![\"Slikovni](\"https:\/\/www.srbijadanas.com\/sites\/default\/files\/styles\/full_article_image\/public\/a\/t\/2015\/10\/22\/kosovo-foto-sdilustracija.jpg?itok=HpfesTgI\")
<\/p>\n<\/p>\n
Obi\u010dan \u010dovjek Srbin Kosovac, ta\u010dnije Starosrbijanac \u201eKosovsku legendu\u201c i \u201eKosovski mit\u201c oduvijek je do\u017eivljavao ne\u0161to intenzivnije i emotivnije u odnosu na ostale svoje saplemenike. Ta najve\u0107a srpska izgubljena \u00a0bitka na polju Kosovu daleke 1389. godine \u2013\u00a0 ne\u0161to vi\u0161e od \u0161est vijekova \u2013 kada je poginuo cvijet srpskog naroda duboko je urezan u njegovu svijest bez obzira gdje se on prije i poslije ovog boja nalazio i gdje se i danas u njihovoj, kako ka\u017eu \u201edr\u017eavi\u201c nalazio, ili inostranstvu gdje odlaze masovno.<\/p>\n
\u00a0\u201eKosovska legenda\u201c je u poetskom pam\u0107enju srpskog naroda ostala vje\u010diti plameni zov, duboka tuga i potresenost, ali i iskonska nepokolebljivost i vjera da jedan mali narod mo\u017ee da se suprostavi Turskoj, koja je krenula da osvoji Evropu. Za Tursku ovo je bila usputna bitka, a za Srbiju ne\u0161to \u0161to se pretvorilo u vijekovnu legendu.<\/p>\n
\u201eKosovska legenda\u201c, \u00a0koja temelji cijelokupnu kulturnu ba\u0161tinu Kosova, bitno je uticala da se narodno dostojanstvo sa\u010duva i ljubomorno odnjeguje sve do dana\u0161njih dana. Ona je postala bitno odredi\u0161te i glavni sto\u017eer nacionalnog identiteta srpskog naroda \u0161irom svijeta. Kako u Srbiji tako i u dijaspori.<\/p>\n
Da li se radi o nekom blijedom sje\u0107anju, ili o tra\u017eenju opravdanja za gubitkom Kosova u ovome vijeku, koji je o\u010digledan, zbog sopstvene gre\u0161ke i arogancije politi\u010dkog i vojnog vrha pod palicom Milo\u0161evi\u0107a. Dakle, Srbi su sami krivi \u0161to su Kosovo izgubili!\u00a0<\/p>\n
Da li je \u201eKosovska legenda\u201c uspjela\u00a0 da nadraste sve ono \u0161to predstavlja trenutni zahtjev vremena \u2013 ili \u00a0je postala i ostala ono \u0161to obja\u0161njava i odre\u0111ije srpskog \u010dovjeka kao dio njegove i nacionalne, ali i intimne svijesti i spoznaje?<\/p>\n
Oko ovoga pitanja, a i odgovora se takmi\u010di\u00a0 srpska politi\u010dka elita, histori\u010dari, analiti\u010dari, javno mnijenje,\u00a0 gra\u0111ani, kako bi (do)kazali ko je ve\u0107i, a ko manji patriota i koliko je bitna i va\u017ena \u201eKosovska legenda\u201c.\u00a0 Treba znati \u0161ta je legenda, a \u0161ta realnost. Mada je Kosovo dr\u017eava priznata od velikih svjetskih\u00a0 sila Srbi to ne prihvataju na \u0161to imaju pravo, ali zaboravljaju da je i Kosovo imalo \u00a0pravo da uradi \u0161ta je uradilo.<\/p>\n
Obi\u010dan Starosrbijanac i danas nije \u010desto dovoljno svjestan koliko \u201eKosovska legenda\u201c predstavlja neraskidivi dio njegove samobitnosti i nacionalne svijesti. Tek sada kada je doveden u situaciju da iska\u017ee svoj odnos i svoj stav, taj \u010dovjek \u0107e prona\u0107i birane rije\u010di da sugestivno i krajnje emotivno progovori o ovom svom (ne)znanju. Ovdje treba pomenuti ono \u0161ta je zapisala\u00a0 Isidora Sekuli\u0107:<\/p>\n
\u00a0\u201eKosovo niti je prestalo, niti je nestalo, niti \u0107e ikad dok je nas. Mi nosimo nasle\u0111e kosovsko dalje kroz razne savremene doga\u0111aje, ali uvek sa nezano\u0161\u0107u za ne\u0161to \u0161to je drevno kosovski element u na\u0161im prirodama i opredeljenju.\u201c<\/p>\n
Utoliko je ovaj \u201edrevni kosovski element u prirodama i opredeljenju\u201c Srba Kosovaca, posebno starosjedilaca ne\u0161to nagla\u0161eniji, jer su ovi krajevi Srbije, pored ostalog, tek oslobo\u0111eni od turskog \u201eropstva\u201c 1912. godine. I to je, dakako, imalo odraza na njegovanje i \u010duvanje ove legende.<\/p>\n
Poznati pripovjeda\u010d Zarija P. Popovi\u0107, ina\u010de u\u010ditelj i kulturni radnik bio je svjedok i u\u010desnik prvog oslobo\u0111enja rodnog kraja kneza Lazara \u2013 \u201cKosovskog pomoravlja\u201d po\u010detkom 1878. godine i morao da zauvijek napusti rodni grad i zavi\u010daj kada se srpska vojska povukla da bi tek 1899. godine objavio spis \u201cPred Kosovom\u201d<\/em>. \u00a0U tom spisu, a kasnije i u skra\u0107enoj verziji \u201cPola stolje\u0107a\u201d <\/em>ovaj pisac govori o svojim saplemenicima i istovremeno svjedo\u010di koliko je i prisustvo \u201cKosovske legende\u201d u njihovoj svijesti.<\/p>\n Ona (legenda) je vremenom postala dio njihovog psiholo\u0161kog profila i mentaliteta, ono \u0161to ih bitno i odre\u0111uje i potkrepljuje njihovu nadu u slobodu.<\/p>\n Ona je, to se o\u010dituje, do\u017eivljava kao ne\u0161to sveto, ne\u0161to \u0161to predstavlja su\u0161tinu duhovnog profila srpskog \u010dovjeka u njihovom kraju, pa otuda, kako nas upu\u0107uje Popovi\u0107, on \u0107e nju iskazati vi\u0161e kroz nagovje\u0161taj i samo kada je izuzetno emotivno optere\u0107en i prosto zate\u010den imenovati je i staviti je u prvi plan. Tako, na primjer kada je Turska neposredno pred drugi srpsko \u2013 turski rat postala \u201custavna dr\u017eava\u201d, pa su onda\u00a0 ( kauri), \u0107auri \u2013 Srbi morali da se bijemo s bra\u0107om Hri\u0161\u0107anima?… koga i \u0161ta komentarisati: \u201c\u2026 I zar mi kao turski vojnici da se bijemo s bra\u0107om Hri\u0161\u0107anima? \u2026 Koga i \u0161ta imamo da branimo? \u2026 Ta mi ba\u0161 s Turcima imamo da se bijemo, da pre\u010di\u0161\u0107avamo Kosovske ra\u010dune?…<\/p>\n Otuda pominjanje Kosova, \u201cKosovske bitke\u201d i legende kod ovog \u010dovjeka do\u0111e samo zaista izuzetno, jer to je ono \u0161to mu je najsvetije i \u0161to on ne \u017eeli da skrnavi, ve\u0107 to nosi duboko u srcu.<\/p>\n Popovi\u0107 je izvanredno osjetio ovakav stav njegovih saplemenika i sugra\u0111ana ( to je bio i njegov odnos i stav!), pa je prirodno \u0161to i on naj\u010de\u0161\u0107e opisuju\u0107i realisti\u010dki to burno vrijeme o ovoj legend vi\u0161e govori posredno i u nagovje\u0161tajima.<\/p>\n Tako \u0107e uz glasove o \u201cHercegova\u010dkoj buni\u201d (Nevesinjskom ustanku) u tre\u0107oj glavi pisac kao prisutan u\u010ditelj na slavi kod Had\u017ei – \u00a0Stajka \u010duti ono \u0161to je Arbanac, Selim Demirov priznao u razgovoru sa nekim srpskim zanatlijama \u201cpreko volje svoje\u201d:<\/p>\n \u201cVerujem, verujem, da \u0107e se mnoga i mnoga sela i srpska i turska popaliti, mnogi gradovi poru\u0161iti, nebrojeno ku\u0107a uni\u0161titi, reke \u0107e krvlju i turskom i srpskom pote\u0107i \u2026 dokle narodu srpskom ljudi ne vrate\u2026 ne, ne, dokle narod srpski ne otme i od ljudi i od \u0111avola, ono \u0161to je njegovo, na \u0161to ima pravo i po bo\u017eanskim i po \u010dove\u010danskim zakonima\u201d.<\/p>\n I tako je ovaj Arnautin izrekao zapravo ono \u0161to je tada mislio svaki Srbin, \u0161to mu je bilo duboko urezano u njegovu svijest. Ni\u0161ta nije neobi\u010dno \u0161to se on tada u svemu izjedna\u010dio sa Tur\u010dinom, jer je kao musliman i bio u krugu onih koji su vladali i imali posabna prava.<\/p>\n Tu\u0111in, eto jasno priznaje srpskom narodu pravo da otme oteto, a zna se da je to oteto jo\u0161 od Kosova. Tu se, kao \u0161to se vidi, \u201cKosovska legenda\u201d ne pominje, ali se jasno podrazumjeva, pa je njeno prisustvo utoliko i ja\u010de. I drugo pominjanje Kosova i ove legend nije dato kao iskaz srpskog \u010dovjeka, nego sada Tur\u010dina, i to onog obrazovanog i to polovinom 1877. godine. Rije\u010d je o gnjilanskom novom kajmakamu, koji je proputovao Evropu i va\u017eio za vrlo tolerantnog \u010dovjeka. Do\u0161ao je na ovu du\u017enost posle usvajanja turskog ustava, kada je Turska postal \u201custavna dr\u017eava\u201d i svi njeni gra\u0111ani, pa i Srbi formalno bili izjedna\u010deni pred zakonom.<\/p>\n U razgovoru sa u\u010diteljom Popvi\u0107em, on \u0107e jednom smje\u0161e\u0107i se re\u0107i:<\/p>\n \u201cZar mislite, da ja ne znam od koga smo carstvo na Kosovu oteli, da ovde \u017eive Srbi i da ste vi Srbin\u2026 Nu \u010duvajte se ovih glupih Turaka i divljih Arnauta.<\/p>\n Kako je ovo priznanje moglo samo da godi srpskom u\u010ditelju i jo\u0161 starosjediocu?<\/p>\n I tre\u0107i put pominjanje prava srpskog naroda na ove krajeve izrekao je \u010dovjek iz drugog, a ne srpskog naroda. Sulj\u010da, buljukba\u0161a \u2013 starije\u0161ina turske \u017eandarmerije u Gnjilanu u razgovoru sa piscem dok mu predla\u017ee da se u ova mutna vremena kom\u0161ije \u010duvaju i paze, ka\u017ee i slijede\u0107e:<\/p>\n \u00a0\u201cSrbin \u0107e do\u0107i \u2013 i pravo, je da do\u0111e. Njegovo je bilo, pa \u0107e opet njegovo biti. Bog \u0107e mu dati, jer ne mo\u017ee vi\u0161e ni on da gleda nepravde \u0161to se \u010dine sirotinji\u2026\u201d<\/p>\n Odmah je sve jasno: Popovi\u0107 je i ovdje dao drugome da ka\u017ee o onome \u0161to se nagovje\u0161tava i \u0161to neminovno dolazi, a dolazi srpska vojska i dugo o\u010dekivana sloboda i tako se po\u010dinje namirivati onaj \u201cKosovski dug\u201d, koji u ropstvu dobija najdublji smisao.<\/p>\n I kao pravi trenutak da se Starosrbijanac potpuno iska\u017ee, otvori svoje srce i jasno i sa ponosom iznese ono \u0161to je nosio duboko u sebi kroz petovijekovno ropstvo, kao naslije\u0111e generacija i generacija i pam\u0107enje cijelog srpskog naroda.<\/p>\n Zarija P. Popovi\u0107 ispravno odabira upravo onaj kada poslije skoro \u010detiri stotina i pedeset godina srpski vojnik ulazi u rodni kraj kneza Lazara, \u201cKosovskog pomoravlja\u201d i njegovog sredi\u0161ta grada Gnjilana.<\/p>\n Dana 23. januara 1878. godine (svi datumi su po starom kalendaru) srpska vojska se, prema kazivanju Popovi\u0107a, pribli\u017eila Gnjilanu, pa oni \u201ciza\u0111o\u0161e u sretanje\u201d. To je i prilika da se opi\u0161u prvi trenuci slobode i iskazivanje eruptivnih emocija. Popovi\u0107 je tu i opisao kako je poznati i veoma cijenjeni starosjedioc, ve\u0107 za\u0161ao duboko u godine Had\u017ei \u2013 Stajko, \u010dorbad\u017eija i do tada stalo\u017een \u010dovjek do\u017eivio svoj susret sa srpskom vojskom \u2013 sa kona\u010dnim oslobo\u0111enjem od turskog ropstva:<\/p>\n \u201cU jedan mah Had\u017ei \u2013 Stajko me uhvati za ruku i ste\u017ee, pa, u neobi\u010dnoj radosti, koja kroz suze govori, \u010disto ne veruju\u0107i svojim o\u010dima, ne znaju\u0107i je li ovo java ili san, koji se od Kosova sniva upita me:<\/p>\n -Je li ovo istina?<\/p>\n -Istina je, had\u017eija. Ovo je srpska vojska\u2026 Mi smo slobodni\u201c.<\/p>\n Kona\u010dno je \u201eKosovska legenda\u201c tek ovom prilikom dobila svoje pravo i puno zna\u010denje. Prirodno je \u0161to je ovaj starac pozitivan ishod dugovijekovnog narodnog sna o slobodi do\u017eivio prosto kao \u0161ok. Ali, to je o\u010dito \u0161ok od prevelike radosti i odu\u0161evljenja.<\/p>\n Evo tog dijela opisa:<\/p>\n \u201cStarac se sav nasloni na mene, da mal\u2019 ne padoh, te viknuh za sveg glasa\u2026 razhladismo \u010delo had\u017eijno, a on otvori o\u010di i pro\u0161aputa re\u010di Simeuna Bogoprimca:<\/p>\n \u00a0,Sad mi, Gospode, primi du\u0161u \u2013 rado \u0107u umreti, jer moje o\u010di vidi\u0161e spasenje\u2019!\u201d<\/p>\n Atmosfera prepuna eruptivnim emocijama, jer sloboda je kona\u010dno stigla \u2013 Gnjilane je oslobo\u0111eno, najve\u0107i deo \u201cKosovskog pomoravlja\u201d, rodnog kraja kneza Lazara je kona\u010dno, do\u010dekalo slobodu. San dugovijekovni je kona\u010dno ostvaren. Tu su pozdravi, suze radosnice, grljenje i ljubljenje vojske, oslobodila\u010dke vojske srpske.<\/p>\n Popovi\u0107 dalje navodi njegovo obra\u0107anje vojsci:<\/p>\n \u201cJa se jedva pribrah, te pozdravi vojsku. Rukom pru\u017eih na Kosovo, da je blizu\u2026 neka pohita, da mu\u010denicima\u2026 potomcima Kosovskih junaka slobodu donese\u2026\u201d<\/p>\n Kona\u010dno je tek ovdje progovorila srpska du\u0161a i iznijela sve ono \u0161to je dugo, vrlo dugo, kroz nekoliko i kroz generacije \u010duvala kao najsvijetiju\u00a0 relikviju\u00a0 u svom srcu \u2013 da se Starosrbijanci, u stvari potomci, pravi potomci \u201cKosovskih junaka\u201d.<\/p>\n To je i prirodno, jer su i ove generacije koje su do\u010dekale slobodu \u201cKosovsku legendu\u201d zaista \u010duvale ljubomorno i strasno, kao i mnoge pre njih, pa su \u010dak i umirale otvorenih o\u010diju do posljednjeg daha uvjereni da je sloboda na domak ruku.<\/p>\n \u201cKosovska legenda\u201d je tek u trenucima radosti i veli\u010danja slobode dobila svoju punu samobitnost i nacionalnu odre\u0111enost. I to je psiholo\u0161ki sasvim opravdano i prihvatljivo: u\u010ditelj Popovi\u0107, sau\u010desnik i o\u010devidac dolaska slobode \u0107e u trenutku izuzetnog nadahnu\u0107a, jer je san kona\u010dno ostvaren u pozdravnoj rije\u010di oslobodiocima potpuno otvoriti svoje srce i eto \u201cKosovska legenda\u201d dobija pravo mjesto u svojoj veli\u010danstvenosti. Tako su isto i drugi Starosrbijanci osje\u0107ali i posle skoro pet vijekova ropstva do\u017eivjeli taj radosni trenutak najpre kao potomci \u201cKosovskih junaka\u201d.<\/p>\n Ali, \u017eivot nikada nije mazio srpskog \u010dovjeka, koji je \u017eivio i danas \u017eivi, u manjem broju na ovim prostorima Kosova, Srbije kako vele. Ni tada, tih dalekih osamdesetih godina devetnaestog vijeka, ta\u010dnije 1878. godine nije bilo druk\u010dije:<\/p>\n Gnjilane i dio \u201cKosovskog pomoravlja\u201d, rodnog kraja kneza Lazara bili su bukvalno samo dvadeset pet dana slobodni, od 23. januara do 17. februara, jer je srpska vojska morala na novu liniju blizu Vranja, prema odlukama \u201cSan \u2013 Stefanskog mira\u201d. Oko pedeset porodica iz grada i okolnih sela krenulo je sa vojskom da zauvijek napusti svoj zavi\u010daj, jer su se bojali turske odmazde. Ve\u0107ina ih je stigla do Vranja i tu \u010dekala kona\u010dni ishod nakon \u0161to su izveli sopstveno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje.<\/p>\n Valjda pou\u010deni odlukom \u201cSan \u2013 Stefanskog mira\u201d sli\u010dnu stvar su uradili Srbi u Bosni i Hercegovini\u00a0 devetesetih godina pro\u0161log vijeka nakon, \u201cDejtonskog sporazuma o miru\u201d kada su poslu\u0161ali politi\u010dko i vojno rukovodstvo \u201crs\u201d \u00a0i napustili Sarajevo i okolinu.\u00a0 Za razliku od Srba sa Kosova i njihovog sopstvenog etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja oni su sa sobom odvozili i kosti svojih familija, a sada\u00a0 govore o prinudnom etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju, \u0161to nije ta\u010dno. Srbi su narod seoba, selili su se kada su trebali i kada nisu trebali, a \u010dinili su i kolonizacije.<\/p>\n U pismu knezu Milanu Obrenovi\u0107u gdje Gnjilanci mole kneza da se zauzme kako bi Gnjilane pripalo Srbiji, pominje se kao najva\u017eniji dokaz i pripadnost ovih ljudi srpskom narodu, ali se i podrazumjeva prisustvo \u201cKosovske legend\u201d, kao onog sto\u017eera koji cio srpski narod objedinjuje i defini\u0161e. Na dva mjesta u tom du\u017eem pismu to se i posredno nagovje\u0161tava, ili \u010dak kazuje:<\/p>\n \u201cNarod srpski u ovim krajevima \u0161ta nije trpeo, Svetli Gospodare, za posljednjih pet vekova tu\u017enog i \u010demernog svog \u017eivota?<\/p>\n Jasno je da je rije\u010d o Kosovu, o \u201cKosovskom boju\u201d i o toj legendi, koja je srpski narod i na ovim prostorima ropstva i zuluma i odr\u017eala. Navode\u0107i, nadalje \u017eelju da budu dio Srbije, jer i ovaj srpski narod na Kosovu, posebno \u201cKosovskom pomoravlju\u201d, rodnom mjestu kneza Lazara, \u201ckrv od krvi i kost od kosti Srbinove\u201d, pa se kao vrhunski argument dodaje:<\/p>\n \u201cAko su za neprijatelje na\u0161e slabi dokazi srpski spomenici na\u0161ih slavnih Nemanji\u0107a, koji na svakom koraku u okolini na\u0161oj svedo\u010de na\u0161u pro\u0161lost i slavu srpsku; ako je malo i to \u0161to jednim istim jezikom sa narodom kne\u017eevine govorimo, \u0161to imamo jedne obi\u010daje, slave, zavetine \u2013 onda neka se (ali samo bez pritiska) zapita i staro i mlado, i mu\u0161ko i \u017eensko u celoj na\u0161oj Gnjilanskoj nahiji\u2026\u201d<\/p>\n \u0160to se ti\u010de pomenutih spomenika\u00a0 Turci su ih \u010duvali, \u010dak i pomagali da se obnavljaju, a znamo \u0161ta su Srbi (u)\u010dinili devedesetih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu sa spomenicima koje su izgradili Turci.<\/p>\n Kona\u010dna granica je prema odluci \u201cBerlinskog kongresa\u201d bila za Starosrbijance jo\u0161 jedan poraz:<\/p>\n Gnjilane i cijelo \u201eKosovsko pomoravlje\u201c, kao i cijelo Kosovo ostalo je i dalje pod tursku vlast i nastavljeno je ropstvo. Tako je bilo sve do 1912. godine, jo\u0161 nepune trideset i \u010detiri godine, do kona\u010dnog oslobo\u0111enja ovih krajeva.<\/p>\n I u spisu \u201ePola stolje\u0107a\u201c \u00a0<\/em>(Bratstvo 1927) poslije petnaest godina od kona\u010dnog oslobo\u0111enja \u201eKosovskog pomoravlja\u201c i Gnjilana od turskog ropstva i skoro pola stolje\u0107a od prvog oslobi\u0111enja, koje je trajalo nepun mjesec dana, tada ve\u0107 poznati i cijenjeni pisac Zairi P.\u00a0 Popovi\u0107 progovori\u0107e o svim najva\u017enijem doga\u0111ajima, ali sintetizovano i sa velike distance.<\/p>\n Rije\u010d je o pola stolje\u0107a, \u0161to predsavlja, zna se, cio radni ljudski vijek, pa je u svojim zapisima objedinio prvo i drugo, potpuno oslobo\u0111enje, prvi spis \u201ePred Kosovom\u201c <\/em>(1899) oslobodio nabijene emocije i dedaljisanja i jo\u0161 jednom podsjetio na ta te\u0161ka, ali slavna vremena.<\/p>\n I tu, mada sada oslobo\u0111en li\u010dnih emocija, koje su objektivno pre\u0161le u uspomene i sje\u0107anja Popovi\u0107 samo na dva mjesta govori o \u201eKosovskoj legendi\u201c, ma\u0161taju\u0107i sve to i veli\u010danjem religije, to jest pravoslavlja.<\/p>\n Evo tog obja\u0161njenja datog ve\u0107 u prvoj glavi koja nosi naslov \u201e Pre Nevesinja\u201c <\/em>:<\/p>\n \u201eMe\u0111utim, srpski je narod posle Kosova tra\u017eio utehe jedino u veri svojoj; zadu\u017ebine njegovih vladalaca; manastiri i crkve, sa svojim duhovnicima i sve\u0161tenicima, sa saborima i slavama, s guslama i usmenim predanjima \u2013 sna\u017eili su nadu njegovu na povratak doba za kojim je samo uzdahe slao nebu. U nastalome ropstvu hvatao se za slamku, tra\u017eio brata i u hri\u0161\u0107aninu, ma se ne krstio \u201akrstom od tri prsta\u2018 \u2013 samo da Tur\u010din neje \u2013 i odazivao se njegovu pozivu, veruju\u0107i u njegova ose\u0107anja\u201c.<\/p>\n I samo \u0107e jo\u0161 jednom Popovi\u0107 podsjetiti na \u201eKosovsku legendu\u201c, onda kada u petoj glavi (\u201eObjava rata\u201c<\/em>) opisuje kako Srbi \u010dekaju povoljne vijesti ali ni\u0161ta od toga i onda do\u0111e pi\u0161\u010dev iskaz:<\/p>\n \u201eMi se zagledamo i u \u010dudu pitamo: \u0161ta je ovo? Da li i ovde ne\u0107e biti kakav Vuk Brankovi\u0107?\u201c<\/p>\n Jasno je da odrednica i ovdje podsje\u0107a da je posredno rije\u010d o ovoj \u010duvenoj legendi, koja se sama name\u0107e i pokazuje koliko je duboko prisutna i nezaobilazna.<\/p>\n I zaista, \u201eKosovska legenda\u201c, to pokazuje i nabrojani primjeri preuzeti iz dokumentaristi\u010dkih spisa Zarije P. Popovi\u0107a, tada\u0161njeg u\u010ditelja, o\u010devidca i sudionika, bitno je i tada, ali to i danas \u010dini \u2013 odre\u0111ivala psiholo\u0161ki profil i metalitet Starosrbijanca ili Kosovca Srba starosjedilaca kojima je od Kosova ostala samo \u201eKosovska legenda\u201c u \u201eKosovskim vijekovima\u201c.<\/p>\n <\/p>\n autor:\u00a0Mehmed Me\u0161a Deli\u0107<\/strong>\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Obi\u010dan \u010dovjek Srbin Kosovac, ta\u010dnije Starosrbijanac \u201eKosovsku legendu\u201c i \u201eKosovski mit\u201c oduvijek je do\u017eivljavao ne\u0161to intenzivnije i emotivnije u odnosu na ostale svoje saplemenike. Ta najve\u0107a srpska izgubljena \u00a0bitka na polju Kosovu daleke 1389. godine \u2013\u00a0 ne\u0161to vi\u0161e od \u0161est vijekova \u2013 kada je poginuo cvijet srpskog naroda duboko je urezan u njegovu svijest bez […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":215158,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-215157","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n