![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/6666.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pi\u0161e: Faruk Me\u0111edovi\u0107<\/p>\n
Ovih dana se zadesih, u mojem Akovu(Bijelom Polju). Ali ni traga od onog Akova, ni traga od sjaja onih nekoliko po arhitektonskoj ljepoti \u010duvenih d\u017eamija, u kojima su se dobri Akovljani, za vrijeme namaza, okretali Bi\u0107u UZVISENOG GOSPODARA, iskazivali mu svoju iskrenu ljubav , i melodi\u010dnim glasom recitirali veli\u010danstveni spjev, \u201d MEVLUD\u201d, o ro\u0111enju, \u017eivotu i smrti, poslednjeg Bo\u017eijeg izaslanika Muhameda a.s., autora Saliha Ga\u0161evi\u0107a, koji je svoj smiraj na\u0161ao u avliji dana\u0161nje bjelopoljske d\u017eamije. A u ovim popodnevnim satima, u atmosferi nepodno\u0161ljivo sparnoj, kroz eter su vibrirali \u010de\u017enjivi stihovi pjesnika Junuza Me\u0111edovi\u0107a:<\/p>\n
\u201cZdravo rodni grade, rijeko i vrbe
Zdravo Pru\u0161ko ravna, vo\u0107e rascvjetalo
Zdrvavo zelen brda, pitoma izda\u0161na
Iz mladosti moje, sjajno ogledalo
U kom gledam sebe i djetinjstvo moje
Osun\u010dane dane i zvjezdane no\u0107i
I tugu i radost i patnje i bure
I drugove koji vi\u0161e ne\u0107e do\u0107i
Sa mnom na sun\u010danje na obali Lima
Kad Tr\u0161o \u2013 (RIFAT BURD\u017dEVI\u0106) nas skupi i pri\u010da o sre\u0107i
Koja evo do\u0111e i raste ko plima!\u201d\u201d<\/p>\n
\u2013 I zaista me obuzmu ujedno i tuga i radost: tuga posebno; jer nema vi\u0161e ni ravne Pru\u0161ke, ni njenog rascvjetalog vo\u0107a; ni onih starinskih ku\u0107a i njihovih tajanstveno lijepih avlija, ni pra\u0161njavih uskih sokaka, a i u nikom vi\u0161e, ne ostade, ni trunke od onog Tr\u0161ovog revolucionarnog duha, a sanjati o sre\u0107i i budu\u0107nosti je, u ovom vremenu postalo utopisti\u010dki. I da umjesto sada, sjedim bar u jednoj od onih nekada prelijepih d\u017eenetskih avlija i ba\u0161\u010di, ja sam izabrao jedan lokal na mjestu stare bjelopoljske tr\u017enice, da bih popio kahfu i prelistao izdanje jednih dnevnih novina. Za susjednim stolom, ovoga lokala, sjedio je \u010dovjek, otprilike \u010detrdesetih godina, i u\u017eivao u ispijanju pjenu\u0161avog piva. Nekome je on u znak pozdrava podigao ruku, i dobacio: \u201cGdje \u0107e\u0161, hajde svrati!\u201d \u2013 Prolaznik je prihvatio njegov poziv, pri\u0161ao njegovom stolu, i sjeo za isti, i napokon \u0161to su se rukovali. – Gost je pitao prolaznika: \u201d Gdje si to bio, po ovakvom ki\u0161nom i sparnom vremenu?\u201d \u2013 \u201cKlanjao sam podnevni namaz\u201d, odgovori mu prolaznik. \u2013 \u201cOtkad ti to posta ibadetli bogati?\u201d, zapita ga gost sa podsmijehom i blagom dozom arogancije, te nastavi: \u2013 \u201cZnam, da ranije nijesi bio neki vjernik, te da iskreno re\u010deno, nijesi umio ni na sed\u017edu padnuti, jeli tako?\u201d- Prolaznik mu mirno odgovori: \u201cVala, ti kao da zna\u0161 moj odnos prema Uzvi\u0161enom Gospodaru, te mo\u017ee\u0161 tako ne\u0161to ustvrditi, ili si mo\u017eda, ti neki \u0107iramet, te ima\u0161 sposobnosti, da prodre\u0161 u moja najdublja i najintimnija osje\u0107anja, prilikom mojeg namaza!\u201d. Gost odmahnu rukom, unese se prolazniku u lice i tihim, ote\u017eenim glasom teatralnog prizvuka, re\u010de: \u201cNemoj mi pri\u010dat; posmatrao sam te prije par sedmica za vrijeme ak\u0161am namaza, kako sporo prelazi\u0161 sa kijama na ruuku, te kako se poslednji uspravlja\u0161 sa sed\u017ede: slabo mi ne\u0161to poznaje\u0161 tehniku namaza. Ah, kako ja to samo radim spretno: Cik-cak; ukoliko trepne\u0161 ja sam sa sed\u017ede ve\u0107 na drugi rekat. A, sada, da te pitam, \u0161ta treba\u0161 u\u010diti na kijamu, \u0161ta na sed\u017edi i te\u0161ehudu: ti mi nebi znao odgovoriti\u201d. \u2013 \u201cA, ti zna\u0161, zajedljivo mu odgovori prolaznik!\u201d. \u2013 \u201cZnam tako mi svega na svijetu, i to sve na \u010disto arapskom!\u201d, pobjedonosno mu odgovori gost. \u201cAha, re\u010de prolaznik: \u201cMo\u017ee\u0161 ti znati na arapskom, ili kineskom, svejedno, ali, moj burazeru, ono \u0161to je najva\u017enije, ti nerazumije\u0161 zna\u010denje\u201d. \u2013 \u201cKakvo crno zna\u010denje veli\u0161, i kako \u0107e\u0161 ti biti musliman, kada ne dovi\u0161 na izvornom jeziku, na kojem je \u010dasni Kuran objavljen. Ta\u010dno je da ne znam \u0161ta zna\u010di, ali mene Bog razumije i vidi kada sam na namazu\u201d. Prolaznik mu se unese u lice: \u201cNije su\u0161tina u tome, jeli te Uzvi\u0161eni vidi i \u010duje, dok se pregiba\u0161 kao kakav gimnasti\u010dar, na namazu, ve\u0107 u tome, da ti zna\u0161 \u0161ta izgovara\u0161, da bi osjetio milost Uzvi\u0161enog Gospodara\u201d, i nije ALLAH, \u010dovjek silnik, pa da mu ti dugim dovama laska\u0161 i podilazi\u0161 Njegovoj ta\u0161tini\u201d. \u2013 Gost mu ljutito odgovori: \u201cNe poznaje\u0161 formu namaza, i nemo\u017ee\u0161 biti nikada pravi vjernik!\u201d. \u2013 \u201cE, kada bih ja, prilikom obavljanja \u010detiri rekata u jednom namazu, morao misliti na 800 hiljada vad\u017eiba, koliko ih ima, a isto toliko, mo\u017eda, i vi\u0161e mustehaba, suneta, mekruha, moj burazeru, ja ti nebih mogao do\u017eivjeti Boga, niti misliti o Njemu\u201d, sa dubokim uzdahom i olak\u0161anjem, obrazlo\u017ei prolaznik. \u2013 \u201cNe, ne, i u samom Kuranu stoji kako ritualno mora\u0161 obavljati namaz i sam je Muhamed a.s. to propisao,a na taj tvoj na\u010din, ti tu tvoju ljubav, prema Bogu, mo\u017ee\u0161 slobodno oti\u0107i gore navrh grada, svratiti u Petrovu crkvu, te je tamo iskazati\u201d, sa podsmijehom re\u010de gost. \u2013 \u201cSvejedno, bilo to Petrova crkva, Sinagoga, ja kada imam potrebu, da osjetim ljubav Bo\u017eiju, za mene postoji, samo jedna bogomolja, a i nema ni\u0161ta ljep\u0161e za du\u0161u, nego, u istom trenu, osjetiti harmoniju milozvu\u010dnog glasa ezana, i zvuk crkvenih zvona, smireno mu odgovori prolaznik.
\u017dustra rasprava o ibadetu, namazu i odnosu prema Uzvi\u0161enom Gospodaru, ova dva zajedljivca, i njihova proturje\u010dna stajali\u0161ta me podstako\u0161e , na veoma duboka razmi\u0161ljanja. Jak intenzitet mojih razmi\u0161ljanja je nadvladao buku njihovog prepiranja. \u2013 Moj susjed, gost, se hvali, kako izvanredno poznaje tehniku namaza: Ja zaista ne mogu pore\u0107i \u010dinjenicu, da, na primjer, namaz mora imati svoju formu, to jest na\u010din obavljanja, pogotovu \u0161to je to op\u0161ta zajedni\u010dka obaveza i obilje\u017eje svih muslimana, i ti se obredi upoznaju i izu\u010davaju sa formalne, fikhske strane. Zapostavljeno je ono \u0161to je u namazu bitno, a ono \u0161to je formalno, dobilo je tretman bitnog. Ne radi se o negiranju forme, kao takve. Ona je kao sredstvo za izra\u017eavanje su\u0161tine nu\u017ena. Ali nije svakako dobro, kada forma postane sama sebi cilj, kada se u njoj izgubi su\u0161tina i kada ona postane prazna bez sadr\u017eine. Svo\u0111enje molitve, namaza, na puki verbalizam, odre\u0111ene mehani\u010dke radnje i formalizam je velika zabluda.
Moj susjed na terasi restorana, prolaznik, je uvjerenja, da forma u ibadetu, posebno u namazu, i nije tako bitna, ve\u0107 onaj najsre\u0107niji momenat za njega, u kojem on do\u017eivi Bo\u017eiju blizinu. U, jednom bih se mogao slo\u017eiti s njim: Forma u ibadetu, pogotovu namazu, gubi svaki smisao i svaki zna\u010daj. U su\u0161tini, pravi ibadet, namaz nema forme, nema, \u010dak ni rije\u010di. To su najdublji, najintimniji, najsuptilniji osje\u0107aji i do\u017eivljaji onog \u0161to je, isto tako, najsuptilnije, najuzvi\u0161enije i najljep\u0161e, \u0161to se, svakako, ne mo\u017ee izraziti rije\u010dima. Radi se o kategoriji vi\u0161ih do\u017eivljaja, i svi na\u0161i poku\u0161aji, da ih izrazimo posebnim rije\u010dima, da im damo posebne forme, mogu samo smetati i doprinijeti, da oni izgube na svom intenzitetu. Sve je to kada se radi o saobra\u0107aju s Bogom suvi\u0161no. Bog gleda namjere i intimne pobude, koje on zna, a ponavljanje i mehani\u010dko recitovanje tekstova, \u010dije se zna\u010denje ne do\u017eivljava, jer se i ne razumije. Njemu ne trebaju rije\u010di. One mogu biti prazne i la\u017ene, i iza njih se mogu kriti najprljavije namjere licemjerstva. <\/p>\n
Tvrdnja mojeg susjeda, gosta, da je forma obavljanja namaza, striktno propisana u \u010dasnom Kuranu je neta\u010dna. A, ni sam Muhamed a.s, nije odredio jedinstvenu formu, i nije joj pridavao neki osobit zna\u010daj, te da se prilikom obavljanja namaza, nije uvijek dr\u017eao istih detalja. Svakako, svako okretanje i obra\u0107anje Bogu, ukoliko vodi iskrenom do\u017eivljaju, bez obzira na na\u010din i formu izvo\u0111enja je valjano. Ovim se sjetih stihova velikog klasika tesavufske misli D\u017eemaludina Rumija: \u201cJa nosim ahmediju na glavi, ali oko pojasa nosim i Zaradu\u0161tov zunar. Ni\u0161ta mi ne smeta, kada, istodobno, u du\u0161i nosim nur(svjetlo). Ja sam musliman. Ne smeta mi da ka\u017eem da sam kr\u0161\u0107anin, brahmanac, zaradu\u0161tovac, jer ja samo Tebi te\u017eim, o Vrhovna istino! Ja znam samo za jednu bogomolju. Nije ni malo va\u017eno \u0161to je nazivaju razli\u010ditim imenima: d\u017eamijom, crkvom, idolopokloni\u010dkim hramom. Bo\u017ee, Tvome se bi\u0107u okre\u0107em i ono je krajnji cilj moje sre\u0107e.\u201d Ali ni siromah Rumi, nije imao mira, jer je njegovo filozofiranje, nailazilo na najo\u0161trija reagovanja od strane fikhskog formalisti\u010dkog shva\u0107anja, koje je tada, predstavljalo zvani\u010dno mi\u0161ljenje organa vlasti \u2013 Halife. Ali najve\u0107u tragediju u razvoju tesavufske misli, ujedno i najve\u0107u proturje\u010dnost, je predstavljalo, njeno pretvaranje u sistem i zatvaranje u formu odre\u0111enih dogmatskih shva\u0107anja. Zatvaraju\u0107i se u odre\u0111ene forme, ona se potpuno deformisala i pretvorila u svoju suprotnost \u2013 u \u010disti verbalizam i formalizam. <\/p>\n
Da bih izmirio proturje\u010dna stajali\u0161ta mojih susjeda gosta i prolaznika, morao sam konstatovati, da je u velikoj mjeri ipak bilo zloupotreba i deformacija, kako u pogledu forme, tako i u pogledu sadr\u017eine. Fikh je oti\u0161ao u jednu, a tesavuf u drugu krajnost. Ulema zahira(Fikha i \u0160eriata) pretvorila je sve vrste ibadeta u \u010disti verbalizam,dok ih je ulema hakikata(tesavuf) potpuno mistificirala. Jedni su predimenzionirali formu, a drugi sadr\u017einu. Pseudotesavuf je uvode\u0107i kult mur\u0161ida i njegove nepogre\u0161ivosti, postavio posrednika i time otvorio vrata bezbrojnim zabludama i omogu\u0107io kojekakvim psihopatama i patolo\u0161kim tipovima da se u svojim bolesnim ambicijama i\u017eivljavaju i pripisuju sebi nadnaravne mo\u0107i \u2013 keramet. \u0160ejh je postao idol, preko kog se mo\u017ee op\u0161titi sa Bogom. Tako je u nepogre\u0161ivom \u0160ejhu, zavr\u0161ila ova velika tesavufska misao o Bogu. <\/p>\n
I na kraju, bih , i sam, i po ovakvom sparnom i ki\u0161nom vremenu, rado osjetio trenutak utapanja u apsolutno savr\u0161enstvo i ljepotu, trenutak do\u017eivljavanja najve\u0107eg spokojstva i mira u jednom vi\u0161em svijetu, pa makar to bilo, ako je mogu\u0107e i na Avdovom Obrovu A, i da kod mojih susjeda, gosta i prolaznika, ibadet izazove vi\u0161i, uzvi\u0161eniji osje\u0107aj, i posebno intimno i ugodno raspolo\u017eenje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Pi\u0161e: Faruk Me\u0111edovi\u0107 Ovih dana se zadesih, u mojem Akovu(Bijelom Polju). Ali ni traga od onog Akova, ni traga od sjaja onih nekoliko po arhitektonskoj ljepoti \u010duvenih d\u017eamija, u kojima su se dobri Akovljani, za vrijeme namaza, okretali Bi\u0107u UZVISENOG GOSPODARA, iskazivali mu svoju iskrenu ljubav , i melodi\u010dnim glasom recitirali veli\u010danstveni spjev, \u201d MEVLUD\u201d, […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":225769,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-225768","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n