![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/Capture.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin<\/strong><\/p>\n Prije nedelju dana u Turskoj se proslavljao 30. avgust (Zafer Bayram), u prevodu \u201eDan pobjede\u201c. To je turski nacionalni praznik koji se obilje\u017eava od 1922. godine, kada je turska vojska pod komandom \u010duvenog Mustafe Kemala-Ataturka izvojevala veli\u010danstvenu pobjedu nad gr\u010dkom vojskom potpomognutom od strane Engleza, Francuza i Italijana. Turski oslobodila\u010dki rat \u00a0vo\u0111en je od 1919. do 1922. godine, dakle, nakon zavr\u0161etka Prvog svjetskog rata 1918. godine. U ovom tekstu se govori o sand\u017ea\u010dkom gaziji (junaku) Iljazu Kosu- Je\u0161ilaju (1884-1986),<\/strong> koji je u obadva navedena rata pokazao veliko juna\u0161tvo. Da bi bolje razumjeli vrijeme u kojem je \u017eivio ovaj junak moramo dati kratak prikaz ratnih dje\u0161avanja tokom Prvog svjetskog rata.<\/p>\n PRVI SVJETSKI RAT I PROPAST OSMANLIJSKOG CARSTVA<\/strong><\/p>\n Prvi svjetski rat\u00a0bio je globalni oru\u017eani sukob izme\u0111u dva saveza dr\u017eava (sila Antante i sila Osovine) koji se odvijao na vi\u0161e kontinenata od 28. jula 1914. do 11. novembra 1918. godine. Posljedice rata bile su, izme\u0111u ostalih, i vi\u0161e od 20 miliona mrtvih vojnika i civila (zbog \u010dega je to jedan od\u00a0najsmrtnonosnijih sukoba u ljudskoj historiji) i zna\u010dajna razaranja dr\u017eava i ekonomija, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvobitno nazivan\u00a0Veliki rat\u00a0ili\u00a0Rat koji \u0107e okon\u010dati sve ratove. Oko 65 miliona vojnika iz 17 dr\u017eava bilo je mobilisano od 1914. do 1918. godine.<\/p>\n Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante<\/strong> u po\u010detku su \u010dinile:\u00a0Britansko kraljevstvo, Rusko carstvo i Francuska, kao i njihove kolonije i protektorati. Brojne druge dr\u017eave pridru\u017eile su se silama Antante, od kojih su najva\u017enije bile\u00a0Kraljevina italija, koja se pridru\u017eila u aprilu 1915. godine i\u00a0Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave koje su u rat stupile aprila 1917. godine. \u00a0Sile Osovine<\/strong> \u010dinili su\u00a0Njema\u010dko carstvo, Austro-Ugarska i Osmanlijsko carstvo.<\/p>\n Osmanlijsko carstvo pridru\u017eilo se silama Osovine u oktobru 1914., a godinu dana poslije to je u\u010dinila i Kraljevina Bugarska. Do zavr\u0161etka rata od evropskih zemalja samo Holandija, \u0160vajcarska, \u0160panija i skandinavske zemlje ostale slu\u017ebeno neutralne, iako su mnoge pru\u017eale financijsku i materijalnu pomo\u0107 jednoj strani u ratu.<\/p>\n Neposredni povod ratu bio je\u00a0atentat srpskog nacionaliste Gavrila Principa na austrougarskog prestlonasljednika Franca Ferdinanda u Sarajevu \u00a0na Vidovdan 28. juna 1914. godine. Ovaj rat su, radi stvaranja Velike Srbije, izazvali Srbi, preciznije Apisova \u010detni\u010dka organizacija poznata pod nazivom \u201eCrna ruka\u201c. Naime, fanati\u010dni srpski nacionalista Gavrilo Princip, jedan od \u010dlanova ove organizacije, ubija Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, \u0161to nakon mjesec dana dovodi do objave rata Kraljevini Srbiji (28. jula 1914.). Napad Austro-Ugarske na\u00a0Kraljevinu Srbiju\u00a0aktivirao je niz savezni\u0161tava koji su pokrenuli lan\u010danu reakciju objava rata. Za mjesec dana ve\u0107i se dio Evrope zaratio.<\/p>\n Rat se vodio na nekoliko frontova koji su na\u0161iroko okru\u017eivala Europu. Na Zapadnom frontu<\/strong> vodile su se \u017eestoke borbe Nemaca, Austrougara na jednoj \u00a0i Engleza, Francuza, kasnije i Italijana na drugoj strani. Na Isto\u010dnom frontu<\/strong> vodile su se tako\u0111er \u017eestoke borbe, Nemaca, Austrougara sa Rusima. Na Balkanskom i Bliskoisto\u010dnom frontu tako\u0111er su vo\u0111ene \u017eestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru, te prvi put – i u vazduhu.<\/p>\n Rat je zavr\u0161en potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najva\u017eniji\u00a0Pariski (Versajsk)i ugovor od 28. juna 1919. godine, iako su sile Antante potpisale primirje s Njema\u010dkom\u00a011. novembra 1918. godine. \u00a0Najuo\u010dljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Evrope. Sve \u010dlanice sila Osovine izgubile su teritorije, a stvorene su nove dr\u017eave.<\/strong> Njema\u010dko carstvo izgubilo je svoje kolonije, progla\u0161eno je odgovornim za rat i prinu\u0111eno da pla\u0107a veliku od\u0161tetu. Austro-Ugarsko i Osmanlijsko carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su\u00a0Austrija, Ma\u0111arska, \u010cehoslova\u010dka i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Osmanlijsko carstvo je ukinuto: teritorije carstva izvan\u00a0Anadolije\u00a0(Bliski i Srednji istok) bile su dodijeljene silama Antante kao protektorati, a jezgro Osmanlijskog carstva reorganizirano je u\u00a0Republiku Tursku<\/strong>. Rusko carstvo, koje je iza\u0161lo iz rata nakon\u00a0Oktobarske revolucije, izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove dr\u017eave:\u00a0Finska, Estonija, Litvanija, Letonija i Poljska. Nakon rata, osnovana je\u00a0Liga naroda ili Dru\u0161tvo naroda, me\u0111unarodna organizacija posve\u0107ena izbjegavanju budu\u0107ih ratova i rje\u0161avanju sporova izme\u0111u dr\u017eava diplomatskim putem. Prvi svjetski rat ozna\u010dio je kraj poretka koji je postojao nakon Napoleonovih ratova i bio je va\u017ean faktor izbijanja Drugog svjetskog rata.<\/p>\n Zavr\u0161etkom Prvog svjetskog rata i komadanjem Osmanlijskog carstva,\u00a0<\/strong>rat za Turski narod jo\u0161 nije bio zavr\u0161en<\/strong><\/p>\n Na\u00a0Pariskoj mirovnoj konferenciji iz juna 1919. godine, gr\u010dki premijer\u00a0Elefterios Venizelos<\/strong>, sna\u017eno je lobirao\u00a0 za veliko pro\u0161irenje\u00a0Gr\u010dke, tzv.\u00a0Veliku ideju (Megali Idea) koja bi uklju\u010divala nekoliko gr\u010dkih zajednica u Sjevernom\u00a0Epiru i Trakiji i Maloj Aziji.<\/p>\n Saveznici, a posebno\u00a0britanski\u00a0premijer Dejvid Lord D\u017eord\u017e<\/strong> obe\u0107ali su Gr\u010dkoj teritorije u zamjenu za velike \u017ertve i tro\u0161kove koje su Grci podnijeli tokom rata na strani saveznika iz Antante. To je uklju\u010divalo isto\u010dnu\u00a0 Trakiju, ostrva\u00a0Imbros\u00a0(turski: Gokceada) i\u00a0Tenedos\u00a0(turski: Bozcaada), kao i dijelove zapadne\u00a0Anadolije, oko grada\u00a0Smirne (Izmira), gde je u to vreme \u017eivela zna\u010dajna gr\u010dka zajednica.<\/p>\n Italo-anglo-francuski sporazum iz Sen \u017dan de Morjena<\/strong>, potpisan\u00a026. aprila 1917., ustanovio je \u201ebliskoisto\u010dne interese” Italije\u00a0ali je taj dogovor prekr\u0161en\u00a0gr\u010dkim zauzimanjem Smirne (Izmira), koja je obe\u0107ana Italiji. Prije samog zauzimanja ovog grada, italijanska delegacija se opirala ideji gr\u010dkog zauzimanja zapadne Anadolije. Nakon toga napustila je\u00a0Parisku mirovnu konferenciju\u00a0i nije se vratila do 05. maja. Odlazak\u00a0Italijana\u00a0olak\u0161ao je posao\u00a0premijeru Lordu D\u017eord\u017eu da uvjeri Francusku i SAD \u00a0da daju prednost Grcima u vojnim operacijama u Zapadnoj\u00a0Anadoliji u odnosu na Italijane.<\/p>\n Po nekim istori\u010darima, gr\u010dko zauzimanje Smirne (Izmira) bila je kap koja je prelila \u010da\u0161u i uzrokovala\u00a0Turski nacionalisti\u010dki pokret.<\/strong>\u00a0Po\u00a0britanskom\u00a0istori\u010daru Arnoldu Tojnbiju<\/strong>, to je bila sramota Venizelosa i Lorda D\u017eord\u017ee, koji su na\u010dinili velike gre\u0161ke i izazvali velike patnje\u00a0gr\u010dkog i turskog\u00a0stanovni\u0161tva (masovnog preseljenja).<\/p>\n Gr\u010dka kre\u0107e u ratnu avanturu protiv Turske u kojoj do\u017eivljava\u00a0\u00a0<\/strong>katastrofalan poraz<\/strong><\/p>\n Jedan od velikih pokreta\u010da rata bila je gr\u010dka nacionalna\u00a0Velika ideja<\/em><\/strong>\u00a0(gr\u010dki: Megali idea), zapravo jedna vrsta ponovnog uspostavljanja Vizantijskog carstva na obadviie obale\u00a0Egejskog mora. U vrijeme gr\u010dke borbe za nezavisnost od\u00a0Osmanlijskog carstva\u00a0(1830),\u00a0Megali idea\u00a0je igrala veliku ulogu u gr\u010dkoj politici i nacionalnoj svijesti.<\/p>\n Velika ideja<\/em><\/strong>\u00a0 je u korijenima mnogih gr\u010dkih vjerovanja, kao \u0161to su da\u00a0Konstantinopolj (dana\u0161nji Istanbul) ponovo treba obnoviti kao sjedi\u0161te hri\u0161\u0107anstva, i da treba ponovo osnovati hri\u0161\u0107ansko\u00a0Vizantijsko carstvo\u00a0koje je propalo\u00a01453. godine. Kao i da crkva\u00a0Sveta Sofija (Hagia Sofia)\u00a0ponovo treba da bude u hri\u0161\u0107anskim rukama.\u00a0Velika ideja<\/em>\u00a0je uklju\u010divala je Konstantinopolj (Istanbul), ostrvo Krit, Tesaliju, Epir, Trakiju, Egejska ostrva, Kipar, obalu Male Azije, pa \u010dak i Pont u Crnom moru.<\/p>\n Gr\u010dko zauzimanje Smirne (Izmira) 1919.<\/strong><\/p>\n Gr\u010dka vojska od 20.000 vojnika iskrcala se u Izmir\u00a0(Smirnu)\u00a015. maja 1919. i preuzela kontrolu nad gradom i okolinom, pod za\u0161titom\u00a0gr\u010dke, francuske i britanske\u00a0mornarice. Pravna osnova tog \u010dina bio je \u010dlan 7. Primirja iz Mudrosa,<\/strong> koji je dozvoljavao Saveznicima \u201ezauze\u0107e bilo koje strategijske pozicije ako bi to zahtevala sigurnost Saveznika\u201c. Gr\u010dke snage su u me\u0111uvremenu u\u0161le i u isto\u010dnu\u00a0Trakiju. Gr\u010dka maloazijska armija je brojala 220.000 vojnika, svrstanih u 13 divizija, koje su bile raspore\u0111ene u tri korpusa pod komandom general-majora Nikolaosa Trikupisa. Na drugoj strani, turske trupe su brojale 208.000 vojnika pod komandom Mustafe Kemal-pa\u0161e. Gr\u010dko-turski rat je trajao od maja 1919. do oktobra 1922. godine.<\/strong> Gr\u010dka agresija na Egejsku obalu, ta\u010dnije na Izmir, pokrenula je kod turskog stanovni\u0161tva jo\u0161 ja\u010di oslobodila\u010dki duh. Ra\u0111a se veoma jak Nacionalni pokret na \u010delu sa Mustafom Kemal-pa\u0161om koji \u0107e svojim vojni\u010dkim pobjedama zadiviti \u010ditav svijet a neprijateljsku savezni\u010dku hri\u0161\u0107ansku vojsku baciti na koljena. Dva najbli\u017ea Ataturkova generala bili su: Ismet-pa\u0161a Inonu i Fevzi-pa\u0161a \u010cakmak.<\/p>\n Tursko- gr\u010dki rat, koji je trajao od maja 1919. do kraja avgusta 1922., mo\u017ee se podijeliti u tri faze. Prva faza<\/strong> \u00a0(od maja\u00a01919. do novembra\u00a01920.), uklju\u010duje iskrcavanje\u00a0gr\u010dke\u00a0vojske u\u00a0Maloj Aziji\u00a0i njeno u\u010dvr\u0161\u0107ivanje po obali\u00a0Egeja. Druga faza<\/strong>\u00a0je trajala od oktobra 1920. do juna\u00a01921. Nju su karakterisale gr\u010dke ofanzivne vojne operacije. U\u00a0tre\u0107oj fazi,<\/strong> zavr\u0161nom periodu, koji je trajao do avgusta\u00a01922.,\u00a0Turci su preuzeli strate\u0161ku inicijativu i prisilili gr\u010dku vojsku na napu\u0161tanje\u00a0Male Azije. Upravo u ovoj tre\u0107oj, pobjedni\u010dkoj fazi, odigrala se i posljednja bitka Turskog oslobodila\u010dkog rata. To je Bitka kod Dumlupinara u blizini grada\u00a0Kutahya.<\/p>\n Turski sultan\u00a0je potpisao 10. avgusta 1920. Sporazum iz Sevra<\/strong>, prepu\u0161taju\u0107i\u00a0Gr\u010dkoj Trakiju, sve do linije \u010catald\u017ea. Ono \u0161to je bilo jo\u0161 zna\u010dajnije, je da je\u00a0Turska\u00a0dala prava Gr\u010dkoj na ostrva\u00a0Imbros\u00a0i\u00a0Tenedos, zadr\u017eav\u0161i malu teritoriju oko\u00a0Istanbula, ostrva u\u00a0Mramornom moru, i \u201emali uski pojas\u00a0Evropskog \u00a0tla\u201c.\u00a0Bosforski moreuz\u00a0prepu\u0161ten je pod kontrolu Me\u0111unarodne komisije i otvoren za saobra\u0107aj svima.<\/p>\n Mustafa Kemal-pa\u0161a nije nikada priznao Sporazum iz Sevra. Reorganizovao je osmanlijsko-tursku vojsku i krenuo u protivnapad na gr\u010dku vojsku koja je do\u0161la na 40 kilometara od<\/p>\n Ankare. Turska vojska tokom 1922. ni\u017ee pobjedu za pobjedom i kona\u010dno u Bitci kod Dumlupinara 30. avgusta 1922<\/strong>., Ataturkova vojska pora\u017eava gr\u010dku vojsku i primorava je na kapitulaciju. Pri kraju rata Francuzi i Italijani napu\u0161taju savez sa Englezima i Grcima, jer su vidjeli da su nepouzdani saveznici, i \u010dak poma\u017eu Ataturkovu vojsku prodaju\u0107i mu oru\u017eje koje mu je bilo neophodno. Kemal Ataturk je i sa sjevernim susjedom, novoformiranom dr\u017eavom Sovjetskim Savezom, uspostavio dobre odnose sklapaju\u0107i sa njim Sporazum u Moskvi 1921. godine. Za direktne neprijatelje je, na zapdnom frontu, imao jo\u0161 samo Engleze i Grke koje je ubrzo porazio. Kona\u010dno, 09. septembra 1922., Turska vojska pobjedonosno ulazi u Izmir.<\/p>\n Sporazum o prekidu vatre iz Mudanije zaklju\u010den je 11. oktobra 1922.\u00a0 Hlabavi saveznici (Britanci, Francuzi i Italijani) ostali su u kontroli isto\u010dne\u00a0Trakije i Bosfora. Grci su morali napustiti ta podru\u010dja. Sporazum je stupio na snagu 15. oktobra, dan nakon \u0161to su ga Grci potpisali.<\/p>\n Primirje iz\u00a0Mudanije<\/strong>\u00a0nasledio je Sporazum u \u0161vajcarskom gradu Lozani 24. jula 1923<\/strong>. kojim su priznate granice dana\u0161nje Republike Turske.<\/strong> Veliki dio Lozanskog sporazuma je uklju\u010divao razmjenu stanovni\u0161tva. Preko jedan i po milion\u00a0Grka hri\u0161\u0107ana je preseljeno iz Turske u Gr\u010dku,\u00a0 i isto toliko Turaka iz Gr\u010dke u Tursku.<\/p>\n Iako je turska vojska bila vojni\u010dki slabo opremljena, sa lo\u0161im pu\u0161kama, sa malo municije i bez uniformi, ona je imala visok moral i fanati\u010dne dobrovoljce koji su izgarali u bitkama. Jedan od takvih dobrovoljaca bio je i Iljaz Kos- Je\u0161ilaj<\/strong>, Sand\u017eaklija iz Akove (Bijelog Polja) koji je i junak ove pri\u010de. On je upravo u Bitci kod Dumlupinara sa svojom \u010detom zarobio kompletan gr\u010dki General\u0161tab na \u010delu sa \u010duvenim generalom Nikolaosom Trikupisom<\/strong>.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n KO JE BIO ILJAZ KOS \u2013 JE\u0160ILAJ ?<\/strong><\/p>\n O ovom junaku prvi put sam \u010duo u ljeto ove godine (2018), iz razgovora sa sand\u017ea\u010dkim muhad\u017eirima u istanbulskoj op\u0161tini Bayrampa\u0161a. Govorili su mi da je to \u010dovjek koji je zarobio gr\u010dkog generala Trikupisa. U znak sje\u0107anja na te slavne i te\u0161ke dane\u00a0 Iljaz Kos- Je\u0161ilaj <\/strong>(1884-1986) je do kraja svoga \u017eivota nosio tursku vojni\u010dku uniformu i sablju od koje se nije odvajao. Ovaj slu\u010daj me je jako zainteresovao pa sam po\u010deo da istra\u017eujem biografiju ovog gazije. Iz razgovora sa profesorom Muratom Mahmutovi\u0107em i Refikom Akovim (Sijari\u0107em), saznao sam da u Bjelopoljskoj op\u0161tini i danas ima familija sa prezimenom Kos. Rekli su mi da ih jo\u0161 ima u selima Bjelopoljske op\u0161tine: Prese\u010deniku, Bistrici i U\u0161anovi\u0107ima.<\/p>\n Iljaz Kos<\/strong> je ro\u0111en daleke 1884. godine u selu Boljhanina kod Akove (Bijelog Polja) u crnogorskom dijelu Sand\u017eaka. Tada je Akovo pripadalo Novopazarskom sand\u017eaku, a ovaj je ulazio u sastav Kosovskog vilajeta. Otac mu se zvao Mursel a majka Umihana, ro\u0111ena Hod\u017ei\u0107 iz sela Godijeva kod Bijelog Polja. Iljaz je poticao iz veoma pobo\u017ene familije. Nakon zavr\u0161enog mekteba upisuje i zavr\u0161ava medresu u Akovi. Bio je izuzetno talentovan i vrijedan u\u010denik, brzo je nau\u010dio turski i arapski jezik i izrazio \u017eelju da nastavi \u0161kolovanje u Istanbulu. Kao dvadesetogodi\u0161njak odlazi u osmanlijsku prijestolnicu pun volje i \u017eelje za novim saznanjima. Me\u0111utim, ratni vihor dolaze\u0107ih Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata je od vojnog imama Iljaza Kosa napravio prekaljenog borca i junaka. U Turskoj je dobio jo\u0161 jedno prezime- Je\u0161ilaj<\/p>\n (Yesilay). Nakon zavr\u0161etka Turskog oslobodila\u010dkog rata 1922. Godine, Iljaz je \u017eivio u Izmiru, da bi kasnije pre\u0161ao u Istanbul gdje je i umro. Iljaz je bio predsjednik Nacionalnog udru\u017eenja ratnih veterana (gazija) u Istanbulu<\/strong> i o svojem ratni\u010dkom putu ostavio je i pisanu Izjavu. Ovaj dokumenat je napisan na turskom i nalazi se u posjedu Hakije \u010colovi\u0107a-Erika<\/strong> u Istanbulu. Ljubazno\u0161\u0107u gospodina Hakije \u010colovi\u0107a i njegovog sina Allatina<\/strong>, diplomiranog ekonomiste, na moju molbu, tekst je preveden na bosanski jezik. Iljazov ratni put je bio izuzetno dug i naporan. Ratovao je bez prekida od 1915. do 1922. godine. Iljaz Kos je \u017eivio preko 100 godina i bio je izuzetno cijenjen i po\u0161tovan, kako kod Bo\u0161njaka, tako i kod Turaka. Ovaj gazija je umro je u Istanbulu i ukopan je na mezarju Topkapi. \u00a0Izjava koju je Iljaz za \u017eivota ostavio, otkucana je pisa\u0107om ma\u0161inom na dvije strane i ovjerena od Nacionalnog udru\u017eenja ratnih veterana. Ona po\u010dinje ovako:<\/strong><\/p>\n \u201eTe 1915. godine bio sam na vojnoj obuci u gradu Erzurumu, u kasarni Kavakli Kapi. Tra\u017eili su nas na tri fronta, da bi na kraju dobili nare\u0111enje da krenemo u Trabzon. Do ovog grada smo pje\u0161a\u010dili 17 dana. Odatle smo nastavili ka Samsunu, pa u Edirne i na kraju do\u0161li u \u010canakkale. Po nare\u0111enju komandanta Tre\u0107eg korpusa postavljen sam za komandira Druge artiljerijske \u010dete, koja je bila u sastavu Prvog bataljona, 56 Puka, 19-te Divizije. \u010cim sam primio du\u017enost komandira moji vojnici su topovima uni\u0161tili pet francuskih ratnih brodova. U martu 1915. godine pre\u0161li smo u Ariburnu-\u010canakkale. Dana 18. marta izjutra Englezi i Italijani su se sa ratnih brodova iskrcali na kopno. Do ikindije su trajale borbe prsa u prsa, bajonet protiv bajoneta. Pred ak\u0161am na\u0161 korpus je uspio da uni\u0161ti neprijateljski korpus. Mi smo pretrpjeli velike gubitke. Od \u010ditavog korpusa ostao je samo jedan puk. Za vrijeme \u010canakkalskog rata na\u0161i saveznici su bili Njema\u010dka i Austrija. Njihovi vojnici su do\u0161li sa Galicije i preuzeli na\u0161e linije, a na\u0161 je pre\u017eivjeli puk, pod komandom Ali Ihsan-pa\u0161e<\/strong>, zajedno sa Petim korpusom turske armije, krenuo na Istok i preko \u0160ama (Damaska) stigao Kudus (Jerusalim). U Kudus smo, vi\u0161e od godinu dana, bili pod neprekidnom artiljerijskom vatrom Engleza i Francuza. Iz Kudusa smo oti\u0161li u Halilul Rahman i tamo ostali tri mjeseca, da bi se ponovo vratili u Kudus. Odatle smo oti\u0161li u Amman. Tamo smo predali te\u0161ke mitraljeze generalu Ragipu Gumu\u0161pali<\/strong>. Nakon 27 dana iz Ammana smo oti\u0161li u Medinu. Tada je valija Medine bio komandant Konji\u010dkog korpusa Fahri-pa\u0161a<\/strong>. U Medini smo se zadr\u017eali deset dana. Iz Medine smo krenuli pe\u0161ke u Mekku i nakon 12 dana stigli u nju. U Mekki smo obavili Had\u017e farizu. Nakon toga smo bili 6 dana u Cidde (D\u017eedi). Odatle smo brodom pre\u0161li preko Sueckog kanala i stigli u luku Port Said. U Port Saidu smo tri mjeseca ratovali protiv Engleza. Uspjeli smo da razbijemo engleski obru\u010d i da stignemo prvo u Amman a odatle u\u00a0 \u0160am (Damask). Tamo smo \u010duli da je Ali Ihsan- pa\u0161a zarobljen od Engleza. Iz Halepa smo do\u0161li vozom u Adanu, a iz nje u Mersin. Iz Mersina smo brodom do\u0161li u Izmir (Smirnu).<\/p>\n U Izmir sam, sa broda, iza\u0161ao na kopno sa dva druga. Gr\u010dka vojska je ve\u0107 bila u\u0161la u Izmir (op. 15. maja 1919.). Tamo je \u017eivjelo dosta Grka i Jermena. Gdje je dana\u0161nji Sajam u Izmiru tu je nekada bila G\u010dka mahala. Kada je gr\u010dka vojska okupirala Izmir, pridru\u017eio im se bataljon sastavljen od doma\u0107ih Grka i Jermena. Ovaj bataljon se naoru\u017eao, okitio gr\u010dkim zastavama i,<\/p>\n zajedno sa njihovim popovima, poharao \u010ditav grad i pobio mnogo turskih civila. Tada\u0161nji valija (gradona\u010delnik) Izmira i komandant Izmirskog korpusa pukovnik Sulejman Vehbi<\/strong> se, na\u017ealost, predao gr\u010dkoj vojsci. Ja sam se, sa svoja dva druga, nalazio nedaleko od trga, u avliji Centralne d\u017eamije, i posmatrao \u0161ta se doga\u0111a. Ispred nas je bila Sari Kr\u0161la (\u017duta kasarna) iz koje su, vezanog, izveli pukovnika Sulejmana Vehbiju i primoravali ga da, pred okupljenom masom, vi\u010de: \u201e\u017divio kralj Konstasntin!<\/strong> Me\u0111utim, Sulejman je vikao: \u201e\u017divio turski narod!<\/strong> Poslije ovih rije\u010di gr\u010dki vojnici su pukovnika Sulejmana izboli bajonetima. Ja sam ga odmah osvetio. Ubili smo gr\u010dke vojnike koji su izboli turskog oficira. Uspjeli smo da pobjegnemo i da se, kasnije, u jednoj kahvi, koja se nalazila iza izmirske Centralne bolnice, sretnemo sa balkanskim muhad\u017eirima i izmirskim gerilcima \u201ezejbecima\u201c koji su se nalazili u okolnim \u0161umama i odatle ratovali sa Grcima. Zajedno smo formirali jedinicu i po\u010deli da se organizovano borimo protiv gr\u010dkog okupatora. Prvo smo ubili gr\u010dke i jermenske popove,\u00a0 i sa njima i komandanta gr\u010dkog bataljona. Za dva sahata smo uni\u0161tili \u010ditav gr\u010dki bataljon. Kad je gr\u010dka komanda \u010dula \u0161ta se dogodilo naredila je da se sa gr\u010dkih brodova po\u0161alje poja\u010danje i da nas napadnu. Tu no\u0107 smo morali da se povu\u010demo i stigli smo u Bergamu i preno\u0107ili u jedan han. Sutradan je gr\u010dka vojska stigla u Bergamu i mi smo morali da se hitno povla\u010dimo u dubinu. Ja sam bje\u017eao od ku\u0107e do ku\u0107e i uspio sam da stignem do jednog potoka. Sdruge strane potoka bila je borova \u0161uma a iznad nje planina. U toj \u0161umi sam se sreo sa izmirskim gerilcima (zejbecima) kojih je bilo kao mrava. Njihov komandant je bio \u010cald\u017ei D\u017eafer Efe<\/strong> (Calci Cafer Efe). On mi je dao pu\u0161ku \u201eMazerku\u201c i sto metaka. Sa njim smo blokirali Bergamu i uni\u0161tili gr\u010dki bataljon. Nakon toga dobili smo haber da na nas kre\u0107e Gr\u010dki artiljerijski puk.\u00a0\u00a0 Morali smo da se povla\u010dimo, pa smo Iz Bergame, preko Burhaniye, stigli u Balikesir. Tamo\u0161nji turski \u017eandarmerijski kapetan se upla\u0161io Grka, pa mi je rekao da \u201epredam oru\u017eje i da bje\u017eim\u201c. Ja sam mu odgovorio da bi bilo bolje, da on, prije nego \u0161to mene razoru\u017ea, pokupi svoju vojsku i ode da se bori protiv Grka. Iz Balikesira smo pre\u0161li u Bigadi\u010d, u \u010canakkale, i tamo smo bili heftu dana musafiri. U Bigadi\u010du smo doznali da su gradovi: Balikesir, Manisa i Bursa zauzeti. Odatle smo, preko planine Kesi\u0161, pre\u0161li u Inegol. Tamo je komandant Prvog bataljona Narodne odbrane (Kuvay-i Milliye) bio \u010colak Ibrahim<\/strong> a komandant Prve \u010dete ovog bataljona bio je Ali bey.<\/strong> Obadva oficira su poginula u borbama sa Grcima, a ja sam preuzeo komandu Prvog bataljona Narodne odbrane (Kuvay-i Milliye).<\/p>\n Stigao je komandant Konji\u010dkog bataljona major Vehbi-bey<\/strong> i ja sam mu predao komandu. Vrhovni komandant Mustafa Kemal-Ataturk je naredio Ismet-pa\u0161i Inoniju da u borbu uklju\u010di sve raspolo\u017eive konji\u010dke snage, a Ismet-pa\u0161a mu je rekao da nema dovoljno konji\u010dkih snaga. Nakon toga je Ataturk naredio da se snage Narodne odbrane (Kuvay-i Milliye) spoje sa ostalim snagama turske armije. \u00a0Po tom nare\u0111enju ja i Rafet bey<\/strong> smo se spojili sa vojskom koju je predvodio general Ismet-pa\u0161a. Isti taj dan smo krenuli u napad, sa desne strane je bio 17-i puk i njegov komandant Deli Halil bey<\/strong>, a sa lijeve strane mi sa 300 konjanika. Pred ranu zoru smo uni\u0161tili neprijatelja. U toku borbe gr\u010dka je vojska poku\u0161ala da zarobi Ismet-pa\u0161u, me\u0111utim ja sam mu poslao haber: \u201eNe boj se pa\u0161a, mi smo tu, stigli smo! Kada smo izvukli Ismet-pa\u0161u iz neprijateljskog obru\u010da, sreli smo se i on me je poljubio u obadva obraza.<\/p>\n zahvalio mi se i dao mi nadimak \u201eNeustra\u0161ivi hod\u017ea\u201c.<\/strong> Nastavili smo da tjeramo du\u0161mane, pa smo oslobodili gradove: Pazar\u010dik i Kur\u0161unlu. Odavde smo pre\u0161li u Inegol (op. gdje danas \u017eivi veliki broj Bo\u0161njaka). Tamo smo se 4 sahata borili sa gr\u010dkim vojnicima prsa u prsa. U toj borbi sam bio ranjen u obadvije noge i konja su mi ubili. Tako ranjen, uspio sam da se, preko Eski\u0161ehira i Burdura, prebacim u Antaliyu. Tamo sam raspore\u0111en da radim kao slu\u017ebenik u Sudu \u010diji je predsjednik bio hafiz Fahri bey. <\/strong>Tamo je javni tu\u017eilac (savci) bio\u00a0 Numan bey. <\/strong>Sa njim, i sa jo\u0161 grupom sudskih slu\u017ebenika, sakupili smo novac od mje\u0161tana hri\u0161\u0107ana i sa tim novcem smo, preko Italijanskog konzulata, kupili od Italijana pun brod oru\u017eja koje je za nas bilo od ogromnog zna\u010daja. Kada je oru\u017eje stiglo u luku prebacili smo ga u na\u0161 brod koji se zvao \u201eMurat-pa\u0161a\u201c. To oru\u017eje i municiju smo poslali na \u201efront U\u0161ak<\/strong>\u201c. Jedan dio oru\u017eja smo poslali dobrovoljcima koji su do\u0161li iz Burdura i iz Isparte. Ja sam ponovo dobio prekomandu,\u00a0 dali su mi drugog konja, oru\u017eje i municiju i uputili na \u201efront U\u0161ak\u201c.<\/p>\n Krajem avgusta 1922., na \u201efrontu U\u0161ak\u201c zarobili smo gr\u010dkog vrhovnog komandanta TRIKUPISA<\/strong> i jo\u0161 10 njegovih generala. Kada je Ismet-pa\u0161a \u010duo da smo zarobili Trikupisa i njegove generale, naredio je da se odmah predadu vrhovnom komandantu turske vojske Mustafi Kemal-pa\u0161i koji se tada nalazio u gradu Afyonu. Prema nare\u0111enju Ismet-pa\u0161e, sve gr\u010dke generale smo popeli u kola i odveli u Afyon. Predali smo ih sa potpisanom potvrdom (Imza Karsiligi). U Afyon su mene i moje drugove rasporedili po korpusima. Ja sam raspore\u0111en u Drugu konji\u010dku \u010detu, Tre\u0107eg bataljona koji je pripadao Sedmom korpusu. Osmog septembra smo oslobodili gradove Manisu i Menemen, a 09. septembra 1922.\u00a0 smo kona\u010dno oslobodili Izmir.<\/p>\n Ovu izjavu daje gazija\u00a0 Iljaz Je\u0161ilaj Akova (Bijelo Polje) koji je zarobio vrhovnog gr\u010dkog komandanta Trikupisa i 10 njegovih generala. Iako imam 98 godina, spreman sam za nova nare\u0111enja na\u0161e \u010dasne Armije.\u201c<\/p>\n \u00a0\u00a0 Sa ovim tekstom na\u0161a javnost je prvi put saznala za jo\u0161 jednog sand\u017ea\u010dkog junaka za koga u Turskoj mnogi ve\u0107 znaju. On je pravi uzor bo\u0161nja\u010dkog ratnika koji je neustra\u0161ivo ulazio u svaku bitku protiv raznih din-du\u0161manina, bilo da su to: Englezi, Francuzi, Rusi ili Grci.<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin Prije nedelju dana u Turskoj se proslavljao 30. avgust (Zafer Bayram), u prevodu \u201eDan pobjede\u201c. To je turski nacionalni praznik koji se obilje\u017eava od 1922. godine, kada je turska vojska pod komandom \u010duvenog Mustafe Kemala-Ataturka izvojevala veli\u010danstvenu pobjedu nad gr\u010dkom vojskom potpomognutom od strane Engleza, Francuza i Italijana. Turski oslobodila\u010dki […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":211502,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-211501","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/1.-Iljaz-Kos-Ye\u0161ilay-1884-1986.-On-je-zarobio-generala-Trikupisa-i-predao-ga-Ismetu-Inoni-ju-a-ovaj-Ataturku.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/2.-Boljhanina-kod-Bijelog-Polja-Akove-u-Sand\u017eaku-rodno-selo-Iljaza-Kosa-Je\u0161ilaja.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/3.-Gr\u010dki-kralj-Konstantin-I-je-sanjao-o-Velikoj-Gr\u010dkoj-i-uni\u0161tenju-turskog-naroda-i-dr\u017eave.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/4.-Gr\u010dka-okupatorska-vojska-15.-maja-1919.-u-Izmiru-Smirni.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/5.-Gr\u010dko-Turski-rat-je-trajao-od-maja-1919.-do-oktobra-1922.-godine.png\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/6.-Turski-vojnici-u-Ankari-04.-avgusta-1922.-u\u010de-dovu-prije-polaska-u-rat-sa-Grcima.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/7.-Legendarna-bitka-kod-Sakarije-trajala-je-21-dan-23.avgust-13.septembar-1921-gdje-Grci-do\u017eivljavaju-prvi-veliki-poraz.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/8.-Gr\u010dki-generali-u-turskom-zarobljeni\u0161tvu-general-Nikolaos-Trikupis-i-general-Digenis.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/9.-Destan-Deko-\u010colovi\u0107-Erik-iz-Bi\u0161eva-kod-Ro\u017eaja-i-gazija-Iljaz-Kos-Ye\u0161ilay-u-istanbulskoj-op\u0161tini-Bayrampa\u0161a.jpg\")