![\"\u00d0\u00a0\u00d0\u00b5\u00d0\u00b7\u00d1\u0083\u00d0\u00bb\u00d1\u0082\u00d0\u00b0\u00d1\u0082](\"http:\/\/bosnapress.net\/wp-content\/uploads\/2015\/11\/muhadziri-na-Bosforu.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin<\/strong><\/p>\n Historija Sand\u017eaka i bo\u0161nja\u010dkog naroda u njemu je dugo vremena bila nepravedno zapostavljena, reklo bi se \u010dak i skrivana od nau\u010dne javnosti. Me\u0111utim, sa pojavom knjiga na\u0161ih poznatih i hrabrih intelektualaca, kao \u0161to su Hakija Avdi\u0107, Mustafa Memi\u0107 i Safet Band\u017eovi\u0107, po\u010detkom 90-ih godina pro\u0161log vijeka, po\u010dinju da se otvaraju njene potresne stranice i da se daju odgovori na mnoga neobra\u0111ena pitanja.<\/p>\n \u00a0\u00a0 Bo\u0161njaci Novopazarskog sand\u017eaka u 20. vijeku bili su izlo\u017eeni velikim pogroma\u0161kim, asimilatorskim i drugim pritiscima koji su doveli do njihovog masovnog iseljavanja iz Sand\u017eaka u pravcu Turske. Bo\u0161njaci iz Bosne i Hercegovine su svoju hid\u017eru put Turske zapo\u010deli nakon Berlinskog kongresa (1878), kada je njihovu domovinu okupirala Austro-Ugarska i kada nisu pristali da \u017eive pod hri\u0161\u0107anskom vla\u0161\u0107u. Tema ovog teksta je \u201eNasilno iseljavanje bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva Sand\u017eaka\u201c od strane crnogorskih i srbijanskih re\u017eima u posljednjih 100 godina. Ovom prilikom moramo ista\u0107i ime dr. Safeta Band\u017eovi\u0107a, intelektualca iz Novog Pazara koji \u017eivi i stvara u Sarajevu, kao najboljeg poznavaoca tematike bo\u0161nja\u010dkih muhad\u017eira. Svoj dugogodi\u0161nji istra\u017eiva\u010dki rad sabrao je u tri obimne i jako vrijedne knjige.<\/p>\n \u00a0\u00a0 I ja sam kao i cijenjeni kolega Band\u017eovi\u0107 osje\u0107ao moralnu i civilizacijsku obavezu da napi\u0161em nekoliko knjiga vezanih za tragi\u010dnu historiju mog naroda. Jedno od najva\u017enijih i najmanje istra\u017eenih pitanja na\u0161e historije je pitanje bo\u0161nja\u010dkih muhad\u017eira u Turskoj. Obzirom da se Sand\u017eak nalazi na izuzetno va\u017enom strategijskom polo\u017eaju (u njemu se dodiruju Istok i Zapad) on je krajem 19. i po\u010detkom 20. vijeka bio izlo\u017een brojnim pritiscima okolnih dr\u017eava, prije svega Srbije i Crne Gore, a dobrim dijelom i evropskih dr\u017eava poput Austro-Ugarske i Rusije. Muslimanskom stanovni\u0161tvu Sand\u017eaka, od protjerivanja Turaka sa Balkana 1912., nijedna zvani\u010dna politika nije bila naklonjena iz prostog razloga jer su ih smatrali \u201euljezima\u201c, \u201eTurcima\u201c, \u201enenacionalnim elementom\u201c, \u201eazijatima\u201c itd. Mi smo za njih bili balast kojeg se trebalo pod hitno rije\u0161iti. Idealne prilike za to bili su ratovi: Balkanski ratovi 1912-13., Prvi svjetski rat 1914-18.,\u00a0 Drugi svjetski rat 1941-45., raspad Jugoslavije 1991-1995., ili plansko stvaranje \u201eme\u0111unacionalnih incidenata\u201c (poput pogroma u \u0160ahovi\u0107u 1924. godine). Sa Bo\u0161njacima su istu sudbinu dijelili i Albanci sa prostora biv\u0161e Jugoslavije. Ovom prilikom \u0107emo staviti akcenat na iseljavanje Bo\u0161njaka u doba Titove Jugoslavije kada je po\u010detkom 50-ih godina politiku protjerivanja muslimanskog stanovni\u0161tva (Bo\u0161njaka, Albanaca i Turaka) sa prostora Sand\u017eaka, Kosova i Makedonije predvodio zloglasni ministar policije Aleksandar Rankovi\u0107.<\/p>\n \u00a0\u00a0 Iseljavanje Bo\u0161njaka iz Sand\u017eaka u Tursku, naro\u010dito iz op\u0161tina Novi Pazar, Sjenica i Tutin, kao i iz Ro\u017eaja, Bijelog Polja i Petnjice (Donjeg i Gornjeg Bihora) otpo\u010delo je jo\u0161 1950. godine. Ono je trajalo u nekoliko talasa, masovno do 1970. godine. U visokim politi\u010dkim krugovima Titove Jugoslavije donijete su odluke da se muslimansko stanovni\u0161tvo iseli. Vlada Jugoslavije je 1954. godine u Splitu, sa vladom Turske, sklopila tzv. \u201eD\u017eentlmenski sporazum\u201c prema kojem je od 1954. do 1959. trebalo iseliti iz Srbije, Crne Gore, Sand\u017eaka, Kosova i Makedonije 400.000 muslimana (Bo\u0161njaka, Albanaca, Turaka, Roma). Utvr\u0111eno je da jedino mjesto za izdavanje viza (tzv. vasika) bude Skoplje. Najve\u0107e iseljavanje bilo je 1957. godine. Bo\u0161njaci iz Sand\u017eaka i Crne Gore naselili su se u periodu od 1950-1964. u 26 sela u okolini Skoplja, Titovog Velesa, Prilepa, kao i u samom Skoplju. Svi koji su se iselili u Tursku morali su se u tamo\u0161njim formularima izjasniti kao Turci, \u0161to je podrazumjevalo automatsku promjenu prezimena.<\/p>\n \u00a0\u00a0 Od 1964. nije se vi\u0161e moralo i\u0107i preko Makedonije. Kada je 1964. done\u0161en Zakon o dr\u017eavljanstvu, moglo se i\u0107i direktno u Republiku Tursku. \u201eTe godine su svakog jutra autobusi iz Novog Pazara odlazili za Istanbul puni iseljenika i svakog jutra se na autobuskoj stanici ponavljala ista slika: lelek i vriska onih koji su odlazili u tu\u0111i svijet. Autobusom se i\u0161lo do gradi\u0107a Ra\u0161ke a odatle vozom preko Kosovske Mitrovice, Skoplja za Istanbul. Ljudi koji su odlazili prodavali su imovinu u bescijenje. Povorke iseljenika su li\u010dile na d\u017eanazu. Bilo je onesvje\u0161\u0107ivanja na sred \u010dar\u0161ije. Dolazila su puna kola pratilaca iz sela. Beograd, Podgorica i Skoplje su, preko zavrbovanih u\u010ditelja i hod\u017ea, \u0161irili propagandu i agitovanje o Turskoj kao obe\u0107anoj zemlji \u0161to je imalo za cilj ubrzano iseljavanje. Iza iseljenih muslimana ostajala su prazna sela i mnoge gradske ku\u0107e. Sve je bilo prepu\u0161teno nebrizi i propadanju. Planski i organizovano su uni\u0161tavani tragovi islamske kulture\u00a0 i sva obilje\u017eja postojanja navedenih muslimanskih naroda. Mnoge ku\u0107e ostale su puste a brojnim porodica se izgubio trag kao da nikada nisu ni postojale. Svi oni koji su oti\u0161li u Tursku morali su da se odreknu svog prezimena ako se ono zavr\u0161avalo na \u201ei\u0107\u201c.<\/p>\n \u00a0\u00a0 Autor ovog teksta je, jo\u0161 kao mladi\u0107 od 18 godina imao prilike da se upozna sa na\u0161im iseljenicima u Istanbulu, ta\u010dnije u op\u0161tini Bayrampa\u0161a gdje \u017eivi i najve\u0107i broj sand\u017ea\u010dkih muhad\u017eira (iseljenika). Istanbul me je tada vi\u0161e privla\u010dio zbog svojih historijski znamjenitosti, da bi vremenom, kroz svoje odrastanje i sazrijevanje moj interes po\u010deo da se okre\u0107e u drugom pravcu. Po\u010deo sam sebi da postavljam mnoga pitanja na koja nisam imao odgovor. Jednostavno u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji to je bila tabu tema koju niko od na\u0161ih, nazovi intelektualaca, nije smio da otvara.\u00a0 Prva skromna saznanja po\u010deo sam da dobijam od svojih roditelja. Sudbina je htjela da kao student bolje upoznam na\u0161e muhad\u017eire i njihove tu\u017ene sudbine. Tek sa agresijom na Bosnu i Hercegovinu (1992-95) i izvr\u0161enim genocidom na bo\u0161nja\u010dkim narodom, sazrijeva i svijest tragi\u010dnoj historiji mog naroda. Te 1992. godine i sam sam postao muhad\u017eir ali ne u Turskoj ve\u0107 u Njema\u010dkoj. Tek tada sam u potpunosti shvatio sudbinu na\u0161ih muhad\u017eira u Turskoj. Zato sam po\u010detkom 1996. godine, u saradnji sa gospodinom Nurom Sadikovi\u0107em, objavio knjigu \u201eSinovi Sand\u017eaka\u201c koja je predstavljala pionirski rad u kome se obra\u0111uje borba jednog ponosnog i hrabrog naroda za o\u010duvanje vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta. Ova knjiga je, da budem neskroman, zaista, te 1996. godine predstavljala kulturni doga\u0111aj u Novom Pazaru i \u0161ire. Za nju se brzo \u010dulo i u Turskoj pa sam dobio poziv da je tamo promovi\u0161em. U Bayrampa\u0161i je 1989. godine osnovano bo\u0161nja\u010dko udru\u017eenje (derneg) \u201eBosna \u2013Sand\u017eak\u201c koje je dalo veliki doprinos u pomaganju na\u0161eg naroda tokom rata u biv\u0161oj Jugoslaviji. Me\u0111u njegovim osniva\u010dima bio je i Refik (Sijari\u0107) Akova, \u010dovjek koji \u0107e kasnije napraviti sjajnu politi\u010dku karijeru u Istanbulu i postati narodni poslanik ovog 20-milionskog grada. Ono \u0161to je fascinantno kod Akove je njegova ljubav prema svom rodnom Bihoru, historiji Sand\u017eaka, njegovoj kulturi i tradiciji. Ovaj Bo\u0161njak je u svojoj vi\u0161espratnoj ku\u0107i napravio muzej sa veoma vrijednim eksponatima vezanim za historiju Sand\u017eaka i familiju Sijari\u0107a. \u00a0Obzirom da imamo ista interesovanja zamolio sam ga da me upozna sa na\u0161im muhad\u017eirima sa podru\u010dja Bihora koji je tih godina za mene bio velika nepoznanica. I moja prva knjiga \u201eSinovi Sand\u017eaka\u201c imala je prazninu \u0161to se ti\u010de opisa branitelja Limske doline od \u010detnika u toku Drugog svjetskog rata. Zato sam nastojao da prikupim \u0161to vi\u0161e podataka o tim ljudima kako bi pripremio sljede\u0107e, pro\u0161ireno izdanje ove knjige. U kontaktu sa tamo\u0161njim muhad\u017eirima saznao sam mnogo o sand\u017ea\u010dkoj regiji zvanoj Bihor koji se dijeli na Donji (Bjelopoljski srez) i Gornji (Beranski srez).\u00a0 Bjelopoljski srez su branili: \u0106azim i Abdulah Sijari\u0107, Ha\u0161ir \u0106orovi\u0107, Vehbo Bu\u010dan, Galjan Luka\u010d, Smajo Trubljanin, Vehbo Begovi\u0107, Pa\u0161o Bo\u0161njak, Smail i Jule Had\u017eibuli\u0107 i mnogi drugi. Odbranu Gornjeg Bihora predvodio je mula Osman Hrastoder.<\/p>\n \u00a0\u00a0 Prva saznanja o ovom gaziji i \u0161ehidu dobio sam u Istanbulu od Refikovog tasta (punca) rahmetli Ramiza Zveroti\u0107a <\/strong>(1923-2004), rodom iz sela Vr\u0161eva u Petnji\u010dkoj op\u0161tini. \u00a0Ramiz je bio Osmanov vojnik i dao mi je sve informacije vezane za njega i njegovu vjersku i ratnu aktivnost. Zahvaljuju\u0107i velikoj \u017eelji i upornosti da osvijetlim mnoge nepoznate doga\u0111aje iz na\u0161e historije, detaljno sam obi\u0161ao cijeli Sand\u017eak: od Plava i Gusinja, preko Limske doline i Bihora do Bukovice, Nove Varo\u0161i i Priboja, na jednoj strani, pa preko Pe\u0161teri, Novog Pazara do Ro\u017eaja na drugoj strani. U posljednjih 25 godina, koliko se bavim istra\u017eivanjem, upoznao sam mnogo ljudi \u0161irom Sand\u017eaka i isto\u010dne Bosne i stekao mnogo prijatelja i saradnika. Od 2010. godine, u saradnji sa \u201eTV Sand\u017eak\u201c iz Novog Pazara, radim na ekranizaciji sand\u017ea\u010dke historije, sa posebnim akcentom na stradanje bo\u0161nja\u010dkog naroda u Kraljevini Jugoslaviji i u Drugom svjetskom ratu, kada je Donji Bihor, za pravoslavni Bo\u017ei\u0107 1943. godine do\u017eivio genocid od \u010detni\u010dkog pokreta Dra\u017ee Mihailovi\u0107a. O broju ubijenih bo\u0161nja\u010dkih civila i popaljenih bihorskih sela svjedo\u010de i izvje\u0161taji zlo\u010dinca i \u010detni\u010dkog vojvode Pavla \u0110uri\u0161i\u0107a.<\/p>\n Dragocjenu pomo\u0107 u realizaciji dokumentarnih filmova vezanih za Donji Bihor, dobio sam od prof. Murata Mahmutovi\u0107a<\/strong>, rodom iz Donjeg Bihora. Gospodin Mahmutovi\u0107 je najzaslu\u017eniji da je, u ljeto 2014. godine, nekolicina \u017eivih svjedoka \u010detni\u010dkog genocida u Limskoj dolini stala pred moju kameru i ispri\u010dala strahote koje su im se desile u zimu 1943. godine.<\/p>\n Podru\u010dje Gornjeg Bihora (Petnji\u010dka op\u0161tina), na sre\u0107u, nije do\u017eivjelo \u010detni\u010dki genocid zahvaljuju\u0107i njenim braniteljima na \u010delu sa mula Osmanom Hrastoderom. Me\u0111utim, umjesto da budu nagra\u0111eni \u0161to su porazili crnogorske \u010detnike, nova partizanska vlast se surovo obra\u010dunava sa njima. Najpoznatiji je slu\u010daj Radmanske pe\u0107ine zvana \u201eHodrovica\u201c kada je u prolje\u0107e 1945. kada je u njoj na brutalan na\u010din ubijeno 12 Bihoraca, i ubistvo mula Osmana Hrastodera 23. januara 1946. godine. Detaljan prikaz ova dva doga\u0111aja opisao je prof. Zumber Muratovi\u0107<\/strong> u svojoj knjizi \u201eSand\u017ea\u010dki gazija mula Osman Rastoder\u201c, izdata 2002. u Sarajevu. \u017delja mi je bila da mla\u0111im generacijama ostavim i jedan dokumentarni film vezan za ratna de\u0161avanja u Gornjem Bihoru. Da bi se obradili ovi doga\u0111aji moralo se oti\u010di na teren, ta\u010dnije u Petnjicu, i sa tamo\u0161njim Bihorcima razgovarati o istim. Na\u017ealost, skoro svi svjedoci su pomrli, a i oni \u0161to su \u017eivi raseljeni su po bijelom svijetu pa ih je te\u0161ko i na\u0107i. Kada je u pitanju partizanski zlo\u010din u pe\u0107ini Hodrovici, imao sam sre\u0107u da upoznam svjedoka iz prve ruke. To je gospodin \u0160emo- \u0160ele Ko\u017ear <\/strong>(1931) iz sela Radmanaca iznad Petnjice. Prve informacije o gospodinu \u0160emu Ko\u017earu dobio sam od Refika \u0106orovi\u0107a <\/strong>(1960) iz Ro\u017eaja, sina \u010duvenog junaka Ha\u0161ira \u0106orovi\u0107a, da bi nakon izvjesnog vremena, zahvaljuju\u0107i Rahmanu Halilovi\u0107u<\/strong> (1951) iz Tutina i Ramu Ko\u017earu<\/strong> (1953) iz Radmanaca imao priliku da ga, u ljeto 2016. i li\u010dno upoznam. Ovaj doga\u0111aj je, vjerovali ili ne, do 2016. godine bio tabu tema u Petnji\u010dkom kraju. Iako su pro\u0161le tolike godine o partizanskom zlo\u010dinu se nije javno govorilo. Kasnije sam saznao i razlog- me\u0111u \u017eivima i danas ima onih koji su u\u010destvovali u surovoj likvidaciji 12 Bihoraca! Krepki starac \u0160emo Ko\u017ear je jedan od rijetkih koji zna mjesto gdje se nalazi pe\u0107ina Hodrovica kako je ovdje nazivaju. Iako se nalazi samo 3 kilometra iznad Petnjice tamo niko ne ide. Ovo mjesto je postalo ukleto, jer je na njemu prosuta nevina krv. Tamo su partizani streljali 12 nevinih Bihoraca, samo zato \u0161to im nisu vjerovali, jer je krajem 1943. veliki broj vasojevi\u010dkih \u010detnika obrijao brade i obukao partizanske uniforme. Dvadesetak Bihoraca se, u prolje\u0107e 1945. sakrilo u pe\u0107inu Hodrovicu nadaju\u0107i se da \u0107e do\u0107i bolji dani. Me\u0111utim, partizani su ih otkrili i po kratkom postupku streljali na ulazu pe\u0107ine. \u0160est ljudi se spasilo: petorica su se uspjela na konopac izvu\u0107i kroz otvor na vrhu pe\u0107ine zvani \u201ebr\u0161ljen\u201c a Ha\u0161ir \u0106orovi\u0107 je, u rani sabah, istr\u010dao na glavni otvor, bacio me\u0111u partizane tri bombe i pobjegao niz litice planine Ponor. U zimu sljede\u0107e 1946. Godine partizani ubijaju imula Osmana, glavnog branitelja Petnji\u010dkog kraja. Ova dva doga\u0111aja, kao i mnogi drugi pritisci, izazvali su\u00a0 veliko nepovjerenje kod Bihoraca prema novoj komunisti\u010dkoj vlasti, \u0161to ih je navelo da ponovo krenu u pravcu Turske kao bi spasili \u017eivu glavu.<\/strong><\/p>\n Zna\u010dajnu pomo\u0107 u realizaciji dokumentarnog filma \u201eHodrovica- sand\u017ea\u010dka pe\u0107ina smrti\u201c, pored navedenih, pru\u017eili su: prof. Zumber Muratovi\u0107, dr. \u0160emsudin Hadrovi\u0107, Salko Rastoder, Hajradin Rastoder, sin Mursela Rastodera i drugi.<\/p>\n U Petnicu sam ponovo oti\u0161ao u julu sljede\u0107e 2017. godine sa namjerom da napravim razgovor sa najstarijom \u017eenom u Bihoru a to je nana Rahima Hadrovi\u0107<\/strong> (1915) koja \u017eivi u selu Bor iznad Petnjice.\u00a0 Ljepota ovog kraja, prepunog \u0161uma i \u010distih planinskih izvora, ne ostavlja nikoga ravnodu\u0161nim a narod je veoma gostoprimljiv i dru\u017eeljubiv. Ovoga puta, pored gospodina Rama Ko\u017eara, dru\u0161tvo su mi pravili i bra\u0107a Omer i Ferid Mujidragi\u0107<\/strong> iz Novog Pazara. \u017delja mi je bila da jo\u0161 jedom obi\u0111emo pe\u0107inu Hodrovicu i da li\u010dno u\u0111em u njen dio zvani \u201ekaca\u201c u kojem su se krili odbjegli Bihorci u prolje\u0107e 1945. godine. Uz veliki fizi\u010dki napor, obzirom da je otvor uzak i duga\u010dak, uspio sam da se \u201eprovu\u010dem\u201c do sredi\u0161ta pe\u0107ine i da ga, uz pomo\u0107 lapme i kamere snimim.<\/p>\n ODLAZAK U ISTANBUL I SUSRET \u00a0SA SAND\u017dA\u010cKIM MUHAD\u017dIRIMA<\/strong><\/p>\n RAZGOVOR SA STOGODI\u0160NJAKOM KADRIJOM JAVOROVCEM (1918)<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0 U posljednjih osam godina uradio sam jedanaest dokumentarnih filmova vezanih za hsitoriju Sand\u017eaka. U njima sam zabilje\u017eio izjave preko 75 svjedoka. Me\u0111utim, nisam imao nijednu izjavu na\u0161ih muhad\u017eira u Turskoj kojih ima na stotine hiljada! Trebao mi je svjedok iz prve ruke, savremenik ratnih zbivanja sa podru\u010dja Bihora. Informaciju da postoji takva osoba u Istanbulu dao mi je prijatelj Ramo Ko\u017ear (1951) koji \u017eivi i radi u Frankfurtu. On je u Istanbulu upoznao vitalnog Bihorca po imenu Kadrija Javorovac<\/strong> (1918) i bio odu\u0161evljen njegovim znanjem o doga\u0111ajima u Bihoru za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i u toku Drugog svjetskog rata. I Kadrija Javorovac je, kao i naprijed pomenuti Ramiz Zveroti\u0107, bio vojnik mula Osmana Hrastodera. Obojica su iz istog sela Vr\u0161eva kod Petnjice i obojica su nakon rata doselili u Istanbul, u op\u0161tinu Sefak\u00f6y.<\/p>\n Prilika se ukazala da po\u010detkom februara 2018. godine odem u Istanbul i da obavim, prethodno telefonski dogovorene, razgovore sa na\u0161im starim muhad\u017eirima. Prvi od njih je bio stogodi\u0161njak Kadrija (Javorovac) Deniz. U petak 02. februara, u dru\u0161tvu sa Refikom Akovim, oti\u0161ao sam kod amid\u017ea Kadrije. Na vratima su nas srda\u010dno do\u010dekali Kadrijin sin Vehbo i unuk Faruk. Amid\u017ea Kadrija je bio odli\u010dno raspolo\u017een i sa njim sa razgovarao 4-5 sati o mnogim doga\u0111ajima iz njegovog burnog \u017eivota. Sa ponosom je govorio o rahmetli Galjanu Luka\u010du, mula Osmanu Rastoderu, \u0106azimu Sijari\u0107u, Salku \u0160krijelju i drugim istaknutim Bihorcima. Amid\u017ea Kadrija je 1957. godine, zajedno sa familijom napustio rodno selo Vr\u0161evo u Bihoru. Prvo su morali da odu u Makedoniju odakle se dobijala viza za Tursku. Tamo su ostali 12 godina. \u017divjeli su u selu Crkvine kod Titovog Velesa, da bi 30. aprila 1969. doselili u Tursku.<\/p>\n U novoj i nepoznatoj sredini, bez znanja jezika, te\u0161ko se \u017eivjelo tih 70-ih i 80-ih godina pro\u0161log vijeka. \u00a0Trebalo je djeci i familiji obezbjediti egzistenciju. O nekakvom daljem \u0161kolovanju njihove djece nije bilo govora, jer se moralo raditi da bi se pre\u017eivjelo. Danas je situacija sasvim druga\u010dija. Na mjestima onih prvih ku\u0107eraka nikle su velike i moderne poslovno-stambene zgrade. Mla\u0111e generacije imaju uslove da se \u0161koluju pa danas imamo bo\u0161nja\u010dku djecu koja su postali\u00a0 poznati ljekari, profesori, in\u017eenjeri, glumci, advokati itd. Kadrijina supruga je umrla a on danas \u017eivi sa svojim sinom Vehbom, snahom Nemkom, unukom Farukom i njegovom suprugom Fatmom i praunucima Burakom i Keremom.<\/p>\n Kadrija mi je ispri\u010dao i interesantnu pri\u010du vezanu za \u010duvenog sand\u017ea\u010dkog biznismena Murata Bajrovi\u0107a (Bayrak)<\/strong> iz Priboja. On je , kao bek\u010dija (portir) radio u njegovoj fabrici \u201eSand\u017eaktul\u201c <\/strong>koja je zapo\u0161ljavala 2.500 radnika. Ova fabrika je proizvodila zavjese, najlone, perlone, konce i druge stvari za doma\u0107instvo. U tim godinama, koje su bile najte\u017ee za na\u0161e muhad\u017eire, Murat Bajrovi\u0107 je u svoju fabriku zaposlio veliki broj na\u0161eg naroda naseljenih u op\u0161tinama Bayrampa\u0161a i Sefakoy. Murat je davao socijalnu pomo\u0107 Bo\u0161njacima koji nisu mogli da rade. Amid\u017ea Kadrija je kroz suze pri\u010dao o Muratu Bajrovi\u0107u jer je on, spasio na\u0161 narod. Ispri\u010dao mi je i doga\u0111aj koji se desio 1976. godine kada je on, kao portir, spasio \u017eivot svome direktoru Muratu Bajrovi\u0107u od dvojice agenata UDBE koje je Beograd poslao u Istanbul da ga ubiju.\u00a0 Na kraju nam je amid\u017ea Kadro, na moje i Refikovo veliko iznena\u0111enje, pokazao kako jedan stogodi\u0161njak utinje konac u iglu bez nao\u010dara!\u00a0<\/p>\n RAZGOVOR SA \u0160E\u0106OM BOGU\u0106ANINOM (1921)<\/strong><\/p>\n Nakon ura\u0111enog intervjua sa Kadrijom Javorovcem imao sa zakazan razgovor sa jo\u0161 dvojicom starih sand\u017ea\u010dkih muhad\u017eira. To su \u0160e\u0107o (Bogu\u0107anin) Turkcan<\/strong> (1921) iz sela Boguti kod \u0160tavlja u blizini Sjenice i Bajram Balota<\/strong> (1926) iz sela Ba\u0107a kod Ro\u017eaja. Sa amid\u017eom \u0160e\u0107om sam napravio intervju u subotu 03. februara prije podne\u00a0 a sa amid\u017eom Bajramom poslije podne. Tokom razgovora sa \u0160e\u0107om, pripomagao mu je sin Mu\u0161o (1953) koji je zapamtio sve va\u017enije doga\u0111aje iz \u017eivota svoga oca. \u0160e\u0107o je bio u\u010desnik Drugog svjetskog rata i govorio mi je o \u010detni\u010dkom i partizanskom poku\u0161aju osvajanja Sjenice decembra mjeseca 1941. godine. Li\u010dno je poznavao Hasanagu Zvizdi\u0107a a pomenuo je svog ro\u0111aka \u0160efta Elezovi\u0107a<\/strong> (1903-1945) iz sela Kr\u0107a kod Sjenice koji se istakao tokom odbrane Sjenice i Pe\u0161teri od \u010detni\u010dkih napada. Njega je, dva mjeseca nakon ulaska partizana u Sjenicu 22. decembra 1944. streljao partizan Vule Tripkovi\u0107 iz mjesta Peta kod Sjenice.<\/p>\n \u00a0Obzirom da je \u0160e\u0107ovo rodno selo Boguti pripadalo tada op\u0161tini \u0160tavalj, on je poznavao sve \u0161tavaljske \u010detnike pa \u0107emo ih ovom prilikom pobrojati. Pop Selimir Kali\u010danin je bio komandant \u0160tavaljskog \u010detni\u010dkog odreda. Sa njim je Hasan-aga sklopio sporazum o nenapadanju kojeg se Selimir dr\u017eao do kraja rata. Prema rije\u010dima \u0160e\u0107a Bogu\u0107anina \u201e\u010detiri godine nijedan musliman nije pro\u0161ao kroz \u0160tavalj a najpoznatiji \u010detnici, pored popa Selimira, bili su: Ja\u0107im Radulovi\u0107, Stefan radulovi\u0107, Bogoljub Kali\u010danin (koji je 2 godine bio predsjednik op\u0161tine \u0160tavalj), Todor Kali\u010danin, Vuka\u0161in Zagra\u0111anin i Ilija Zagra\u0111anin.<\/p>\n \u0160e\u0107o Bogu\u0107anin je aprila 1944. mobilisan u Tre\u0107u sand\u017ea\u010dku partizansku brigadu kojom je komandovao Halil Had\u017eimurtezi\u0107.\u00a0 Ku\u0107i se vratio 04. aprila 1947. godine. Ratovao je protiv \u010detnika i Nijemaca u isto\u010dnoj Bosni, na podru\u010dju \u010cajni\u010da, Fo\u010de i Gora\u017eda. Na Palama kod Sarajeva je video, oko sijena zavezana i spaljena tijela 21 partizana. Taj zlo\u010din su po\u010dinili Romanijski \u010detnici. Nakon zavr\u0161etka rata, sa njim u vojsci je bio Rasim Hajradinovi\u0107<\/strong> iz Sjenice. \u0160e\u0107o je bio sa njim dobar drug i kroz suze govori kada pri\u010da o mukama koje je do\u017eivio njegov drug Rasim. Naime, odmah po oslobo\u0111enju 1945. Titovoj vojsci nije postojao poseban vojni\u010dki kazan za muslimanske vojnike. Rasim Hajradinovi\u0107 je, pred oficirima demonstrativno odbio da jede svinjetinu. Ponosan na svoju vjeru i naciju nije htio pokleknuti novoj bolj\u0161evi\u010dkoj vlasti. Osu\u0111en je na 13 godina zatvora. \u010cetiri mjeseca je, na nogama, nosio okove od 20 kilograma. Osamnaest mjeseci je bio u samici. Robijao je u Titovom U\u017eicu, Kragujevcu i Ni\u0161u. Nosio je broj 761 za koji su svi znali. Od 125 kila koliko je imao si\u0161ao je na 35.\u201c<\/p>\n RAZGOVOR SA BAJRAMOM BALOTOM (1926)<\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0 Moj posljednji sagovornik generacije prvih sand\u017ea\u010dkih muhad\u017eira je gospodin Bajram Balota (1926) iz sela Ba\u0107a kod Ro\u017eaja. Bajram se \u017eivo sje\u0107a svih ratnih doga\u0111aja vezanih za Ro\u017eajski kraj. Li\u010dno je poznavao najuglednijeg Ro\u017eajca mula Jakupa Kardovi\u0107a jer ga je, kao dje\u010dak, par puta vidio kako se kupa u rijeci Ibar. Bajram mi je pri\u010dao kako mu je otac poginuo na Kacuberu, najvi\u0161oj koti planine Turjak od strane partizana. Njega su krajem 1944. mobilisali u partizane. UPro\u0161ao je \u010ditavu Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju jure\u0107i \u010detnike i Nijemce sve do Zidanog mosta u blizini Maribora i do Kranja na granici sa Austrijom. Bio je ranjen od Nijemaca kod Bjelovara, pa je poslat na lije\u010denje u Skoplje. Odatle je do\u0161ao u Pe\u0107 na Kosovo gdje je i demobilisan, nakon \u010dega je do\u0161ao svojoj ku\u0107i u selo Ba\u0107. O\u017eenjen je suprugom Rahimom Muri\u0107 iz sela Jablanice kod Ro\u017eaja. Imao je sina jedinca koji je skoro preselio na Ahiret. Iza njega su ostali sin Jasin i \u0107erka Esin. Molim Allaha da ovoj familiji podari sabur a njihovom sinu mjesto u D\u017eenetu.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin Historija Sand\u017eaka i bo\u0161nja\u010dkog naroda u njemu je dugo vremena bila nepravedno zapostavljena, reklo bi se \u010dak i skrivana od nau\u010dne javnosti. Me\u0111utim, sa pojavom knjiga na\u0161ih poznatih i hrabrih intelektualaca, kao \u0161to su Hakija Avdi\u0107, Mustafa Memi\u0107 i Safet Band\u017eovi\u0107, po\u010detkom 90-ih godina pro\u0161log vijeka, po\u010dinju da se otvaraju njene […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":208214,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196,2692,16],"tags":[],"class_list":{"0":"post-208181","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"category-turska-gradovi","9":"category-novine"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/1.Staro-Bijelo-Polje-Akova-sjedi\u0161te-Donjeg-Bihora.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/Bjelopoljska-Bistrica-je-u-toku-Drugog-svjetskog-rata-bila-prva-na-udaru-\u010detnika-Pavla-\u0110uri\u0161i\u0107a.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/2.-Autor-Crnovr\u0161anin-sa-prof.-Muratom-Mahmutovi\u0107em-najboljim-poznavaocem-Bjelopoljskog-kraja-Donjeg-Bihora-ispred-mosta-na-rijeci-Bistrici-01.-avgusta-2014.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/3.-Saobra\u0107ajna-tabla-sa-selima-u-Donjem-Bihoru.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/4.-Petnjica-centar-Gornjeg-Bihora-nakon-Drugog-svjetskog-rata.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/5.-EKSKLUZIVNA-FOTOGRAFIJA.-Milicija-mula-Osmana-Hrastodera-komandanta-odbrane-Gornjeg-Bihora-od-\u010detnika-1941-45.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/6.-Posjeta-pe\u0107ini-Hodrovici-u-kojoj-su-partizani-u-prolje\u0107e-1945.-ubili-12-Bihoraca.-Na-slici-sa-lijeva-Ramo-Ko\u017ear-\u0160emo-Ko\u017ear-1931-Rahman-Halilovi\u0107-1951-i-Hajradin-Ko\u017ear-1943.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/7.-Autor-Crnovr\u0161anin-na-groblju-u-selu-Radmanci-kod-Petnjice-pored-mezara-gazije-mula-Osmana-Hrastodera-12.-juli-2016.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/8.-U-zadnjih-sto-godina-rijeke-protjeranog-bo\u0161nja\u010dkog-i-albanskog-stanovni\u0161tva-slile-su-se-u-Istanbul-i-druge-turske-gradove.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/9.-Ramiz-Zveroti\u0107-1923-2004-iz-Istanbula-rodom-iz-sela-Vr\u0161eva-u-Gornjem-Bihoru-je-\u010dovjek-od-koga-je-autor-Crnovr\u0161anin-dobio-prva-saznanja-o-Bihoru.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/10.-Stogodi\u0161njak-Kadrija-Javorovac-Deniz-1918-iz-sela-Vr\u0161eva-kod-Petnjice.-On-je-zajedno-sa-Ramizom-Zveroti\u0107em-bio-vojnik-mula-Osmana-Hrastodera.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/11.-Familija-Kadrije-Javorovca-slikana-1953.-u-Beranama.-Sa-lijeva-sjedi-otac-Alija-1868-1968-amid\u017ea-Avdo-1865-1963-stoje-brat-od-amid\u017ee-Delija-snaha-od-amid\u017ee-D\u017eemaila-i-Kadrija-1918.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/12.-\u010cetiri-generacije-pod-istim-krovom.-Amid\u017ea-Kadrija-sa-sinom-Vehbom-i-snahom-Nemkom-unukom-Farukom-i-praunucima-Burakom-i-Keremom.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/13.-\u0160e\u0107o-Bogu\u0107anin-Turkcan-1921-sa-sinom-Mu\u0161om-1953.jpg\")
![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/14.-Bajram-Balota-1926-sa-suprugom-Rahimom-i-velikim-prijeteljem-Refikom-Akovim.jpg\")