![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/1-8.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Mogli bismo kazati da je slikarstvo koje po\u0161tuje na\u010dela islama, a ona su izra\u017eena kroz zabranu slikanja likova ljudi i \u017eivotinja, po svim kriterijumima dio islamske umjetnosti. Podsjetit \u0107emo se pojma slike kao umjetni\u010dkog djela. Slika je umjetni\u010dko djelo koje se slu\u017ei bojama da bi izrazilo neku ideju ili osje\u0107anje. Prikazivanje veli\u010dine oblika u prostoru posti\u017eemo podjelom likovnog djela na planove, a oblici se naj\u010de\u0161\u0107e nalaze u tri plana: u prvom planu, drugom planu i tre\u0107em planu koji zovemo \u201epozadinom\u201c. Redoslijed slikanja naj\u010de\u0161\u0107e ide od slikanja pozadine do prvih, tj. najbli\u017eih oblika. Sliku, kao realnu tvorevinu, \u010dine platno i skup boja, a crte\u017e \u010dine papir i crte olovkom ili nekim drugim crta\u010dkim sredstvom. Potrebno je da se svijet slike izdvoji iz realnog svijeta, a to se posti\u017ee ograni\u010davanjem slike ramom, odnosno izborom detalja koji \u0107e biti prikazani (na taj na\u010din slikar posmatra\u010du sugeri\u0161e odre\u0111eni na\u010din posmatranja). Okvir isti\u010de pojavljuju\u0107i sadr\u017eaj slike i odvaja pojavljuju\u0107e od realnog bi\u0107a.[1]<\/a><\/p>\n Slikar sebi daje zada\u0107u da predstavi djelo po li\u010dnom izboru stila, a kasnije ga stru\u010dnjaci uvr\u0161tavaju u neki od priznatih pravaca: realizam, ekspresionizam, modernizam i sl. Zadatak umjetnika nije da se izrazi, ve\u0107 da napravi (prim. aut.) ne\u0161to novo, nevi\u0111eno, izmi\u0161ljeno, izmudreno, po prvi put vi\u0111eno.[2]<\/a><\/p>\n Slika \u2013 Motiv \u0107ilima na slici<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Specifi\u010dnost djela koje pravi umjetnik (prim. aut.) vidi se u tome \u0161to ono nikada nema samo jedan zauvijek fiksiran smisao. U isto vrijeme, umjetni\u010dko djelo posjeduje krajnje neobi\u010dnu osobinu \u2013 sposobnost da mo\u017ee prevazi\u0107i epohu u kojem je nastalo i da u potpuno izmijenjenim uslovima ima sasvim druga\u010dija zna\u010denja i na\u010din komuniciranja. Potonjim generacijama izmi\u010de zna\u010denje koje je neko djelo imalo u vrijeme kada je nastalo i zato nikada se ne smije pitati \u0161ta je nekim djelom umjetnik htio da ka\u017ee, ve\u0107 samo \u0161ta odre\u0111eno djelo govori nama, danas i ovdje. Umjetni\u010dka djela putuju kroz vrijeme i ona ne stare kao \u0161to stare oni koji su ih \u201estvorili\u201c. Umjetni\u010dka djela se ne tro\u0161e kao upotrebne stvari iz na\u0161e okoline, ona ne zastarijevaju kao \u0161to je to slu\u010daj sa nau\u010dnim pronalascima, pa niko ne\u0107e neko umjetni\u010dko djelo baciti samo zato \u0161to je staro i zamijeniti ga novim kao \u0161to se ina\u010de \u010dini sa predmetima tehni\u010dkog svijeta. Umjetni\u010dko djelo zauvijek odre\u0111uje kontekst u kojem nastaje.[3]<\/a><\/p>\n Za zapadne umjetnike umjetnost je mo\u0107 koja transformira fizi\u010dko okru\u017eenje u odsjaj duhovnog svijeta. Postupno je do\u0161lo do estetiziranja samih neposrednih ostvarenja svakodnevice. Naime, ni\u0161ta nije preostalo \u0161to bi svakodnevicu, podaruju\u0107i joj njezin smisao, nadma\u0161ilo kako bi u modusu cikli\u010dkog prisje\u0107anja u nju zadiralo i ovoj istoj svakodnevici ukazivalo na njezin na\u010delni smjer.[4]<\/a><\/p>\n Moderni Zapad osje\u0107a izvjesnu nelagodnost pred nekim oblicima manifestacije svetoga.[5]<\/a><\/p>\n Radi \u010ditala\u010dke publike informativno i ukratko definirat \u0107emo neke termine iz svijeta umjetnosti:<\/p>\n Crte\u017e<\/strong>\u00a0je umjetni\u010dko djelo koje se slu\u017ei linijama da bi izrazilo neku ideju ili osje\u0107anje.<\/p>\n Slika<\/strong>\u00a0je umjetni\u010dko djelo koje se slu\u017ei bojama da bi izrazilo ideju ili osje\u0107anje.<\/p>\n Grafika<\/strong>\u00a0je umjetni\u010dko djelo koje se izra\u017eava linijama i povr\u0161inama, a otiskuje se u vi\u0161e jednakih primjeraka sa obra\u0111ene plo\u010de, matrice (kli\u0161ea).<\/p>\n Kaligrafija<\/strong>\u00a0je umjetnost lijepog pisanja (krasnopis).<\/p>\n Vajarsko djelo<\/strong>\u00a0(skulptura) je umjetni\u010dko djelo koje se slu\u017ei trodimenzionalnim oblicima da bi izrazilo neku misao ili osje\u0107anje.<\/p>\n Primijenjena umjetnost<\/strong>\u00a0ili industrijski dizajn su umjetni\u010dka djela koja upotrebljavaju sve materijale, a imaju za cilj da estetski oblikuju predmete svakodnevne upotrebe.<\/p>\n Arhitektura<\/strong>\u00a0je vid umjetnosti koja se slu\u017ei trodimenzionalnim oblicima da bi ostvarila prostor radi \u010dovjekove potrebe za stanovanjem, molitvom, radom i cjelokupnom kulturom \u017eivljenja.<\/p>\n Ornament<\/strong>\u00a0je ukras na predmetima \u010diji se oblik ponavlja u odre\u0111enom ritmu.<\/p>\n Dekorativno slikarstvo<\/strong>\u00a0je grana primijenjene umjetnosti koja u raznim materijalima oblikuje slike namijenjene odre\u0111enom prostoru.<\/p>\n Skica<\/strong>\u00a0je prethodna likovna priprema za ostvarenje umjetni\u010dkog djela.<\/p>\n Karikatura<\/strong>\u00a0je crte\u017e (slika, grafika ili skulptura) kojim se nagla\u0161ava ili mijenja dio stvarnosti u namjeri da se istakne smije\u0161no ili satiri\u010dno.<\/p>\n Strip<\/strong>\u00a0je niz crte\u017ea kojima se prikazuje neka radnja.<\/p>\n Ilustracija<\/strong>\u00a0je likovno djelo koje prati i dopunjava knji\u017eevni ili neki drugi tekst.<\/p>\n Slika \u2013 Staro Ro\u017eaje, ulje na platnu, slikar Aldemar Ibrahimovi\u0107<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Bojama izra\u017eavamo razli\u010dite do\u017eivljaje i poruke. One imaju snagu djelovanja na raspolo\u017eenje ljudi. Tako je, prema umjetnicima analiti\u010darima, crvena boja, na primjer, boja strasti i ljubavi; bijela boja -boja nevinosti; crna boja \u017ealosti u kr\u0161\u0107anstvu, a pobo\u017enosti u islamu; \u017euta boja ljubomore; zelena boja prolje\u0107a, bu\u0111enja nove nade, simbol islama; plava, po nekima, djeluje umiruju\u0107e itd.<\/p>\n Slika \u2013 Akovska (Bjelopoljska) \u010dar\u0161ija<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u0160to se ti\u010de umjetnosti u kr\u0161\u0107anstvu, evropskom umjetno\u0161\u0107u vlada neograni\u010dena \u010de\u017enja da se svakoj predod\u017ebi religiozne vrste da zaokru\u017een oblik i da se sav sadr\u017eaj misaonog \u017eivota izrazi u slikama.[6]<\/a><\/p>\n Evropsko i islamsko poimanje umjetnosti je toliko razli\u010dito da se \u010dovjek mo\u017ee zapitati da li njihova zajedni\u010dka upotreba rije\u010di kao \u0161to su \u201cumjetnost\u201d i \u201cumjetni\u010dki\u201d ne stvara vi\u0161e konfuzije negoli razumijevanja. Gotovo sve u evropskoj umjetnosti je slikovno prikazivanje (image<\/em>\u00a0\u2013 lik). Figurativno slikarstvo i skulptura zauzimaju najviso\u010dije mjesto u hijerarhiji evropske umjetnosti. Oni se smatraju \u201cslobodnim umjetnostima\u201d za razliku od arhitekture koja je uvjetovana potrebama tehni\u010dke prirode i prema tome zauzima ni\u017ee mjesto, a na jo\u0161 ni\u017eem \u201cdekorativne\u201d umjetnosti. Sa evropske ta\u010dke gledi\u0161ta, kriterij umjetni\u010dke kulture le\u017ei u njenom kapacitetu da predstavi prirodu, ili \u0161tavi\u0161e, njenom kapacitetu da predstavi \u010dovjeka.<\/p>\n Sa islamske ta\u010dke gledi\u0161ta, nasuprot tome, \u010dovjekovo glavno polje djelovanja nije imitacija ili likovni opis prirode. Ljudsko djelovanje nikada ne mo\u017ee dosti\u0107i bo\u017eansku umjetnost, ve\u0107 uobli\u010denje ljudskog ambijenta. Svi objekti kojima je \u010dovjek prirodno okru\u017een trebali bi biti obdareni umjetno\u0161\u0107u: ku\u0107a, fontana, posuda za vodu (kr\u010dag), odje\u0107a, \u0107ilim. Umjetnost bi trebala prona\u0107i u njima savr\u0161enstvo koje oni ve\u0107 posjeduju u skladu sa svojom datom prirodom. Savr\u0161enstvo zgrade, naprimjer, proizilazi iz trodimenzionalne geometrije (slijede\u0107i savr\u0161enstvo materije u njenom kristalnom obliku), dok umjetnost tkanja \u0107ilima uklju\u010duje dvodimenzionalnu geometriju zajedno sa harmonijom boja. Islamska umjetnost ne pridodaje ni\u0161ta strano objektima koje oblikuje \u2013 ona jednostavno iznosi na svjetlo njihove su\u0161tinske kvalitete. Ona je u biti objektivna \u2013 ni potraga za najsavr\u0161enijim profilom kupole, niti ritmi\u010dko oslikavanje linearnih ornamenata nemaju mnogo zajedni\u010dkog sa li\u010dnim halom umjetnika.[7]<\/a><\/p>\n Umjetnici vole istra\u017eivati prostor, ali i beskona\u010dnost. Jedan od umjetnika koji je te\u017eio ovom cilju je holandski umjetnik (grafi\u010dar) Maurits Konelis Esher i osobine koje krase njegove grafike su paradoksalno poigravanje prostorom, vremenom, perspektivom, spajanje predmeta sa dvije i tri dimenzije, mije\u0161anje povr\u0161inskih i prostornih odnosa, ismijavanje gravitacije i dr.<\/p>\n Esher nau\u010dnike naziva \u201dmisle\u0107im\u201d ljudima, a umjetnike \u201dosje\u0107ajnim\u201d, pa ka\u017ee:<\/p>\n \u201eZaista vjerujem da postoji odre\u0111eni kontrast izme\u0111u ljudi iz nau\u010dnih zanimanja i ljudi koji se bave umjetno\u0161\u0107u. \u010cesto postoji obostrana sumnji\u010davost i netrpeljivost i u nekim slu\u010dajevima jedna grupa znatno podcjenjuje drugu.\u201c[8]<\/a><\/p>\n Slika \u2013 Rad Ibrahima Rekovi\u0107a[9]<\/a>\u00a0\u2013 \u201ePlav, knji\u017eara i \u010ditaonica iz 1471. god.\u201c<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u010covjek koristi znanje koje mu je dato od Allaha d\u017e.\u0161. i pravi oblike koji \u0107e mu u \u017eivotu slu\u017eiti: sto, stolica, auto, avion itd. Me\u0111utim, on pravi i umjetni\u010dke oblike, slika, crta, vaja, \u0161to se u svijetu umjetnika zove vidom \u201dstvaranja\u201d iz razloga \u0161to takav oblik prije nije postojao, nego je to djelo unikat i original.<\/p>\n Vjernici radije ka\u017eu Bog je stvorio, \u010dovjek napravio, ali se u komunikaciji ipak koriste i pojmovi kao sto su \u201d\u010dovjekovo stvarala\u0161tvo, pregala\u0161vo\u201d i sl. A u Kur'anu se ka\u017ee:\u00a0\u201eGospodar tvoj sve stvara i On je sveznaju\u0107i.\u201c<\/em>[10]<\/a>\u00a0Krunski znak Bo\u017eijeg stvaranja u otkrivenom svijetu jeste \u010dovjek.[11]<\/a>\u00a0Znakove Bo\u017eije ne opa\u017eamo samo u \u010dudesnom skladu kosmosa i djevi\u010danskoj ljepoti prirode, u azurnom plavetnilu neba i morskog beskraja, u njihovim ritmovima vje\u010dnosti po kojima jesu dio sveop\u0107eg jedinstva, u \u010dovjeku i njegovom djelu, nego i u rasko\u0161ima i simbolima svete umjetnosti.[12]<\/a><\/p>\n Historija umjetnosti primila je mnoge nove impulse iz studija umjetnosti orijentalnih civilizacija, ali se, ni u kom slu\u010daju, nije oslobodila izvjesnih predrasuda koje se javljaju od njenih samih po\u010detaka. Neke od najdublje ukorijenjenih navika su da se sudi o vrijednosti umjetni\u010dkog djela stepenom njegove stvarne ili pseudo \u201coriginalnosti\u201d ili vrijednostima njegovog \u201crevolucionarnog\u201d karaktera, kao da su\u0161tinski kvalitet umjetni\u010dkog djela nije njegova ljepota. Me\u0111utim, ve\u0107ina histori\u010dara umjetnosti je prvenstveno zainteresirana umjetnikovom individualno\u0161\u0107u i oni izravno nisu okupirani duhovnim istinama koje umjetnost mo\u017ee da prenese.<\/p>\n Muslimanski umjetnik samim svojim islamom, svojom pokorno\u0161\u0107u bo\u017eanskom zakonu, uvijek je svjestan \u010dinjenice da on nije taj koji stvara ili izmi\u0161lja ljepotu, ve\u0107 da je umjetni\u010dko djelo lijepo onoliko koliko je ono pod\u010dinjeno kosmi\u010dkom redu i prema tome reflektuje univerzalnu ljepotu:\u00a0El-hamdu li-llahi wahde-hu<\/em>. Ova svjesnost, isklju\u010duju\u0107i sav prometeizam, ni u kom slu\u010daju ne ukida radost umjetni\u010dke kreativnosti, kao \u0161to i sama djela o tome svjedo\u010de. Prije bi se moglo re\u0107i da ona daje islamskoj umjetnosti smiren i, na neki na\u010din, impersonalni karakter. Prema razumijevanju jednog muslimana, umjetnost \u010dovjeka podsje\u0107a na Allaha, kada je impersonalna poput zakona koji vladaju kretanjima nebeskih tijela.[13]<\/a><\/p>\n Neke muslimanske zemlje bile su tolerantne prema slikanju freski. Zanimljivo je da se zidne freske pojavljuju skoro isklju\u010divo u evropskoj Turskoj (Rumeliji). Motivi ovog slikarstva su ve\u0107inom sveta mjesta u Meki i Medini, cvije\u0107e, bilje i busenje. U razvoju freskovnog slikanja udjela su imali i perzijski i italijanski umjetnici u osmanskoj slu\u017ebi. U drugu ruku je tehnika muslimanskih iluminatora uticala na druge slikarske sredine.[14]<\/a><\/p>\n U osmansko doba postojalo je i minijaturno slikarstvo koje se najvi\u0161e koristilo kod ukra\u0161avanja stranica Kur\u2019ana a.\u0161.<\/p>\n U Husein-pa\u0161inoj d\u017eamiji u Pljevljima \u010duva se rukopis Kur'ana (Mushafa) koji predstavlja vrhunsko djelo islamske kaligrafije 16. stolje\u0107a. Mushaf je pisan 987. hid\u017eretske godine, tj. 1571. na zahtjev Husein-pa\u0161e. Rukopis ima 233 lista veli\u010dine 39 x 28,5 cm i povezan je ko\u017enim omotom. Ukra\u0161en je sa 352 minijature, uglavnom ra\u0111ene u plavoj, zelenoj i crvenoj boji, na zlatnoj podlozi. Motivi su krug sa \u0161iljcima okrenutim du\u017e stranice, kvadrat i stilizirana kupa cvije\u0107a. Prepisiva\u010d i iluminator nije poznat jer je rukopis potpisan samo inicijalom\u00a0D\u017e<\/strong>.<\/p>\n Od slikara \u2013 minijaturista najpoznatiji je Osman Naka\u0161 koji je radio u ateljeu u Istanbulu. Bio je na \u010delu tog ogromnog i izuzetno plodnog ateljea koji je radio po narud\u017ebama sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog. Ura\u0111ene su u ovom ateljeu Surname \u2013 knjige o \u017eivotu i ratnim podvizima sultana i Hunername \u2013 prikazi svjetkovina i scena iz svakodnevnog \u017eivota. U okviru ove aktivnosti brojni slikari ovog ateljea uradili su na stotine minijatura raznih kvaliteta.\u201d[15]<\/a><\/p>\n Slikarski rad dr. Mersade Nuruddine Agovi\u0107<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Ovo je bio kra\u0107i prikaz islamske umjetnosti, oblast slikarstva na na\u0161im prostorima, gdje su u minulim stolje\u0107ima i muslimani uzimali u\u010de\u0161\u0107e u okviru granica koje su im odre\u0111ivale vjera, kultura i tradicija, a prikazane su i reprodukcije slika nekih dana\u0161njih bo\u0161nja\u010dkih slikara.<\/p>\n GLAS ISLAMA 294, STRANA 24-25, Rubrika: SEHARA, Pi\u0161e: Dr. Mersada Nuruddina Agovi\u0107<\/p>\n [1]<\/a>Uzelac Milan: Uvod u estetiku (Predavanja u zimskom semestru 1992.), str. 56, Vr\u0161ac, 2011.<\/p>\n [2]<\/a>Zurovac Mirko: Umjetnost kao istina i la\u017e bi\u0107a, str. 372, Matica srpska, Novi Sad, 1986.<\/p>\n [3]<\/a>Uzelac Milan: Uvod u estetiku (Predavanja u zimskom semestru 1992.), str. 82, Vr\u0161ac, 2011.<\/p>\n [4]<\/a>Bubner Rudiger: Estetsko iskustvo, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.<\/p>\n [5]<\/a>Elijade Mir\u010da: Sveto i profano, str. 69, IK ZS, Sremski Karlovci \u2013 Novi Sad, 2003.<\/p>\n [6]<\/a>Huizinga Johan: Jesen srednjeg vijeka, str. 140, Naprijed, Zagreb, 1991.<\/p>\n [7]<\/a>Uloga umjetnosti u islamskom obrazovanju\u00a0http:\/\/www.zeriislam.com\/artikulli.php?id=883<\/a><\/p>\n [8]<\/a>Esher Maurits Konelis: Istra\u017eivanje beskona\u010dnosti, Ezotheria, str. Beograd, 1998.<\/p>\n [9]<\/a>Rekovi\u0107 Ibrahim: Izgubljeni ambijent Plav i Gusinje nekada, Almanah, Podgorica, 2008.<\/p>\n [10]<\/a>Sura El Hid\u017er, ajet 86.<\/p>\n [11]<\/a>Izutsu Toshiko: Sufizam i taoizam, str. 217, Logos, Sarajevo, 1995.<\/p>\n [12]<\/a>Schuon Fritjof: Dimenzije islama, str. 62, El Kalem, Sarajevo, 1996.<\/p>\n [13]<\/a>Burckhardt Titus: Osnove muslimanske umetnosti, Delo br. 7, Beograd, 1978.<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/mesihat.org\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/image002.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/mesihat.org\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/image004.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/mesihat.org\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/image006.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/mesihat.org\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/image007.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/mesihat.org\/wp-content\/uploads\/2019\/01\/image009.jpg\")
<\/p>\n