![](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/08\/screenshot_2019-08-12-08-56-47-346_com1577182616777355.png\")
<\/p>\n<\/p>\n
AKADEMIK MUAMER ZUKORLI\u0106<\/strong><\/p>\n (Odgovor na feljton \u201ePolitikantstvom protiv nauke\u201c Odbora za standardizaciju srpskog jezika objavljenog u \u201ePolitici\u201c od 28. jula do 2. avgusta 2019. godine)<\/p>\n ***<\/em><\/strong><\/p>\n Tekst je primarno pripremljen kao nastavak polemike u dnevnom listu \u201ePolitika\u201c, gdje je nakon autorskog teksta akademika Zukorli\u0107a \u201eJezik bosanski opasnost za srpski?\u201c, objavljen tekst \u201ePolitikantstvom protiv nauke\u201c Odbora za standardizaciju srpskoga jezika. Ovaj tekst polemi\u010dkog karaktera cijelim sadr\u017eajem odnosi se na Zukroli\u0107ev tekst. S toga je, u duhu tradicije nau\u010dne i argumentirane polemike, nastao tekst \u201e\u0160ta je srpski bez bosanskog\u201c u kome je autor nastojao pobiti tvrdnje Odbora za standardizaciju srpskog jezika i ponuditi nau\u010dne \u010dinjenice koje idu u prilog njegovoj tezi o ravnopravnosti svih ju\u017enoslavenskih jezika, a me\u0111u njima i bosanskoga i srpskoga.<\/em><\/strong><\/p>\n S obzirom da je uredni\u0161tvo dnevnog lista \u201ePolitika\u201c odbilo objaviti drugi dio teksta kojim bi se nastavila polemika, iz njima znanih razloga, \u0161to bi bilo od koristi ne samo \u0161iroj nau\u010dnoj javnosti ve\u0107 i obi\u010dnom svijetu, a imaju\u0107i u vidu va\u017enost jezi\u010dkog pitanja kako za Bo\u0161njake tako i za sve narode Balkana, Zukorli\u0107ev autorski tekst \u201e\u0160ta je srpski bez bosanskog\u201c nudimo javnosti kao prilog osvjetljenju jezi\u010dke problematike va\u017ene za sagledavanje ukupnog identitetskog pitanja Bo\u0161njaka.<\/em><\/strong><\/p>\n ***<\/em><\/strong><\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n Elementarni red pristojne polemike i argumentiranog su\u010deljavanja mi\u0161ljenja nala\u017ee da na autorski tekst odgovarate autorskim tekstom bez skrivanja iza odre\u0111enog tijela ili kolektiviteta. Stoga je jako \u010dudno \u0161to je na tekst \u201eJezik bosanski opasnost za srpski?\u201c sa mojim potpisom, koji je objavljivan u \u201ePolitici\u201c u pet nastavaka, odgovoreno natpisom \u201ePolitikantstvom protiv nauke\u201c s pozicije Odbora za standardizaciju srpskog jezika. Primjereno je bilo da predsjednik Odbora, prof. dr. Tanasi\u0107, ili neko od \u010dlanova, stanu iza napisanog, da svojim autoritetom i integritetom potvrde sve ono \u0161to je kazano u, tako\u0111er, pet nastavaka objavljenih u listu \u201ePolitika\u201c. Razloga tome mo\u017ee biti vi\u0161e, a vjerovatni jeste te\u017eina napisanog iza \u010dega je trebalo stati, to jest imati dovoljno odva\u017enosti i kura\u017ei braniti navedene tvrdnje i staviti vlastiti akademski kredibilitet na sud stru\u010dne i druge javnosti po pitanju ne\u010dega \u0161to je u \u017ei\u017ei interesiranja \u0161ireg auditorija. Drugi i, vjerovatno, stvarni razlog odgovora bez potpisa le\u017ei u \u010dinjenici da su autor i njegova grupa, zapravo, svjesni neodr\u017eivosti njihovih stavova u nedostatku pravih argumenata.<\/p>\n Sa druge strane, nije te\u0161ko prepoznati rukopis autora napisa, pa je jo\u0161 \u010dudnije za\u0161to prof. dr. Milo\u0161 Kova\u010devi\u0107 nije svojeru\u010dno potpisao tekst koji je izravno i napisao. Nije bilo nimalo zahtjevno prepoznati Kova\u010devi\u0107ev rukopis, jer isti stil i argumente koristi vi\u0161e od dvije decenije u bezuspje\u0161noj borbi negiranja bosanskoga jezika i poku\u0161ajima nipoda\u0161tavanja Bo\u0161njaka. Naravno, znamo da su za takve stavove presudniji li\u010dni od nau\u010dnih razloga, te da traume koje nosi od rata u Bosni imaju veliku ulogu u njegovom odnosu prema narodu sa kojim je ve\u0107i dio \u017eivota proveo. Me\u0111utim, jedan intelektualac bi trebalo da nadi\u0111e li\u010dne animozitete i donosi nau\u010dne i druge sudove isklju\u010divo prema \u010dinjenicama i argumentaciji, a ne vlastitom osje\u0107aju, ideolo\u0161koj pripadnosti ili politi\u010dkom opredjeljenju. Stoga \u0107e se odgovor odnositi ne samo na Odbor za standardizaciju srpskog jezika, kao nominalnu adresu, ve\u0107 i na su\u0161tinskog recepijenta, nosioca projekta i ostra\u0161\u0107enog protagonistu vi\u0161edecenijskih bezuspje\u0161nih poku\u0161aja osporavanja bosanskoga jezika koji je politi\u010dki osmi\u0161ljen s one strane Drine i, kao vru\u0107 krompir, ostavljen Beogradu.<\/p>\n Iz teksta se jasno vidi ambicija nametanja dr\u017eavnim organima reduciranje i ukidanje nacionalnih prava Bo\u0161njaka u Republici Srbiji, posebno na obrazovanje, informiranje i slu\u017ebenu upotrebu jezika i pisma, \u0161to potvr\u0111uje osnovnu tezu na\u0161eg prvog teksta. Iz tog razloga, ovom prilikom, kao gra\u0111anin Republike Srbije i pripadnik bo\u0161nja\u010dkog naroda, sa pravima i obavezama jasno definiranim Ustavom i zakonima, obznanjujem da je djelovanje ovog Odbora pogubno ne samo za Bo\u0161njake i bosanski jezik, koji su apriorna datost, ve\u0107 i za Republiku Srbiju kao dr\u017eavu, Srbe kao narod i srpski jezik, kojima nanosi vi\u0161e \u0161tete nego koristi.<\/p>\n Te\u017ei\u0161te teksta \u201eJezik bosanski opasnost za srpski?\u201c nije bilo na lingvisti\u010dkim utemeljenjima ve\u0107 na obavezuju\u0107im zakonskim odredbama, ali s obzirom da to nije dovoljno, osje\u0107am se prozvanim i pozvanim da i u tom segmentu poka\u017eem i doka\u017eem neosnovanost, tendencioznost i \u0161tetnost \u00a0stavova Odbora.<\/p>\n U prvom odjeljku pod naslovom \u201eNa kom jeziku je Zukorli\u0107 napisao tekst\u201c spo\u010ditava se dnevnom listu \u201ePolitika\u201c to \u0161to se usudio da objavi moj tekst bez propratnih komentara i time ne samo da se mije\u0161a u nezavisnost najstarijeg pisanog medija ve\u0107 se poku\u0161ava o\u017eivjeti praksa devedesetih godina, kada su cenzura i fabriciranje medijskih sadr\u017eaja bili osnovno sredstvo manipulacije i agitacije, \u010dije su posljedice zlo\u010dini genocidnih razmjera i stradanje vi\u0161e stotina hiljada ljudi. Upravo je ovaj \u010din \u201ePolitike\u201c dokaz da nije cijeli medijski prostor zaga\u0111en te da jo\u0161 uvijek ima \u0161anse za ozdravljenje ovog dru\u0161tva. Na koncu, \u201ePolitika\u201c je ovim dokazala da je otvorena za sve sudionike javnog prostora, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili rasnu pripadnost, odnosno za svakoga ko ima i zna argumentirano iznijeti svoj stav ili vi\u0111enje odre\u0111enog problema. Zato ovaj poziv ne mo\u017eemo nikako druk\u010dije shvatiti osim kao otvoreno hu\u0161kanje na cenzuru i podrivanje uredni\u010dke samostalnosti implicitnim naputama o tome \u0161ta treba, na koji na\u010din i s kakvim komentarima objaviti, a \u0161ta ne smije nikako i\u0107i u javnost. Zapravo, objavljivanjem ove polemike \u201ePolitika\u201c daje zna\u010dajan doprinos ne samo pregledu razli\u010ditih mi\u0161ljenja ve\u0107 i unapre\u0111enju op\u0107eg me\u0111unacionalnog i interkulturalnog dijaloga, iako joj se mo\u017ee zamjeriti \u0161to je tekst koji sam dostavio na latinici transliterirala na \u0107irili\u010dno pismo.<\/p>\n (Ova ocjena nastala je prije nego je uredni\u0161tvo \u201ePolitike\u201c odbilo nastaviti polemiku i obajviti ovaj tekst. S obzirom da je tekst jedna jedinstvena cjelina, nismo ga htjeli izostavljati, iako nedostatak hrabrosti su\u010deljavanja s istinom i neoborivim argumentima baca sjenu na po\u010detnu poziciju ovog glasila.)<\/p>\n Druga teza koja se poku\u0161ava nametnuti jeste nepostojanje razli\u010ditosti izme\u0111u bosanskog i srpskog jezika, iz \u010dega se izvodi zaklju\u010dak da bosanski jezik ne postoji. Ovdje smo o\u010dekivali da \u0107e se ponuditi lingvisti\u010dke \u010dinjenice. Umjesto njih, poku\u0161ava se dijelovima citata bo\u0161nja\u010dkih intelektualaca istrgnutih iz konteksta dokazivati spomenuti stav, \u0161to samo sebi proturje\u010di. Citiraju\u0107i Aliju Isakovi\u0107a koji ka\u017ee: \u201eIzme\u0111u bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika nema su\u0161tinske razlike\u201c; Ri\u0111anovi\u0107a koji veli da narod u Bosni govori jednim jezikom koji se sada zove \u201etrojako \u2013 srpski, hrvatski i bosanski\u201c; Ibrahima \u010cedi\u0107a: \u201eU Bosni i Hercegovini, u slu\u017ebenoj upotrebi su, dakle, bosanski, hrvatski i srpski jezik\u201c; Had\u017eema Hajdarevi\u0107a i Aidu Kr\u0161o koji su napisali jedinstven gramati\u010dki priru\u010dnik za djecu iz BiH u dijaspori pod nazivom \u201ePriru\u010dnik bosanskog\/hrvatskog\/srpskog jezika\u201c, te pari\u0161ku gramatiku Paul-Loiusa Thomasa i Vladimira Osipova \u201eGrammaire du bosniaque, croate, montenegrine, serbe\u201c u izdanju Slavisti\u010dkog instituta u Parizu \u2013 Odbor ne vidi ili ne \u017eeli vidjeti \u0161ta zapravo zna\u010di citirano. Navode\u0107i stavove spomenutih filologa doslovno je priznata ravnopravnost bosanskog, srpskog i hrvatskog, pa \u010dak i crnogorskoga jezika. Nijedan od citiranih lingvista ne negira postojanje bilo kog od spomenutih jezika, niti sebi dozvoljava da druk\u010dije imenuje jezik od onoga kako je njegov stvarni naziv. Dakle, autor i njegov Odbor, uzimaju\u0107i ovu argumentaciju kao bazi\u010dnu, ne samo da priznaju bosanski ve\u0107 i crnogorski jezik.<\/p>\n U daljim opservacijama navodi se da Srbi iz po\u0161tovanja prema Bo\u0161njacima i \u201enjihovoj neoromanti\u010darskoj nacionalnoj potrebi za jezi\u010dkom simboli\u010dkom funkcijom srpski jezik, kada ga Bo\u0161njaci upotrebljavaju, zovu bo\u0161nja\u010dki\u201c. Koji je ovdje lingvisti\u010dki argument ponu\u0111en? \u0160ta je ovo nego poku\u0161aj vrije\u0111anja jednog cijelog naroda kroz malicioznu formu po\u0161tivanja. Ovim se, ustvari, poru\u010duje: \u201eIz po\u0161tovanja prema vama, ne\u0107emo re\u0107i da ne postojite \u2013 jer eto vas, uprkos svemu, \u017eivih pored nas. Ali, opet, niste to \u0161to tvrdite i \u0161to nauka dokazuje, nego ono \u0161to vam ka\u017eemo da jeste. To jest, s obzirom da postojite i da ste svojim postojanjem dokaz toga, prihvatit \u0107emo vas na simboli\u010dkoj ravni, ali znamo da su\u0161tinski ne postojite.\u201c<\/p>\n Naposljetku, Odbor nas kona\u010dno uvodi u krunski \u201elingvisti\u010dki\u201c argument izvode\u0107i ga kao paralelu sa tim da Srbi slovena\u010dki jezik ne zovu slovenskim kao Slovenci ve\u0107 slovena\u010dkim prema svom osje\u0107aju i iz toga dolazi do zaklju\u010dka da, po\u0161to smo se izborili za simboli\u010dko postojanje, imamo pravo na simboli\u010dki naziv jezika \u201ebo\u0161nja\u010dki\u201c, a ne bosanski. Da je u pro\u0161losti u srpskom jeziku postojala upotreba pojma \u201ebo\u0161nja\u010dki jezik\u201c, kao \u0161to je slu\u010daj sa slovena\u010dkim i drugim navedenim pojmovima, ovaj stav bi se mogao i razumjeti. Jasno je da te\u017enje Odbora nisu motivirane lingvisti\u010dkom argumentacijom ve\u0107 politi\u010dkim ciljevima s namjerom negiranja dr\u017eave Bosne. Drugim rije\u010dima: \u201ePo\u0161to ste vi Bo\u0161njaci, uz sva stradanja, ipak opstali, ono \u0161to vam ne mo\u017eemo dopustiti jeste da imate svoju dr\u017eavu.\u201c Cjelokupan snop tvrdnji ovog Odbora kre\u0107e se izme\u0111u negiranja bosanskog jezika i negacije njegovog imena, \u0161to ukazuje na logi\u010dku neodr\u017eivost takvih stavova, jer ono \u0161to ne postoji ne mo\u017ee imati svoje ime. Iza ovoga se, zapravo, krije namjera da se negacijom svega postigne nametanje imena jezika Bo\u0161njacima po mjeri politi\u010dkih ciljeva koje zastupa ovaj Odbor.<\/p>\n Uz svu tendencioznost, nije mogu\u0107e zanemariti dubinu korijena i kontinuitet upotrebe historijskog naziva jezika Bo\u0161njaka od Konstantina Filozofa do danas \u2013 bosanski jezik i \u010dinjenicu da se isklju\u010divo pod tim nazivom ve\u0107 jedan cijeli milenij kako kod samih Bo\u0161njaka tako i u \u010ditavome svijetu imenuje njihov jezik. Tvrdnja da se ime jezika uvijek izvodi iz imena naroda tako\u0111er nije ta\u010dna, iako se i prema korijenu rije\u010di mo\u017ee dokazati da je jezik Bo\u0161njaka bosanski.<\/p>\n Paralele radi, i u bosanskom, i u srpskom i u hrvatskom, kao i u svim jezicima svijeta, jezik Jevreja naziva se hebrejskim. Analogno Odborovoj argumentaciji, u srpskom jeziku bi se danas jezik Jevreja trebao nazivati \u201ejevrejskim\u201c, ali nikom ne pada na pamet da tako ne\u0161to u\u010dini, jer bi ispao ne samo smije\u0161an ve\u0107 i stupidan, pa vjerujem \u010dak ni Odboru za standardizaciju srpskoga jezika. Naziv bosanski kao i hebrejski jezik historijski je zasnovan i, kao takav, ima utemeljenje u brojnim pisanim dokumentima, ne ve\u017ee se za sada\u0161nju teritoriju niti nacionalnu ili gra\u0111ansku dr\u017eavu u kojoj ve\u0107inski \u017eive nosioci tog jezika. Gdje god se na\u0161ao u svijetu, maternji jezik svakog Jevreja je hebrejski, a ne \u201e\u017eidovski\u201c, \u201ejevrejski\u201c ili \u201eizraelski\u201c. Isto tako, gdje god \u017eivio, maternji jezik Bo\u0161njaka je bosanski, a ne \u201ebo\u0161nja\u010dki\u201c, i to su\u0161tinski bosanski bez ikakve simboli\u010dke ili druge primjese.<\/p>\n Jo\u0161 jedna podvala sadr\u017eana je u \u010detvrtom odjeljku njihovog teksta u kom se ka\u017ee da \u201esvi bo\u0161nja\u010dki lingvisti tvrde da su bosanski i srpski jezik razli\u010diti samo po imenu, ali da se po lingvisti\u010dkim kriterijumima radi o istom jeziku\u201c. Apsolutna neistina. Nijedan bo\u0161nja\u010dki niti bilo koji drugi lingvist, osim nekolicine srpskih kojima je ideologija ispred nauke, to ne tvrdi. Odbor izgleda zaboravlja da jezik ima mnogo vi\u0161e funkcija osim komunikativne, ili mu je lak\u0161e zaobi\u0107i ih i cjelokupnu pri\u010du svesti na razgovornu dimenziju, zanemaruju\u0107i sve ostale elemente koje\u00a0 jezik \u010dine bi\u0107em jednog naroda. Da ne zalazimo u dijahrone aspekte razvoja bosanskoga jezika, jer bi nas to odvelo u preduga\u010dku nau\u010dnu polemiku, ve\u0107 da se samo poslu\u017eimo sinhronijom u obaranju ove tvrdnje. Odbor za standardizaciju srpskog jezika i autora upu\u0107ujemo na knjige akademika Hasnije Muratagi\u0107-Tune \u201eBosanski, hrvatski, srpski aktuelni pravopisi\u201c u kojoj su poja\u0161njene sve razlike u aktualnim pravopisima ovih triju jezika; akademika D\u017eevada Jahi\u0107a \u201eRje\u010dnik bosanskoga jezika\u201c gdje je u do sada objavljenih osam tomova sadr\u017eana neizmjerna leksi\u010dka gra\u0111a bosanskoga jezika prema najsavremenijim leksikografskim principima, te knjige prof. dr. Ismaila Pali\u0107a, prof. dr. Alena Kalajd\u017eije, prof. dr. Jahje Fehratovi\u0107a, dr. Jasmina Hod\u017ei\u0107a, odnosno preko stotinu rje\u010dnika bosanskoga jezika i jo\u0161 ve\u0107i broj nau\u010dnih i stru\u010dnih djela iz oblasti fonetike, morfologije, sintakse, semantike, dijalektologije, frazeologije, onomastike i drugih lingvisti\u010dkih disciplina savremene bosnistike, kao i vi\u0161e hiljada nau\u010dnih \u010dlanaka objavljenih u periodici, i to ne samo na govornom podru\u010dju bosanskoga jezika ve\u0107 i \u0161irom svjetskih lingvisti\u010dkih centara. Kako to da niko osim Kova\u010devi\u0107a i nekolicine njegovih sljedbenika iz svjetske lingvisti\u010dke zajednice ne osporava ove datosti, ve\u0107 unato\u010d tome svojim istra\u017eivanjima unapre\u0111uje nauku o bosanskome jeziku kao ravnopravnome u zajednici svjetskih jezika? Bit \u0107e da cijeli svijet ima pogre\u0161nu predod\u017ebu stvarnosti.<\/p>\n Podvala oko na\u0161eg navo\u0111enja osniva\u010da Odbora za standardizaciju srpskog jezika jeste jeftini politikantski trik u nedostatku argumentacije. Citirat \u0107u napisano: \u201ePotpisnici osniva\u010dkog akta bili su njihovi predsjednici, rektori, dekani ili njihovi ovla\u0161teni predstavnici me\u0111u kojima je najmanje lingvista i srbista (\u2026)\u201c Dakle, nismo spominjali \u010dlanove Odbora ve\u0107 osniva\u010de i to jasno naglasili. Naravno, opasnija politikantska tvrdnja jeste nezapam\u0107eni \u201eakademizam\u201c u re\u010denici: \u201eA ako se ta pravila primenjuju, onda nacionalne manjine prave sprdnju sa pravosu\u0111em dr\u017eave \u010diji su deo, \u0161to se upravo vidi na primeru Bo\u0161njaka.\u201c Koliko je akademska rije\u010d \u201esprdnja\u201c adekvatna nau\u010dnom zvanju redovnog profesora i nivou Odbora za standardizaciju srpskog jezika koji djeluje pod krovom najzna\u010dajnije srpske nau\u010dne institucije SANU, naro\u010dito kada se upotrijebi u kontekstu stigmatizacije odre\u0111ene nacionalne zajednice. U kognitivnom smislu, ovaj stav ne samo da nema nikakvu nau\u010dno-\u010dinjeni\u010dnu datost ve\u0107 je i upotrijebljen kako bi kod \u010ditalaca izazvao negativan stav prema nacionalnim manjinama, a posebno Bo\u0161njacima, te u kona\u010dnici i naveo izvr\u0161nu vlast da antiustavno i suprotno pozitivnim zakonima diskriminira manjinske narode po pitanju njihovih ste\u010denih prava na upotrebu maternjeg jezika u obrazovanju, informiranju i slu\u017ebenoj korespondenciji.<\/p>\n Ismijavanjem uspostave institucije prevo\u0111enja izme\u0111u bosanskog i srpskog jezika u Srbiji, Odbor previ\u0111a \u010dinjenicu desetine takvih primjera u Hrvatskoj, gdje se u sudskim procesima insistiralo na zakonskom pravu slu\u017ebene upotrebe srpskog jezika i zahtijevalo prevo\u0111enje sudskih spisa sa hrvatskog na srpski jezik. I u ovom slu\u010daju vidimo ustaljenu praksu politike dvostrukih standarda kao u onoj \u010duvenoj pri\u010di Ero i kadija: \u201eZa moju kravu jedan \u0107itab, a za tvoju drugi \u0107itab.\u201c<\/p>\n U zadnjem odjeljku Odbor se potpuno razobli\u010duje i iz privida lingviste prelazi u politi\u010dke vode, gdje zapada u niz direktnih kontradiktornosti. Na\u0161 tekst jasno je fokusiran na Bo\u0161njake gra\u0111ane Republike Srbije i cjelokupnim sadr\u017eajem isklju\u010divo se odnosi na njih, pa i tvrdnjom da je do 1912. godine bosanski jezik imao apsolutnu dominaciju na bo\u0161nja\u010dkome govornome podru\u010dju, to jest u Sand\u017eaku. Odbor prebacuje te\u017ei\u0161te na teritorij Bosne i Hercegovine za vrijeme austro-ugarske okupacije i jezi\u010dke politike Benjamina Kalaja. To apsolutno nema veze s na\u0161im tekstom, jer je bilo rije\u010di o prostoru Sand\u017eaka koji je do 1912. godine bio u sastavu Osmanskoga carstva, a ne Austro-Ugarske. Tvrdnju da je bosanski jezik politi\u010dki projekt Austro-Ugarske, pored neoborivih argumenata iz njegove bogate historije, obara \u010dinjenica da su austro-ugarske vlasti zvani\u010dnim dekretom zabranile upotrebu termina bosanski jezik 1907. godine. Mo\u017ee li se zabraniti ne\u0161to \u0161to ne postoji?<\/p>\n Isto tako, sa na\u0161im tekstom nema veze ni perfidni poku\u0161aj podvale da Bo\u0161njaci insistiraju na nazivu bosanski jezik kako bi \u201edirektno implicirali da je Ra\u0161ka \u2013 deo Bosne\u201c. Autor ili ne zna ili svjesno zaboravlja da Ra\u0161ka i Sand\u017eak nisu isti historijski prostori. Sand\u017eak je historijski \u017eivotni prostor Bo\u0161njaka, Srba, Crnogoraca i Albanaca koji se danas nalazi unutar granica triju dr\u017eava (Srbije, BiH i Crne Gore), koji se prote\u017ee od Novog Pazara do Pljevalja, te od Gusinja do Sjenice. A Bo\u0161njaci imaju legitimnu i legalnu politiku prema tom prostoru kao savremenoj evropskoj prekograni\u010dnoj regiji, uz puno po\u0161tivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta svih dr\u017eava.<\/p>\n Odboru dalje smeta \u0161to su Bo\u0161njaci autohtoni u Republici Srbiji i \u0161to kao takvi ostvaruju odre\u0111ena prava, te \u0161to su se izborili da im dr\u017eavljanstvo ne bude srpsko ve\u0107 dr\u017eave Srbije, odnosno \u0161to nisu najsretniji zbog trenutnih ustavnih odredaba koje Republiku Srbiju definiraju kao zemlju Srba i ostalih. Dakle, on bi da Republiku Srbiju kao dr\u017eavu s ve\u0107inskim srpskim narodom i velikim brojem manjinskih naroda u\u010dini jednonacionalnom, samo srpskom. Pitanje je da li je ovo lingvisti\u010dki ili politi\u010dki stav, lingvisti\u010dka ili politi\u010dka argumentacija. Lingvisti\u010dka sigurno nije. Mo\u017ee biti politi\u010dki stav, ali onda, prema definiciji \u0161ovinizma da je to uvjerenje u nadmo\u0107nost ili superiornost vlastitog naroda nad drugima, nije daleko od te ideologije. I to jeste politika devedesetih koja nas je povela u ambis i protiv koje sam se borio, borim se sada i uvijek \u0107u se boriti. Naravno, protiv koje je, vjerujem, i ve\u0107ina srpskog naroda koja \u017eeli mir, pomirenje i stabilnost. To nam garantiraju i Ustav i zakoni Republike Srbije. Tome te\u017ei i dr\u017eavna politika, \u0161to je jedan od razloga moje podr\u0161ke istoj. Zato ovakvi neargumentirani, politikantski stavovi onih koji se predstavljaju za glasnogovornike struke, a ne nude validnu argumentaciju kojom bi potkrijepili vlastite zahtjeve, nanose zlo ne samo manjinama ve\u0107 i svom, srpskom narodu, dr\u017eavi Srbiji, zakonodavnoj i izvr\u0161noj vlasti, a naro\u010dito mladim generacijama koje treba odgajati na istini i \u010dinjenicama, a ne na ideologiji la\u017ei i mr\u017enje prema bilo kome, posebno ne prema kom\u0161ijama s kojima trebaju dijeliti zajedni\u010dki prostor i budu\u0107nost.<\/p>\n Upravo zbog tih mla\u0111ih generacija, a ne potrebe dokazivanja, navest \u0107emo neke od \u010dinjenica koje govore o utemeljenju i trajanju bosanskoga jezika kroz historiju.<\/p>\n Nakon prvog spomena Bosne i bosanskog jezika u djelu \u201eDe administrando imperio\u201c bizantijskog cara Konstantina VII Porfirogeneta, 949. godine, i niza potvrda tog imena u administrativnim i sakralnim spisima jedanaestog, dvanaestog i trinaestog stolje\u0107a, bizantijski autor s kraja \u010detrnaestog vijeka Konstantin Filozof u djelu \u201eSkazanie izjavljeno o pismeneh\u201c, pored bugarskog, \u010de\u0161kog, srpskog, hrvatskog, slovenskog u istoj ravni spominje i bosanski jezik.<\/p>\n Franjevac Matija Divkovi\u0107 1611. godine u Veneciji \u0161tampa knjigu \u201eNauk krstjanski\u201c na bosan\u010dici u \u010dijem prologu ka\u017ee: \u201eI ovo istoma\u010di aliti privede iz jezika dija\u010dkoga u pravi i istiniti jezik bosanski.\u201c, dok 1649. godine Jakov Mikalja u rje\u010dniku \u201eBlago jezika Slovinskoga\u201c, \u0161tampanom u Laureati, pi\u0161e: \u201eNastojao sam da u ovaj rje\u010dnik uvrstim najodabranije rije\u010di i najljep\u0161e narje\u010dje\u2026, tako i u ilirskom jeziku ima mnogo razli\u010ditih na\u010dina govora, ali svako veli da je bosanski jezik najljep\u0161i, radi \u010dega bi svi ilirski pisci morali nastojati da njim pi\u0161u.\u201c<\/p>\n \u010cuveni osmanlijski putopisac i hodoljub Evlija \u010celebija u svom \u201ePutopisu\u201c 1660. godine bilje\u017ei: \u201eNarod se u ovim krajevima u pu\u010dkom govoru zove Bo\u0161njaci. Samo dra\u017ee im je kad se ka\u017ee Bosanci. Kao \u0161to je \u010dist njihov jezik, tako su i oni zaista bistri ljudi koji ispravno prosu\u0111uju.\u201c<\/p>\n Pored ovih, isto\u010dnih i zapadnih kr\u0161\u0107anskih i muslimanskih autora tog doba, o kontinuitetu historijskog postojanja bosanskoga jezika svjedo\u010de i na\u0161i narodi kroz vijekove. Tuzlak Muhamed Hevai Uskufi koji je 1631. godine obznanio stihovani bosansko-turski rje\u010dnik \u201eMagbuli arif\u201c ili \u201ePotur \u0161ahidija\u201c, u jednoj svojoj pjesmi ka\u017ee: \u201eBosanki da vam bisedim, bratani,\/ da slu\u0161aju dobrotelji, prijatelji znani.\u201c U osamnaestom stolje\u0107u pravoslavni hercegova\u010dki prvaci od Ali-pa\u0161e Rizvanbegovi\u0107a tra\u017ee da im za vladiku postavi \u010dovjeka vi\u010dna bosanskome jeziku.<\/p>\n U periodu austro-ugarske okupacije Bosne, poku\u0161ajima germanizacije bosanskoga jezika sna\u017eno se usprotivio Petar Ko\u010di\u0107, koji \u0107e u Saboru BiH odr\u017eati jednu od najljep\u0161ih besjeda o bosanskome jeziku i cijelom jezi\u010dkom pitanju ju\u017enoslavenskih naroda: \u201eTaj je uticaj tako \u0161tetan i tako o\u010devidan da mi moramo strahovati da nam se na\u0161 krasni jezik, najljep\u0161i me\u0111u slovenskim jezicima, sasvim ne iskvari, ne izblijedi, ne izgubi svu onu svoju kristalnu jasno\u0107u i ljupku zvu\u010dnost kojoj gotovo nema ravne. To nas, kao stare i dobre Bo\u0161njane, mora boljeti, jer je na\u0161 jezik i u najstarija vremena bio neobi\u010dno lijep i zvu\u010dan, mnogo ljep\u0161i i narodniji od jezika u isto\u010dnim srpskim zemljama, koji se je razvijao pod uticajem vizantijske kulture i gr\u010dke sintakse (\u2026) Ta se njegova ljepota sa\u010duvala kroz duge i duge vijekove, a u novije vrijeme, kad se stvarala na\u0161a nova knji\u017eevnost, hrvatska i srpska, kad se stvarao na\u0161 knji\u017eevni jezik, na\u0161 je dijalekat bosansko-hercegova\u010dki uzet za zajedni\u010dki knji\u017eevni jezik dvaju bratskih plemena jednoga nam naroda, za knji\u017eevni jezik hrvatskog i srpskog plemena.\u201d<\/p>\n Dokaz da je i u Sand\u017eaku jezik Bo\u0161njaka, tako\u0111er, imenovan bosanskim jesu djela sand\u017ea\u010dkih alhamijado pjesnika hafiza Saliha Ga\u0161evi\u0107a koji u svom Mevludu iz 1879. godine ka\u017ee: \u201eMoli\u0161e me Kola\u0161inski prvi\u0161i\/ Nama mevlud bosanski napi\u0161i.\u201d Na isti na\u010din i pazarski alim i pjesnik s kraja XIX i po\u010detka XX stolje\u0107a Arif Brkani\u0107 Sarajlija svoja pjesni\u010dka djela naziva \u201eTerd\u017euman mevludski na jezik bosanski\u201c\u00a0<\/em>i\u00a0\u201eDinski nasihati na bosanskome jeziku\u201c, a ne\u0161to kasnije njegov savremenik\u00a0Nazif-ef. \u0160u\u0161evi\u0107 u\u00a0\u201eKasidi o smrti\u201c ka\u017ee: \u201ePa zamolih Boga da mi pomogne\/ Da ostavim ja hediju, ja od mene.\/ Da napi\u0161em ja risalu bosanski\/ \u0160to je mo\u017ee svaki Bo\u0161njak u\u010diti.\u201c Na koncu, osmanske popisne knjige, salname, iz 1867. godine, donose podatke da je u pojedinim sand\u017ea\u010dkim gradovima nastavu u ru\u017edijama na bosanskome jeziku poha\u0111alo 1207 u\u010denika, i to: Nik\u0161i\u0107u 161, Sjenici 120, Novome Pazaru 760, Mitrovici 113, Trgovi\u0161tu (Ro\u017eajama) 53. Podatak se odnosi samo na ru\u017edije, svjetovne \u0161kole, dok je u jedanaest tada\u0161njih medresa na teritoriji Sand\u017eaka te sibjan mektebima i drugim specijaliziranim \u0161kolama (Darul-Hadis, Darul-Kur\u2019an, Darul-Mualimat, Ibtidaije i dr.) bosanki jezik bio osnovni jezik na kome se stolje\u0107ima izvodila nastava.<\/p>\n Na svom studijskom putovanju kroz Jugoslaviju, u potrazi za rje\u0161avanjem homerskog pitanja, ugledni harvardski profesor Milman Parry je u prvoj polovici XX stolje\u0107a boravio u Sand\u017eaku, gdje je susreo \u017eivu epsku tradiciju, upoznao mnogo velikih pjeva\u010da i snimio dosta do tada nepoznatih originalnih i varijantnih pjesama, od kojih je i ep \u201c\u017denidba Smailagi\u0107 Meha\u201d Avda Me\u0111edovi\u0107a. Pored pjesama, Parry je tra\u017eio od svog pisara Nikole da radi intervuje sa epskim pjeva\u010dima, koji su u Parryevoj zbirci notirani kao \u201cPri\u010danja\u201d. U tim svjedo\u010denjima ostavljeni su i podaci o jeziku pjeva\u010da koga svi oni imenuju bosanskim. Kao primjer navest \u0107emo pri\u010danje sa \u0110emom Zogi\u0107em iz Novog Pazara (rodom iz Glogovika) na stranici 9 stenograma sa plo\u010de 1324 snimljene 25.11.1934. godine u Novome Pazaru. Tu se jasno vidi da Parry, zapisiva\u010d Nikola i pjeva\u010d \u0110emo Zogi\u0107 jezik Bo\u0161njaka isklju\u010divo nazivaju bosanskim, a Albanaca arnautskim: \u201cN: A dobro, a ima li koji pjeva\u010d koji pozna, koji govori jezik i arnautski i bosanski, te da zna bosanski pjesme, a poslije bosanskog jezika da ih prevede na aranutski jezik, da pjeva za Arnaute?\u201d \u201c\u0110: Ima.\u201d\u00a0N: Ima?\u201d \u201c\u0110: Ima i takija ljudi, ima da zapjeva arnautski, ti bi kazao da nikad on nije \u0107uo ni Bosnu ni bosanski jezik, da nije \u0107uo, a isto one pesme koje su Bosanci pevali (\u2026)\u201d<\/p>\n Dakle, sve Kova\u010devi\u0107eve vi\u0161edecenijske poku\u0161aje negiranja bosanskoga jezika opovrgava trajanje tog jezika kroz milenij i vi\u0161e, \u0161to su pravi lingvisti me\u0111u Srbima itekako znali i javno govorili. Tako \u0107e 1937. godine u tekstu \u201eBosanski jezik i stil\u201c akademik Aleksandar Beli\u0107, vi\u0161edecenijski predsjednik SANU i rektor Beogradskog univerziteta, re\u0107i: \u201eNema nikakve sumnje da je bosanski jezik, zajedno sa Vukovim hercegova\u010dkim i Dani\u010di\u0107evim vojvo\u0111anskim, narodna osnovica na\u0161eg knji\u017eevnog jezika.\u201c Beli\u0107evo apostrofiranje bosanskoga jezika i Vuka Karad\u017ei\u0107a nije bezrazlo\u017eno. Upravo je Karad\u017ei\u0107, kao utemeljitelj savremenog srpskog jezika, skupa sa hrvatskim ilircem Ivanom Ma\u017eurani\u0107em 1850. godine, pod patronatom slovensko-austrijskog lingviste Franca Miklo\u0161i\u010da, potpisnik Be\u010dkog knji\u017eevnog dogovora gdje je za osnovicu zajedni\u010dkog standarda uzeto narje\u010dje bosanskoga jezika stare Hercegovine (kojoj su pripadali i Herceg Novi, Nik\u0161i\u0107, Kola\u0161in, \u0160avnik, Plu\u017eine, \u017dabljak, Pljevlja i Bijelo Polje u Crnoj Gori, te Priboj, Prijepolje, Nova Varo\u0161 i Sjenica u Srbiji, odnosno isto\u010dnobosanski gradovi Rudo, \u010cajni\u010de, Gora\u017ede i Fo\u010da), kao naj\u010distije i najljep\u0161e govorno narje\u010dje ju\u017enoslavenskih govora. Ukoliko proanaliziramo pojedine \u010dlanove tog akta, na\u0107i \u0107emo da su se akteri za to odlu\u010dili jednoglasce, kako ka\u017eu, da je najpravije i najbolje uzeti ovo narje\u010dje jer najvi\u0161e naroda govori njime, najbli\u017ee je starome slovenskome jeziku, te \u0161to je narodna i dubrova\u010dka knji\u017eevnost nastala na njemu. Dakle, izvori\u0161te standardnih jezika srpskog i hrvatskog nastalo je na rukavcu vrela bosanskoga jezika. \u0161to Beli\u0107 i potvr\u0111uje.<\/p>\n Istog mi\u0161ljenja su nja, Nevesinjada, Fo\u010de u Bosni)Prijepolja, nove Varo\u0161i i ja i jezika ezika skupa sa hvratskim ilricem Ivanom Ma\u017eurani\u0107em \u00a0bili mnogi srpski pisci i intelektualci, poput Isidore Sekuli\u0107 koja 1941. godine ka\u017ee: \u201eBosanski jezik i knji\u017eevnost to je jedna ogromna livada koja se gu\u0161i od rasta, cvije\u0107a i mirisa. Livada ostaje blizu, zemlju krasi i preliva, u zemlju otresa sjeme.\u201c<\/p>\n Vjerujem da su danas, u 21. stolje\u0107u, u srpskom narodu prisutniji Aleksandar Beli\u0107 se nespornom svjetskom reputacijom, Petar Ko\u010di\u0107 i Isidora Sekuli\u0107 te mnogi drugi nespomenuti sjajni srpski pisci koji nau\u010dnim \u010dinjenicama, intelektualnom \u0161irinom i dosljedno\u0161\u0107u po\u0161tivaju i uva\u017eavaju istinu, historijski kontinuitet i vladavinu prava i zakona nego protagonisti paralingvisti\u010dke ideologije koju zastupaju Milo\u0161 Kova\u010devi\u0107 i Odbor za standardizaciju srpskog jezika.<\/p>\n U\u010destala potenciranja autora na negaciji srodnih nesrpskih jezika (bosanskog, hrvatskog i crnogorskog) uvode srpski narod i srpsku kulturu, a posebno srpski jezik, u svojevrsnu agoniju iz koje nije mogu\u0107e pobjedni\u010dki iza\u0107i. Negiranje drugih neminovno \u0107e sve njih okupiti protiv negatora, tako da \u0107e Bo\u0161njaci, Hrvati i Crnogorci u cilju odbrane i o\u010duvanja sopstvene samobitnosti i svojih jezika zapravo imati presudnu rije\u010d u formiranju me\u0111unarodnog stava prema statusu ovih jezika. Najvjerovatnije je da autor i njegova dru\u017eina nisu svjesni da bi prihvatanje njihovog stava neminovno dovelo da recipro\u010dnoga odnosa prema srpskom jeziku na podru\u010dju Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, a to bi zna\u010dilo: \u201cPo\u0161to vi ne priznajete bosanski, hrvatski i crnogorski jezik, oni u tim zemljama ne\u0107e priznati srpski.\u201d<\/p>\n Mi Bo\u0161njaci znamo koji je na\u0161 maternji jezik. Govorimo i pi\u0161emo bosanskim jezikom i njime u\u010dimo na\u0161u djecu da vole svoje, po\u0161tuju tu\u0111e i dijele jezi\u010dki i \u017eivotni prostor sa svojim kom\u0161ijama i sugra\u0111anima. To je na\u0161a kultura \u2013 kultura bosanskoga jezika.<\/p>\n Usporedbom srpskog jezika sa engleskim u Sjevernoj Americi, njema\u010dkim u Austriji i \u0160vicarskoj, \u0161panjolskim i portugalskim u Ju\u017enoj Americi implicira se imperijalno-kolonizatorska uloga Srbije i srpskog naroda u odnosu na svoje kom\u0161ije na Balkanu, \u0161to nipo\u0161to ne zvu\u010di afirmativno za srpsku historiju i kulturu. Jasno je da u Austriji i \u0160vicarskoj njema\u010dki jezik govore primarno Nijemci, a da su kolonizatorski jezici nametnuti brojnim narodima na podru\u010dju Amerike, Australije, Azije i Afrike naj\u010de\u0161\u0107e posljedicom gu\u0161enja maternjih jezika domicilnih naroda. Zato u ovim primjerima nije mogu\u0107e na\u0107i sli\u010dnost u korelaciji bosanskog i srpskog jezika, osim u nedosanjanim snovima nacionalisti\u010dkih ideologija za osvajanjem i pod\u010dinjavanjem tu\u0111ih teritorija i kultura.<\/p>\n Ako ne zatvorimo o\u010di pred historijskim \u010dinjenicama i svjedo\u010denjima Aleksandra Beli\u0107a, Petra Ko\u010di\u0107a, Isidore Sekuli\u0107 i drugih pravih lingvista i intelektualaca, u primjeru Kova\u010devi\u0107a bosanski jezik bi mogao biti u ulozi engleskog, njema\u010dkog, \u0161panjolskog i portugalskog. No, balkanska kultura ima \u0161anse na sopstvenu imperijalnost bogatstva svoje slojevite razli\u010ditosti, me\u0111usobnog priznavanja i po\u0161tivanja, uz otvaranje nove stranice kojom bi se stavila ta\u010dka na ratove, zlo\u010dine i me\u0111usobne negacije, gdje bi vrijednostima bratstva i kom\u0161iluka bile vra\u0107ena uloga u duhu svijetle strane na\u0161e balkanske tradicije.<\/p>\n Sanapress.info<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" AKADEMIK MUAMER ZUKORLI\u0106 (Odgovor na feljton \u201ePolitikantstvom protiv nauke\u201c Odbora za standardizaciju srpskog jezika objavljenog u \u201ePolitici\u201c od 28. jula do 2. avgusta 2019. godine) *** Tekst je primarno pripremljen kao nastavak polemike u dnevnom listu \u201ePolitika\u201c, gdje je nakon autorskog teksta akademika Zukorli\u0107a \u201eJezik bosanski opasnost za srpski?\u201c, objavljen tekst \u201ePolitikantstvom protiv nauke\u201c Odbora […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":227058,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[72,800,52,327,10307,392,393,394,8957],"tags":[],"class_list":{"0":"post-227057","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-novi-pazar","8":"category-nacija","9":"category-sjenica","10":"category-tutin","11":"category-srbija","12":"category-prijepolje_","13":"category-priboj","14":"category-nova-varos","15":"category-vijesti-dana"},"yoast_head":"\n\n\n