![\"\u00d0\u00a0\u00d0\u00b5\u00d0\u00b7\u00d1\u0083\u00d0\u00bb\u00d1\u0082\u00d0\u00b0\u00d1\u0082](\"http:\/\/www.vakat.me\/wp-content\/uploads\/2017\/05\/povelja-kulina-bana.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pi\u0161e: Mehmed Me\u0161a Deli\u0107\u00a0<\/strong><\/p>\n Ove godine se navr\u0161ava 829 godina otkako je veliki Kulin ban izdao Povelju Dubrov\u010danima. To je dan kada se rodila dr\u017eava Bosna i u\u0161la u red evropskih zemalja. Kulin je bio veliki vo\u0111a, mirotvorac, ali i ratnik, dr\u017eavnik kojega smo zaboravili, a kojim se ponositi moramo… Mi ni\u0161ta ne znamo o Kulinu banu, osim \u0161to smo od svojih starijih, i od djedova zapamtili ono: \u201eOd Kulina bana i dobrijeh dana…\u201c I \u010dudimo se, svake godine, kako i za\u0161to tako zaboravljamo jednoga od najve\u0107ih od kad nas ima na zemlji bosanskoj. Zami\u0161ljamo ga u oklopu, s velikim grbom ljiljana na prsima, ponosita dr\u017eanja, uzdignute glave, \u010dvrste bosanske konstrukcije, ko da je od kamena kremena istesan, kora\u010da na poljani kraj Visokog (od toga, Viso\u010dani ti slabo \u0161ta imaju pokazati, nego se bacili na brda \u2013 piramida), uz \u010distu i bistru rijeku Bosnu i misli. Da, Kulin je nama i veliki mislilac. Te je smislio sva\u0161ta, a nama ostala \u201ePovelja Dubrov\u010danima\u201c, na\u0161e Bosne rodni list. Koji niko u bli\u017eem, ali i daljem okru\u017eenju, nije mogao ni sanjati, kamoli sa\u010diniti. I tu Bosna bi obilje\u017eena i zakaj\u0107ena u evropske zemlje i dr\u017eave i evo je i danas, Kulinu hvala. Mi ne umijemo ni\u0161ta ko ban nam, no raste\u017eemo, gazimo i nipoda\u0161tavamo 825 godina povijesti u Povelji zapisane. A da se sve to ne zaboravi ovim pisanjem one starije podsje\u0107amo, a onim mla\u0111ima skre\u0107emo pa\u017enju na velikana ove na\u0161e zemlje i tvorca prve dr\u017eave na njenom podru\u010dju.<\/p>\n Kulin ban je bio bosanski ban, koji je vladao Bosnom od 1180. do 1204 godine. Poznat je po svojoj povelji. Vladavinu je zapo\u010deo kao vezal bizantijskog cara, a zatim kao vazal ugarskog kralja. S izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv Bizantije vodio 1183. godine, Bosna je njegovu vladavini provela u miru i zna\u010dajno ekonomski napredovala.<\/p>\n Zetski knez Vukan Nemanji\u0107 je 1199. godine Kulina prijavio papi Inocentu III jer su Kulin, njegova supruga, sestra i mnoga rodbina, zajedno s \u201eoko deset hiljada podanika\u201c, bili odani Crkvi bosanskoj, herezi koja se \u0161irila kroz zemlju ugarskog kralja (Bosnu). Tako\u0111er ga je optu\u017eio da je falsificirao pismo kojim papa odobrava Crkvu bosansku, te da je pru\u017eio azil \u201ekatarima i patarenima\u201c koje je iz Splita i Trogira protjerao splitski nadbiskop Bernard… Papa je kroz ugarskog kralja Emerika na njega izvr\u0161io pritisak, pa Kulin 1203. organizuje skup na Bilinom polju gdje deklarira, pred papinim izaslanikom Ivanom de Kezamarisom i svjedokom dubrova\u010dkim arhi\u0111akonom Marinom, svoju privr\u017eenost katoli\u010dkoj crkvi i odri\u010de se hereze, a to bilje\u017ei i Wikipedija. Vladavina Kulina bana je u narodu zapam\u0107ena kao razdoblje blagostanja, \u0161to je u\u0161lo u poslovicu: \u201eZa Kulina bana i dobrijeh dana\u201c.<\/p>\n Postoji mogu\u0107nost da je Kulin bio blizak srodnik bana Bori\u0107a, prvog bosanskog vladara poznatog po imenu, ali s ovom tvrdnjom se ne sla\u017eu svi. Njegova sestra je bila supruga zahumskog kneza Miroslava Zavidovi\u0107a. Njegova supruga je bila banica Vojislava, a sin ban Stjepan. Iza njegovog vremena sa\u010duvan je prvi pisani dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika. Radi se o \u201ePovelji Kulina bana\u201c, napisanoj 29. augusta 1189. godine. Ova povelja je poznata kao rodni list bosanske dr\u017eavnosti. U njoj se spominju granice Bosne koje se prote\u017eu od Drine do Save na sjeveru, pa do Une na zapadu. U povelji se osim definiranih granica navodi da Bosna ima svoga vladara, prijestolje, odnosno svoju vlast, i da je to jedna ure\u0111ena zemlja. Unato\u010d ocjenama da Bosna u doba Kulina bana kao srednjovjekovna dr\u017eava izlazi na evropsku pozornicu, dana\u0161nja BiH u svom posjedu nema povelju o slobodnoj trgovini koju je ban sa Dubrov\u010danima sklopio 29. augusta 1189. godine. <\/p>\n Povelja Dubrov\u010danima: …Ja, Ban Bosanski Kulin, obe\u0107avam Tebi kne\u017ee Krva\u0161u i svim gra\u0111anima Dubrov\u010danima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu dr\u017eati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem \u017eiv. Svi Dubrov\u010dani koji hode kuda ja vladam, trguju\u0107i, gdje god se \u017eele kretati, gdje god ho\u0107e, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a \u0161ta mi ko da svojom voljom kao poklon. Ne\u0107e im biti od mojih \u010dasnika sile, i dokle u mene budu, davat \u0107u im pomo\u0107 kao i sebi, koliko se mo\u017ee, bez ikakve zle primisli. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evan\u0111elje… Ja, Radoje, banov pisar, pisah ovu knjigu banove povelje od ro\u0111enja Krstova tisu\u0107u i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja. Malo je znamo, al’ je znamo. \u201eImamo nekih podataka, eventualno kakvu je odje\u0107u mogao nositi. Mo\u017eemo samo pretpostavljati da li je imao bradu, bio visok ili nizak. Vjerovatno je Kulin ban imao impozantniju figuru jer je to bilo ratni\u010dko dru\u0161tvo i \u010dovjek koji nema razvijene fizi\u010dke sposobnosti nije bio smatran dostojnim za kralja. Banom je, opet mo\u017eemo samo pretpostavljati, postao sa svojih 20 \u2013 25 ili mo\u017eda 30 godina starosti, a znamo da je vladao oko 24 godine\u201c, govorio je histori\u010dar Emir Filipovi\u0107, podsje\u0107aju\u0107i da u to vrijeme ljudi nisu dugo \u017eivjeli kao \u0161to je danas slu\u010daj. Kulin je uspio ustabiliti i u\u010dvrstiti dr\u017eavu. Malo je vladara koji su u Bosni tako dugo vladali kao Kulin ban. Pretpostavlja se da se za njegov period ve\u017ee razvoj rudarstva Bosne. <\/p>\n \u010cak se zna da je 1406. godine jedna bosanska delegacija tra\u017eila od pretendenta na ugarsko prijestolje Ladislava Napuljskog da im potvrdi granice kakve su bile u doba Kulina bana, mada su u to vrijeme bile mnogo ve\u0107e. Povelja je prvi spomenik diplomatskog karaktera. Pisana bosan\u010dicom \u2013 srednjovjekovnom \u0107irilicom koja ima bosanske specifi\u010dne elemente. Dana\u0161nja histografija, apsurdno, taj jezik naziva srpskim odnosno hrvatskih, a bosan\u010dicu progla\u0161ava \u0107irilicom, mada se to kurzivno pismo razvilo izravno iz gr\u010dkog, a ne srpskog pisma. Iznena\u0111uje vjekovna upornost onih kojima je stalo da se istine o bosanskom srednjovjekovlju zamagle, sakriju ili krivo interpretiraju. Odraz toga je vidljiv i u marginaliziranju zna\u010daja 825 godi\u0161njice Povelje bosanskog bana Kulina, a sada znamo i za\u0161to. Za (po)neke je Dejtonski (ne)sporazum stariji i vredniji od Povelje Kulina bana. Mada su svi novi vladari nakon bana zapravo taj ugovor samo potvr\u0111ivali, a usput taj Rodni list Bosne \u010duvali. Profecorica Lamija Tanovi\u0107, koja je bila na \u010delu Odjela za me\u0111unarodnu nau\u010dnu, tehni\u010dku i kulturnu saradnju pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH, sa svojim timom je poku\u0161ala do\u0107i do povelje u Rusiji. <\/p>\n \u201eSvi smo pri\u010dali o povelji, a nemamo tog dokumenta, pa je logi\u010dno da se zapitamo gdje je, da li jo\u0161 postoji. Prvobitno se pri\u010dalo da je u Moskvi. Da bismo saznali istunu, napisali smo diplomatsku notu Rusiji i time probudili na\u0161u ambasadu u Rusiji, da se pokrene i ne\u0161to po\u010dne \u010diniti\u201c, podsje\u0107a Tanovi\u0107. Predstavnici bh. Ambasade utvrdili su nakon provjera da se Povelja Kulina bana nalazi u Muzeju Akademije nauka u Petrogradu. <\/p>\n \u201eDa bi nam vratili na\u0161u povelju, tra\u017eili su da vidimo imamo li mi ne\u0161to rusko da vratimo. Po\u0161to mi nismo ni\u010dije krali, ni\u0161ta od toga. Te aktivnosti oko vra\u0107anja Povelje su i pomalo zamrle\u201c, ocjenila je Tanovi\u0107eva. Histori\u010dar Emir Filipovi\u0107 napominje da se pouzdano ne zna koje je vjere bio Kulin ban, katolik, bogomil ili heretik.<\/p>\n \u201ePitanje vjere u srednjovjekovnoj Bosni je jako kompleksno i te\u0161ko pitanje o kojem se najvi\u0161e pisalo. Mi ne mo\u017eemo znati li\u010dna vjerska osje\u0107anja. On je navodno primao i \u0161titio heretike (krivovjerne) i to prema optu\u017ebi jednog od susjeda Vukana. To \u0161to ih je \u0161titio ne zna\u010di da je i sam bio krivovjernik\u201c, isti\u010de Filipovi\u0107. Pretpostavlja se da je Kulin ban \u017eivio na podru\u010dju uz tok rijeke Bosne. To je podru\u010dje Visokog, Zenice. U Muha\u0161inovi\u0107ima kod Visokog prona\u0111ena je plo\u010da Kulina bana sa njegove crkve. Iako se govorilo kako je Kulin ban bio politi\u010dar koji nije volio ratove, Filipovi\u0107 isti\u010de kako se nijedan srednjovjekovni vladar na na\u0161im prostorima ne mo\u017ee smatrati miroljubivom li\u010dno\u0161\u0107u, te da je ban Kulin bio stra\u0161no ratoboran. Prilog ovome \u010dlanku ova: <\/p>\n Narodna pjesma<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/p>\n Prije osam stotina ljeta, \u201eDobro jutro, Kulin bane!\u201c \u201eDobro jutro! Dobar dan!\u201c Reci nama, Kulin bane, Zamisli se Kulin ban, \u201eKada do\u0111u te\u0161ki dani \u2013 Od Kulina bana, do dana\u0161njih dana.<\/p>\n Tako je napisano u narodnoj pjesmi a evo kako je napisano na bosanskim ste\u0107cima:<\/p>\n \u201eTi, koji pro\u010dita\u0161 moj kam, mo\u017eda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tami neima ni\u0161ta, po ponovo ti sam.\u201c <\/p>\n \u201eI ti ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.\u201c <\/p>\n \u201eLjeto 1205, godnu nakon \u0161to v zemlju le\u017ee Veliki Ban Kulin.\u201c <\/p>\n \u201eTi, koji prolazi\u0161, projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe na\u0161e. Zalud ti je taj posao. Na\u0161i su dani izbrojani, na\u0161e not\u0107i potro\u0161ene, na\u0161i grijesi dim.\u201c <\/p>\n \u201eUbi me na nevjeru Semrad, loj\u0161 sin od gorjega otca Zleba izdanek.\u201c <\/p>\n \u201eLegoh grk 1389, ljeta po Gospodu, kad Tverdko bje Kralj od Bosne, Serbie, Dalmise i Zapadbijeh Strana, a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono t\u0161to nehtjeh vidjet, a ne dot\u010dekah ono \u0161to srdce moje stalno t\u010deka\u0161e i samo to \u017eelje\u0161e.\u201c \u201eNe preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjeste\u010dini kostiji raspravljaju ko je i koliko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jo\u0161 i vet\u0107i stranci, no \u0161to u \u017eivljenju bjesmo.\u201c <\/p>\n Na svjetskoj izlo\u017ebi u Parizu pokazani su bosanski ste\u0107ci, o kojima je, kao i o srednjovjekovnoj Bosni, Miroslav Krle\u017ea pisao hvalospjeve. Krle\u017ea je volio Bosnu, \u017eelio je da mu nadgrobni spomenik bude nalik na ste\u0107ak. Umjesto da nekropole ste\u0107aka urede i do njih dovedu ceste i turiste, na\u0161i ljudi se sva\u0111aju oko toga da li su ste\u0107ci naslije\u0111e ove ili one nacije ili vjere. Mi smo posebni i nesposobni da po\u0161tujemo vlastito nasle\u0111e, a na podru\u010dju BiH ima 70 000 ste\u0107aka. Ako je ikome za opstanak i razvoj va\u017eno kulturno \u2013 historijsko nasle\u0111e, onda bi trebalo biti va\u017eno svima u Bosni i Hercegovini. <\/p>\n Ovdje treba spomenuti i zlatnik kralja Tvrtka koji se nalazi u privatnoj zbirci umjesto ovdje u Bosni i Hercegovini u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. Nakon Kulina bana Bosna je imala i svog kralja Tvrtka I Kotromani\u0107a koji je od 1353. do 1391. godine vladao Bosnom. U to vrijeme Bosna je bila najmo\u0107nija dr\u017eava na zapadu Balkana. Srednjovjekovna Bosna je nasle\u0111e svih nas, pa je Kulin ban, a i Tvrtko I Kotromani\u0107, historijsko nasle\u0111e svih Bosanaca i Hercegovaca.<\/p>\n Povelja Kulina bana, bosan\u010dica i svaki ste\u0107ak za Bosnu je historijski imetak, ali za mnoge histori\u010dare, a i susjede iz srpskog i hrvatskog naroda Povelja, bosan\u010dica i ste\u0107ci su je\u017eevi u njihovim stomacima. Pa umjesto da iz svojih utroba istjeraju je\u017eeve oni rove po utrobi Bosne i u nju guraju la\u017e kao \u201erak-ranu\u201c koju su proizveli u beogradsko-zagreba\u010dkoj epruveti historije…<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Mehmed Me\u0161a Deli\u0107\u00a0 Ove godine se navr\u0161ava 829 godina otkako je veliki Kulin ban izdao Povelju Dubrov\u010danima. To je dan kada se rodila dr\u017eava Bosna i u\u0161la u red evropskih zemalja. Kulin je bio veliki vo\u0111a, mirotvorac, ali i ratnik, dr\u017eavnik kojega smo zaboravili, a kojim se ponositi moramo… Mi ni\u0161ta ne znamo o […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":211014,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-211013","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n
Ime Kulina bana nezaobilazno je u ud\u017ebenicima, ali ne znamo ni kako je izgledao, da li je zaista bio omiljen u narodu, ni gdje je ukopan. Neke dr\u017eave su sretne pa imaju sa\u010duvane portrete i slike vladara. Mi u Bosni to nemamo. Zub vremena je to odnio, sve je to nekako propalo iz raznih razloga. Mi za srednjovjekovnu bosansku historiju nemamo nijednog narativnog izvora, pri\u010du koja govori o doga\u0111ajima. Imali smo, ali nije sa\u010duvano, ka\u017eu histori\u010dari, potvr\u0111uju\u0107i da su svi izvori uglavnom diplomatskog karaktera i nalaze se u Dr\u017eavnom arhivu u Dubrovniku. I onda se poku\u0161ao, bar taj prijepis donijeti u Sarajevo i pokazati, no politika je umje\u0161ala svoje prste i do realizacije dogovora povjesni\u010dara nije do\u0161lo. Ni danas se ni\u0161ta ne radi na povratku orginalne Povelje iz St. Petersburga, gdje je dospjela, po nekim verzijama, kupovinom ili kra\u0111om Rusa u Dubrovniku. Kao da nekim vo\u0111ama u Bosni i Hercegovini nije stalo da znaju povijest Bosne, koju oni tuma\u010de danas kako im na um padne i danom politi\u010dkom trenutku odgovara. <\/p>\n
Danas u svijetu postoje tri primjerka Povelje Kulina bana. Jedna je u Rusiji, a dva u Arhivi Dubrovnika. Sa diplomatske ta\u010dke gledi\u0161ta, ban Kulin je povelju darovao Dubrov\u010danima, a ne bosanskim pokoljenjima. Dana\u0161nji grad Dubrovnik ba\u0161tini kontinuitet stare Dubrova\u010dke republike i Arhiv je stara institucija koja \u010duva te dokumente. Najvjerovatnije je da je Povelja Kulina bana bila sastavljena u \u010detiri primjerka, ka\u017ee Filipovi\u0107. Dva primjerka ove povelje dr\u017eali su Dubrov\u010dani, dva su bila u Bosni. \u201eU Dubrovniku su sa\u010duvana dva, a \u0161to se ti\u010de Rusije, postoji pri\u010da da je tre\u0107i primjerak ukraden iz Dubrovnika u 19. stolje\u0107u\u201c, dodao je profesor Filipovi\u0107, zaklju\u010duju\u0107i kako bi je bilo dobro posjedovati. <\/p>\n
kao na po\u010detku svijeta,
osvanuo divan dan.
Poranio Kulin ban,
kao da je Sudnji dan. <\/p>\n
vi\u010de narod na sve strane.<\/p>\n
odgovara Kulin ban,
kao da je Sudnji dan.<\/p>\n
kakve Bosna \u010deka dane?<\/p>\n
zamisli se Kulin ban,
kao da je Sudnji dan.<\/p>\n
nikom te\u017ee biti ne\u0107e,
a kad do\u0111u dani sre\u0107e\u2013
nikom bolje biti ne\u0107e\u201c,
re\u010de mudri Kulin ban.<\/p>\n