![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/4.-\u010cuvena-Bi\u0161evska-komita.-Sa-lijeva-vo\u0111a-Reko-Bi\u0161evac-u-sredini-njegov-brat-Murat-i-brat-od-amid\u017ee-Kasum.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pi\u0161u: Harun Crnovr\u0161anin i Refik Akova<\/strong><\/p>\n <\/p>\n PRVI BALKANSKI RAT (1912) I OKUPACIJA SAND\u017dAKA<\/strong><\/p>\n Krajem 1912. godine Novopazarski sand\u017eak i Kosovo su zauzeti, takore\u0107i bez otpora. Osmanlijsko carstvo koje se nalazilo pred rasulom, nije moglo da pru\u017ei ja\u010di otpor. Nakon vojni\u010dke pobjede, Crna Gora je sporazumno sa Srbijom, podijelila Sand\u017eak i dobila njegov zapadni dio. Srbija je zauzela isto\u010dni dio Sand\u017eaka, cijelo Kosovo i Makedoniju. Na podru\u010dje zapadnog Sand\u017eaka, crnogorska vojska, u jesen 1912., uz pre\u0107utnu saglasnost kralja Nikole Petrovi\u0107a, vr\u0161i pokolj po selima Pe\u0161teri i Bihora, a u februaru i martu 1913., u Plavsko-Gusinjskom kraju,\u00a0 i genocid nad tamo\u0161njim muslimanima. Glavni egzekutor ovih zlo\u010dina bila je Donjovasojevi\u010dka brigada, odnosno \u201eBeranska brigada\u201c kojom je komandovao poznati muslimanomrzac Avro Cemovi\u0107<\/strong>. Odgovoran je za ubistvo preko 800 Bo\u0161njaka i Albanaca i za nasilno pokr\u0161tavanje 12.000 muslimana! Zarobljena su 323 Bo\u0161njaka iz Plava i Gusinja i preba\u010dena u zatvor u Nik\u0161i\u0107. Sa Kosova (iz Pe\u0107i i \u0110akovice) su u Podgoricu, kao zarobljenici, dovedena 233 Albanca. Bili su to uglavnom bo\u0161nja\u010dki i albanski prvaci, bajraktari, age, trgovci i bogati seljaci. U crnogorskim zatvorima su proveli po nekoliko mjeseci izlo\u017eeni velikoj torturi.<\/p>\n \u0160to je crnogorska represija bila ve\u0107a, rastao je i tamo\u0161nji broj Bo\u0161njaka koji su se tokom marta i aprila 1913. godine odmetali u ka\u010dake (komite) u sjevernu Albaniju. Iste godine odmetnuo se i Jusuf Mehonji\u0107<\/strong> koji \u0107e ubrzo postati vo\u0111a sand\u017ea\u010dkih komita\u0161a. Iz crnogorskog dijela Sand\u017eaka u komitu se odmetnulo oko 1.000 Bo\u0161njaka i Albanaca, a samo iz Plavsko-Gusinjske oblasti bilo ih je 795. I broj izbjeglog civilnog stanovni\u0161tva u Albaniji bio je velik, pa u Arhivu crnogorske dr\u017eave stoji da je samo u Skadru bilo 11.000 prebjeglog stanovni\u0161tva iz Crne Gore i Srbije, a u Tirani 8.000. Sand\u017ea\u010dki i kosovski komita\u0161i \u017eestoko su odgovarali na teror koji je crnogorska vojska vr\u0161ila u novoosvojenim teritorijama Sand\u017eaka i jednog dijela Kosova (Duka\u0111ina). Crna Gora je sporazumno sa Srbijom, podijelila Sand\u017eak i dobila njegov zapadni dio. Na rukovode\u0107a mjesta u upravi Ro\u017eaja i \u0160tavice (Tutina) imenovani su nepismeni i po zlu \u010duveni Crnogorci sa Police kod Berana.<\/p>\n \u201eU Ro\u017eaju je krajem 1912. godine postavljena Oblasna uprava \u010diji je rukovodilac bio Simo Kastratovi\u0107 sa Police, dok je za komandira takozvane Posadne \u010dete u selu Bi\u0161evu bio imenovan Golub Trifunovi\u0107 iz polji\u010dkog sela Zagra\u0111a, a sli\u010dna je situacija bila i u Tutinskom kraju, koji je u to vrijeme privremeno bio pripojen Crnoj Gori, u kome je za kapetana bio nazna\u010den, tako\u0111e Polji\u010danin iz Zagra\u0111a, Bla\u017eo Popovi\u0107, obojica potpuno nepismeni i u cijelom kraju, od Police do Ro\u017eaja, Sjenice i Novog Pazara, poznati po te\u0161kim osvjetni\u010dkim i zlo\u010dina\u010dkim akcijama\u201c. (Izvod iz teksta \u201eUloga Jusufa Mehonji\u0107a u razvoju komitskog pokreta u Sand\u017eaku, autora Red\u017eepa \u0160krijelja i Zaima Azemovi\u0107a, Tutinski zbornik br. 4 iz 2004.)<\/strong><\/p>\n <\/p>\n STVARANJE KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA (SHS)\u00a0<\/strong>I SITUACIJA U RO\u017dAJSKO-BI\u0160EVSKOM KRAJU<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Nakon zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata (1918) formirana je zajedni\u010dka dr\u017eava tzv. \u201eKraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca\u201c. Ni u ovoj dr\u017eavi Bo\u0161njacima i Albancima nije zagarantovan ni minimum ljudskih, politi\u010dkih i ekonomskih prava i sloboda. Naprotiv, preduzimaju se opse\u017ene akcije od strane dr\u017eavnog vrha da se ova dva naroda isele iz Sand\u017eaka i sa Kosova. Jedan od prvih poteza predsjednika vlade Nikole Pa\u0161i\u0107a bio je upu\u0107ivanje \u010detni\u010dkih odreda Koste Milovanovi\u0107a-Pe\u0107anca<\/strong> na podru\u010dje Sand\u017eaka i Kosova, navodno, radi uni\u0161tenja sand\u017ea\u010dke i kosovske komite. Me\u0111utim, Kosta Pe\u0107anac je u Sand\u017eak do\u0161ao da ubija bo\u0161nja\u010dke civile i plja\u010dka njihovu imovinu a ne da juri komite. Duga je lista zlo\u010dina ovog ne\u010dovjeka, a najve\u0107i pokolj je napravio 11. jula 1922. godine u selu Star\u010devi\u0107u kod Ribari\u0107a, kada je za jednu no\u0107 ubio 30 Rizvanovi\u0107a i me\u0111u njima tek ro\u0111enu bebu staru dva dana! Sand\u017ea\u010dke komite predvo\u0111ene Jusufom Mehonji\u0107em imale su velikog uspjeha u borbi sa kraljevim \u017eandarima i kasnije sa \u010detnicima Koste Pe\u0107anca. Poznata je Bitka kod Komarana<\/strong>, u blizini Prijepolja, od 25. avgusta 1921. godine kada su Kostini \u010detnici do\u017eivjeli veliki praz. Pored Mehonji\u0107a, \u010dija je komitska djelatnost obuhvatala skoro \u010ditavo podru\u010dje Sand\u017eaka, isticali su se i drugi poznati komita\u0161i koji su operisali na ograni\u010denim podru\u010djima. To su: Husein Bo\u0161kovi\u0107<\/strong> iz sela Mao\u010de kod Pljevalja (Taslid\u017ee), koji je va\u017eio za Mehonji\u0107evog najboljeg saborca, zatim mula Agan Koji\u0107<\/strong> iu Plava i Jusuf Lali\u010di\u0107<\/strong> iz Gusinja koji su imali izuzetno va\u017enu ulogu u povezivanju akcija Jusufa Mehonji\u0107a i kosovskih ka\u010daka (komita\u0161a) predvo\u0111eni Bajramom Curijem<\/strong>. Feriz Salkovi\u0107<\/strong> i Red\u017eep-Reko Bi\u0161evac<\/strong> predvodili su komitsku grupu na podru\u010dju Tutina i Ro\u017eaja, te Sait (Jusufa) Hadrovi\u0107 <\/strong>za podru\u010dje Gornjeg Bihora (Beranski srez).<\/p>\n Iako je Prvi svjetski rat bio zavr\u0161en, u zapadnom dijelu Sand\u017eaka koji je oktobra 1912. okupirala Crna Gora, njene komite, koje su \u010dinili pravoslavci, ostavljaju pravu pusto\u0161 po bo\u0161nja\u010dkim selima Pe\u0161teri i Bihora. Tako narodni poslanik \u0160erif Had\u017ei Bajram u Interpelaciji koju je uputio tada\u0161njem ministru unutra\u0161njih poslova navodi da je: \u201e\u2026 od ulaska crnogorskih komita do polovine 1919. godine uni\u0161teno 150 muslimanskih sela i ubijeno 1.200 muslimanskih lica, da su mnoge muslimanske porodice ostale bez krova nad glavom i u velikom broju izbjegle u Bijelo Polje\u201c.<\/p>\n POJAVA BI\u0160EVSKE KOMITE NA \u010cELU SA REKOM BI\u0160EVCEM<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Bi\u0161evo je danas najve\u0107e selo u\u00a0 op\u0161tini Ro\u017eaje, u crnogorskom dijelu Sand\u017eaka. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, u vremenu od 1918-1923., bilo je op\u0161tina sa 30 zaseoka, da bi kasnije bilo pretvoreno u mjesnu zajednicu sa svega 13 zaseoka. Ti zaseoci su: Donje i Gornje Bi\u0161evo, Bijela Crkva, Simanovi\u0107a Luke, \u010cokrlije, Crnokrpe, Avdi\u0107i, \u0106orovi\u0107i itd. Prvi pisani trag o Bi\u0161evu pojavljuje se u osmanlijsko doba \u2013 u popisu stanovni\u0161tva od 1453. godine. U srednjem vijeku Bi\u0161evo je bilo va\u017ena stanica i kona\u010di\u0161te trgovaca raznom robom, na karavanskom putu koji je povezivao zapad sa istokom, od Dubrovnika do Carigrada (Istanbula). Tako su se u Bi\u0161evu vijekovima doticale i preplitale razne civilizacije, tradicije, navike i obi\u010daji raznih naroda. Bi\u0161evo je sa svojih 20 kilometara du\u017eine najve\u0107e selo u Sand\u017eaku. \u010cine ga zelene i blage padine okru\u017eene gustim \u010detinarskim \u0161umama, zbog \u010dega je i \u010ditav Ro\u017eajski kraj poznat kao jedno od najbogatijih mjesta ove vrste \u0161ume na Balkanu. Okolo Bi\u0161eva se uzdi\u017eu visoki planinski vrhovi Hajle, Vr\u0161ine, \u010cukara i, najvi\u0161im me\u0111u njima, Gospo\u0111inim vrhom vsiokim 1550 metara. Iako je u biv\u0161oj Titovoj komunisti\u010dkoj Jugoslaviji prognan veliki broj Bi\u0161evaca, tamo je ipak ostao solidan broj Bo\u0161njaka. Bi\u0161evo danas broji 450 doma\u0107instava sa oko 1.800 stanovnika.<\/p>\n Najpoznatiji \u010dovjek, koji je i pronio slavu Bi\u0161eva i cijelog Sand\u017eaka \u0161irom Osmanlijskog carstva bio je \u0160emsi-pa\u0161a (\u010colovi\u0107) Bi\u0161evac<\/strong> (1842-1908). O njemu i o mnogim drugim na\u0161im junacima pisao je autor Crnovr\u0161anin u knjizi \u201eSinovi Sand\u017eaka\u201c izdatoj 1996. godine. Kao i ostala mjesta u dijelu Sand\u017eaka koje je 1912. okupirala Crna Gora, i od 1918., u Kraljevini SHS, ponovo reokupirala, Bi\u0161evo biva izlo\u017eeno teroru ve\u0107inskog pravoslavnog naroda Crne Gore. Zbog toga se i tamo javljaju ljudi koji se odme\u0107u u \u0161ume, jer nisu pristajali na robovski polo\u017eaj koji im je nametnuo kralj Aleksandar I Kara\u0111or\u0111evi\u0107 i Nikola Pa\u0161i\u0107. Najpoznatiji od njih bio je Red\u017eep Omerovi\u0107- Red\u017eovi\u0107<\/strong>, poznat kao Reko Bi\u0161evac. Crnogorska vlast, za predsjednika op\u0161tine Bi\u0161evo postavlja Maksima Joksimovi\u0107a<\/strong>, brata, po zlu \u010duvenog, Zarije Joksimovi\u0107a<\/strong> iz Berana. Rekova komitska grupa brojala je od 20 do 30 \u010dlanova, zavisno od akcije koju bi preduzimali. Dragocjene podatke o Bi\u0161evskoj komiti, autori ovog teksta Crnovr\u0161anin i Akova, dobili su od gospodina Hakije \u010colovi\u0107a<\/strong> (tursko prezime Erik) iz Istanbula, ro\u0111enog 1941. u Bi\u0161evu. On je sin \u010duvenog Deka \u010colovi\u0107a-Erika<\/strong> (1912-1987) i bliski potomak \u0160emsi-pa\u0161e \u010colovi\u0107a-Bi\u0161evca. Hakija u svojoj biblioteci ima veliki fond knjiga i svoje penzionerske dane provodi u ibadetu i \u010ditanju vjerskih i historijskih knjiga. Posjeduje sve knjige koje su objavljene a vezane su za rodno Bi\u0161evo i Sand\u017eak. Od svojega oca Deka, koji je bio u\u010desnik mnogih de\u0161avanja, pedantno je bilje\u017eio sve pri\u010de vezane za historiju Ro\u017eajskog kraja i Bi\u0161eva. Autori ovog teksta koristili su i gra\u0111u iz knjige \u201eStihom o \u017eivotu\u201c, autora Saita Sinanovi\u0107a-Saj\u010da, kao i knjigu \u201eAman Bo\u017ee nemila sastanka\u201c, autora Hajru\u0161a Ledini\u0107a.<\/p>\n Od Hakije smo dobili i imena ljudi koji su bili u komitskoj grupi Reka Bi\u0161evca. Nave\u0161\u0107emo najva\u017enije od njih. To su: Murat Omerovi\u0107, Rekov brat, Kasum Grablja Omerovi\u0107, brat od amid\u017ee, Dano Omerovi\u0107, Hajro Omerovi\u0107-Mukovi\u0107, Bahtijar Ljopo Ku\u010d, Reh Ljopo, Lato Muri\u0107 iz Grahova, Ajdin-\u0106oro Omerovi\u0107 iz Bi\u0161eva, Arif Red\u017eovi\u0107 iz Bi\u0161eva i drugi. <\/strong><\/p>\n Naprijed navedeni Maksim Joksimovi\u0107, tada\u0161nji predsjednik op\u0161tine Bi\u0161evo, pona\u0161ao se kabadahijski prema Bi\u0161evcima, zatvarao ih je i prebijao za sitnicu, otimao je ljudima konje i krupnu stoku i gonio za Berane. Nijedna mla\u0111a Bo\u0161njakinja nije smjela iza\u0107i iz ku\u0107e od tog napasnika.<\/p>\n <\/p>\n UBISTVO MAKSIMA JOKSIMOVI\u0106A- PREDSJEDNIKA OP\u0160TINE BI\u0160EVO (1920.)<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Hakija \u010colovi\u0107 nam prenosi pri\u010du svoga oca Deka o tome kako je ubijen Maksim Joksimovi\u0107. \u201eJednog dana imam Bi\u0161evske d\u017eamije Hasan ef. \u010colovi\u0107<\/strong> je kosio svoju livadu u \u201eVr\u0161ine\u201c. Nai\u0161ao je komita\u0161 Reko, nazvao mu selam i pitao ga za zdravlje. Hasan efendija je odgovorio:<\/p>\n Nikad crnje no danas!<\/p>\n A \u0161to Hasane, ponovo ga upita Reko.<\/p>\n Ovaj \u0107afir (misli na Maksima) nas zarobio, odgovori Hasan ljutito.<\/p>\n Ko je god imao dobrog konja uzeo mu ga, a meni je uzeo jednu jedinu kravu. Iz Istanbula sam dobio od prijatelja za uspomenu vodenicu za kafvu, i to mi je uzeo prije neki dan kada sam ga poslu\u017eio kahvom\u201c. Hasan efendija je bio dobar doma\u0107in i ponosan \u010dovjek i nije mogao da podnese takvo pona\u0161anje Maksima Joksimovi\u0107a, predsjednika op\u0161tine \u010dija se kancelarija nalazila u ku\u0107i \u010colovi\u0107a koju je svojevremeno napravio \u0160emsi-pa\u0161a Bi\u0161evac.<\/p>\n Reko komita\u0161 je na kraju rekao amid\u017ei Hasanu:<\/p>\n Nije te\u0161ko ubiti Maksima, ama vi \u0107ete peri\u0161an bit!<\/p>\n Vala ga Reko ubij, pa neka nas sto vragova izede! Ovim rije\u010dima zavr\u0161io je Hasan efendija razgovor sa vo\u0111om Bi\u0161evske komite.<\/p>\n Reko je znao da je Maksim odavno zaslu\u017eio metak, ali se pla\u0161io da zbog njega ne nastradaju nedu\u017eni Bi\u0161evci. Dugo je razmi\u0161ljao \u0161ta da uradi, da bi na kraju odlu\u010dio da ga ubije. Bilo je ljeto 1920. godine. Maksim je, tog dana, u uniformi crnogorskog oficira, ja\u0161u\u0107i azginog konja, krenuo iz Bi\u0161eva u obli\u017enje selo Pau\u010dinu da skuplja od muslimanskog stanovni\u0161tva porez. Reko je znao kojim putem Maksim mora da se vrati, pa mu je postavio zasjedu u velikoj bukovoj \u0161umi zvanoj Osoje. Reko je bio odli\u010dan strelac i sa jednim metkom ga je pogodio ta\u010dno u srce. Maksim je pao, a konj se propeo i u galopu uputio ka Bi\u0161evu.\u00a0 Pored Maksima je bio i \u017eandar Salih Mukovi\u0107<\/strong>. Kada je Maksim pao, Salih je iz pu\u0161ke pucao u pravcu odakle je \u010duo pucanj. Kasnije je Reko pri\u010dao da mu je tada Salihov metak pro\u0161ao pored glave i da je zamalo poginuo. Me\u0111utim, Reko nije htio da ubije Saliha, jer je shvatio da je ovaj pucao nasumice,\u00a0 iz straha.<\/p>\n Salih je do\u0161ao u Bi\u0161evo, uzeo nekoliko ljudi, i pred op\u0161tinsku ku\u0107u doveo mrtvog Maksima. Bi\u0161evci su se okupili nad mrtvim predsjednikom i razli\u010dito komentarisali njegovu smrt. U grupi se na\u0161ao Ramo \u010colovi\u0107<\/strong>, sin Osman-begov i \u0160emsi-pa\u0161in sinovac. Nagnuo se nad mrtvim Maksimom i rekao: E Reko, ruke ti se pozlatile \u0161to nam ovoga \u0107afira skrajnu!<\/p>\n Odmah poslije ubistva Maksima Joksimovi\u0107a Na\u010delstvo okruga Cetinjskog i Beranskog je 29. septembra 1920. godine \u00a0raspisalo potjernice za komita\u0161ima Beranskog i Ro\u017eajskog sreza u koji je ulazilo i Bi\u0161evo. Na spisku za hap\u0161enje bio je i Red\u017eep Reko Bi\u0161evac iz sela Bi\u0161eva. U potjernici se Reko opisuje kao \u201e\u2026 \u010dovjek od 30 godina, maloga rasta, sme\u0111e kose, graorastih o\u010diju, sme\u0111ih brkova, govori srpski (bosanski) i arnautski (albanski)\u201c. (Iz teksta knjige \u201eKad su vakat kaljali insani-\u0160ahovi\u0107e 1924.\u201c, autora \u0160erba Rastodera, izdata u Podgorici 2011.)<\/p>\n Nakon Maksimove smrti 1920. godine, za predsjednika op\u0161tine Bi\u0161evo dolazi Jonuz Hot<\/strong> iz sela Bukovice kod Bi\u0161eva. Maksim je imao brata Zariju, u to vrijeme na\u010delnika Beranskog sreza i isljednika. Zarija je re\u0161io da osveti brata i da kazni Bi\u0161evce. Prilku za osvetu strpljivo je \u010dekao i do\u010dekao. Bilo je to u decembru 1924., nakon pokolja u selu \u0160ahovi\u0107e kod Bijelog Polja (Akove). O tome \u0107emo kasnije progovoriti ne\u0161to, a sada \u0107emo baciti vi\u0161e svjetla na slu\u010daj ubistva Ze\u0107ir-Ze\u0107a Bi\u0161evca<\/strong> sa Pe\u0161teri, poznatog trgovca stokom, koga su ubili \u00a0i oplja\u010dkali lokalni Crnogorci iz Bi\u0161eva i okoline.<\/p>\n UBISTVO ZE\u0106A \u010cAROVCA IZ NOVOG PAZARA, <\/strong>U SELU BI\u0160EVO KOD RO\u017dAJA (1923.)<\/strong><\/p>\n <\/p>\n Od amid\u017ee Hakije \u010colovi\u0107a \u010duli smo interesantan slu\u010daj, za koji danas malo ko zna u Sand\u017eaku, a vezan je za ubistvo Ze\u0107a \u010carovca (1880-1923) iz Novog Pazara, jednog od najpoznatijih sand\u017ea\u010dkih trgovaca krupnom stokom u to vrijeme. Da bi upotpunili saznanje o ovom tragi\u010dnom doga\u0111aju, autor Crnovr\u0161anin je, u oktobru 2018., razgovarao i sa Ibrahimom \u010carovcem <\/strong>(1942) iz Novog Pazara. Ina\u010de gospodin Ibrahim je unuk Ze\u0107ovog brata \u0160emsa \u010carovca koji je davne 1957. odselio u Tursku. Prema Ibrahimovoj pri\u010di, a koju je on \u010duo od stogodi\u0161njaka Naila Bogu\u0107anina<\/strong> iz sela \u010carovine, \u010carovci vode porijeklo od albanskog plemena Malisora. Sam naziv bratstva \u010carovac poti\u010de od rije\u010di \u201e\u010dar\u201c, \u0161to zna\u010di \u201espas\u201c, jer su oni svoj dolazak na Pe\u0161ter, po\u010detkom 18. vijeka, shvatili kao spas, obzirom da su, zbog svoje neposlu\u0161nosti sultanu, mogli biti pobijeni. Prvo mjesto u koje su do\u0161li jeste selo Rogatac, u podno\u017eju planine Ninaje. Kasnije su pre\u0161li u selo nadomak Melaja i Delime\u0111a koje se po \u010carovcima prozvalo \u010carovina. Tema ove pri\u010de je ubistvo Ze\u0107a \u010carovca u selu Bi\u0161evu kod Ro\u017eaja 1923. godine. Po\u010detkom 20-ih godina pro\u0161log vijeka, u vrijeme kada je stvorena Kraljevina SHS, veoma unosan posao bio trgovina stokom na relaciji Sand\u017eak- Gr\u010dka, ta\u010dnije grad Solun ili na turskom Seljanik. Naime spretni sand\u017ea\u010dki trgovci su krupnu i sitnu stoku tjerali do gradi\u0107a Ra\u0161ke a odatle bi je vozom, preko Mitrovice i Skoplja dovodili u Solun. Ze\u0107o \u010carovac je imao brata \u0160emsa sa kojim je obavljao ovaj posao veoma uspje\u0161no. Za kratko vrijeme su zabogatili i pro\u0161irili svoj posao. Ze\u0107o je imao ku\u0107u u Novom Pazaru u naselju Jermi\u0161e, a veliko imanje u selu \u010carovini na Pe\u0161teri. Prema pri\u010di Ibrahima \u010carovca, \u201eZe\u0107o je doteravao stoku sa Pe\u0161teri u Pazar, ta\u010dnije \u201eNadgrad\u201c, u Grahovsku ulicu a danas Hilma Ro\u017eajca, gdje je \u0160emsov sin Hivzo imao ku\u0107u i velike \u0161tale u koje je moglo da stane po 40 volova. Ispod Hivzove ku\u0107e prolazio je Gradski jaz na koje su bila napravljena pojila za stoku. Gradski jaz je imao vi\u0161e vode i slu\u017eio je za centralu, a Pari\u010dki jaz je navodnjavao Selakovac, Pojla, vodenicu na Parice i mlin kod starog \u201eTransporta\u201c i ulijevao se u rijeku Ra\u0161ku kod Carske \u0107uprije. Tu bi stoka ostajala jedno vrijeme, dok bi dobila na te\u017eini, a onda se transportovala do Ra\u0161ke i odatle \u017eeljeznicim do Soluna.<\/p>\n O tome ko je i kako ubio Ze\u0107a \u010carovca ispri\u010dao nam je Hakija \u010colovi\u0107, rodom iz Bi\u0161eva. \u201eTe 1923. godine, prije nego \u0161to \u0107e izgubiti \u017eivot u Bi\u0161evu, Ze\u0107o je sa svojim \u010dobanima krenuo iz Novog Pazara u Ro\u017eajski kraj da kupi stoku. No\u0107 ih je uhvatila u blizini Bi\u0161eva. Pokucali su na vrata jedne ku\u0107e i pitali da li bi mogli kod njih preno\u0107iti jer dolaze izdaleka. Gazdarica, koja je bila pravoslavka, kazala im je da mogu preno\u0107iti. \u017dena je odmah primjetila da se radi o bogatom \u010dovjeku i bila je znati\u017eeljna da sazna ko je on. Kada je Ze\u0107o u\u0161ao u sobu i zatvorio vrata, gazdarica je kroz klju\u010daonicu posmatrala \u0161ta ovaj neznanac radi. Ze\u0107o je, prije nego \u0161to \u0107e le\u0107i u krevet, skinuo sa pantalona \u201e\u010demer\u201c, t.j. pojas u kojem je dr\u017eao novac i zlato. \u017dena je bila iznena\u0111ena tolikim novcem, pa je odmah pohitala kod svojih prijatelja da ih obavijesti o \u201ebogatim do\u0161ljacima\u201c. Bili su to: Risantije Bulatovi\u0107<\/strong>\u00a0\u00a0 iz Donjeg Bi\u0161eva i Radonja Bo\u017eovi\u0107<\/strong> iz susjednog sela Bijela Crkva u kojem su \u017eivjeli pravoslavci. Ova dvojica su napravili plan da Ze\u0107a \u010carovca ubiju u povratku, kada se bude vra\u0107ao iz Ro\u017eaja. Tako je i bilo. Ze\u0107o je, sutradan, sa \u010dobanima oti\u0161ao u okolna ro\u017eajska sela, pokupovao stoku, i krenuo ka Bi\u0161evu. Prema rije\u010dima amid\u017ee Hakije \u201eKada je Ze\u0107o prolazio kroz Bi\u0161evo dvojica navedenih Crnogoraca su ga \u010dekali u zasjedi. Ubijen je u trenutku kada je pio vodu na obli\u017enjem izvoru na mojem imanju. Ubice, nisu kod Ze\u0107a prona\u0161le novac, jer ga je on ve\u0107 potro\u0161io za kupovinu stoke koju je vodio sa sobom. Ze\u0107ovi \u010dobani su kupljenu stoku, bez gazde dotjerali u Novi Pazar. Mezar \u0161ehida Ze\u0107a \u010carovca se danas nalazi u Bi\u0161evu i u dosta je lo\u0161em stanju. Ogra\u0111en je bodljikavom \u017eicom i za ovaj mezar svako dijete u Bi\u0161evu zna. Za ovaj zlo\u010din nije nikada niko odgovarao. Bi\u0161evcima je bilo krivo da je jedan musliman ubijen u njihovom selu, i znali su da je na njih pala velika ljaga. Vremenom su otkrili ko je ubio Ze\u0107a i \u010dekali su priliku za osvetu. To \u0107e se desiti u toku Drugog svjetskog rata kada su u nekoliko bi\u0161evskih zaseoka ubili desetak Crnogoraca\u201c. Ze\u0107o \u010carovac je imao svega 43 godine kada je ubijen. Prema kazivanju Ibrahima \u010carovca (1942) iz Novog Pazara:<\/p>\n \u201eZe\u0107o se \u017eenio dva puta. Sa prvom \u017eenom imao je\u00a0 4 \u0107erke: Nejmu, Mahiju, Ziku i Bajru. Od druge \u017eene je imao 3 sina: Hilma, Hakiju i Nazima zvanog \u201e\u0160apac\u201c. Nazim je legenda pazarskog sporta, 25 godina bio trener pazarskih fudbalskih klubova. On je bio i inicijator izgradnje Gradskog bazena (1953) i Fudbalskg stadiona u Novom Pazaru. Sportskim stopama je krenuo i njegov sin Basar- Basko \u010carovac<\/strong>.\u00a0 On je kao \u010dlan planinarskog dru\u0161tva \u201dSand\u017eak\u201d postao prvi planinar sa prostora biv\u0161e SFRJ koji je osvojio sedam najvi\u0161ih kontinentalnih vrhova. Ubijeni Ze\u0107o je imao samo jednog brata \u0160emsa, mojeg deda. On se tako\u0111e \u017eenio dva puta. Sa prvom \u017eenom Mejremom Alomerovi\u0107<\/strong> imao je dva sina: Hivza i mojeg oca Bajrama. Sa drugom suprugom D\u017eanom Marovac<\/strong> imao je sina Asima i dvije \u0107erke: Fadilu i Hadiju\u201c.<\/p>\n ZLO\u010cINI CRNOGORSKE KAZNENE EKSPEDICIJE U RO\u017dAJSKOM KRAJU (1924.)\u00a0<\/strong>POD VO\u0110STVOM ZARIJE JOKSIMOVI\u0106A IZ BERANA<\/strong><\/p>\n <\/p>\n \u00a0\u00a0 <\/strong>Crnogorski mu\u010dki napad na \u0160ahovi\u0107e i Pavino Polje novembra 1924. godine i ubistvo oko 900 Bo\u0161njaka, dolio je ulje na vatru prestravljenom i izbezumljenom stanovni\u0161tvu Sand\u017eaka. Iste godine, 12. decembra 1924., Zarija Joksimovi\u0107, na du\u017enosti Sreskog na\u010delnika i isljednika,\u00a0 kre\u0107e sa \u017eandarima i vasojevi\u010dkim seljacima u krvavi pohod ro\u017eajskim selima: Baloti\u0107ima, Njegu\u0161ima, Besniku, Ba\u0107u, Pripe\u010du i Bukovici, uzgred ubiv\u0161i 21 osobu zbog muslimanskog imena. Bo\u0161nja\u010dko stanovni\u0161tvo navedenih sela je bilo zate\u010deno, jer je napad izvr\u0161en iznenada i sa dobro naoru\u017eanom ruljom. Me\u0111utim, stanovni\u0161tvo Bi\u0161eva je, zahvaljuju\u0107i jednoj bi\u0161evskoj odivi koja je bila udata u selo Kala\u010de, bilo obavije\u0161teno da su Vasojevi\u0107i krenuli ka Bi\u0161evu.<\/p>\n HRABRI BI\u0160EVCI SU ODBRANILI SVOJE SELO <\/strong>I VASOJEVI\u0106IMA NANIJELI VELIKI PORAZ<\/strong><\/p>\n <\/p>\n O dolasku neprijatelja prvi je obavije\u0161ten komita\u0161 Reko Bi\u0161evac. On je odmah \u00a0sakupio svoje ljude i znala\u010dki ih rasporedio na sve prilaze Bi\u0161evu. Sigurni u sebe i u svoje oru\u017eje Crnogorci su prilazili Bi\u0161evu \u201eRuji\u0161kim putem\u201c, uz pjesmu i halak. Nisu ni slutili da ih prate budne o\u010di bi\u0161evske komite. Reko je prvi opalio a za njime slo\u017eno ostali Bi\u0161evci.\u00a0 Me\u0111u Vasojevi\u0107e je nastala panika i povla\u010denje. O ovoj bitci u kojoj je bi\u0161evska komita likvidirala sedam Vasojevi\u0107a, me\u0111u njima i jednog ruskog dobrovoljca,\u00a0 napisana je i pjesma \u010diji je autor poznati pisac i pjesnik Hajru\u0161 Ledini\u0107<\/strong>. Zajvaljuju\u0107i njemu, zatim Zaimu Azemovi\u0107u<\/strong>,\u00a0Saitu Sinanovi\u0107u, Safetu Hadrovi\u0107u-Vrbi\u010dkom<\/strong>, \u00a0sa\u010duvana su mnoga predanja o doga\u0111ajima iz historije Sand\u017eaka, a posebno Ro\u017eajskog kraja i Bi\u0161eva.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n \u201eKad oru\u017eje svjetlo zazveketa,<\/p>\n Bo\u017ee dragi nemila susreta.<\/p>\n Kad opali Reko haberdara,<\/p>\n pu\u010de pu\u0161ka sa svakog \u010dukara.<\/p>\n Od \u010dukara pu\u0161ka se izme\u0107e,<\/p>\n Na Ruji\u0161ta kavga se zame\u0107e.<\/p>\n Kad navali Bi\u0161evska komita,<\/p>\n Za Zarijinu nevolju ne pita.<\/p>\n Kad bi znali seljaci u Bu\u010de,<\/p>\n Vasojevci kakvu muku mu\u010de.<\/p>\n Ljuljaju se jele i borovi,<\/p>\n Nadlije\u0107u Osojski orlovi.<\/p>\n To nijesu ptice ni orlovi,<\/p>\n No Bi\u0161evci sivi sokolovi.<\/p>\n Na tu vojsku ljuto juri\u0161aju,<\/p>\n Jer Bi\u0161evo robiti ne daju.<\/p>\n Od vojnika stado\u0161e jauci,<\/p>\n Kao da ih \u017eive deru vuci.<\/p>\n Od rana je ve\u0107i broj nastrado,<\/p>\n Ba\u0161 ka vuci kad napadnu stado.<\/p>\n Bo\u017ee dragi \u0161ta komite rade,<\/p>\n Juri\u0161aju i u\u010de \u0160ehade.<\/p>\n Juri Reko ko oro na krila,<\/p>\n Ko da ga je zadojila vila.<\/p>\n Kad Zarija pade pri nevolji,<\/p>\n Krsta\u0161e se i Bogu se moli.<\/p>\n Svetog Petra moli i Mariju,<\/p>\n Na Ruji\u0161tu da spase Zariju.<\/p>\n Reko nosi bre\u0161ku granajliju,<\/p>\n Po ordiji varaka Zariju.<\/p>\n Umotri ga kroz jelove grane,<\/p>\n Te mu ljute zaturio rane.<\/p>\n Dar vojvodi spremi pro mu\u0161ice,<\/p>\n Ranio ga ljuto kraj lo\u017eice.<\/p>\n Ne\u0161to te\u017ee ima i od rane,<\/p>\n Razbje\u017ea mu vojska na sve strane.<\/p>\n Slomi\u0161e se jatu ona krila,<\/p>\n Za Bi\u0161evce ne poma\u017ee sila.<\/p>\n Razbje\u017eala vojska u Osoje,<\/p>\n Da bi na\u0161li uto\u010di\u0161te svoje.<\/p>\n Zarija se krije pod jelike,<\/p>\n Nevolje ga napale velike.<\/p>\n Sve ga Reko pro Ruji\u0161ta prati,<\/p>\n Da ga \u017eiva u ruke ufati.<\/p>\n Reko ga je sa silom natero,<\/p>\n Te je moro sko\u010dit u jezero.<\/p>\n Ne\u0107e Reko da opali pu\u0161ku,<\/p>\n Ve\u0107 mu ruku opru\u017eio mu\u0161ku.<\/p>\n Naredi\u0161e poglavice na\u0161e,<\/p>\n Te Zariju za vojskom pu\u0161\u010da\u0161e.<\/p>\n Nek za vojskom ide u Berane,<\/p>\n Na sramotu da lije\u010di rane.<\/p>\n Za osvetu vi\u0161e nema nade,<\/p>\n Juna\u0161tvo mu zauvijek propade.<\/p>\n Neki su se po Osoju krili,<\/p>\n Svi su mahom pamet po\u0161tetili.<\/p>\n Kada ova ofanziva pro\u0111e,<\/p>\n Tu\u017ena vijest u Berane do\u0111e.<\/p>\n Pa se \u010dudi Beranska nahija,<\/p>\n Kako pro\u0111e vojvoda Zarija.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/em>(Stihovi iz knjige \u201eAman Bo\u017ee nemila sastanka\u201c, autora Hajru\u0161a Ledini\u0107a)<\/em><\/strong><\/p>\n <\/p>\n U napadu na Bi\u0161evo Zarija Joksimovi\u0107 je bio te\u0161ko ranjen, ali je pre\u017eivio. Po\u010detkom 30-ih godina pro\u0161log vijeka Zarija ulazi u politiku. Bio je poslanik za Beranski srez u skup\u0161tini Kraljevine Jugoslavije. Za njegovo ime se ve\u017ee i ubistvo \u010duvenog Galjana Kr\u0161i\u0107a<\/strong> iz Petnjice, tako\u0111e narodnog poslanika i predsjednika Petnji\u010dke op\u0161tine. Da ne bi dijelio mandat sa Galjanom Kr\u0161i\u0107em Zarija Joksimovi\u0107 je unajmio Zariju Ku\u010da<\/strong> da ubije Galjana. Ovaj je to u\u010dinio 1934. godine. Zarija Ku\u010d je postavio Galjanu zasjedu iza sela Police u Stenicama, iznad \u0160i\u0161kog potoka. Odatle je pucao i ubio Galjana. Odmah su reagovali njegovi sinovci \u0160efkija i Muslija, koji su se nalazili u Galjanovoj pratnji, i ubili ubicu Zariju Ku\u010da. Prema saznanju autora ovog teksta, Zariju Joksimovi\u0107a su, na Kosovu, nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata, ubili partizani.<\/p>\n \u0160to se ti\u010de Reka Bi\u0161evca, poznato je da je, nakon velikih potjera, prebjegao u Albaniju gdje je i umro.<\/p>\n Pi\u0161u: Harun Crnovr\u0161anin i Refik Akova PRVI BALKANSKI RAT (1912) I OKUPACIJA SAND\u017dAKA Krajem 1912. godine Novopazarski sand\u017eak i Kosovo su zauzeti, takore\u0107i bez otpora. Osmanlijsko carstvo koje se nalazilo pred rasulom, nije moglo da pru\u017ei ja\u010di otpor. Nakon vojni\u010dke pobjede, Crna Gora je sporazumno sa Srbijom, podijelila Sand\u017eak i dobila njegov zapadni dio. […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":214620,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":{"0":"post-214611","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-sandzak-historija"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/1.-Red\u017eep-Reko-Bi\u0161evac-1890-1954-vo\u0111a-Bi\u0161evske-komite-koja-je-brojala-30-ljudi.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/2.-Stara-bi\u0161evska-d\u017eamija-1620-i-njen-imam-mula-Jakup-Kardovi\u0107-iz-Ro\u017eaja.png\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/3.-\u0160emsi-pa\u0161a-\u010colovi\u0107-Bi\u0161evac-pored-svoje-ku\u0107e-u-rodnom-Bi\u0161evu.png\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/5.-Destan-Deko-\u010colovi\u0107-sa-sinom-Hakijom-u-Istanbulu.png\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/6.-Vasojevi\u010dka-banda-iz-Berana-na-\u010delu-sa-Zarijom-Joksimovi\u0107em.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/7.-Ze\u0107ir-Ze\u0107o-\u010carovac-1880-1923.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/8.-Selo-\u010carovina-kod-Delime\u0111a-na-Pe\u0161teri.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/9.-Ze\u0107o-\u010carovac-je-bio-jedan-od-najve\u0107ih-trgovaca-krupnom-stokom-na-Pe\u0161teri.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/10.-Risantije-Bulatovi\u0107-i-Radonja-Bo\u017eovi\u0107-su-iz-zasjede-ubili-Ze\u0107a-\u010carovca.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/11.-Grob-mezar-ubijenog-Ze\u0107a-\u010carovca-nalazi-se-u-selu-Bi\u0161evu-kod-Ro\u017eaja.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/12.-Sinovi-ubijenog-trgovca-Ze\u0107a-\u010carovca-Hilmo-i-Nazim.png\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/14.-Ze\u0107ov-brat-\u0160emso-\u010carovac-obilje\u017een-je-1957.-sa-familijom-odselio-u-Tursku.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/12\/15.-Ibrahim-\u010carovac-1942-unuk-\u0160emsa-\u010carovca-brata-Ze\u0107ovog.jpg\")