{"id":209122,"date":"2018-07-11T11:47:32","date_gmt":"2018-07-11T09:47:32","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta"},"modified":"2018-07-11T11:47:32","modified_gmt":"2018-07-11T09:47:32","slug":"bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/","title":{"rendered":"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

<\/p>\n

Upravo ispred moje zgrade mnogi su ljudi posljednji put vidjeli jedni druge. Kolona sposobnih mu\u0161karaca (civila) se odvajala od grada ba\u0161 putem ispred moje zgrade koji je vodio ka selima i \u0161umi. Stanje je bilo vi\u0161e nego haoti\u010dno. Do\u0161ao je otac i skoro kroz pla\u010d rekao: \u201cJa ne znam \u0161ta \u0107u\u201d. Vidio je mogu\u0107nost da se priklju\u010di ogromnom broju mu\u0161karaca, ali \u010dini se da mu je u tom momentu bila potrebna podr\u0161ka porodice. Moja sestra je bila najglasnija \u201cIdi, mi \u0107emo se sna\u0107i.\u201d Znali smo u tom momentu da \u0107emo se morati suo\u010diti sa \u010detnicima, a isto tako smo i znali da ce \u010detnici biti nemilosrdni prema sposobnim mu\u0161karcima, bez obzira da li je neko civil ili ne. Otac je uzeo svoju torbu koja je ve\u0107 bila pripremljena, a u kojoj se nalazilo ne\u0161to odje\u0107e i malo hrane. Pozdravili smo se na vratima stana, a potom smo i mama i sestre, a i ja i\u0161li za ocem do ispred zgrade. Ponovo pozdravljanje. Ne znam da li su mama i sestre tada plakale i kako su se one pozdravile, ali se jasno sje\u0107am svog posljednjeg zagrljaja sa ocem.<\/p>\n

\"\"Na sebi je imao bijelu majicu i crne farmerke. Ja sam bio malo vi\u0161i od njegovog struka i mogao sam ga zagrliti preko stomaka. Taj zagrljaj je za mene trajao vje\u010dnost. Nisam ni\u0161ta rekao ocu. Danas mi je krivo \u0161to nisam rekao barem ne\u0161to. Nije ni on meni ni\u0161ta rekao, valjda iz istih razloga. Dok je trajao moj posljednji roditeljski zagrljaj, dok me njegov grubi dlan gladio po kosi, dok su se strah i panika mogli sje\u0107i no\u017eem u zraku, ja sam samo pomislio \u201c\u0160ta ako je ovo posljednji put\u201d. Brzo sam odbacio tu ru\u017enu misao od sebe. Ba\u0161 kao \u0161to je otac brzo oti\u0161ao od nas.Tr\u010de\u0107i sam u\u0161ao u stan, iza\u0161ao na balkon i tra\u017eio \u201cmoju\u201d bijelu majicu u mnostvu drugih. Mnogo je zaista ljudi bilo na ulici. Ne znam kako ali sam skoro odmah prepoznao moga oca, u mno\u0161tvu drugih o\u010deva, bra\u0107e i sinova. Pratio sam ga pogledom dokle god sam imao prilike za to. Sa njim su bili moja dvojica amid\u017ea, amid\u017ein sin i dajd\u017ea. Niko od njih danas nije \u017eiv.<\/p>\n

Zadnji put sam ih vidio kako prelaze jedan most, skoro pa tr\u010de\u0107im korakom. Mama me vratila u ku\u0107u. Osjetio sam strah na njenom licu. Bila je sama sa nama. Imala je veliku odgovornost pred sobom.Trebala je ispuniti dato obe\u0107anje amid\u017ei i ocu. Trebala im je \u010duvati djecu, nas, nesigurna i nevina stvorenja \u010dak i u mislima. Panika je zavladala u mome stanu kao nikada prije. Otac je oti\u0161ao. Mama je odlu\u010dila da odemo do amid\u017einog stana. Tamo su strina, njena k\u0107erkica, dedo i nena. Bila je to zgrada do na\u0161e. U\u0161li smo u amid\u017ein stan koji je bio neobi\u010dno pust. Nije bilo moga oca i amid\u017ea da igraju karti u papiri\u0107e za cigare. Nena je sjedila i kroz pla\u010d samo ponavljala \u00abodo\u0161e moja djeca\u00bb. Dedo je poku\u0161avao napraviti antenu na radiju da \u010duje vijesti. Oduvijek sam volio biti u amid\u017einom stanu, jer se u spava\u0107oj sobi nalazio ro\u0111akov sintisajzer. Moja najomiljenija igra\u010dka. Iako nije bilo struje ja sam svirao \u00abna suho\u00bb. Ovaj put nisam ni pomislio da se igram sintisajzerom. Samo sam htio da sve prestane. \u017delio sam da imam mo\u0107 da barem na trenutak zaustavim sve te ljude u zbrci. Iza\u0161ao sam na balkon i vidio neke ljude kako postavljaju minobaca\u010d na parking benzinske pumpe. Valjda su ga\u0111ali ju\u017eni dio grada u kojem su ve\u0107 bili Srbi. Na ulicama je i dalje bilo ljudi. Mu\u0161karci su i\u0161li prema \u0161umi, a stariji i \u017eene i djeca prema Poto\u010darima. Gledaju\u0107i sa balkona ljude \u010duo sam fijuk i glasnu detonaciju. Granata je pala na \u201cVezionicu\u201d, zgradu u kojoj je bio smje\u0161ten UN. Veliki se oblak pra\u0161ine digao, a hiljade ljudi je u istom momentu leglo na ulicu. Pamti\u0107u taj prizor. Mama me uvukla u stan. Bilo je oko dva sata, meni je otac ve\u0107 nedostajao, jer se nikada nisam ni na kratko rastavljao od njega, pogotovo ne u ratu. Sada ne znam ni gdje je. Ta\u010dno u tri sata slu\u0161ali smo dnevnik BH Radija.<\/p>\n

Prva vijest je bila Srebrenica. Rekli su da nije bilo potrebno bombardovanje, da je dio grada zauzet, ali da \u0107e muslimani ostati u sjevernim djelovima grada i okolnim naseljima. Dedo je zaplakao, valjda od sre\u0107e. Sljede\u0107i momenat ne\u0107u nikada zaboraviti. Vrata na stanu su provaljena, u\u0161ao je neki \u010dovjek, opsovao nam i rekao \u201cHo\u0107ete da vas pokolju, evo ih iza zgrade\u201d.Bilo me je strah. Ne njih. Bilo me je strah jer sam na licima sestara i mame vidio u\u017eas kao nikada prije. Dedo je zavapio da mama i strina uzmu djecu i da idu prema Poto\u010darima, a on i nena \u0107e polako. Tako je i bilo. Istr\u010dali smo iz zgrade. Vidio sam transporter UN-a koji ide u rikverc prema poto\u010darima. Ispred njega su i\u0161li vojnici u crnim uniformama. Tr\u010dali smo nekih 30-ak metara, sestra nas je prekinula. \u201cMama vidi \u010detnici\u201d. Ljudi u crnim uniformama su silazili niz brdo, derali se i pucali po narodu. Tr\u010dali smo kao nikad. Sestra je pitala jednog od mnogih UN-ovih vojnika gdje \u0107emo, rekao je idite u Poto\u010dare. Na pola puta prema Poto\u010darima, vidio sam na nebu dva aviona. Letjeli su jako brzo i visoko. Odmah me prelio neki hladni znoj. U glavi sam ve\u0107 zamisljao kako \u0107emo \u017eivjeti svi u Poto\u010darima, a da \u0107e avioni bombardirati Srbe u gradu koji je ve\u0107 bio njihov. Ne znam da li se to desilo. Granate su padale svuda oko nas i nije bilo mogu\u0107e ocijeniti ima li nekih detonacija u gradu.<\/p>\n

\"\"Do\u0161li smo u Poto\u010dare i smjestili se u jednu od mnogih fabrika. Zapravo bila je to neka hala. Bilo je mnogo ljudi. Jedva se imalo gdje sjesti. Tek \u0161to smo do\u0161li granata je pala na tu halu. Mama je rekla strini da ide u bazu UN-a, valjda \u0107e je pustiti ima malo dijete. Onda je mama rekla da idemo i mi tamo, morat \u0107e nas pustiti. Tr\u010dali smo preko neke livade, a granate su padale oko nas. Jedan vojnik UN-a je to vidio i odmah nas pustio u kamp UN-a koji je ve\u0107 bio pun. Tamo smo na\u0161li dedu (maminog oca) nenu dajd\u017einicu i ro\u0111ake. Smjestili smo se sa njima na vla\u017eni beton, ponovo u jednoj hali. Brinuli smo se za nenu i dedu (o\u010deve roditelje). Oni su stigli u Poto\u010dare, ali dedu su Srbi kasnije odvojili od nene. Strijeljan je u Pilici. Za njegovu smrt kriv je Dra\u017een Erdemovi\u0107. Nenu su \u010detnici tukli, ali su je pustili da pre\u0111e u Kladanj. Mi smo u UN-ovoj bazi bili do 13. jula. Najte\u017ee je bilo maloj rodici (bebi) pripremiti mlijeko. Nije bilo vatre, pa smo molili UN-ove vojnike da nam daju hepo kockice. Prvi dan sam samo razmi\u0161ljao \u0161ta \u0107u kada me Srbi uhvate. Sjetio sam se jedne o\u010deve pri\u010de i rekao sebi to \u0107e\u0161 ispri\u010dati Srbima i pustit \u0107e te.<\/p>\n

Otac mi je tu pri\u010du ispri\u010dao, nekad kada sam ga pitao za\u0161to ratujemo, za\u0161to nas Srbi ne vole. Obja\u0161njavao mi je ne\u0161to, ali ja nisam mnogo toga razumio, samo sam zapamtio da mi je tada rekao, kako su muslimani u Drugom svjetskom ratu u Srebreni\u010dkom srezu spasili 3.000 Srba od usta\u0161a. Nisam ja ni znao ko su usta\u0161e tada. Znao sam za \u010detnike koji su bacali granate sa brda. Dakle mislio sam Srbinu koji me uhvati re\u0107i \u201cSje\u0107a\u0161 se kada su muslimani Srebrenice spasili vas Srbe, mo\u017eda je moj dedo spasio tvog tatu\u201d. Bilo je to i vi\u0161e nego glupo, ali tada me to smirilo. Zahvaljivao sam Bogu \u0161to mi je otac to ispri\u010dao. Drugi dan jedna \u017eena se poku\u0161ala objesiti, odmah ispred nas. Skinuli su je sa vje\u0161ala. Tu no\u0107 su nas obilazili UN-ovi vojnici koji su govorili na\u0161 jezik. Ustvari bili su to Srbi u uniformama UN-a. Nismo to tada shvatili. Tre\u0107i dan nam je nestalo hrane pa sam \u010ditav dan jeo neki suhi, neukusni keks. Predve\u010de tre\u0107eg dana rekli su nam da smo samo mi ostali da se evakui\u0161emo. Jo\u0161 nas 200-tinjak. Nismo imali pojma gdje idemo. Krenuli smo iz hale, jer su nam tako rekli, ali su nas zaustavili. Neko je govorio \u201cPobijte ih nema ih puno, ne\u0107emo vi\u0161e gorivo tro\u0161it\u201d. Nastao je haos. U hali fabrike akumulatora u Poto\u010darima, nastao je haos kada su Srbi rekli da nas pobiju sve da ne tro\u0161e gorivo vi\u0161e. Mama nije zaplakala. Plakale su sestre.<\/p>\n

Mama nas je gurala na sami kraj grupe. Do\u0161li smo do jednog zida i \u010dekali.Bilo nas je oko 200. Za\u010duo se vrisak. \u010covjek je u wc-u isjekao sebi vene. Drugi je izvadio pi\u0161tolj i rekao \u201cBolje da se sam ubijem, nego njima u ruke da do\u0111em\u201d. Krenuo je prema wc-u, ali su ga njegova supruga i djeca pla\u010du\u0107i odgovorila od njegove namjere. Sve je to trajalo nekih 15-ak minuta. Ponovo su do\u0161li Srbi. Nisam ih vidio ni ovaj put, ali sam jasno \u010duo kako govore da \u0107e nas sve evakuirat, ali ako kod nekog na\u0111u bilo \u0161ta \u0161to im se ne svi\u0111a sve \u0107e nas ubiti. Morali smo odlo\u017eiti li\u010dne dokumente, slike, no\u017eeve, \u017eilete, pa \u010dak i noktarice. Ja sam u dzepu imao metalni amblem ARBiH, ljiljane sa ma\u010devima. Morao sam ih baciti. Grupa se polako kretala napred. Mi smo bili na kraju, pa nismo jo\u0161 nekih sat vremena do\u0161li do izlaza iz hale. Kada je do\u0161ao red na nas ja sam jeo \u010dokoladu koju mi je dao vojnik UN-a. Iza\u0161li smo na asfalt i krenuli prema ulici. Bilo mi je muka, bacio sam \u010dokoladu. Jedan vojnik UN-a, koji je znao moju sestru zaplakao je kada nas je vidio. Upozorio nas da bacimo sve \u0161to smatramo da ne bi smjeli imati. Rekao je \u010duvajte se. Jo\u0161 uvijek smo bili u bazi UN-a, ali smo nesigurno i polahko kora\u010dali prema ulici, \u010diji su vladari sada oni.<\/p>\n

Prije rata su Srbi ubili moga pradedu, tj. o\u010devog dedu. Ubili su starca od 85 godina, mu\u010dki. Izrezali su mu pete na nogama i pustili ga da tako umre i iskrvari. Od tada ja nikada nisam pomislio da su \u010detnici ljudi. Mislio sam da su \u010detnici sli\u010dni ljudima, ali da imaju velike zube, duge kose, kand\u017ee na prstima. Razo\u010darao sam se kada sam vidio da su oni zapravo ljudi. Sje\u0107am se da mi se tada vrtilo u glavi, ali nisam smio re\u0107i mami da se ne bi brinula. Bilo ih je 10-ak na toj kapiji. Bili su kao i mi ljudi, ali su se razlikovali od nas jer nisu bili mr\u0161avi, bili su opu\u0161teni, smijali su se i bili su \u010disti. Bili su normalni ljudi. U tom momentu pro\u0161ao je kamion natovaren namje\u0161tajem, iz pravca Srebrenice. Srbi sa kamiona su pucali i derali se \u201cGdje ste balije\u201d.<\/p>\n

Srbi su nas upu\u0107ivali u koji \u0107emo autobos ili kamion u\u0107i. Jedan je pri\u0161ao mome dedi i rekao mu \u201cStari ti vamo\u201d. Dedo je i\u0161ao iza mene, nisam se smio okrenuti. Dedo je po\u010deo govoriti kako vodi nepokretnog brata i ne mo\u017ee se odvojiti od njega. Drugi Srbin je pri\u0161ao mome dedi oslovio ga imenom i rekao \u00abTi sa svojom porodicom u ovaj autobus\u00bb. Bili smo sami u autobusu, ja mama sestre, strina sa bebom, dajd\u017einica sa dva mala sina, nena dedo i dedin brat. Svi drugi su ulazili u druge autobuse ili kamione niko u na\u0161. Ostali smo samo mi i jos jedan autobus. Mama je pitala dedu zna li Srbina koji nas je uputio u ovaj autobus. Dedo je bio toliko prestra\u0161en samo je govorio \u00abne znam ni\u0161ta\u00bb. Ostali smo sami. Od 30.000 ljudi mi smo bili u posljednjem autobusu. Mrak se po\u010deo spu\u0161tati.\"\"Bio je 13. juli. Kona\u010dno u nas su autobus u\u0161le jo\u0161 neke \u017eene i djeca. Voza\u010d je u\u0161ao i uljudno nas pozdravio sa \u201cDobro ve\u010de\u201d. Objasnio nam je da se nemamo \u0161ta brinuti da \u0107e nas prebaciti do Kladnja na \u201cmuslimansku teritoriju\u201d. Lahnulo mi je, a vjerujem i ostalima. Kada smo prolazili kroz Bratunac, ljudi su nam se rugali, gestama pokazivali klanje, dizali tri prsta i pljuvali po autobusu. Ne znam kako se zovu sela iza Bratunca, ali kada smo prolazili kroz jedno, tenk je stao ispred autobusa. \u010cetnici su lupali po staklima i tra\u017eili djevojke. Voza\u010d je otvorio prozor i rekao \u00abnema ovdje djevojaka sve same babe i djeca\u201d. Moje sestre su tada bile skoro pa djevojke. Strah me i dalje dr\u017eao. Voza\u010d nije zaustavljao autobus i pored insistiranja \u010detnika. Autobus je jednim djelom i\u0161ao kroz neki kanal pored puta. Vozili smo se dalje. U sljede\u0107em mjestu jedan je \u010detnik stao ispred autobusa i uperio pu\u0161ku u voza\u010da. Voza\u010d je zaustavio autobus, a \u010detnik je sa jednim mr\u0161avim \u010dovjekom u\u0161ao unutra. Autobus je krenuo. \u010cetnik je pitao mr\u0161avog \u010dovjeka \u00abIma li ko tvoj ovdje?\u00bb.<\/p>\n

Mr\u0161avi nije odgovarao, dr\u017eao je pognutu glavu. Bio musliman, zarobljenik. \u010cetnik ga je udario pu\u0161kom u glavu. Jadni \u010dovjek, nije se usudio obrisati krv sa \u010dela. Zapitao sam se \u0161ta ako je i moj otac ovako zavr\u0161io, \u0161ta ako i njega tuku. Suze su mi po\u0161le niz lice. Nisam vidio oca dva i po dana, a \u0161to je najgore ne znam ni gdje je i jeli uop\u0107e \u017eiv. \u010cetnik je uperio pu\u0161ku prema nama u autobusu.\u00a0\u201cGdje su vam sada Alijini fanatici, sve vas treba pobiti majku vam. Nisam tada ni mogao sanjati \u0161ta zna\u010di rije\u010d fanatik, ali sam pretpostavljo i doz\u017eivio to kao uvredu. Primjetio sam da su svi oko mene oborili glave a da jedino ja gledam u \u010detnika i mr\u0161avog \u010dovjeka. U jednom momentu uspio sam uhvatiti pogled zarobljenika. Nema rije\u010di da se opi\u0161e takvo \u0161to. Jednostavno njegov pogled i tuga na njegovom licu me ubila. Izgledao je kao dijete koje moli da mu vratite igra\u010dku, samo on je molio za svoj \u017eivot. I ja sam oborio glavu i prkosno izme\u0111u svoje noge i sjedi\u0161ta digao dva prsta da niko ne vidi.<\/p>\n

Vozili smo se dalje autobusom. Mama mi nije dala da gledam kroz prozor, jer su nam se stanovnici naselja kroz koja smo prolazili izrugivali. \u010cetnik sa zarobljenikom je iza\u0161ao iz autobusa u nekom selu. Gledao sam, za njima. Jedna \u017eena je pljuvala tog \u010dovjeka, a \u010detnik ga je gurao ispred sebe i udarao nogama. I\u0161ao je naprijed pognute glave. Ne mogu ni zamisliti kako se taj \u010dovjek u tom momentu osje\u0107ao. Meni se u glavi samo vrtila jedna misao, \u0161ta ako je i moj otac ovako zavr\u0161io. Mo\u017eda je te\u0161ko povjerovati, ali te\u017ee mi je padalo to \u0161to su bi ga izrugivali, nego \u0161to bi ga ubili. Otac me nau\u010dio da je ponos va\u017eniji od bilo \u010dega i da ga nikada ne smijem izgubiti. Put je trajao skoro tri sata, pa mo\u017eda i vi\u0161e. U jednom momentu mama je ne\u0161to pro\u0161aputala sestrama, pokazuju\u0107i kroz prozor. Pogledao sam i vidio zaista mnogo ljudi na jednom fudbalskom terenu. Znao sam da su to \u201cmoji\u201d jer bili su mr\u0161avi i nekako druga\u010diji od onih drugih u uniformama. Brzo smo pro\u0161li pored i nisam mnogo vidio. Do\u0161lo je vrijeme da iza\u0111emo iz autobusa jer je stao i rekao da smo stigli tamo gdje smo trebali. Bio je to veliki osvijetljeni prostor na magistralnom putu. Mama je mene i sestre odmah gurnula u mrak, ali nismo izgubili kolonu iz vida. Bilo je tu mnogo vojske. I\u0161li smo jako brzo, jer \u017eeljeli smo \u0161to prije do\u0107i tamo negdje gdje nas ne \u017eele ubiti i provocirati. Vojnici su nam govorili da ne idemo desnom stranom kojom smo do tada i\u0161li jer je minirano. Tom desnom stranom pored puta tekla je neka mala rijeka. Mama mi je pro\u0161aputala da nisu mine tamo, ve\u0107 mrtvi ljudi. Znala je da se bojim mrtvih tijela. A i zaista su bila ljudska tijela pored rijeke. Prepao sam se jo\u0161 vi\u0161e i br\u017ee po\u010deo hodati. Ljudi oko nas su bukvalno tr\u010dali naprijed, kuda su nas usmjeravali vojnici. Po\u010dinjao sam se umarati. Tada mi je bilo 12 godina i imao sam 40-ak kilograma. Bio sam slaba\u0161ni dje\u010da\u010di\u0107. \u010citavim putem \u010duo sam rije\u010di vojnika \u201cti do\u0111i vamo\u201d , \u201cko tebe pusti,\u00a0mo\u017ee\u0161 ti pu\u0161ku nositi, hodi vamo malo\u201d .<\/p>\n

Prolazili smo ispod nekog velikog \u0161umovitog brda. Pomislio sam kako je moj otac tu mo\u017eda negdje. Kako bi bilo divno da do\u0111e nama sada. Ili ipak nek sa\u010deka malo kada do\u0111emo na sigurno pa neka do\u0111e. Nije do\u0161ao. Hodali smo satima. Meni je prekipilo, rekao sam mami ja ne mogu vi\u0161e neka me ubiju. Taj dan skoro ni\u0161ta nisam jeo, a ni predhodne, bio sam prestra\u0161en i iscrpljen jer nismo spavali tri dana. Mama je osjetila moju nemoc. Tiho mi je rekla da sljede\u0107eg vojnika pitam koliko jos ima do tamo negdje. Pri\u0161ao sam vojniku i mojoj sre\u0107i nije bilo kraja. Bio je to moj drugi dajd\u017ea koji je \u017eivio u Tuzli. On i jo\u0161 nekoliko na\u0161ih su se izmije\u0161ali sa srpskim vojnicima, bio je mrak. Iznenadio se kada nas je vidio. Tri dana je \u010dekao a mi nismo dolazili. \u010cuo je da su moje sestre silovane a mi svi zaklani. Jo\u0161 malo smo hodali i dajd\u017ea mi je rekao da smo sigurni. I stvarno je tako bilo. Vojnici sada nisu stajali pored puta pu\u0161ili i pri\u010dali, nego su nosili djecu i starije. Do\u0161li smo do tunela nekog. Bio je mrak odavno. Dajd\u017ea je upalio upalja\u010d!!! Pa on ima upalja\u010d i to ga tro\u0161i da bi osvijetlio put onako malo skoro pa beskorisno!!<\/p>\n

\"Srebrenica_Put_smrti_juli_1995AA4\"<\/a>Nisam mogao vjerovati svojim o\u010dima. Mi smo u Srebrenici \u201c\u010duvali\u201d vatru. U haustoru je svako jednom u dvije sedmice bio zadu\u017een da \u201c\u010duva\u201d vatru, a kom\u0161ije bi je raznoslile u \u017earu u svoje stanove. A moj dajd\u017ea ovdje ima upalja\u010d. Nosio je u naru\u010dju moje mla\u0111e ro\u0111ake (od brata djecu). A meni je dozvolio da ga \u010duvam za pantalone. Pri\u010dao mi je kako \u0107e nam biti super. Kako ce nas UN sve smjestiti i da ima hrane u izobilju. Nisam vjerovao od onda kada je spomenuo UN. Nakon pola sata smo sjeli na neku livadu, gdje su nam rekli da \u010dekamo autobuse koji \u0107e nas prebaciti u kamp do Dubrava. Ono \u0161to je dajd\u017ea pri\u010dao ostvario se. Bilo je jedan poslije pono\u0107i, a ljudi su nam pripremili \u010daj, ja sam dobio \u010dak i \u010dokoladu od jednog UN vojnika. Mama nam je rekla da je tu vidjela nenu. (onu koju smo ostavili u Srebrenici sa dedom). I stvarno bila je to ona. Sjedila je sama i plakala.<\/p>\n

Skoro da je pala u nesvijest kada je nas vidjela. Rekla nam je kako su dedu \u201coteli\u201d \u010detnici od nje u Poto\u010darima. Bilo mi je \u017eao dede tada. Imao je skoro 70 godina. Bio je to umiljati sivi \u010dovjek. Nikada nisam vjerovao o\u010devim pri\u010dama, kada mi je govorio da je dedo bio strog i da je tjerao njega i amid\u017ee da idu u \u0161kolu iako to oni nisu htjeli. Pogotovo nisam vjerovao da ih je moj dedo mlatio kao djecu. Jer dedo je bio mehlem od \u010dovjeka. I vi\u0161e od toga. Svaka moja \u017eelja u prisustvu dede se morala ispuniti, i ne samo moja nego i svih njegovih unu\u010dadi. Danas znam gdje je dedo strijeljan i ko ga je strijeljao. DRA\u017dEN ERDEMOVI\u0106. Onaj koji je priznao krivicu u Hagu, onaj koji je poslije svjedo\u010dio kao svjedok optu\u017ebe i onaj za kojeg se sada ne zna gdje je (sigurno nije u Scheveningenu). Kako smo do\u0161li do Dubrava i \u0161ta sam tada osje\u0107ao je druga pri\u010da. Od 11. jula \u201895. ja nikada nisam oti\u0161ao u Srebrenicu (u grad). Jednostavno ne mogu. Bio sam u Poto\u010darima nekoliko puta unazad nekoliko godina, ali ne mogu oti\u0107i ispred moje zgrade, tamo gdje sam se rastao sa ocem. Tamo gdje se desio nas posljednji zagrljaj, koji svaku ve\u010de prije spavanja vrtim u glavi. Volio bi da mogu, ali ne mogu. Mog kvarta u Srebrenici nema ni na TV-u, jer su to najsjevernije zgrade na rubu grada. Ne znam mo\u017eda odem ovog ljeta, ali samo mo\u017eda.<\/p>\n

Od tog 11. jula \u201895. nisam vidio svoga oca, dvojicu amid\u017ea, amid\u017einog sina, dedu, dajd\u017eu i mnoge ostale ro\u0111ake i prijatelje. Moj otac i dedo su identificirani 1. marta (na Dan nezavisnosti) 2003. godine, pokopani 30 marta u Poto\u010darima na parceli M-5. U izvje\u0161taju koji sam dobio pi\u0161e da je otac poginuo od prostrijelne rane na glavi. Objasnili su mi da je smrt bila trenuta\u010dna. To me malo tje\u0161i. Nije sotonama pao u ruke. Ljudi su ga vidjeli takvog u \u0161umi, pored njega je bio njegov stariji brat, moj amid\u017ea. Oplakivao ga je i pokrio granjem. Tako su ga i na\u0161li istra\u017eitelji. Dobio sam slike njegove odje\u0107e. Prljava je i izgu\u017evana, nije krvava na sre\u0107u. Preko nekih ljudi sam dobio i jednu njegovu stvar. Duhansku kutiju, koju \u010duvam na posebnom mjestu u ku\u0107i. Vrijednija mi je od svog novca na ovom svijetu. Dedo je strijeljan u Pilici. Na slikama njegove odje\u0107e jasno se vide rupe na ko\u0161ulji od metaka. Ko je mogao starca strijeljati? Neni nikada nismo smjeli pokazati te slike. Stariji amid\u017ea i njegov sin nisu identificirani do sada. Pri\u010de ka\u017eu da su se skupa predali \u010detnicima i da su tako\u0111er strijeljani. Mla\u0111i amid\u017ea je pre\u0161ao na na\u0161u teritoriju, ali se vratio po svog prijatelja, od tada mu se gubi svaki trag. Nije identificiran. Za dajd\u017eu niko ni\u0161ta ne zna. Pradedo je pokopan u porodi\u010dnom groblju, pored svoje ku\u0107e. Odem mu \u010desto na mezar ba\u0161 kao i ocu i dedi.<\/p>\n

\u010cemu me nau\u010dila Srebrenica<\/strong><\/p>\n

Poslije rata de\u0161avalo mi se mnogo i lijepih i ru\u017enih stvari za normalnog \u010dovjeka. Ja sam to sve do\u017eivljao kao lijepo. Va\u017eno mi je da se ne puca, i da imam \u0161ta jesti. Skoro svaki \u010dovjek na svijetu ne voli ne\u0161to jesti, ja volim sve, i u\u017eivam u svemu. Sjetim se trenutaka kada mi je radost pri\u010dinjavao neslani grah bez za\u010dina i kukuruzni hljeb. Rijetko se de\u0161avalo da je tog hljeba bilo dovoljno. Deset godina poslije rata kada mi se ne\u0161to ne jede, sjetim se kako sam na jedvite jade gutao zobeni hljeb. U\u017eivam danas u svakoj blagodati.Kada ulazim u ku\u0107u nave\u010der, palim svjetlo i odmah sam sretan. Pa ja mogu upaliti svjetlo na pravom \u0161alteru!Raduje me zvuk motora automobila. U\u017eivam \u0161to mogu oti\u0107i na utakmicu. Volim i u\u017eivam u miru. Srebrenica me je nau\u010dila da cijenim neke stvari koje drugi ljudi mo\u017eda ne primje\u0107uju, a jako su va\u017ene. Uvijek kada jedem bananu sjetim se moga ro\u0111aka koji sada ima 15 godina. Poslije Srebrenice u Tuzli mama mu je kupila vo\u0107a, izme\u0111u ostalog i banane, koje se njemu nisu svi\u0111ale jer ih je jeo sa korom.<\/p>\n

Nije to zato \u0161to smo mi \u00abIsto\u010dnjaci\u00bb primitivni. To je zato jer je moj ro\u0111ak prohodao i progovorio u ratu. Nikada prije u Srebrenici nije vidio bananu. Drugi ro\u0111ak, njegov brat, u Srebrenici nije htio jesti (jednu, koja se podijelila svoj djeci u familiji) \u010dokoladu, tra\u017eio je kukuruzni hljeb. Volim i u\u017eivam u tome \u0161to dana\u0161nja djeca imaju pristupa najva\u017enijim blagodatima svijeta koje ja nisam imao.U\u017eivam u tome \u0161to, se mogu normalno tu\u0161irati vodom iz bojlera.Lijepo je oti\u0107i u prodavnicu, u kupovinu. Lijepo je kada \u010duje\u0161 zvuk aviona a zna\u0161 da on prevozi samo dobre ljude da ne\u0107e biti bombi. Super je osje\u0107aj sjesti ispred TV-a u ku\u0107i i grickati ne\u0161to. Jednostavno lijepo je kada me mama nazove i ka\u017ee kada krene\u0161 ku\u0107i kupi dva hljeba. Te me stvari \u010dine sretnim. Nau\u010dio sam poslije Srebrenice cijeniti neke drugima manje va\u017ene stvari i u\u017eivati u njima.<\/p>\n

Samo \u017eao mi je \u0161to te ljepote nije do\u017eivio moj otac prije nego je poginuo. Krivo mi je \u0161to je poginuo gladan, ne znaju\u0107i \u0161ta mu je sa djecom i suprugom. Ako je ve\u0107 morao poginuti, za\u0161to na takav na\u010din?<\/p>\n

Elvis<\/strong><\/p>\n

Izvor: IslamBosna.ba<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

<\/span>
\nPogledajte vijest na izvornom sajtu:<\/p>\n

Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Upravo ispred moje zgrade mnogi su ljudi posljednji put vidjeli jedni druge. Kolona sposobnih mu\u0161karaca (civila) se odvajala od grada ba\u0161 putem ispred moje zgrade koji je vodio ka selima i \u0161umi. Stanje je bilo vi\u0161e nego haoti\u010dno. Do\u0161ao je otac i skoro kroz pla\u010d rekao: \u201cJa ne znam \u0161ta \u0107u\u201d. Vidio je mogu\u0107nost da […]<\/p>\n","protected":false},"author":83,"featured_media":209124,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10514],"tags":[10516],"class_list":{"0":"post-209122","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-islam-press","8":"tag-islam"},"yoast_head":"\nBijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Upravo ispred moje zgrade mnogi su ljudi posljednji put vidjeli jedni druge. Kolona sposobnih mu\u0161karaca (civila) se odvajala od grada ba\u0161 putem ispred moje zgrade koji je vodio ka selima i \u0161umi. Stanje je bilo vi\u0161e nego haoti\u010dno. Do\u0161ao je otac i skoro kroz pla\u010d rekao: \u201cJa ne znam \u0161ta \u0107u\u201d. Vidio je mogu\u0107nost da […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2018-07-11T09:47:32+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"930\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"300\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"bosniak\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"bosniak\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"21 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/\"},\"author\":{\"name\":\"bosniak\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\"},\"headline\":\"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta\",\"datePublished\":\"2018-07-11T09:47:32+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/\"},\"wordCount\":4269,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg\",\"keywords\":[\"Islam\"],\"articleSection\":[\"Islam PRESS\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/\",\"name\":\"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg\",\"datePublished\":\"2018-07-11T09:47:32+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg\",\"width\":930,\"height\":300},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02\",\"name\":\"bosniak\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"bosniak\"},\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta","og_description":"Upravo ispred moje zgrade mnogi su ljudi posljednji put vidjeli jedni druge. Kolona sposobnih mu\u0161karaca (civila) se odvajala od grada ba\u0161 putem ispred moje zgrade koji je vodio ka selima i \u0161umi. Stanje je bilo vi\u0161e nego haoti\u010dno. Do\u0161ao je otac i skoro kroz pla\u010d rekao: \u201cJa ne znam \u0161ta \u0107u\u201d. Vidio je mogu\u0107nost da […]","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2018-07-11T09:47:32+00:00","og_image":[{"width":930,"height":300,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"bosniak","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"bosniak","Est. reading time":"21 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/"},"author":{"name":"bosniak","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02"},"headline":"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta","datePublished":"2018-07-11T09:47:32+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/"},"wordCount":4269,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg","keywords":["Islam"],"articleSection":["Islam PRESS"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/","name":"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg","datePublished":"2018-07-11T09:47:32+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/07\/Br7eWyRIcAAhiuv-930x300-1.jpg","width":930,"height":300},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/bijeg-iz-srebrenice-ocima-djeteta\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Bijeg iz Srebrenice o\u010dima djeteta"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/c8baee722073534b583ea7bdb2e36c02","name":"bosniak","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/a04fd330bfe3a36a72a0ad4a6d89fca7?s=96&d=mm&r=pg","caption":"bosniak"},"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/bosniak\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209122"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/83"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=209122"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/209122\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/209124"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=209122"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=209122"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=209122"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}