![\"Slikovni](\"http:\/\/upload.wikimedia.org\/wikipedia\/sh\/thumb\/9\/9a\/Pavle_%C4%90uri%C5%A1i%C4%87_i_Pirzio_Biroli.jpg\/440px-Pavle_%C4%90uri%C5%A1i%C4%87_i_Pirzio_Biroli.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pi\u0161e: Dr. Harun Crnovr\u0161anin<\/strong><\/p>\n <\/p>\n U prvoj polovini 20. vijeka Crnogorci vr\u0161e tri genocida nad Bo\u0161njacima Sand\u017eaka: u Plavu i Gusinju 1913., u \u0160ahovi\u0107u 1924. i u Limskoj dolini 1943.<\/strong><\/p>\n Prije nego \u0161to opi\u0161emo slu\u010daj likvidacije Vidoja Konatara<\/strong>, najokorjelijeg \u010detnika u Bjeliopoljskoj Bistrici, moramo ista\u0107i dva tragi\u010dna doga\u0111aja koja su obilje\u017eili sudbinu Bo\u0161njaka Bjelopoljskog sreza u prvoj polovini pro\u0161log vijeka.<\/p>\n Samo u Bjelopoljskom srezu, za nepunih dvadeset godina izvr\u0161ena su dva genocida: u \u0160ahovi\u0107u 1924. od strane 2.000 dobro naoru\u017eanih Crnogoraca iz Kola\u0161ina i Mojkovca i 19 godina kasnije (1943.) u Limskoj dolini od strane 3.000 \u010detnika Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a i Rada Korde. Nedaleko od Bijelog Polja, u crnogorskom dijelu Sand\u017eaka, nalazi se mjesto \u0160ahovi\u0107e (od 1952. godine prekr\u0161teno u Toma\u0161evo), danas selo, a u Kraljevini Jugoslaviji bilo je ve\u0107a varo\u0161. Pokolj u \u0160ahovi\u0107ima, Pavinom Polju, Vrane\u0161u i drugim okolnim selima bio je najve\u0107i zlo\u010din nad Bo\u0161njacima-muslimanima u mirnodopskim uslovima u Kraljevini SHS. Ubijeno je od 600 do 900 Bo\u0161njaka. Genocid je izvr\u0161en 9. i 10. novembra 1924. godine. Prethodno su, 07. novembra 1924. godine, crnogorske komite ubili Bo\u0161ka Bo\u0161kovi\u0107a<\/strong> iz zasjede na planini Ceru, a \u0161to je pripisano Bo\u0161njacima, odnosno komiti Jusufu Mehoni\u0107u. U vrijeme Titove Jugoslavije (1945-1991) o ovom zlo\u010dinu nad Bo\u0161njacima, kao ni o genocidu u Limskoj dolini januara 1943., se nije smjelo govoriti.<\/p>\n Kapitulacija Kraljevine Jugoslavije\u00a0<\/strong>i realizacija \u010detni\u010dkog plana o istrebljenju Bo\u0161njaka<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0 <\/strong>Sihroniziranim i dobro isplaniranim napadom na biv\u0161u dr\u017eavu Kraljevinu Jugoslaviju, Hitlerova Njema\u010dka je uspjela da za samo 11 dana slomi njen otpor i u\u0111e u glavni grad Beograd. Opunomo\u0107eni predstavnik general\u00a0 Danilo Kalafatovi\u0107<\/strong> potpisao je 17. aprila 1941. u Beogradu bezuslovnu kapitulaciju. Kralj Petar II Kara\u0111or\u0111evi\u0107 bje\u017ei sa zlatnim rezervama, prvo za Nik\u0161i\u0107 a odatle avionom u Gr\u010dku. Veliki broj ministara kraljeve vlade\u00a0 odveden je u njema\u010dko zarobljeni\u0161tvo. Ve\u0107 sutradan 18. aprila 1941., Osma njema\u010dka tenkovska divizija zauzima Bijelo Polje. U dogovoru sa Italijanima ve\u0107 24. aprila supostavljaju demarkacionu liniju u Sand\u017eaku, tako da Priboj, Prijepolje, Nova Varo\u0161, Sjenica i Novi Pazar ulaze pod njema\u010dku, a Berane, Bijelo Polje, Pljevlja i Tutin pod italijansku vojno-okupacionu upravu. Plav, Gusinje i Ro\u017eaje zauzeli su vojnici Velike Albanije koja je stvorena pod patronatom Italije.\u00a0 Po\u0161to se u neposrednoj blizini Bjelopoljskog nalazi Kola\u0161inski srez, u kojem je aktivnost komunista bila velika, Italijani su predosjetili da bi sa njima mogli imati problema pa su u avgustu 1941. godine u Bijelom Polju (Akovi) formirali zajedni\u010dku crnogorsko-muslimansku miliciju za borbu protiv partizana. \u201eOva jedinica je imala 50 vojnika od kojih je Bo\u0161njaka bilo 25 i isto toliko Crnogoraca. Bo\u0161njake je predvodio Galjan Luka\u010d.<\/strong> Nezavisno od ove mje\u0161ovite milicije na prostoru Donjeg Bihora (op. Bjelopoljski srez) formira se posebna milicija. Kako navodi rahmetli Mustafa Memi\u0107, njen komandant je bio \u0106azim Sijari\u0107<\/strong>, a zamjenici Avdulah Sijari\u0107<\/strong> i Smajo Trubljanin<\/strong>. Kao komandiri \u010deta spominju se: Reka \u0160ahman, Izet \u010cavi\u0107 <\/strong>i A. \u0160aboti\u0107<\/strong>, dok se kao politi\u010dke li\u010dnosti pominju predsjednik op\u0107ine hod\u017ea Ibrahim ef. Meki\u0107<\/strong> i Murat Mu\u010di\u0107<\/strong>.\u201c (Citat iz knjige. Bo\u0161njaci-Muslimani Sand\u017eaka i Crne Gore, str. 314., izdata u Sarajevu 1996.).<\/p>\n Bjelopoljski srez je prije Drugog svjetskog rata bio podru\u010dje gdje su se ukr\u0161tali interesi Srbije i Crne Gore, kao i interesi usta\u0161ke NDH i Italije. Bo\u0161njaci ovog kraja bili su prinu\u0111eni da se bore za svoj opstanak kako znaju i umiju, jer im je prijetila opasnost potpunog istrebljenja. Najve\u0107a opasnost u Bijelom Polju, i uop\u0161te u cijelom Sand\u017eaku, zaprijetila je od strane \u010cetni\u010dkog pokreta Dra\u017ee Mihailovi\u0107a koji, uz materijalnu pomo\u0107\u00a0 odbjeglog krala Petra II Kara\u0111or\u0111evi\u0107a iz Londona i Engleza, poku\u0161ava da, od ostatka kraljeve vojske, ostvari projekat Velike Srbije. U \u010detni\u010dkom programu iz 1941. godine, poznatom pod imenom \u201eHomogena Srbija\u201c, autora Stevana Moljevi\u0107a, jedan od prioriteta je \u201e… o\u010distiti Sand\u017eak od muslimanskog i arnautskog \u017eivlja\u00a0 a Bosnu od muslimanskog i hrvatskog \u017eivlja.\u201c<\/strong> Za realizaciju ovog cilja Dra\u017ea Mihailovi\u0107 je u Sand\u017eaku anga\u017eovao svog najvjernijeg i najbrutalnijeg komandanta- vojvodu Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, komandanta Limsko-Sand\u017ea\u010dkih odreda. On \u0107e uo\u010di najve\u0107eg hri\u0161\u0107anskog praznika-Bo\u017ei\u0107a 1943., u dogovoru sa srbijanskim \u010detnicima Vojislava Luka\u010devi\u0107a<\/strong>, Vuka Kalaitovi\u0107a<\/strong> i Rada Korde<\/strong>, krenuti u realizaciju potpunog uni\u0161tenja bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva Limske doline.<\/p>\n UBIJANJE BO\u0160NJAKA SA TROME\u0110E BOSNE, SRBIJE I CRNE GORE<\/strong><\/p>\n – PRVI USLOV ZA STVARANJE VELIKE SRBIJE<\/strong><\/p>\n U prvom izvje\u0161taju od 10. januara 1943. upu\u0107enom svom komandantu Dra\u017ei Mihailovi\u0107u, \u0110uri\u0161i\u0107 navodi da je u Bjelopoljskom srezu likvidirao 1.400<\/strong> odraslih mu\u0161karaca, \u017eena, djece i staraca i spalio 33 muslimanska sela.<\/p>\n Prema drugom izvje\u0161taju koji je \u0110uri\u0161i\u0107 poslao 13. februara 1943., nakon mjesec dana klanja i ubijanja Bo\u0161njaka Pljevalja, \u010cajni\u010da i Fo\u010de, svom komandantu Dra\u017ei Mihailovi\u0107u, stoji da je za mjesec dana pobio 9.200<\/strong> odraslih mu\u0161karaca, staraca, \u017eena i djece.<\/p>\n \u0110uri\u0161i\u0107eve \u010detni\u010dke trupe su na podru\u010dju Bijelog Polja, Pljevalja, \u010cajni\u010da i Fo\u010de, u toku januara i februara 1943., izvr\u0161ile\u00a0najmasovniji\u00a0ratni zlo\u010din etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja (\u010ditaj genocida) tokom Drugog svjetskog rata. \u0110uri\u0161i\u0107 u svom izvje\u0161taju nije naveo koliko je ubio muslimana u Pribojskom srezu. Naknadnim istra\u017eivanjem gospodin Safet Hasanagi\u0107, rodom iz Pribja, pukovnik biv\u0161e JNA, sa boravkom u\u00a0 Beogradu, sakupio je poimeni\u010dno skoro 4.000<\/strong> ubijenih Bo\u0161njaka Pribojskog kraja. Prostim sabiranjem navedenih brojeva dolazi se do nevjerovatne cifre od 14.400 ubijenih Bo\u0161njaka!<\/strong><\/p>\n Prvi i naj\u017ee\u0161\u0107i napad je izveo upravo u Bjelopoljskom srezu (Donjem Bihoru) za pravoslavni Bo\u017ei\u0107 1943. godine. Drugi \u010detni\u010dki napad izveden je 05. maja 1943. godine na Rasovo, tako\u0111e iznenada-no\u0107u, pod rukovodstvom Rada Korde. Mjesto Rasovo je najplodniji dio Bjelopoljske op\u0161tine smje\u0161teno na desnoj obali Lima. U njemu su vjekovima \u017eivjele bogate i ugledne familije kao \u0161to su Begovi\u0107i, Dervovi\u0107i i ostali. Lokalni \u010detnici predvo\u0111eni Sretom<\/strong> i Grujom Rudi\u0107em<\/strong> prvo su napali\u00a0 kulu\u00a0 Selman ef. Dervovi\u0107a<\/strong>, \u0161erijatskog sudije iz Bijelog Polja i pobili njegovu familiju i sve koji su na\u0161li skloni\u0161te u njegovoj kuli. Pre\u017eivjela je \u010dudom najmla\u0111a Selman efendijina \u0107erka Nurija<\/strong> (1939). Nakon njegove, popalili su i ostale bo\u0161nja\u010dke ku\u0107e u Rasovu. Te no\u0107i su ubili su 28 Bo\u0161njaka. Me\u0111utim, odmah sutradan, 06. maja 1943., muslimanska milicija \u0106azima Sijari\u0107a (1905-1945), poja\u010dana Pe\u0161tercima i specijalnom jedinicom \u0106amila Pra\u0161evi\u0107a iz Sjenice, nanosi veliki poraz crnogorskim \u010detnicima u mjestu Zaton kod Bijelog Polja. Komandant \u010detnika za Zatonsku op\u0161tinu bio je Milan Bandovi\u0107<\/strong>, jedan od najodanijih ljudi Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a, a glavni komandant \u010detnika za \u010ditav Bjelopoljski kraj bio je Mihajlo Andri\u0107<\/strong>. U ovom mjestu je, krajem 1944. godine, ubijen i zloglasni \u010detnik Jago\u0161 Kora\u0107<\/strong> od strane Avdulaha Sijari\u0107a i njegovih boraca.<\/p>\n O \u010detni\u010dkim pokoljima bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva Limske doline i Jugoisto\u010dne Bosne i Hercegovine u toku Drugog svjetskog rata, autor ovog teksta je pisao u svojim knjigama i ekranizovao kroz izjave pre\u017eivjelih svjedoka u svojim dokumentarnim filmovima. Ono na \u0161ta \u0107emo staviti akcenat u daljem tekstu je pri\u010da o lokalnom junaku Hamdu Sijari\u0107u<\/strong> koji je, krajem ljeta 1942., ubio najpoznatijeg \u010detnika Bjelopoljske Bistrice- Vidoja Konatara<\/strong>.<\/p>\n O ovom doga\u0111aju koji se i danas pamti i prepri\u010dava u Bjelopoljskom kraju i \u0161ire, govorio mi je poznati sand\u017ea\u010dki patriota i pisac Ragip \u0160. Sijari\u0107<\/strong> (1954), jedan od najboljih poznavalaca historije Bihora. Ragip je od 1973. do 1994. \u017eivio u Beogradu i radio kao socijalni radnik i specijalni vaspita\u010d u pravosu\u0111u. Prvi je predsjednik Stranke demokratske akcije za Beograd i jedan od bajraktara probu\u0111enog nacionalnog pokreta u Sand\u017eaku po\u010detkom 90-ih godina pro\u0161log vijeka. Milo\u0161evi\u0107eva ga vlast proganja nakon \u010dega odlazi u \u0160vedsku gdje i danas \u017eivi. Predsjednik je i osniva\u010d Udru\u017eenja bo\u0161nja\u010dkih pisaca u skandinavskim zemljama.\u00a0 Pored njega, o slu\u010daju likvidacije poznatog \u010detnika Vidoja Konatara, pisao je i ugledni profesor Murat Mahmutovi\u0107 <\/strong>(1935), svjedok genocida i autor nekoliko zapa\u017eenih historijskih knjiga.<\/p>\n Zavo\u0111enje \u010detni\u010dkog terora u Bjelopoljskoj Bistrici (Kahvama)\u00a0<\/strong>na \u010delu sa Vidojem Konatarom<\/strong><\/p>\n O ratnoj anarhiji koja je vladala u crnogorskom dijelu Sand\u017eaka, ta\u010dnije u Bjelopoljskoj op\u0161tini (Akovi) pi\u0161e \u017eivi svjedok tih doga\u0111aja- prof. Murat Mahmutovi\u0107.\u00a0 \u201ePri kraju 1941. godine, tj. 26. novembra u Bjelopoljskom srezu, u selu Strojtanica (Rasovska op\u0161tina) formirana je prva \u010detni\u010dka organizacija. Na osniva\u010dkoj konferenciji, osim Rasov\u010dana, prisustvovali su i Bistri\u010dani, te je odred nazvan \u201eRasovsko-Bistri\u010dki vojno-\u010detni\u010dki odred\u201c. Odred je brojao oko 600 \u010detnika. Za komandanta je postavljen rezervni kapetan jugoslovenske vojske Milivoje Obradovi\u0107<\/strong>. Postavljena su i 4 komandira \u010deta. Ta \u010detni\u010dka organizacija na desnoj obali Lima je nesmetano pripremana i realizovana. U tim dvijema op\u0161tinama i ranije su se kretali naoru\u017eane grupe \u010detnika. Oni su izvr\u0161ili nekoliko ubistava Bo\u0161njaka. Situacija se stalno pogor\u0161avala, po selima su krstarili i danju i no\u0107u \u010detnici i ulijevali strah bo\u0161nja\u010dkom stanovni\u0161tvu. Po\u010dela su ubijanja nedu\u017enih Bo\u0161njaka iz \u0107eifa pojedinaca tada\u0161njih ustanika<\/strong> (to je bio naziv za partizane i \u010detnike koji su u po\u010detku bili zajedno). Bo\u0161njaci nisu bili spremni da pru\u017ee otpor te su tra\u017eili spas u skrivanju i no\u0107ivanju u \u0161umi… U Bistri\u010dkoj (Savinopoljskoj) op\u0161tini, tako\u0111er je postojala grupa, sastavljena od trojice, tzv. \u010detni\u010dke crne trojke\u201c, a po potrebi i od vi\u0161e ljudi koji su i\u0161li po Bistri\u010dkim selima i vr\u0161ili ubistva Bo\u0161njaka na teritoriji ove op\u0161tine. Grupu su sa\u010dinjavali Velizar Ze\u010devi\u0107<\/strong>, iz sela Lopi\u017ee kod Sjenice, Marko Ojdani\u0107<\/strong>, \u0161umar iz Gornjeg Vlaha i Vidoje Konatar<\/strong> iz Bistrice. Ova grupa je u ljeto 1919., dok je Sand\u017eakom \u017eario i palio zloglasni Kosta Pe\u0107anac, ubila Mahmuta Mahmutovi\u0107a, \u0160e\u0107a \u0160ipkara i ranila Zika Mahmutovi\u0107a, koji je uspio da im ranjen pobjegne…\u201c. (Citat iz knjige \u201eKrvavi praznici- genocidi nad Bo\u0161njacima\u201c, izdata 2014. u Novom Pazaru).<\/p>\n Po Bistri\u010dkim selima su i danju i no\u0107u krstarili naoru\u017eani Srbi i Crnogorci i ulijevali strah me\u0111u bo\u0161nja\u010dko stanovni\u0161tvo. Po\u010dela su ubijanja Bo\u0161njaka. Poginuli su: Adil Haskovi\u0107, Zaho Kova\u010devi\u0107, bra\u0107a Avdo i Hakija \u0106erani\u0107, \u0160erif i Azem Zoronji\u0107 i drugi.<\/p>\n Jedan od najbrutalnijih \u010detnika op\u0161tine Bjelopoljska Bistrica bio je Vidoje Konatar iz sela Mirojevi\u0107a u Bistrici. Vidoje je u ljeto 1941., zajedno sa Radom Pejovi\u0107em svratio u selo Bare kod starog Nazifa Bu\u010dana<\/strong>. Pred njegovom ku\u0107om bila je ar\u0161lama (tre\u0161nja) oki\u0107ena crvenim plodovima. Vidoje je naredio starom Nazifu da im nabere sepet (korpu) tre\u0161anja. Kada su se najeli zrelih tre\u0161anja Vidoje je ponovo naredio Nazifu da im nabere jo\u0161 jednu korpu. Stari Nazif se popeo i po\u010deo da bere. Vidoje je podigao pu\u0161ku i opalio. Nazif se stropo\u0161tao niz tre\u0161nju kao ubijena ptica.<\/p>\n Azginijeg \u010detnika od Vidoja Konatara nije bilo u Bistri\u010dkoj op\u0161tini. Iste godine on ubija i sedamdesetogodi\u0161njeg Adila Haskovi\u0107a<\/strong> iz sela \u0160olje iznad Bistrice. Konatar je, probaju\u0107i koliki je domet njegove pu\u0161ke, ga\u0111ao Adila, koji se nalazio na \u0160oljanskom brdu, na daljini od oko 2 000 metara. Tu njegovu probu jadni Adil je platio \u017eivotom.<\/p>\n Pogibija Vidoja Konatara krajem ljeta 1942.<\/strong><\/p>\n Ali, kao \u0161to narodna izreka ka\u017ee: \u201eI nad popom se na\u0111e pop\u201c, tako je i Vidojev azginluk i teror u Bistrici i \u0161ire zaustavio njegov kom\u0161ija iz sela \u0160olja- Hamdo Sijari\u0107 (1908-1981), istaknuti borac Muslimanske milicije \u0106azima Sijari\u0107a. Hamdo je bio zadu\u017een za organizovanje odbrane sela \u0160olja i Radojeva glava. Bilo je to krajem ljeta 1942. godine, vrijeme mjeseca Ramazana, kada je Vidoje Konatar rije\u0161io da baci bombu na ku\u0107u Vehbije i Nazifa Mahmutovi\u0107a u selu Radojeva glava. Tamo\u0161nji Bo\u0161njaci su klanjali teravije u Vehbovoj ku\u0107i. Konatar je pri\u0161ao ku\u0107i veoma blizu, i u trenutku kada se spremao da baci bombu, neka ga je \u017eena, iz ku\u0107e Mahmutovi\u0107a, primjetila i vrisnula. Vidoje je po\u010deo da bje\u017ei a za njim je istr\u010dala jedna grupa Radoglavaca. Vidoje je uspio da pobjegne ali mu je ispala tabakera sa njegovim inicijalima. Po tome su svi saznali da je to bio Vidoje Konatar. Hamdo Sijari\u0107, \u010dovjek koji je prvi kupio pu\u0161komitraljez u tom kraju, i koji je branio ova dva sela, rije\u0161io je da stane na put ovom zlo\u010dincu. Ono po \u010demu je ostao upam\u0107en kod Bihoraca je likvidacija Vidoja Konatara, najopasnijeg \u010detnika Bistri\u010dke op\u0161tine. Hamdo i Vidoje su se slu\u010dajno sreli u mjestu Kle\u010de iznad Bistrice septembra 1942. godine i po\u010deli da pucaju jedan na drugog. Pucnjava je kratko trajala. U jednom trenutku Hamdova pu\u0161ka je \u201ezaglavila\u201c. Vidoje je ispalio \u010ditav rafal u Hamda. Jedan metak ga je pogodio u ruku ali je on ipak uspio da mu utekne i do\u0111e do ku\u0107e Vehbije Pilice u selo Mirojevi\u0107e. Tu su se nalazili i poznati borci \u0106azimove milicije: Vehbo Bu\u010dan i \u0160u\u0107ro Pilica. Hamdo je ispri\u010dao da je imao susret sa Vidojem Konatarom, da su se pucali i da je njegova pu\u0161ka \u201ezakovala\u201c. Uzeo je drugu pu\u0161ku i dosta municije i sa Vehbom i \u0160u\u0107rom krenuo u pravcu Vidojeve ku\u0107e. Primjetili su Vidoja kako, sa druge strane Mirojevi\u010dkog potoka, ide u njihovom pravcu. Hamdo je prvi zapucao na Vidoja, a za njim i Vehbo i \u0160u\u0107ro. Vidoje je pao smrtno ranjen.\u00a0 Skotrljao se stotinak metara niz livadu, skoro do u potok. Hamdo je znao da je Vidoje prepreden i lukav i nije htio da mu prilazi, sve dok mu nisu do\u0161le \u0107erke i \u017eena i dok nisu po\u010dele da kukaju i lele\u010du. Pri\u0161li su oprezno, \u017eenama su kazali da se odmaknu od Vidoja i da njima ne\u0107e ni\u0161ta u\u010diniti. Vidoje je jo\u0161 malo davao znake \u017eivota. Muke mu je skratio Hamdo Sijari\u0107.<\/p>\n Vijest o pogibiji ovog zlo\u010dinca brzo se pro\u0161irila i narod je od tada na Hamda Sijari\u0107a gledao kao na svog junaka i spasitelja. Bo\u0161njaci su se veselili i \u0161enlu\u010dili, jer su se oslobodili najve\u0107eg zlikovca koji je bio strah i trepet u Bistri\u010dkoj op\u0161tini. Na drugoj strani, \u010detnici su vijest o pogibiji Vidoja Konatara prihvatili sa velikom tugom, rije\u0161eni da ga \u0161to prije osvete. To \u0107e uraditi nekoliko mjeseci kasnije, ta\u010dnije za Bo\u017ei\u0107 1943., kada \u0107e, na desnoj strani Lima, za samo \u010detiri dana spalili preko 50 bo\u0161nja\u010dkih sela i pobiti 1.400 civila.<\/p>\n Nakon rata, nova vlast, umjesto da nagradi Hamda Sijari\u0107a za ubistvo poznatog\u00a0 \u010detnika, osu\u0111uje ga na do\u017eivotnu robiju<\/strong><\/p>\n Nakon rata (1946), Hamdo Sijari\u0107 je optu\u017een i osu\u0111en za ubistvo \u010detnika Vidoja Konatara, prvo na do\u017eivotnu robiju, a nakon \u017ealbe na 20 godina zatvora. Odle\u017eao je 14 godina u zatvoru Spu\u017e kod Podgorice. Ovako drasti\u010dnu kaznu Hamdo je dobio, jer je javni tu\u017eilac, u toku rata, i sam bio \u010detnik, i njega je Hamdo od ranije poznavao. Nakon izre\u010dene presude, Hamdo je trono\u0161cem, na kojem je sjedio, ga\u0111ao javnog tu\u017eioca uz rije\u010di: \u201eKad imate \u010detnike me\u0111u vama, mene mo\u017eete da osudite kako ho\u0107ete!\u201c \u00a0<\/strong>Sa robije je iza\u0161ao 1960. godine.<\/p>\n Hamdo Sijari\u0107 se \u017eenio tri puta. Prva \u017eena mu se zvala \u0160ahza<\/strong> i sa nom je Hamdo imao dvoje djece: sina \u0160efkiju-\u0160efka i \u0107erku \u0160ehriju- \u0160ehru. \u0160ahzu su \u010detnici ubili za Bo\u017ei\u0107 1943. u Bistrici (Kahvama), u ku\u0107i Emina \u010cindraka, a njenu \u0107erku \u0160ehru te\u0161ko ranili. \u0160ehra je, od jakog udara kundakom u glavu, bila onesvije\u0161\u0107ena, pa su \u010detnici mislili da je i ona mrtva. Me\u0111utim, \u0160ehra je ostala \u017eiva i kasnije se udala za Haruna Ku\u010da u selo Jablanovo, iznad \u0160olja. \u017divjela je do 2009. godine. Njen brat \u0160efko je \u017eivio u Bistrici do 2005. godine.<\/p>\n Druga Hamdova supruga zvala se A\u0161ida<\/strong> iz sela Ugla sa Pe\u0161teri, unuka \u010duvenog mula Omera \u010celje koji je pre\u017eivio streljanje od strane crnogorske vojske 1912. godine. Sa njom je imao \u0107erku Hajriju<\/strong> koja danas \u017eivi u Istanbulu u Turskoj. Interesantno je pismo koje je Hamdo poslao svojoj supruzi A\u0161idi iz zatvora, kada je osu\u0111en na 20-ogodi\u0161nju robiju. U tom pismu Hamdo pi\u0161e: \u201eMoja A\u0161ida, zna\u0161 da sam osu\u0111en na veliku robiju. Kad \u0107u iza\u0107i- ne zna se. Ti se preudaj, jer je moja ku\u0107a zatvorena. Idi kod svojih i preudaj se. Mene ne \u010dekaj\u201c.\u00a0 <\/strong>Sudbina je htjela da se A\u0161ida kasnije, sa svojim ocem odselila za Tursku i tamo preudala za Bejta Mu\u010di\u0107a iz Godu\u0161e.<\/p>\n Tre\u0107a Hamdova supruga bila je Fata Mahmutovi\u0107<\/strong>, \u0107erka Sulejmana i Munirke Mahmutovi\u0107 iz sela \u0160olja kod Bistrice. Hamdo se sa Fatom o\u017eenio 1960., nakon odle\u017eane robije i sa njom dobio \u010detiri sina: Smaila, D\u017eemaila, Red\u017eepa i Selmana i k\u0107erku Sejdefu.<\/p>\n Moramo ista\u0107i \u010dinjenicu da su, Hamda Sijari\u0107a, nakon odle\u017eane dugogodi\u0161nje robije, pomogli njegovi Bihorci koji su \u017eivjeli u Pe\u0107koj Banji na Kosovu. Cijene\u0107i njegovo juna\u0161tvo i karakter, oni su kupili od jedne Crnogorke 50 ari zemlje, u mjestu Banjica kod Pe\u0107ke Banje, i poklonili Hamdu Sijari\u0107u. Hamdo je preselio na Ahiret 1981. godine i ukopan je na mezarju u mjestu Dobru\u0161a kod Pe\u0107i. \u00a0O njegovom liku i djelu se i danas govori sa punim po\u0161tovanjem.<\/p>\n <\/p>\n Stavovi izra\u017eeni u ovom tekstu autorovi su i ne odra\u017eavaju nu\u017eno uredni\u010dku agencije SANA.<\/em><\/strong><\/p>\n Izvor: SANA<\/em><\/p>\n \u00a0 <\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: Dr. Harun Crnovr\u0161anin U prvoj polovini 20. vijeka Crnogorci vr\u0161e tri genocida nad Bo\u0161njacima Sand\u017eaka: u Plavu i Gusinju 1913., u \u0160ahovi\u0107u 1924. i u Limskoj dolini 1943. Prije nego \u0161to opi\u0161emo slu\u010daj likvidacije Vidoja Konatara, najokorjelijeg \u010detnika u Bjeliopoljskoj Bistrici, moramo ista\u0107i dva tragi\u010dna doga\u0111aja koja su obilje\u017eili sudbinu Bo\u0161njaka Bjelopoljskog sreza […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":210310,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196,396],"tags":[],"class_list":{"0":"post-210309","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"category-bijelo_polje"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/1.-Kapitulacija-vojske-Kraljevine-Jugoslavije-bila-je-brza-i-sramna.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/2.-Od-zla-oca-i-od-gore-majke-\u010detni\u010dki-vojvoda-Pavle-\u0110uri\u0161i\u0107-i-Rade-Korda-sa-Pe\u0161teri.png\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/3.-Ragip-Sijari\u0107-1954-knji\u017eevnik-i-sociolog-ro\u0111en-u-Bijelom-Polju.-Od-1973.-do-1994.-\u017eivio-u-Beogradu-kada-odlazi-u-\u0160vedsku-gde-i-danas-\u017eivi..jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/4-5.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/5-3.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/7-3-1024x685.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/9-2.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/8.png\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/10-2.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/11-2-1024x685.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/12-1.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/13-1.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/08\/14-1.jpg\")