![](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/muamerzukorlic-politika8052851226902600266.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
AKADEMIK MUAMER ZUKORLI\u0106: Ustav i drugi predmetni zakoni, u skladu sa evropskim konvencijama i modalitetima za\u0161tite nacionalnih zajednica, predvidjeli su punu pa\u017enju individualnim i kolektivnim pravima manjinskih naroda na upotrebu maternjeg jezika i obavezali javne institucije od republi\u010dkog do lokalnih nivoa da osiguraju uvjete za punu implementaciju prava svih kategorija koje su obuhva\u0107ene ovim odredbama.
\nMe\u0111utim, problem nastaje u njihovoj primjeni, jer odgovorne institucije ne samo da nisu poduzimale korake koji bi doveli do potpune primjene nazna\u010denih odredaba, a na \u0161ta su bile obavezne, ve\u0107 su na sve na\u010dine poku\u0161avale osporiti zahtjeve nosilaca tih prava da ista u\u017eivaju, naro\u010dito kada su u pitanju Bo\u0161njaci i njihov maternji bosanski jezik.<\/p>\n
Ustavom i zakonima sve precizirano<\/p>\n
Bosanski jezik je maternji jezik vi\u0161e stotina hiljada Bo\u0161njaka dr\u017eavljana Srbije, najzna\u010dajnije skoncentriranih na prostoru Sand\u017eaka, ali koji \u017eive i u drugim dijelovima Republike Srbije. Uslijed poznatih historijskih \u010dinjenica i doga\u0111anja na Balkanu, pravni status ovog jezika na tom prostoru nekoliko puta je mijenjan, od perioda njegove apsolutne dominacije do 1912. godine pa sve do potpune zabrane i negacije od notirane godine pa do kraja dvadesetog stolje\u0107a i dana\u0161njih nastojanja nosilaca tog jezika da se izbore za njegovu ravnopravnu upotrebu u obrazovnom sistemu i slu\u017ebenoj komunikaciji u javnim ustanovama, za \u0161ta postoje ustavni i zakonodavni okviri, ali i direktna opstrukcija implementacije ste\u010denih prava od strane odre\u0111enih ustanova i pojedinaca koji se stavljaju iznad zakonodavca.<\/p>\n
Elementarna je nekultura mije\u0161ati se nekome u njegovo vlastito imenovanje. Svako ima pravo odredi sebi simboliku imena. Nemoralno je i civilizacijski neprimjereno bilo kome spo\u010ditavati da se ne zove onako kako on sebe imenuje, ve\u0107 onako kako mi \u017eelimo da se zove. Kada se upoznajemo sa nekim i kada nam ka\u017ee svoje ime, minimum pristojnost nala\u017ee da ga oslovljavamo onako kako je sam iskazao. Ukoliko neko prelazi te granice moralnosti, pristojnosti, op\u0107e kulture i civiliziranosti, onda se uspostavljaju pravila koja ga usmjeravaju i obavezuju na iste. Tako je i u ovom slu\u010daju me\u0111unarodnim i evropskim konvencijama, Ustavom i zakonima sve detaljno precizirano, i tu apsolutno nema prostora za bilo kakvo druk\u010dije pona\u0161anje niti tuma\u010denje.<\/p>\n
Ustav Republike Srbije, iako nepovoljan za Bo\u0161njake i ostale nesrpske narode u na\u010delu, daje garancije manjinskim narodima i zajednicama u pogledu za\u0161tite njihovih posebnih prava u skladu sa najve\u0107im evropskim principima i konvencijama, \u0161to je detaljno tretirano i \u010clanom 79 ovog najzna\u010dajnijeg pravnog dokumenta u kome se ka\u017ee:<\/p>\n
Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na izra\u017eavanje, \u010duvanje, njegovanje, razvijanje i javno izra\u017eavanje nacionalne, etni\u010dke, kulturne i vjerske posebnosti; na upotrebu svojih simbola na javnim mjestima; na kori\u0161\u0107enje svog jezika i pisma; da u sredinama gdje \u010dine zna\u010dajnu populaciju, dr\u017eavni organi, organizacije kojima su povjerena javna ovla\u0161\u0107enja, organi autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave vode postupak i na njihovom jeziku; na \u0161kolovanje na svom jeziku u dr\u017eavnim ustanovama i ustanovama autonomnih pokrajina; na osnivanje privatnih obrazovnih ustanova; da na svome jeziku koriste svoje ime i prezime; da u sredinama gdje \u010dine zna\u010dajnu populaciju, tradicionalni lokalni nazivi, imena ulica, naselja i topografske oznake budu ispisane i na njihovom jeziku; na potpuno, blagovremeno i nepristrasno obavje\u0161tavanje na svom jeziku, uklju\u010duju\u0107i i pravo na izra\u017eavanje, primanje, slanje i razmjenu obavje\u0161tenja i ideja; na osnivanje sopstvenih sredstava javnog obavje\u0161tavanja, u skladu sa zakonom.<\/p>\n
Simultano prevo\u0111enje na bosanski<\/p>\n
Nadalje, Zakon o za\u0161titi prava i sloboda nacionalnih manjina (\u010clan 10) garantira manjinskim narodima da u lokalnim sredinama u kojim \u010dine najmanje 15% udjela u ukupnom postotku stanovni\u0161tva slu\u017ebenu upotrebu maternjeg jezika i pisma:<\/p>\n
Jedinica lokalne samouprave \u0107e obavezno uvesti u ravnopravnu slu\u017ebenu upotrebu jezik i pismo nacionalne manjine ukoliko procenat pripadnika te nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika na njenoj teritoriji dosti\u017ee 15% prema rezultatima posljednjeg popisa stanovni\u0161tva.<\/p>\n
Zakon, \u010dak, predvi\u0111a da narodni poslanik u Narodnoj skup\u0161tini Republike Srbije govori te da sva pisana akta (Zakone, amandmane, odluke i drugo), zvani\u010dnim slu\u017ebama predaje na svom maternjem jeziku.
\nZakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja omogu\u0107ava pripadnicima nacionalnih zajednica da cjelokupno obrazovanje od vrti\u0107a do univerziteta izvode na maternjem jeziku:<\/p>\n
Za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje se na maternjem jeziku. Izuzetno on mo\u017ee da se ostvaruje i dvojezi\u010dno ili na srpskom jeziku, u skladu sa posebnim zakonom. Obrazovno-vaspitni rad mo\u017ee da se izvodi i na stranom jeziku, odnosno dvojezi\u010dno, u skladu sa ovim i posebnim zakonom.<\/p>\n
Sljedstveno tome, i u svim drugim zakonima, pa i onim o krivi\u010dnom i parni\u010dkom postupku, osigurava se mogu\u0107nost pripadniku nacionalne manjine vo\u0111enja svih postupaka na jeziku nacionalne zajednice i obavezuju organi da onome ko se odlu\u010di za kori\u0161\u0107enje tog prava osiguraju simultano usmeno prevo\u0111enje u toku cijelog procesa kao i pisani prijevod svih akata na maternji jezik.<\/p>\n
Dakle, Ustav i drugi predmetni zakoni, u skladu sa evropskim konvencijama i modalitetima za\u0161tite nacionalnih zajednica, predvidjeli su punu pa\u017enju individualnim i kolektivnim pravima manjinskih naroda na upotrebu maternjeg jezika i obavezali javne institucije od republi\u010dkog do lokalnih nivoa da osiguraju uvjete za punu implementaciju prava svih kategorija koje su obuhva\u0107ene ovim odredbama.<\/p>\n
Me\u0111utim, problem nastaje u njihovoj primjeni, jer odgovorne institucije ne samo da nisu poduzimale korake koji bi doveli do potpune primjene nazna\u010denih odredaba, a na \u0161ta su bile obavezne, ve\u0107 su na sve na\u010dine poku\u0161avale osporiti zahtjeve nosilaca tih prava da ista u\u017eivaju, naro\u010dito kada su u pitanju Bo\u0161njaci i njihov maternji bosanski jezik.<\/p>\n
Stratezi za opstrukcije primjene ustava i zakona uzalud se trude se da im obezbijede nacionalne i dr\u017eavne institucije i pojedini intelektualci koji su\u0161tinski nisu odustali od ideologije homogenizacije i asimilacije s kraja dvadesetog vijeka ve\u0107 samo tra\u017ee novi modalitet takvog djelovanja.<\/p>\n
Poku\u0161aji negacije imena jezika<\/p>\n
S obzirom na negativni stigmu koja ih je pratila, decembra 1997. godine od strane Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU), Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (ANU RS), Matice srpske (MS), Instituta za srpski jezik u Beogradu, Filolo\u0161kog fakulteta u Beogradu, Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, Filozofskog fakulteta u Nik\u0161i\u0107u, Filolo\u0161kog fakulteta u Pri\u0161tini (danas Kosovskoj Mitorvici), Filozofskog fakulteta u Isto\u010dnom Sarajevu, Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci, Univerziteta u Kragujevcu i Srpske knji\u017eevne zadruge formiran je Odbor za standardizaciju srpskog jezika. Poptisnici osniva\u010dkog akta bili su njihovi predsjednici, rektori, dekani ili njihovi ovla\u0161teni predstavnici me\u0111u kojima je najmanje lingvista i srbista: doktor hemijskih nauka Aleksandar Despi\u0107 (SANU), doktor medicinskih nauka Dragutin P. Vukoti\u0107 (CANU), doktor pedago\u0161kih nauka Petar Mandi\u0107 (ANU RS), doktor kulturologije Bo\u017eidar Kova\u010dek (MS), doktor germanistike Slobodan Gruba\u010di\u0107 (FFBG), doktor germanistike Tomislav Beki\u0107 (FFNS), doktor sociologije kulture Veselin Ili\u0107 (FFNI), doktor pedagogije Gojko Babi\u0107, , doktor ma\u0161inskih nauka Slobodan Tanasijevi\u0107 (UKG), knji\u017eevnik Novica Petkovi\u0107 (SKZ); i svega \u010detverica doktora nauka iz oblasti srbisitke: Slobodan Remeti\u0107 (IZJNG), Branislav Ostoji\u0107 (FFNK), Marinko Bo\u017eovi\u0107 (FFPR), Milan Dragi\u010devi\u0107 (FFBL)
\nPrva odluka koju je ovo tijelo, mjesec dana po svom osnivanju, 16. 2. 1998. godine donijelo ticala se upravo bosanskoga jezika, odnosne poku\u0161aja negacije njegovog imena s obzirom da je ve\u0107 tada bosanski jezik me\u0111unarodno prihva\u0107en kao jedan od jezika Dejtonskog sporazuma i nije ga se vi\u0161e moglo negirati. Preporuka ovog tijela dr\u017eavnim i drugim institucijama bila je da jezik Bo\u0161njaka ne imenuju bosanskim ve\u0107 \u201ebo\u0161nja\u010dkim\u201c isti\u010du\u0107i da se on u srpskoj kulturi ne mo\u017ee nikako druk\u010dije nazivati, da je to u su\u0161tini varijanta izvornog srpskog jezika \u2013 impliciraju\u0107i time da su i Bo\u0161njaci kao narod srpskog porijekla \u2013 te da je njegovo dana\u0161nje postojanje isklju\u010divo rezultat politi\u010dkih prilika a ne jezi\u010dke stvarnosti.<\/p>\n
Sam akt predstavljen je kao preporuka i pravno-formalno neobavezuju\u0107i dokument te se su\u0161tinski nije sukobljavao sa zakonskim i ustavnim odredbama, ali je u institucijama i kod pojedinaca na odgovornim mjestima u dr\u017eavi shva\u0107en kao sveto slovo, te je odmah po dono\u0161enju po\u010dela njegova primjena, \u010diji je uspjeh zavisio i danas zavisi isklju\u010divo od svijesti Bo\u0161njaka i njihove ustrajnosti da se izbore za ste\u010dena prava. Najbolji primjer toga jeste nastava na bosanskome jeziku, koja je za dr\u017eavu, iako obavezuju\u0107a kategorija, bila skoro nepojmljiva, a onda smo prvo dobili fakultativnu, zatim eksperimentalnu i u kona\u010dnici cjelokupnu nastavu na bosanskome jeziku u osnovno\u0161kolskom i srednjo\u0161kolskome obaveznom obrazovanju za pripadnike bo\u0161nja\u010dke nacionalnosti koji istu odaberu, mada i taj proces ima svoje izazove.<\/p>\n
Sramna odluka RTS-a<\/p>\n
Su\u0161tina je u tome da je taj proces dobio ozbiljne obrise, \u0161to je prema nesuvislim mi\u0161ljenjima pojedinih srpskih lingvista i samozvanih \u010duvara srpskih interesa ugrozilo srpski narod u cjelini. Tako\u0111er, u pro\u0161lom desetlje\u0107u vrlo va\u017ean proces odvijao se u srbijanskim pravosudnim organima, gdje su Bo\u0161njaci insistirali na zvani\u010dnoj upotrebi svog jezika i pisma i na koncu ostvarili to zakonom zagrantirano pravo.<\/p>\n
Me\u0111u va\u017enijim zagovornicima implementacije zaklju\u010daka Odbora za standardizaciju srpskog jezika svakako su Srpska akademija nauka i umjetnosti, a posebno Matica srpska \u010diji su se predstavnici u vi\u0161e navrata ogla\u0161avali po ovom pitanju. 2014. godine, predsjednik Matice srpske Stani\u0107 putem javnih obznanjenja saop\u0107io je zaklju\u010dak Upravnog odbora ove institucije da se skrene pa\u017enja dr\u017eavnim organima, a naro\u010dito ministarstvima, da je neprihvatljiv naziv bosanski jezik te da je za jezik Bo\u0161njaka jedino ispravno kazati bo\u0161nja\u010dki jezik u skladu sa zaklju\u010dkom predmetnog odbora iz 1998. godine.<\/p>\n
Dr\u017eavne institucije su, varijabilno prihvatale ove primjedbe, \u0161to je zavisilo isklju\u010divo od slu\u010daja i svijesti njihovih rukovodilaca o po\u0161tivanju ustavnih i zakonskih odredaba, odnosno budnosti samih Bo\u0161njaka i njihovih predstavnika da svakoga puta uka\u017eu na kr\u0161enja najzna\u010dajnijih dr\u017eavnih akata. Tako \u0107e, recimo, Narodna biblioteka Srbije, prema Vlastitom priznanju postupati prema preporukama SANU, a u skladu sa zaklju\u010dcima Odbora za standardizaciju prilikom katalogizacije bro\u0161ure Bosanski jezik u Sand\u017eaku 2015. godine, kada je izri\u010dito tra\u017eeno da se u CIP-u navede da je ista napisana na bosanskome jeziku kako nam to Ustav i zakoni garantiraju i da se prema tom jeziku i uvede u centralni bibliote\u010dki katalog. Me\u0111utim, iz bibiloteke je nakon podu\u017eeg \u010dekanja stigao odgovor slijede\u0107e sadr\u017eine:<\/p>\n
Po\u0161tovani,
\nusvojeni termini u predmetnom katalogu Narodne biblioteke Srbije, po preporuci SANU, su Bo\u0161njaci i Bo\u0161nja\u010dki jezik po narodu koji njime govori i Bo\u0161nja\u010dka knji\u017eevnost. Mislim da je na ovu temu bosanski – bo\u0161nja\u010dki ve\u0107 bilo dosta razgovora i pisanja na raznim nivoima, ja samo mogu da uradim onako kako je u na\u0161oj bazi, a to je kao \u0161to sam i stavila Bo\u0161nja\u010dki jezik.<\/p>\n
Kontinuitet poku\u0161aja negiranja bosanskoga jezika, nastavljen je i takozvanom Drugom odlukom Odbora za standardizaciju SANU koju je pripremio prof. dr. Milo\u0161 Kova\u010devi\u0107 2015. godine koja daje imperativnu preporuku dr\u017eavnim organima da suprotno Ustavu i drugim zakonima zabrane instituciju sudskih tuma\u010da i cjelokupan proces obrazovanja na bosanskome jeziku.<\/p>\n
U niz ovakvih poku\u0161aja negiranja jednog naroda i njegovog jezika u kontinuitetu, spadaju i skorije obznane ove savjetodavne institucije na koje se pozivao RTS prilikom sramne i protivzakonite odluke da kao javni servis ne formira redakciju na bosanskome jeziku, kao i ovaj najnoviji vid pritisaka na \u010dlanove Nacionalnog savjeta za visoko obrazovanje zbog inicijative za uvo\u0111enje katedre za bosanski jezik na Dr\u017eavnome univerzitetu u Novome Pazaru. Na\u010din i obrazlo\u017eenje koje je tom prilikom dato, dokazuju da je ovo tijelo su\u0161tinski i napravljeno kako bi opstruiralo Republiku Srbiju da implementira vlastite zakone, a \u0161to je jo\u0161 gore da poku\u0161a primorati dr\u017eavne organe na kr\u0161enje vlastitoga Ustava.<\/p>\n
Povratak u mra\u010dni period<\/p>\n
Osim ovdje pobrojanih reakcija, ovo tijelo od svog osnivanja nije se u javnosti ogla\u0161avalo ni o kakvim temama, \u0161to nas navodi na zaklju\u010dak da je formirano i specijalizrano isklju\u010divo kako bi paralingivsti\u010dkim mjerilima, dnevnopolit\u010dkim stavovima \u0161ovinisti\u010dkog prizvuka nipoda\u0161tavalo Bo\u0161njake i njihov maternji jezik.<\/p>\n
Intencija ovog teksta nije odgovarati na takve stavove niti otvarati polemiku o tome da li jezik jednog naroda postoji ili ne postoji. To je uvreda i odraz neznanja, nepo\u0161tovanja, patolo\u0161ke negcije i mnogih drugih faktora. Pogotovu, ukoliko se tako odnosite prema narodu kom ne pripadate a s kojim dijelite \u017eivotni i svaki drugi prostor, dijelove zajedni\u010dke historije pa i kulture. Kona\u010dno, to je na neki na\u010din i hu\u0161kanje na nova nepovjerenja, rasplamsavanje etni\u010dke mr\u017enje i povratak u mra\u010dni period devedesetih godina. I to, u vremenu kada svi ozbiljni i odgovorni politi\u010dki, intelektualni i ostali \u010dinioci dru\u0161tvene zbilje idejno, proklomativno pa i su\u0161tinski ideju i politiku dijaloga pomirenja me\u0111u narodima Balkana, posebno Bo\u0161njaka i Srba, svrstavaju kao jedan od najva\u017enijih zadataka ove generacije ubije\u0111eni da je samo tako mogu\u0107e izgraditi trajni mir i stabilniost na ovim prostorima.<\/p>\n
Jasno je da ovakvi recidivi devedesetih posebno \u0161tete dr\u017eavi Srbiji i ve\u0107inskom srpskome narodu uvode\u0107i dr\u017eavne institucije u antiustavno i protivzakonito djelovanje, a nakon njih i sve ostale koji se po vertikali i horizontali povode za takvim odlukama i preporukama. Sa druge strane, iznova raspiruju\u0107i po\u017ear koji je lokalizovan, i na saniranju \u010dijih posljedica svi mi trebamo ulo\u017eiti najve\u0107i dio vlastitih kapaciteta. Ovako, dok ga jedni gase, drugi raspiruju \u2013 i to nas dovodi u vrlo opasnu situaciju koja mo\u017ee imati dugoro\u010dne tragi\u010dne posljedice.
\nZato pozivamo sve nadle\u017ene na isklju\u010divo po\u0161tivanje me\u0111unarodnih i evropskih konvencija, a naro\u010dito Ustava i zakona, a da tijela poput Odbora za standardizaciju srpskog jezika ispravno shvate kao savjetodavna tijela koja daju preporuke, \u010dija mi\u0161ljenja i stavovi nisu obavezuju\u0107i niti to mogu biti, pogotovu ukoliko su suprotni Ustavu i zakonima. Naro\u010dito kada su u pitanju osjetljiva pitanja o\u010ditovanja o jeziku i kulturi drugih naroda.<\/p>\n
Dakle, i linvisti\u010dki, i politi\u010dki, i svakako druk\u010dije Bo\u0161njaci su autohton narod u Republici Srbiji, pravno-formalno u nesretnom statusu nacionalne manjine. Njihov maternji jezik je bosanski jezik. Dr\u017eavne institucije su obavezne da, u skladu sa zakonima, obezbijede i njima kao i svim ostalim nacionalnim zajednicama punu upotrebu maternjeg jezika kako u slu\u017ebenoj upotrebi tako i u obrazovnome sistemu. I to na svim nivoima obrazovanja, od vrti\u0107a do univerziteta.<\/p>\n
NAPOMENA: Objavljeno u dnevnom listu \u201ePolitika\u201c u pet nastavaka od 22. do 26. jula 2019. godine<\/p>\n
Bosnjaci.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
AKADEMIK MUAMER ZUKORLI\u0106: Ustav i drugi predmetni zakoni, u skladu sa evropskim konvencijama i modalitetima za\u0161tite nacionalnih zajednica, predvidjeli su punu pa\u017enju individualnim i kolektivnim pravima manjinskih naroda na upotrebu maternjeg jezika i obavezali javne institucije od republi\u010dkog do lokalnih nivoa da osiguraju uvjete za punu implementaciju prava svih kategorija koje su obuhva\u0107ene ovim odredbama. […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":226510,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[800,10503,10307,8957],"tags":[],"class_list":{"0":"post-226508","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-nacija","8":"category-sjeverni-sandzak","9":"category-srbija","10":"category-vijesti-dana"},"yoast_head":"\n