{"id":225971,"date":"2019-07-11T09:45:36","date_gmt":"2019-07-11T07:45:36","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao"},"modified":"2019-07-11T09:45:36","modified_gmt":"2019-07-11T07:45:36","slug":"putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/","title":{"rendered":"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

\"Related<\/strong><\/p>\n

MALI PRINC<\/strong><\/p>\n

U zoru tog 8 jula drobilo je negdje u brdima, ali dovoljno glasno da nas je probudilo. Tad sam se premjestio u svoj skloni\u0161te kod zamrziva\u010da, gdje je bio najdeblji zid. Tih nekoliko dana smo nebrojeno mnogo puta tr\u010dali do najdebljeg zida u ku\u0107i, a nj smo ocjenjivali u trku. Da skratim vrijeme u svom leglu ispred zamrziva\u010da, od tog devetog jula brojao sam granate koje su se \u010dule po cijeli dan. Znalo ih je nekad biti po trideset odjednom. Ljudi su izlazili po ulici, ali samo uz pravilo “Prva ubija”. Ulicom je tutnjao Ramo hljebara s ranjenima u tami\u0107u.<\/p>\n

Onda se oko podne uti\u0161alo. Ja sam oti\u0161ao da vidim \u0161ta mi rade Edo i Dado. A znao sam da je i babo negdje u kom\u0161iluku. Kad sam si\u0161ao niz Milo\u0161evu pomislio sam da je babo mo\u017eda oti\u0161ao kod kova\u010da preko rijeke. Eksplozija granate me je na\u0161la na sred \u010distine pored Naserove brane ali najve\u0107a mi je briga bila ustr\u010dati nazad majci da barem vidi da sam ja OK. Uletio dam usput dajnici u ku\u0107u i viknuo “odoh ja mami da se ne sikira”, a dajnica me je jedva zadr\u017eala u skloni\u0161tu Edinom i Dadinom pod stolom, rekav\u0161i da mama sigurno zna da sam sa njima.<\/p>\n

I pored svega smo se inadili da \u017eivot ide normalno. Desetog izjutra popesmo se na sprat da poradimo s nanom njenu sobu. Uzeo sam neku ponjavu i izi\u0161ao na terasu da ju otresem. Granata je pala iznad ku\u0107e. Zemlja je padala po krovu ko ki\u0161a, a ja sam desetak sekundi visio na zidu. U svoj toj frci pod granatiranjem, kad se oko podne uti\u0161alo, babo i mama su odlu\u010dili da idemo strini da mi saljeva stravu, jer od one granate vi\u0161e nisam progovorio. Mislili su da mi je ne\u0161ta bilo. Tamo sam zavirivao u \u010diniju s vodom i olovom i govorio strini “\u0111e ba vidi\u0161 lava”.<\/p>\n

Strina je \u017eivjela u Kazanima, a mi u \u010dar\u0161iji, \u0161to je bilo daleko za hodanje pod opasno\u0161\u0107u granata. Ni dan danas mi ne\u0107e biti jasno kako su oni iskomunicirali da se na\u0111emo u ku\u0107i kod moje tetke na autobusnoj stanici, na pola puta, bez telefona i bez ikakvih veza. Kad smo obavili stravu, ja se nisam osje\u0107ao ni malo manje upla\u0161enim. Onda je opet po\u010delo granatirati. Kod nas su bili Edo i Dado, Edo sa mnom kod zamrziva\u010da, a Dado kod drugog debljeg zida. Neko je viknuo da pada po Starom gradu. Ja se po\u010dnem brinuti za svog druga Kemu<\/p>\n

Ujutro tog 11 jula, zarana je ve\u0107 po\u010dela pucnjava, bli\u017ee nego ikad tih dana. Bilo je vru\u0107e. Mama i babo su pakovali u cekere stvari, valjda, ako ve\u0107 budemo i\u0161li da ne idemo kao onda iz Drinja\u010de praznih ruku. Ja sam sko\u010dio i u svoj ruksa\u010di\u0107 strpao Malog Princa i 1000 za\u0161to\/zato. Granatiranje nije prestajalo cijelu zoru i jutro. Niz ulicu se sve vi\u0161e i vi\u0161e glava po\u010delo kretati iz \u010dar\u0161ije, tr\u010de\u0107i. Mi smo ne\u0161to uludo \u010dekali a onda je neko iz te gomile naroda viknuo: \u010cetnici si\u0161li na pijacu! Zgrabili smo one ruksake, otac je zgrabio i mene kao ruksak, pa sam preletio s brda na kojem je bila na\u0161a ku\u0107a u onu gomilu naroda koja je bje\u017eala. Iza nas smo \u010duli rafale i pucnje. Tr\u010de\u0107i niz ulicu, na ogradi koju je razvalila granata \u0161to je pobila djecu dok su igrali fudbalski turnir ispred na\u0161e \u0161kole davno prije, poderao sam rukav na desnoj ruci. Mo\u017eda sam poderao i ruku, ali tad to nisam osjetio. Samo sam vidio kako me je mati strgnula od ograde a onda smo utr\u010dali u ku\u0107u tetke Munevere na autobusnoj stanici. Zbog ne\u010dega smo se zaustavili. Babo je otr\u010dao nazad prema \u010dar\u0161iji, a majka je meni s le\u0111a skinula moj ruksak, iz njeg istresla knjige, pogledala me, ja slegnuo ramenima. Tako je ostao moj Mali Princ. Kad me je vidjela sle\u0111enog nad knjigama, majka me je tje\u0161ila kako bi mi knjige bile prete\u0161ke na le\u0111ima dok budemo bje\u017eali i tr\u010dali… ja sam \u0161utio, mislio sam, mo\u017eda i ne bi, ali vidio sam da vi\u0161e ni\u0161ta nema ni smisla ni fajde<\/p>\n

Kasnije je u ku\u0107u u\u0161ao i babo, s vre\u0107om bijelog bra\u0161na na le\u0111ima. Re\u010de da je narod obio Naserov magacin. Iz vre\u0107e nam je tetka Munevera svima napravila u\u0161tipke. Ja sam bio zaboravio da do tih u\u0161tipaka ni\u0161ta danima nisam jeo i zaboravio sam da sam bio gladan. Pojedoh jedva jedan. Ubrzo smo se rastali. Babo me je zavaravao da ide ne\u0161to donijeti, ali je ustvari oti\u0161ao preko \u0161ume. Mi smo se na\u0161li sa dajnicom Senom i krenuli smo dalje. Oko bolnice se stvorila gu\u017eva. Vidio sam ljude kako ska\u010du preko balkona u okolnim zgradama. Mi smo usko\u010dili u jednu od njih.<\/p>\n

Nismo dugo ostali u tami te zgrade, krenuli smo dalje, ali dalje od bolnice nismo mogli. Narod je poku\u0161avao da u\u0111e u kamp UNa u Vezionici, a neko je rekao da Zulfo Tursun vra\u0107a dje\u010dake od bolnice nazad. Tako smo se izgubili i sa dajnicom. Majka, nana i ja smo se zaustavili ispod jedne od zgrada kod bolnice, a iznad Vezionice. Negdje u blizini je pala granata. Prvo se na mene bacila nana, pa onda majka, a na nas se sasulo neko staklo koje je pre\u017eivjelo na toj zgradi. Sje\u0107am se da sam jedva disao ispod nane i majke.<\/p>\n

Poslije granate su \u017eene jo\u0161 vi\u0161e navalile na kapiju i ogradu Vezionice. I nas smo se troje spustili u gomilu na cesti. Kroz galamu sam prepoznao glas: Husnija!!! Babo se vratio iz \u0161ume. “Ja \u0107u sa vama pa \u0161ta bude”. Negdje je u jednom dijelu provaljena ograda Vezionice. Babo me je nekako unio u krug kampa, i oti\u0161li smo u gara\u017eu UNovih vozila i transportera. Onda je pala jo\u0161 jedna granata. Geleri su po limu gara\u017ee probijali rupice kroz koje je po\u010dela da se protiskuje svjetlost u trakama. Izgubili smo majku. Izgubili smo nanu. Nije bilo ni dajnice, ni Ede ni Dade, ni Keke, ni dajd\u017ee Kike… bili smo samo nas dvojica. Babo je vidio kako se UNovci izvla\u010de ispod Vezionice u kamionima, zgrabio me i dotr\u010dav\u0161i do jednog kamiona, bacio me je na karoseriju.<\/p>\n

Pomogao je jo\u0161 mnogima da se uspnu na kamion, i sva ta rulja me je pritisnula uz stranice kamiona. Uspio sam samo da okrenem glavu prema vanjskoj strani da mogu disati. Kroz gomilu ljudi sam osjetio da smo babo i ja, od gu\u017eve i stiske na kamionu, ispustili ruke. Ljudi su se putem ka\u010dili po kamionu i meni je nestajalo vazduha ondje gdje sam ga malo imao. Kamion je sporo, do\u0161ao u drugu bazu, u fabriku Akumulatorku. Kroz kordon ljudi i vojnika UNa babo i ja smo zavr\u0161ili u tami hale. Usput smo vidjeli tetka Ibru, na nosilima.<\/p>\n

Naroda je u fabrici bilo sve vi\u0161e i vi\u0161e. Babo se ishrvao s nekim da nam na\u0111e jedna nosila da me na njih posadi da sjednem. Sjeo sam uz neki zid. Pored provaljenog ulaza. Nosila su bila mokra. Od krvi. Sjedili smo na nosilima, a ja sam uperio o\u010di na ona vrata kroz koja smo do\u0161li ne bi li se na njih odnekud pojavila majka. Vrijeme je izgubilo svaki kontekst. Odjednom je na vrata u\u0161la i majka zajapurena, uplakana, kao da se s nekim upravo hrvila. Odmah nas je ugledala. Rekla je da joj UNPROFORCI nisu bili dali da u\u0111e u fabriku pa se s jednim vojnikom sva\u0111ala i borila, pa se nekako uvukla. Babo je kasnije oti\u0161ao da nam na\u0111e vode. Donio je neki fla\u0161u koja je smrdila na benzin i u njoj malo vode. Rekao je da je na\u0161ao dajnicu, Edu i Dadu i dajd\u017eu Kiku, ali nije bilo nane. Majka je dodala da je nana ostala u drugoj fabrici s na\u0161om, trudnom, Kekom.<\/p>\n

Nisam vi\u0161e mogao slu\u0161ati galamu, vrisku, gledati u okrvavljena lica i sivilo fabri\u010dke hale. Na\u0161ao sam neku rupu u zidu iza le\u0111a, i tu stavio glavu i nekako, u svemu tome, kao da sam zaspao. Prenuo sam se koji minut kasnije, mati pita \u0161to ne spavam, ho\u0107u kod dajnice, i\u0107i\u0107emo kasnije. Ho\u0107u onda u WC. Odvela me kroz ulaz do nas iza fabrike, tuda sam vidio opet okrvavljene i poderane ljude, mnogo izmeta i krvavih krpa zavoja. Rekao sam ne mogu u WC, i vi\u0161e nisam ni i\u0161ao<\/p>\n

U neka doba majka je pani\u010dno po\u010dela da pretura na\u0161e torbe. Uzela je snop nekog escajga i otr\u010dala da to baci. U fabrici je narod prepri\u010davao da \u010detnici patroliraju po fabrici odjeveni u UN uniforme i samo tra\u017ee razlog da nekoga izvedu i strijeljaju.<\/p>\n

\u0160ta \u0107e ti \u017eeno Bo\u017eja to? pita\u0161e ju babo. Otkud bolan znam \u0111e \u0107emo poslije ovog i kako \u0107emo zavr\u0161iti. Mislila sam zatreba\u0107e. Nakita odavno nije imala, a tad je uzela i pobacala sve \u0161to smo imali od metala. Vidjela je da vi\u0161e ne mo\u017ee da me odbije, pa smo nekad kad je narod prestao da ulazi, oti\u0161li da na\u0111emo dajnicu i dajd\u017eu Kiku. Dajd\u017ea Kiko je bio stra\u0161no blijed. On je bio osoba sa posebnim potrebama, ali nikad mi kao do tad nije bio tako upla\u0161en. Majka je pitala dajnicu gdje joj je Senaid, moj Mladi Dajd\u017ea, rekla je da je oti\u0161ao preko \u0161ume. Ja sam pri\u0161ao Edi i Dadi, sjeo kod njih na neku dekicu prostrtu po betonu. Bilo je tvrdo i hladno. Toliko mnogo lica koje nikad nismo prije vidjeli sada je bilo oko nas u hali. Nikad ih nismo vidjeli, ali kao da smo ih oduvijek poznavali. Halom su samo prolazili talasi panike. Do u\u0161esa su dolazile vijesti da izvode iz hale i kolju, i siluju, i strijeljaju. Mama i babo su domun\u0111avali sa ljudima oko nas da \u0107e se sve zavr\u0161iti brzo, da bismo trebalo biti OK tu sa UNPROFORcima, ali nam je, dok se smrkavalo, postalo sasvim jasno da smo u tim fabrikama, mi ustvari u logoru.<\/p>\n

Nekako kroz no\u0107 smo progurali… ja sam opet glavu uvukao u onu svoju rupu u zidu, majka se tijelom prislonila uz mene kao da me stisne, da se osje\u0107am sigurnije, sve \u0161to sam \u010duo svu no\u0107 bili su uzdasi, dje\u010diji pla\u010d, i negdje u daljini iza fabrike kroz onaj ulaz, vriske. Da li sam sanjao il sam se prosto odselio iz te hale duhom, ne znam, ali svu no\u0107 mi je pred o\u010dima bila Drinja\u010da, toplo mlijeko iz Pahljevi\u0107a, maline iz Burnica, zalatak sunca u Konjevi\u0107 Polju… sve mi se mije\u0161alo naizmjenice. Dok mi je logor burgijao svoj miris i mrak u sje\u0107anje.<\/p>\n

Gungula i galama je po\u010dela vrlo rano ujutro. Nisu do nas nikakvi glasovi dolazili o \u010demu se radi, ali je narod \u0161io po hali tamo-amo. Babo je sko\u010dio i oti\u0161ao kroz ona vrata gdje smo u\u0161li, odoh da vidim \u0161ta se de\u0161ava. Kasnije je babo do\u0161ao sa nekim limenim tanjirom, u njemu je donio ne\u0161to malo neke supe i kri\u0161ku providnog hljeba. Supa je izgledala kao prljava voda, a tanjir je bio plitak, escajg smo bacili, a nismo ju mogli ni posrkati. Htjeli smo pokupiti supu hljebom, ali se u njoj on istopio.<\/p>\n

Dok sam mozgao kako \u0107u pojesti ono malo supe, babo je mami govorio kako je bio kod tetka Ibre i kako on jo\u0161 ne mo\u017ee da ustane sa onih nosila na kojima smo ga ju\u010der vidjeli. Kazao je da je jako blijed i da se “osu\u0161io”. “Nema niko ni infuziju da mu d\u00e2”. Tra\u017eio sam od mame i babe da me puste da odem prohodati. S desne strane u daljini sam vidio da nije bilo zida i dopirala je svjetlost. Kad sam to tog otvora do\u0161ao, vidio sam poljanu punu naroda, istog onakvog kakav je bio unutra u hali, koji se pr\u017ei na goleti i suncu.<\/p>\n

Kad sam se vratio, nisam uspio ispri\u010dati \u0161ta sam vidio. Majka mi je naredila da sjednem, i onda je ispred nas \u010du\u010dnuo neki \u010dovjek. Pitao je za imena, babino i moje. “Rekli nam UNPROFORci da popi\u0161emo samo mu\u0161ke” kazao je. Babo je rekao da sam ja Jasmin Jusufa Jusufovi\u0107 i on upisa. Kako sam samo bio ponosan kad babo onako izgovori moje ime. Mislio sam, jeste ja sam svoga babe sin, i ne mo\u017ee mi niko ni\u0161ta. Kad je popisiva\u010d oti\u0161ao, negdje s lijeve strane je neki \u010dovjek doviknuo: “Kaki unproforci… \u010detnici!” A \u0161to babo onaj \u010diko upisa samo moje i tvoje ime? Ne znam. Mo\u017eda da zna koliko naroda ima ovdje…<\/p>\n

A, \u0161to onda nije upisao mamino? Ho\u0107e li upisati Nicu? Je li upiso Keku i nanu? Ko \u0107e upisati Kiku? Ne znam dijete drago ne znam Majka i babo su pri\u010dali sa ljudima oko nas. Do nas je u na\u0161 \u0107o\u0161ak do\u0161la i vijest da su pustili \u010detnike me\u0111u nas, i da oni izvode narod u neku bijelu ku\u0107u kod fabrike da siluju i strijeljaju. Zato mi majka vi\u0161e nije davala da idem sam tamo prema onoj livadi i na zrak. Hajde majko molim te da idemo tamo na zrak. Ne\u0107u, sjedi. Molim te mama, samo da malo vidim sunce. Ne\u0107u, sjedi! Ali, mama, hajd onda da idemo Nici tamo da vidimo Edi i Dadu, eto hajmo skupa. Kad smo do\u0161li… Haj mama da ja samo malo ondje na \u0107o\u0161ak, eto vidje\u0107e\u0161 me od Nice. Svakih pola minute sam se okretao majci da joj mahnem i da potvrdim da se gledamo. Onda sam \u010duo s kraja ograde vrisku i vikanje i raspoznao sam \u0161ta jedan \u017eenski glas viknu. Otr\u010dao sam majci, brzinom kojom sam mislio da \u0107u premotati vrijeme.<\/p>\n

\u0160ta je bilo, kakva je ono vriska? Ne znam vi\u010de jedna \u017eena “Zgazi joj dijete” Ko je kome zgazio dijete? Ne znam mama samo sam \u010duo \u017eenu kako vi\u010de “Zgazi joj dijete”. Odjednom je po cijelo tom narodu pala grobna ti\u0161ina. Svi su se u\u0161utili, ni \u0161aputanja na trenutak nije bilo. Kasnije je od uha do uha do\u0161la vijest da je \u010detnik \u017eeni koja se pored ograde tek porodila uzeo bebu i zgazio. Nisam se vi\u0161e usu\u0111ivao da spomenem da nekuda ho\u0107u. Nisam vi\u0161e smio tra\u017eiti ni da idemo do dajnice… samo sam tra\u017eio onu svoju rupu u zidu da sklonim glavu i dozovem Drinja\u010du. Kad se opet zano\u0107alo, izustio sam, vi\u0161e onako misle\u0107i da sam sam i sebi pod nos, kad \u0107emo i\u0107i odavdje? Babo me je \u010duo, i misle\u0107i da sam njega upitao kaza: – Sutra \u0107emo i\u0107i. Haj’ sad lezi! Panika u hali 13 jula me je probudila. Pola hale je ustalo na noge, majka je oko mene ponovo skupljala ono malo na\u0161ih stvari, i meni u krilo tutnula moj ruksa\u010di\u0107, u kojem je ostala samo ona fla\u0161a \u0161to je smrdila na benzin. – Je l’ to idemo? Pitah. Niko me nije \u010duo.<\/p>\n

\u017damor koji sam prethodnih dana mogao ignorisati kao onaj stalni \u0161um, to jutro je bio glasniji. Ljudi su donosili nove vijesti, neku su \u017eenu dozivali svijesti malo podalje lijevo, jednog su djeda osovljavali na noge, jedna je majka nastojala da u\u0161utka dijete koje vri\u0161ti. Ja sam sebi govorio, ne\u0107u ja biti takav. Ja sam fin, ja ne\u0107u plakati i vri\u0161tati da se mama i babo sikiraju. Svi su bili na gotovs da krenemo negdje, ali se nismo pomicali. Sako su se ljudi, oni koji su ustali, onako u mjestu klatili i okretali. Nedugo, u dubini hale, na istoj onoj strani sa koje smo u\u0161li, otvorila su se velika vrata, i narod je kao rijeka krenuo sav na ta jedna vrata. Mi nismo krenuli pravo prema vratima, ve\u0107 nas je gu\u017eva pronosala po sredini hale, na mjesto gdje je sjedila dajnica, a njih nije bilo. Odjednom smo, kod nekog zelenog kamiona stali, ali se narod i dalje natiskivao prema vratima. Cimnuo sam oca za ruku i poku\u0161ao da mu viknem: “Babo, ne mogu da di\u0161em!” on me je uzeo i stavio na ramena. Bio sam u ravni sa kamionom. I na kamionu je bilo ljudi. Kad smo kona\u010dno krenuli, iza\u0161av\u0161i napolje, sunce i toplota su me oslijepili. Uhvatio sam se za o\u010di. Otac je primijetio da se vi\u0161e ne dr\u017eim za njega na remenima, pa me je skinuo izme\u0111u sebe i majke i uzeli su me za ruke. Ja sam oborio glavu u noge da mi se o\u010di priviknu na svjetlo.<\/p>\n

Hodali smo kroz duga\u010dak kordon vojnika. Vidio sam samo prave \u010dizme i noge u vojnoj odje\u0107i i cijevi pu\u0161aka. Tjerali su nas, vikali, morali smo po\u010deti tr\u010dati. Nisam se na sunce navikao sve dok nismo iza\u0161li na cestu. Ispred nas se pru\u017eila kolona kamiona i autobusa i vojske s lijeva. Otac je majku i mene gurao ispred sebe, majka je mene dr\u017eala \u010dvrsto uza se, zamotavaju\u0107i me u dimije. Bilo je te\u0161ko tako tr\u010dati. Prolazili smo pored jednog, pa drugog autobusa i kamiona, sve dok nije neko viknuo ULAZI! i ja se na\u0111oh ispred drvenih merdevina naslonjenih na kamion.<\/p>\n

Mislio sam, hajde da \u0161to prije ustr\u010dim uz merdevine, prije \u0107emo se nas troje skloniti na kamion i ovo \u0107e sve zavr\u0161iti. Na pola merdevina sam iza le\u0111a \u010duo naredbu: “Ti, silazi! Ovamo!” i \u010duo sam neko kome\u0161anje. Uspeh se onih nekoliko stepenika \u0161to mi je ostalo i okrenem se. Majka je stajala ispred merdevina, kr\u0161e\u0107i ruke, a cestom je vojnik pu\u0161kom odgurivao moga babu. Nisam vi\u0161e vidio ni\u0161ta, osim nas troje i tog vojnika. Uko\u010dio sam se. Babo je onaj vojnik tjerao na jarak pored puta, a onda je drugi na majku viknuo da se penje. Majka me je okamenjenog zgrabila i prenijela dublje u kamion. Ja sam i dalje gledao u babu. Stao je na jarak. Okrenuo se prema nama da nas isprati. Kad je vidio da ga gledam, stavio je prst preko usta kao kad mi govorio “\u0161\u0161\u0161\u0161”, i odmahnuo rukom kao kad je govorio “idi”.<\/p>\n

Nisam \u010duo, mo\u017eda smo i vikali, ali ja nisam \u010duo. Sje\u0107am se samo da ni\u010dim nisam mogao da se pomjerim. O\u010di sam ostavio na ocu. Znam da sam jako stisnuo zube, a iznutra sam htio da puknem. Od toga su mi na o\u010di dolazile suze koje su mi maglile pogled na babu. Uspio sam samo malo da dignem jednu ruku, u glavi sam mislio da mu ma\u0161em. On je samo ponovio onu svoju kretnju “\u0161\u0161\u0161\u0161! Idi”. Nije imao svoju uobi\u010dajenu beretku na glavi, mislio sam bi\u0107e mu vru\u0107e na onom suncu.<\/p>\n

Nosio je na sebi majicu kratog rukava, krem boje, sa azurnim \u0161irokim prugama. Izno\u0161en ko\u017eni prsluk. Crne pantalone i izno\u0161ene cipele, jedine koje je imao u Srebrenici. Pod mi\u0161kom je nosio moju crvenu jaknu sa kapulja\u010dom. I tako je ostao, gledaju\u0107i u nas, “\u0161\u0161\u0161\u0161! idi”. Mene onda kao da je neko uzeo i iznio iz kamiona i odnio u nebesa. Vidio sam da na kanalu oko mog oca stoji jo\u0161 mnogo ljudi. Iza njih sam vidio zrelu p\u0161enicu kako igra na suncu i vjetru, iz hale je narod jo\u0161 uvijek izlazio, neki su se penjali u autobuse. Vidio sam i mamu na kamionu kako mene priti\u0161\u0107e uza se, umotava me u dimije i pla\u010de.<\/p>\n

Odnekud je neki momak usko\u010dio u dnu kamiona. Zavukao se iza neki buradi koja su tu bila, a onda su \u017eene po njemu pobacale naramke \u0161to sa sa sobom nosile. Kad se kamion napunio narodom, zatvorili su nas ceradom, i nastao je potpuni mrak od kojeg sam ponovo oslijepio. Kad je kamion krenuo, \u0161apnuo sam sebi “babo \u0107e u drugom kamionu…”<\/p>\n

Kamion nas je dugo i sporo vozio negdje. Ispod cerade nam je nestajalo zraka. Odjednom smo se zaustavili. Svi smo se u\u0161utili. \u010cuo sam vrata kamiona, i onda sam samo vidio duga\u010dku letvu kako nam otvara jedan dio cerade vi\u010du\u0107i: \u0160ta ste se zatvorili, pogu\u0161i\u0107ete se, jebo vas bog. Kroz onaj otvoreni dio smo vidjeli kako sa ceste gdje smo mi, odnekud ispred nas, granatiraju po \u0161umi. Sjetio sam se svoj Mladog Dajd\u017ee koji je oti\u0161ao preko \u0161ume. Ona letva je opet progovorila: Eto malo gledajte da vam nije dosadno. U to malo svjetla oko sebe sam vidio jednu nanu glave umotane u neki krvav zavoj, i vidio sam da su joj tim zavojem umotane i o\u010di, i mnogo \u017eena. Ne sje\u0107am se da sam vidio ijedno dijete. Opet su nas je ona letva zatvorila pod ceradu i nastavili su nas voziti. Dugo poslije kamion je opet stao, a mene je jaka stavila na pod, prekrila me stvarima. Jo\u0161 neke \u017eene oko nas su bacile po naramak na mene i onda sam na to sve osjetio ne\u0161to te\u0161ko. \u010cuo sam poslije glas.<\/p>\n

Ima li ovdje mu\u0161kih? \u017dene su odgovarale da nema, a onda je nastala vriska. “Nema vi\u0161e niko, samo je on bio! Nema vi\u0161e niko!” Kamion je nedugo zatim opet krenuo. Kad smo se opet zaustavili, istovarili su nas iz kamiona na jednoj cesti, ispod koje je bila livada i rijeka, a iznad druga livada i ku\u0107a i vojska. Pokazivali su nam uz cestu i govorili, hajte sad gore, gore su va\u0161i… majka i ja smo krenuli cestom… bili smo samo ona i ja. Iz naroda smo \u010duli da se mjesto gdje smo do\u0161li zove Ti\u0161\u010da. Put kojim su nas usmjerili vodio je prema Kladnju. Hodali smo satima i satima, zastajkuju\u0107i ponekad da do\u0111emo, iznureni, do daha. Putem su bila poobarana drve\u0107a pa smo se preko nekih morali penjati, ispod nekih propuzati. Usput su nam s ivice ulice govorili, samo pravo pravo do tunela, iza tunela su va\u0161i…<\/p>\n

tunela nije bilo nigdje ni na vidiku, iza svake okuke dolazila je samo druga okuka, ispod ceste rijeka, iznad ceste klisura, i u procjepu gore malo neba. Ve\u0107 je po\u010deo da pada i prvi sumrak, i kona\u010dno smo ugledali tunel. Pro\u0161av\u0161i kroz tunel, malo dalje, nai\u0111osmo na moju tetku Safetu, moju Nisku i Nihu. Kad je mene ugledala, Niska je vrisnula. Od njenog vriska se klisura prolomila, a ja se sledio. Ne sje\u0107am se da me je iko tako \u010dvrsto zagrlio i da se uz mene toliko tresao kao Niska. Samo je kroz pla\u010d ponavljala “nema mi babe, nema ni mog babe”… Pomislio sam, zna\u010di i tetak Muhamed je u drugom kamionu… i onda sam prokinuo plakati. Bez glasa. Samo su se suze prolijevale.<\/p>\n

Odatle smo dalje hodali samo \u0161to smo morali. Nisam bio prisutan u sebi. Tek kroz mahove se prisje\u0107am okvira prozora na autobusu koji nas je vozio na Dubrave, i u ramu tog prozora crvenog neba. Na Dubravama smo do\u0161li ve\u0107 u mrak. Bauljali smo majka i ja u moru nepoznatih silueta. Sudarali se s ljudima. Neki su tr\u010dali prema cisternama, neki prema \u0161atorima. Onda je majka ugledala neku banderu sa sijalicom, i tu smo sjeli, na humku od \u0161ljunka. Izvan kruga kojeg je obasjavala ta sijalica, odjednom su mi svi potonuli u tamu. I kao da vi\u0161e nikog na svijetu nije bilo. Samo majka i ja. Sjedimo na humci od \u0161ljunka i \u010dekamo. Majka mi je govorila: Ovdje \u0107e nas najprije vidjeti. Nismo znali ni ko ni ho\u0107e li zaista. Ja sam se ve\u0107 po\u010deo gubiti… Odjednom je odnekud neko viknuo na\u0161a imena: Husnija! Jasko!<\/p>\n

Nismo se obazirali, nismo vjerovali. A iz one tame prema nama je odjednom izronilo lice mog teti\u010da Emira. “Ja sam Husnija! Emir! Zar me ne poznate!” to je govorio i plakao. Dao nam je vode da se napijemo. A mene, \u010das je bilo, \u010das me nije bilo. Sje\u0107am se da sam se budio u njegovom autu, i da sam pored njega, ispred nas, vidio jo\u0161 jednu \u017eenu, koju nisam mogao prepoznati. Kroz ta moja lutanja iz budnosti, primijetio sam i da su nas doveli do ku\u0107e. \u017dena s prednjeg sjedi\u0161ta me je povela uz neke stepenice. Kad me je prenula svjetlost iz prostorija na vrhu stepenica, vidio sam unutra dva dje\u010daka, i prepoznao sam da me za ruku vodi moja teti\u010dna Kada.<\/p>\n

Ne znam kako, ni kada, odjednom se na\u0111oh presvu\u010den u drugu odje\u0107u, i posa\u0111en ispred sofre ne kojoj je bilo pe\u010deno pile. Zinuo sam, gubio se, nisam znao \u0161ta da radim. Gledam u Kadu, pa u ono pile… a Kada uze, s pileta otkinu komad, uze mi ruke, stavi, i kaza – de, pile, jedi. To pe\u010deno pile, i onaj komad mesa u mojim rukama s kojim nisam znao \u0161ta da radim, posljednje je \u0161to se sje\u0107am toga dana. Znam da jesam spavao, kako gdje i kada sam zaspao toga se ne sje\u0107am. Ja vi\u0161e nisam mogao biti prisutan u ovom svijetu taj dan.<\/p>\n

Prvi sam put se vratio u Srebrenicu ’99 godine. Dje\u010dija Ambasada je organizovala tu posjetu i ja sam odjednom se obreo ispred vije\u0107nika u op\u0161tini, za mikrofonom kao trebao bih ne\u0161to re\u0107i nakon uvredljivog podbacivanja jedne vije\u0107nice.<\/p>\n

Rekao sam: gledaj mene! Niste nas sve pobili! Sje\u0107am se da se Du\u0161ko Tomi\u0107, sa kojim sam do\u0161ao u\u0161trocao, a novinari i kamere su se odjednom sve na mene okomile. Dodao sam: – Ja sam poslije svoga oca ostao \u017eiv, bo\u017ejom voljom, da svjedo\u010dim o svom ocu i \u0161ta je nama u\u010dinjeno, svi\u0111alo se to vama ili ne. Ne znam odakle mi hrabrost.<\/p>\n

Nakon ovoga su me spodbili i otuda smo oti\u0161li br\u017ee nego \u0161to smo do\u0161li. Nisam imao vremena da ih zamolim da malo stanemo, da vidim ima li gdje koja moja knjiga, ima li gdje \u0161ta babino, ima li ikoga u onoj na\u0161oj ku\u0107i, jesu li mi zapalili sanke.<\/p>\n

Autor: Jasmin Jusuf Jusufovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Izvor: mementiovivere.life<\/strong><\/p>\n

(islambosna.ba\/facebook)<\/p>\n

 <\/p>\n

<\/span>
\nPogledajte vijest na izvornom sajtu:<\/p>\n

Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

MALI PRINC U zoru tog 8 jula drobilo je negdje u brdima, ali dovoljno glasno da nas je probudilo. Tad sam se premjestio u svoj skloni\u0161te kod zamrziva\u010da, gdje je bio najdeblji zid. Tih nekoliko dana smo nebrojeno mnogo puta tr\u010dali do najdebljeg zida u ku\u0107i, a nj smo ocjenjivali u trku. Da skratim vrijeme […]<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":225972,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10514],"tags":[10516],"class_list":{"0":"post-225971","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-islam-press","8":"tag-islam"},"yoast_head":"\nPutovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"MALI PRINC U zoru tog 8 jula drobilo je negdje u brdima, ali dovoljno glasno da nas je probudilo. Tad sam se premjestio u svoj skloni\u0161te kod zamrziva\u010da, gdje je bio najdeblji zid. Tih nekoliko dana smo nebrojeno mnogo puta tr\u010dali do najdebljeg zida u ku\u0107i, a nj smo ocjenjivali u trku. Da skratim vrijeme […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2019-07-11T07:45:36+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"765\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"506\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"bosniak\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"bosniak\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"23 minute\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/\"},\"author\":{\"name\":\"bosniak\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\"},\"headline\":\"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao\",\"datePublished\":\"2019-07-11T07:45:36+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/\"},\"wordCount\":4522,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg\",\"keywords\":[\"Islam\"],\"articleSection\":[\"Islam PRESS\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/\",\"name\":\"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg\",\"datePublished\":\"2019-07-11T07:45:36+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg\",\"width\":765,\"height\":506},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\",\"name\":\"bosniak\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"bosniak\"},\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao","og_description":"MALI PRINC U zoru tog 8 jula drobilo je negdje u brdima, ali dovoljno glasno da nas je probudilo. Tad sam se premjestio u svoj skloni\u0161te kod zamrziva\u010da, gdje je bio najdeblji zid. Tih nekoliko dana smo nebrojeno mnogo puta tr\u010dali do najdebljeg zida u ku\u0107i, a nj smo ocjenjivali u trku. Da skratim vrijeme […]","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2019-07-11T07:45:36+00:00","og_image":[{"width":765,"height":506,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"bosniak","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"bosniak","Est. reading time":"23 minute"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/"},"author":{"name":"bosniak","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02"},"headline":"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao","datePublished":"2019-07-11T07:45:36+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/"},"wordCount":4522,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg","keywords":["Islam"],"articleSection":["Islam PRESS"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/","name":"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg","datePublished":"2019-07-11T07:45:36+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/4979997554_f60a7159ec_b.jpg","width":765,"height":506},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/putovanje-jednog-djecaka-kroz-srebrenicki-pakao\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Putovanje jednog dje\u010daka kroz srebreni\u010dki pakao"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02","name":"bosniak","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","caption":"bosniak"},"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225971"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/83"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225971"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225971\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/225972"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225971"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225971"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225971"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}