, to je za njih bila normal\u00adna stvar, a to \u0161to sam ga pljunuo to je bilo katastrofalno, jer sam Bo\u0161njak. Bo\u0161njak se mo\u017ee zaklati, a \u010detnik ne smije se pljunuti.<\/p>\n Nego u tom zlom vremenu ima i \u010dasnih i po\u0161tenih ljudi koji nijesu pro\u00adfa\u0161isti\u010dki nastrojeni. Njih korozija \u010detni\u0161tva nije nagrizla. Jedan komandir, Nikola, veliki Crnogorac i \u017ealosni roditelj, koji je ostao bez sina jedinca, ohra\u00adbrivao me i kura\u017eio, da prebrodim te te\u0161ke dane. Jednom me pozva i re\u010de: \u201cAdeme \u0160aboti\u0107u, mo\u017eda ne zna\u0161, nijesi \u010duo, ja sam kao roditelj do\u017eivio ve\u00adliku \u017ealost i nesre\u0107u. Ubili su mi sina jedinca, pa evo me, \u017eiv sam i istrajavam u svom bolu\u201c. Po\u0161tovali su ga svi, i radnici uprave i zatvorenici. \u017drtvuju\u0107i svoj autoritet u toj takvoj sredini, posve\u0107ivao mi je veliku pa\u017enju. \u010cesto je nalazio potrebu da bude sa mnom u \u0161etnji, da mi da snage, da sve patnje i muke iz\u00addr\u017eim. Uticao je na druge komandire da me pripaze od ostalih zatvorenika.<\/p>\n Jednog dana, dok sam le\u017eao na daske, na vratima se pojavi Nikola sa komandirom i sa du\u0161ekom u ruci. Te du\u0161eke je me\u0111unarodna zajednica do\u00adnirala u humanitane svrhe. Nikola je znao da le\u017eim na daskama, jedan je ugrabio i donio meni.<\/p>\n U \u0107eliji, gdje sam boravio, nije bilo stakla na prozoru. Jednog dana, neka meni nepoznata vrsta ptice, doletje na prozor. Osmotri mene i \u0107eliju. Sjutradan doletje sa punim kljunom nekakvog materijala i po\u010de da pravi gnijezdo za svoje potomstvo. \u010citavo ljeto pravila mi je dru\u0161tvo sa svojim pi\u00adli\u0107ima. Hrane je bilo i za nju i za mene. Prije neki dan komandir Rai\u010devi\u0107 tra\u017ei olovku po \u0107eliji da slu\u010dajno ne pi\u0161em pisma. Imao je \u017eelju da me ispendre\u010di. \u017delja mu se nije ostvarila. Sa\u010duvao sam par\u010de hleba za moje dru\u0161tvo. Sad je komandir na\u0161ao razog \u0161to nijesam jeo da me ispendre\u010di, te mu se ispunila \u017eelja. Kao biva, on se sekira \u0161to ja ne jedem. Osje\u0107aj tolike mr\u017enje pojedi\u00adnaca, \u010dovjek ne mo\u017ee da opi\u0161e. Taj je Rai\u010devi\u0107 u svojoj smjeni omogu\u0107io bjekstvo zatvorenika iz jednog saobra\u0107ajnog udesa put Cetinja\u201c.<\/p>\n Momir Bulatovi\u0107 je za sedam godina, koliko je bio predsjednik Crne Gore, pomilovao 473 osobe, koje su u krivi\u010dnom postupku bile osu\u0111ene na du\u017ee ili kra\u0107e vremenske kazne. Sva ta pomilovanja dosegla su \u010dak 167 godina. Kada se zaviri u spiskove krivi\u010dnih djela koji su ih pomilovani po\u010dinili, onda, kriterijumi za pomilovanja ostaju nejasni i problemati\u010dni. Pomilovanja su, uglavnom, dobili rodbina, prijatelji i kumovi. Me\u0111utim, nije bio tako milosrdan prema albanskim i muslimansko-bo\u0161nja\u010dkim zahtjevima za pomilovanjem ili smanjenjem kazne. I Adem \u0160aboti\u0107, koji je osu\u0111en na 15 godina zatvora, ostao je bez pomilovanja ili smanjenja kazne.<\/p>\n Nesretni Adem je optu\u017een i osu\u0111en na petnaest godina robije. Od toga je odrobijao osam godina i sedam mjeseci. U zatvoru u Spu\u017eu, tije\u00adkom izdr\u017eavanja kazne, imao je velikih problema sa pristalicama \u0160e\u0161elja, kako zatvorenika tako i \u010duvara. Jedan od zatvorenika, izvjesni Neboj\u0161a Stjepovi\u0107 \u2013 potpla\u0107eni dugogodi\u0161ni robija\u0161, poku\u0161ao je da ga zakolje na prvi dan Kurban bajrama, dok je jeo za stolom, nanijev\u0161i mu pritom vi\u0161e uboda no\u017eem. Zahvaljuju\u0107i Ademovoj prisebnosti i brzoj intervenciji komandira Vanje i saniteta, Adem je taj napad jedva pre\u017eivio. U jednom trenutku, nakon iskrvavljenosti do\u017eivio je klini\u010dku smrt. Stjepovi\u0107 je do\u00addatno osu\u0111en na tri godine robije.<\/p>\n Adem u svojoj autobiografiji o tom doga\u0111aju pi\u0161e: \u201eNa dan prvi Kur\u00adban bajrama, Adem se kao div bori i svoj \u017eivot brani od zlotvora i pogani. Golim rukama no\u017e otima od d\u017eelata. Izlivenom krvlju iz presje\u010dene arterije, zatvorska odje\u0107a natopi se krvlju i posta sva crvena, zidovi obojeni u bije\u00adlo, posta\u0161e pro\u0161arani crvenom bojom. Desnom rukom hvatam presje\u010denu glavnu arteriju. Krv po klupi i zidu i dalje te\u010de, a kolja\u010d sa no\u017eem, \u017eurno niz stepenice silazi i radosno kli\u010de: \u201eBra\u0107o Srbi! Evo sam za Kurban Tur\u010dina zaklao!\u201d Nijesam pao, i nemam drugog izlaza, ranjen za njim silazim. Odsje\u00ad\u010denu vratnu arteriju \u010dvrsto prstima stiskam. D\u017eelat se ne osvr\u0107e. Na izlazu iz zgrade, sa no\u017eem u desnoj ruci i podignutom lijevom rukom sa tri prsta, uzvikuje: \u201cBra\u0107o Srbi\u2026! Ka\u017eite Turcima, imaju pripremljen Kurban gore na spratu\u201d! Takav ranjenik ne posr\u0107e, ne pada, nego se za \u017eivot gr\u010devito bori i na nogama odr\u017eava sa jedinom nadom da si\u0111e niz stepenice poviljona, da na\u0111e pomo\u0107 kod nekog de\u017eurnom komandira. Ispred ranjenog Adema, d\u017eelat ide dalje. Siguran u sebe da je obavio posao, povjeren od pobunje\u00adnika u zatvoru. Pobunjenici, tada, vr\u0161e pitisak na upravu i ministra pravde da ih po\u0161alju na Kosovo da kolju Albance, kao \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 slao okorele kolja\u010de iz njegovih zatvora po Bosni, Hrvatskoj i Kosovu\u201c. Adem imade jo\u0161 dana ovozemaljskog \u017eivota, te se Stijepovi\u0107 ne okrenu da ga na stepenicana dokusuri, jer se iskrvavljen nije mogao vi\u0161e braniti.<\/p>\n \u201cUz pomo\u0107 komandira Vanje i saniteta, koji djelimi\u010dno vatom zaustavlja krvavljenje, stavljaju me u \u0107ebe, nose do marice i hitno do klinike. Li\u010dnim zalaganjem Dragana \u0160., ministra pravde, anga\u017eovan je ljekar specijalista za takve povrede, operisa mi grlo, poveza posje\u0107enu arteriju i spasi mi \u017eivot. Od hiljadu slu\u010dajeva, jedinstven je moj da pre\u017eivim\u2026 I tada, zaklan al\u2019 nedoklan, pomislio sam treba \u017eivjeti. Nema smrti bez su\u0111enog dana. Mi ljudi ne mo\u017eemo znati sve tajne prirode, i bolje da se ne trudimo da saznamo. Samo se nadajmo u Alaha, Stvoritelja svjetova. Jednog dana svako \u0107e do\u0107i na svoju beljegu zvjezdanog neba i prostranstva. Mi nemamo tu mo\u0107, i ne \u00adznamo za\u0161to postojimo.<\/p>\n \u010cudom nepoznate mo\u0107i, Allaha, d\u017eele\u0161anuhu, evo me pi\u0161em ove ispovijesti\u2026 Odbijam svaku pomisao na moj ra\u010dun: \u201eMoglo je bez toga i bez \u017ertvovanja sebe i svoje porodice\u201c. \u201cJedna lasta ne \u010dini prolje\u0107e\u201c! \u201eNije mu bilo nu\u017eda, dobro je \u017eivio\u201c! A mnogi drugi: \u201cNije on to napravio, drugi ga je nagovorio, to je grehota\u201c. Ne znam kojim drugim rije\u010dima bi neko do\u00adkazao da nije tako. Nijesam dijete da me neko mo\u017ee nagovarati! Ne bih dao djecu i rod za cijeli svijet. To zami\u0161ljaju ne\u010disti ljudi, da pobiju ne\u010diju vrijed\u00adnost i muku koja ga je sna\u0161la, i \u010ditav njegov narod.<\/p>\n Danas, kad o svemu tome smireno i trezveno razmi\u0161ljam, ne mogu da shvatim za\u0161to se ljudi ubijaju! Za\u0161to se ubijaju djeca i cijele porodice, samo zato \u0161to su druge vjere, druge nacije! Ne shvatam roditelje, za\u0161to \u0161alju svoju djecu u naru\u010dju zlikovcima i da zlikovci upravljaju njihovim \u017eivotima\u201c.<\/p>\n Milo \u0110ukanovi\u0107 je \u0160e\u0161elja, kada je ovaj po\u010deo ozbiljno da mu smeta u politi\u010dkoj karijeri, doslovce \u0161utnuo iz Crne Gore. U Perastu su \u0160e\u0161elja iz kreveta sa \u0107ebetom pokupili te\u0161ko naoru\u017eani specijalci i deportovali ga u Srbiju. Ravnogorski pokret je 2016. registrovan u MUP-u Crne Gore, a ubrzo i zabranjen, ali je ostala ravnogorska ideologija koja je preko Nove srpske demokratije u\u0161la u crnogorski politi\u010dki \u017eivot i ima parlamentarni status, \u010diji je lider \u010detni\u010dki vojvoda.<\/p>\n Za razliku od Crne Gore, koja je sve otpornija na \u201evirus fa\u0161izma\u201c, u Srbiji je \u010detni\u0161tvo na svaki na\u010din rehabilitovano, a u dijelu Bosne i Her\u00adcegovine je preraslo u istinsku ideologiju na polovini dr\u017eavne teritorije.<\/p>\n Adem \u0160aboti\u0107 je preselio na Ahiret, dana, 25. aprila 2013. godine u Podgorici u 82. godini \u017eivota. D\u017eenaza mu je obavljena na porodi\u010dnom groblju u selu Tucanje. Iza sebe je ostavio sinove Mila i Emila i \u0161\u0107erke Razu, Fatu i Elmiru.<\/p>\n Izvor:\u00a0Monografija \u201cDOBRODOLE\u201d autora Munira K. \u0160aboti\u0107a)<\/strong><\/p>\n Nakon serije mitinga po Srbiji, na kojima poziva na lin\u010d manjinskih naroda, Vojislav \u0160e\u0161elj, lider Srpske radikalne stranke, sa istom reto\u00adrikom dolazi u Crnu Goru. Na predizbornom mitingu u Podgorici 25. aprila 1992. godine okupilo se oko 10.000 pristalica radikala. Skup su obezbje\u0111ivali ljudi u maskirnim uniformama i sa automatskim pu\u0161ka\u00adma, gdje ni ptica nije […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":230412,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10174,10308,5,10429],"tags":[],"class_list":{"0":"post-230409","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-petnjica-vase-vijesti","8":"category-crna-gora","9":"category-drustvo","10":"category-vazno"},"yoast_head":"\n\u00a0<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"