![](\"http:\/\/www.sandzacke.rs\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/serbo-rastoder-6-696x469.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u0160erbo Rastoder ro\u0111en je 13. augusta 1956. godine u Radmancima, op\u0107ina Petnjica. Osnovnu \u0161kolu i gimnaziju zavr\u0161io je u Baru. Diplomirao, magistrirao i doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu \u2013 Odsjek za istoriju. Mentor diplomskog, magistarskog rada i doktorske disertacije \u0160erbe Rastodera bio je dr. Branko Petranovi\u0107, profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Dobitnik je najvi\u0161e dr\u017eavne nagrade za nau\u010dni rad, vi\u0161e drugih priznanja, gostuju\u0107i profesor i mentor na vi\u0161e stranih univerziteta. Redovni je profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. \u0160ef je i osniva\u010d studijskog programa za historiju na Univerzitetu Crne Gore. Redovni \u010dlan i osniva\u010d DANU, BANU i vanredni \u010dlan CANU. Urednik je Almanaha i \u010dlan vi\u0161e redakcija \u010dasopisa u zemlji i inostranstvu. Autor je 25 posebnih izdanja, koautor pet i autor vi\u0161e od 400 nau\u010dnih rasprava i priloga. Razgovor za Stav jeste u povodu njegove nove knjige Komunisti i muhad\u017eiri (1958\u20131971), Slu\u010daj op\u0161tine Ro\u017eaje, koja je nedavno iza\u0161la u Podgorici.<\/p>\n
Va\u0161a nova knjiga, kao najnovije historiografsko svjedo\u010danstvo o tome kako su neki svoju lagodnu egzistenciju zasnivali na muci i nesre\u0107i drugih, pogotovo u periodu od 1958. do 1971. godine u okvirima Titove Jugoslavije, raskriva kauzalitet muhad\u017eirskog stradanja i komunisti\u010dko-udba\u0161kog progona muslimansko-bo\u0161nja\u010dke populacije. \u0160ta Vas je pokrenulo i odr\u017ealo u namjeri da se uhvatite u ko\u0161tac s ovom problematikom?<\/strong><\/p>\n \u2013 Motiv je primarno nau\u010dni. Dugo vremena sam se bavio historijskom demografijom, posebno pitanjem muhad\u017eira \u201cprvog\u201d i \u201cdrugog\u201d talasa. Uvijek sam pri tome postavljao pitanje kako i za\u0161to je do\u0161lo do \u201ctre\u0107eg\u201d talasa iseljavanja u bitno druga\u010dijim uvjetima i za\u0161to je to iseljavanje dugo bilo \u201cnevidljivo\u201d. Pri tome sam imao na umu da je period Titove Jugoslavije u kolektivnoj memoriji ovda\u0161njih muslimana naj\u010de\u0161\u0107e ozna\u010davan kao period sre\u0107e i blagostanja.<\/p>\n Prema bo\u0161nja\u010dkoj populaciji, ne samo u sand\u017ea\u010dkim op\u0107inama ve\u0107 i \u0161ire, bila su prisutna razna podmetanja, izmi\u0161ljotine, zabrana vr\u0161enja vjerskih obreda, kako prema narodnim prvacima i uglednim ljudima, tako i prema cijelom etnosu kojem je perfidno podmetnuto i nametnuto ime Musliman, a na koje se, ustvari, gledalo kao na Turke. To nas vodi do ustanovljenja metodologije iseljavanja, koja u periodu komunizma evoluira sklapanjem tzv. \u201cD\u017eentlmenskog sporazuma\u201d 1953. godine izme\u0111u Tita i ministra inostranih poslova Turske Fuada Keprilije. U \u010demu se ogledaju u tom vremenu interesi Turske, a u \u010demu interesi FNRJ vezano za iseljavanje u Tursku?<\/strong><\/p>\n \u2013 Radi se prvo o dogovoru dviju dr\u017eava, koji to nije. Radi se o sporazumu kojeg formalno nije bilo, iako hiljade ljudi biva zahva\u0107eno procesom o\u010digledno iniciranim iz dr\u017eavnih vrhova. Zato se to i naziva \u201cD\u017eentlemenski sporazum\u201d, koji niti je ratifikovan, niti je ikada objavljen, niti ga je iko vidio. Dakle, na osnovu \u201cusmenog\u201d dogovora, hiljade porodica promijenilo je stani\u0161te. Interes Turske bio je da s Balkana sakupi ostatke svojih \u201csunarodnjaka\u201d koji su objektivno bili izlo\u017eeni diskriminaciji, a Jugoslavije da se \u201coslobodi\u201d dijela \u201csumnjivih\u201d i manje lojalnih. Pri tome su Albanci glavna meta, a Bo\u0161njaci u tom kontekstu kolateralna \u0161teta. Radi se o tzv. procesu \u201cdeosmanizacije\u201d, koji je trajao vi\u0161e od 150 godina, zbog kojeg je bila nametnuta \u201cistorijska krivica\u201d Bo\u0161njacima i Albancima koje nije bilo, a koje se oni i nisu htjeli odre\u0107i. Zato je detektiranje uzroka iseljavanja kompleksno i zahtjevno jer se ne mogu isklju\u010diti ni politi\u010dki, ni vjerski, ni socijalno-ekonomski razlozi. Ali se tako\u0111er mora imati na umu da je svaka porodica, prognana ili iseljena u jednom vremenu, pontonski most za iseljavanje drugih u drugom vremenu. Bojim se da je \u201ckultura seljenja\u201d postala dio mentalne arheologije u jednom narodu koji u biti i ne prepoznaje posljedice ove pojave.<\/p>\n Metafori\u010dki kazano, knjiga nam otkriva da \u201c Tita nije bilo poslije Tita\u201d, a da je \u201cposlije Rankovi\u0107a bilo podosta Rankovi\u0107a\u201d koji su se vodili ne samo socijalno-ekonomskim ve\u0107 i etni\u010dko-psiholo\u0161kim sadr\u017eajima motiva da sprovedu svoje zamisli. Da li je ovakav odnos, gotovo cijelih struktura upravlja\u010dkog kadra, te\u017eio ka tome da se ispra\u0107aju \u201cTurci\u201d za Tursku?<\/strong><\/p>\n \u2013 Knjiga otkriva da je op\u0107i izgovor za seljenje bio: \u201cDok je Tito \u017eiv, nama mo\u017ee biti sigurno, a \u010dim njega ne bude, ponovit \u0107e nam se sudbina iz Drugog svjetskog rata.\u201d Takvo duboko ukorijenjeno shvatanje bilo je posljedica potisnute traume i objektivnog straha da ona mo\u017ee postati realna \u010dim je postalo otvoreno pitanje Titovog nasljedstva. Ono se podsvjesno otvara smjenom Rankovi\u0107a 1966. Ovdje bitno ukazati na dvije klju\u010dne gre\u0161ke, posebno zapadnih istra\u017eiva\u010da ove problematike. Prva je da pad Rankovi\u0107a istovremeno zna\u010di demonta\u017eu svemo\u0107ne UDBA-e, samim tim i zaustavljanje procesa iseljavanja. Rezultati istra\u017eivanja pokazuju, pak, da je upravo nakon pada Rankovi\u0107a 1966. (1967, 1968, 1969) iseljavanje pove\u0107ano i da je prestalo tek po\u010detkom 70-tih godina, te da je \u201cduh UDBA-e\u201d nad\u017eivio njenog prvog \u010dovjeka. Ina\u010de, kada bismo vr\u0161ili komparaciju, uo\u010dili bismo da je obrazac isti i da su se samo mijenjali akteri. Dva su klju\u010dna modela diskreditacije bila u opticaju. Prvi: \u201c\u0161ta si radio u pro\u0161lom ratu\u201d, na osnovu kojeg bi \u201csvjedoci, dou\u0161nici i saradnici\u201d diskreditirali svakoga ko je bio meta. Drugi je \u201cdaj oru\u017eje\u201d. Naime, \u010desto provo\u0111ene akcije \u201crazoru\u017eavanja\u201d bile su toliko brutalne da bi se obavezno u njima pojavljivao \u201cspasilac\u201d koji bi \u201cnudio\u201d oru\u017eje na prodaju onome ko je htio da izbjegne daljnja malteriranja. Pri tome je malo ko znao da su onaj koji \u201ctra\u017ei\u201d i onaj koji \u201cprodajom oru\u017eja\u201d navodno \u201cspa\u0161ava\u201d \u017ertvu u su\u0161tini lica iste slu\u017ebe. U tom smislu, nije bilo velike razlike izme\u0111u monarhisti\u010dkog, komunisti\u010dkog, pa, ako ho\u0107ete, i modernog \u201c\u010duvara poretka\u201d.<\/p>\n Po \u010demu izdvajate, \u010dak i u naslovu knjige, slu\u010daj op\u0107ine Ro\u017eaje?<\/strong><\/p>\n \u2013 Prostor op\u0107ine Ro\u017eaje je izdvojen zato \u0161to je na tom podru\u010dju ovaj proces bio dramati\u010dan po obimu, paradigmati\u010dan po uzrocima i specifi\u010dan unutar mnogo \u0161ireg konteksta.<\/p>\n Iz zvani\u010dnih dokumenata prikazanih u Va\u0161oj knjizi mo\u017ee se vidjeti da je ro\u017eajska politi\u010dka \u010dar\u0161ija u tom periodu funkcionirala i na principima podmetanja, podvala, opanjkavanja, interesnog udru\u017eivanja, kriminogenog pona\u0161anja u kojem lokalna vlast tra\u017ei \u201cza\u0161titu\u201d onih, kako rekoste u knjizi, iznad; tu je i slu\u010daj Rahmana Hadrovi\u0107a, kad su rukovode\u0107i kadrovi uglavnom regrutirani me\u0111u biv\u0161im revolucionarima, a mnogi optu\u017eivani da nisu revolucionarno djelovali. \u0160ta nam to kazuje o sistemu rukovo\u0111enja i samoj vlasti?<\/strong><\/p>\n \u2013 Naveden je primjer u kojem unutar totalitarne vlasti najvi\u0161e lokalno rukovodstvo tra\u017ei za\u0161titu od najvi\u0161eg dr\u017eavnog rukovodstva, od marginalaca iz politi\u010dke \u010dar\u0161ije. Za\u0161to bi to uop\u0107e bilo va\u017eno? Pa upravo zbog toga \u0161to je \u201cstrah od denunciranja\u201d bio toliko ra\u0161iren da je objektivnom upotrebom te \u010dinjenice svako mogao postati meta. S druge strane, politi\u010dka \u010dar\u0161ija bila je sredstvo zloupotrebe policijskog aparata kori\u0161teno protiv \u201cnepodobnih ili nepo\u017eeljnih\u201d. Zanimljivo je ovu pojavu sagledavati na konkretnim i dokumentiranim primjerima i shvatiti njihov smisao u op\u0107em kontekstu.<\/p>\n Po\u0161to su tada, silom na sramotu, za\u017eivjela \u010detiri na\u010dina da se postane Tur\u010dinom, po svojoj izopa\u010denosti najfascinantniji je \u010detvrti \u2013 slu\u010daj Pere Mastilovi\u0107a, koji je izdavao (prodavao) papire-vasike za iseljavanje. \u0160ta mislite, da li bi se mogla snimiti jedna dramati\u010dno-sarkasti\u010dna historijska tragikomedija na ovu tematiku?<\/strong><\/p>\n \u2013 Radi se o dominaciji stereotipa \u201cTur\u010din\u201d, zbog kojeg je jedan dio stanovni\u0161tva bio osu\u0111en da ispa\u0161ta \u201ckrivicu\u201d koja ne postoji zbog nekog navodnog \u201cistorijskog greha\u201d. Dugo su muslimani ovih prostora pristajali na ulogu \u201cgre\u0161nika\u201d. Prvo \u0161to su morali da urade jeste da doka\u017eu da su to \u0161to jesu, a ne ono \u0161to drugi misle da su. Dakle, u Tursku su se zvani\u010dno selili \u201cpripadnici turske nacionalne manjine\u201d, a oni su uglavnom \u017eivjeli na podru\u010dju Kosova i Makedonije. Otud su muslimani iz Sand\u017eaka po\u010deli odlaziti tamo jer su tako lak\u0161e dobijali \u201cvasike\u01c0 (vize za iseljavanje), uz zvani\u010dnu potvrdu da su \u201cTurci\u201d. Drugi je na\u010din da vam potvrdu o \u201cturskom porijeklu\u201d izda mjesni mati\u010dni ured, i on je to masovno radio. Tre\u0107i na\u010din bio je da vam takvu \u201cpotvrdu\u201d izda turska ambasada. Uvjet je bio da nekom \u010dinovniku na \u0161alteru izdeklamirate desetak rije\u010di na turskom. \u010cetvrti na\u010din je bio da prodate kravu ili dvije i za taj novac od \u0161vercera koji su razgranali svoje \u201ckancelarije\u201d kupite potvrdu da ste Tur\u010din, odnosno \u201cvasiku\u201d. I \u0161ta je ovdje bitno zapaziti? Formalno, u Tursku se iseljavaju \u201cTurci\u201d, a stvarno Albanci i Bo\u0161njaci. Su\u0161tinski, Turska se nije mogla optu\u017eiti za \u201casimilaciju\u201d jer dolaze \u201cTurci\u201d, a Jugoslavija za \u201cdeportaciju\u201d jer odlaze dr\u017eavljani druge dr\u017eave u svoju maticu. Naravno da \u010ditava pri\u010da po svojoj tragi\u010dnosti i dramatici ima bezbroj nali\u010dja i sudbina svake porodice bi se mogla dramatizirati, a kamoli sudbina jednog naroda.<\/p>\n \u010cesto se u dnevnopoliti\u010dke svrhe Tursku napada da je nekoga asimilirala. Jesu li postojale takve tendencije?<\/strong><\/p>\n \u2013 Mnogo je onih koji su stekli ekonomski i javni status iznad prosjeka u tada\u0161njoj, pa i sada\u0161njoj Turskoj. Op\u0107e je mi\u0161ljenje muhad\u017eira tre\u0107eg talasa da nisu pogrije\u0161ili \u0161to su oti\u0161li, da su uglavnom zadovoljni onim \u0161to su dobili i postigli. Oni posjeduju dva naizgled proturje\u010dna osje\u0107aja: veliku nostalgiju prema zavi\u010daju iz kojeg su oti\u0161li i dokazan patriotizam prema zemlji u koju su do\u0161li.<\/p>\n Me\u0111u skoro 50 dokumenata koje izvorno objavljujete u Informaciji Saveznog sekretarijata za unutra\u0161nje poslove iz juna 1970. o iseljavanju jugoslovenskih dr\u017eavljana, u kojoj se navode pojedina\u010dni podaci o iseljenim iz svih jugoslavenskih republika od 1964. pa dalje, nema nikakvih podataka o iseljenim u Tursku, iako je bar po podacima koje objavljujete njihov broj nadma\u0161ivao sve ostale zajedno. Kako to obja\u0161njavate? Da li je mogu\u0107e da Savezni SUP nije raspolagao takvim podacima ili je ne\u0161to drugo u pitanju?<\/strong><\/p>\n \u2013 To ste izvanredno uo\u010dili. Mislim da sam i u knjizi napisao i dokumentima pokazao da nema govora o tome da se nije znalo za pojavu masovnog iseljavanja prema Turskoj. Dakle, o\u010digledno su se ovi podaci \u201cskrivali\u201d. Postavlja se pitanje: Za\u0161to? Odgovor je mogu\u0107e tra\u017eiti u sljede\u0107em: objavljivanje ovih podataka moglo bi da kompromituje jugoslavensku dr\u017eavu u o\u010dima me\u0111unarodne javnosti, posebno kod nesvrstanih zemalja. Potom bi objavljivanje ovih podataka pokazalo da je obim ovih iseljavanja daleko nadma\u0161ivao broj onih koji su se selili u prekomorske ili zemlje Zapada. I na kraju, iseljavanje je bilo stvar \u201cusmenog dogovora\u201d, a ne me\u0111udr\u017eavno verificiranog sporazuma, \u0161to bi u me\u0111unarodnim odnosima moglo da izazove odre\u0111ene komplikacije.<\/p>\n izvor: Stav.ba<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u0160erbo Rastoder ro\u0111en je 13. augusta 1956. godine u Radmancima, op\u0107ina Petnjica. Osnovnu \u0161kolu i gimnaziju zavr\u0161io je u Baru. Diplomirao, magistrirao i doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu \u2013 Odsjek za istoriju. Mentor diplomskog, magistarskog rada i doktorske disertacije \u0160erbe Rastodera bio je dr. Branko Petranovi\u0107, profesor na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":208690,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[398,800,397,10174,396,395,399,10173,8957],"tags":[],"class_list":{"0":"post-208686","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-rozaje","8":"category-nacija","9":"category-berane","10":"category-petnjica-vase-vijesti","11":"category-bijelo_polje","12":"category-pljevlja_","13":"category-plav_","14":"category-gusinje-vase-vijesti","15":"category-vijesti-dana"},"yoast_head":"\n