![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/Capture-1024x549.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin<\/strong><\/p>\n Moj prvi susret sa Turskom bio je u ljeto 1974. godine kada sam sa svojim roditeljima, rahmetli ocem Faikom i majkom Muratkom, krenuo da obi\u0111em tetku Altunu, sestru moje majke, koje se do tada nisu vidjele 40 godina. Naime, bilo je to u vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada je, nakon smrti bija\u010de (nane) moja majka ostala siro\u010de. Njena starija sestra Altuna je tada sa svojim mu\u017eem odselila za Tursku, u grad Kirklareli na granici sa Bugarskom. Tek nakon 40 godina sudbina je htjela da se one prvi put vide. Ovo pri\u010dam iz razloga \u0161to sam tada, dok smo se vozili autobusom iz Pazara za Istanbul, negdje u blizini Ni\u0161a, sa radija \u010duo vijesti da su tog jutra turske vojne snage izvr\u0161ile desant na ostrvsku dr\u017eavu Republiku Kipar i da se vode \u017eestoke borbe sa gr\u010dkim snagama koje su se nalazile na tom ostrvu. Tek, mnogo godina kasnije, dok sam pripremao magistarski rad na Pravnom fakultetu pod nazivom \u201eTurska Republika Sjeverni Kipar\u201c,<\/strong> saznao sam pravu su\u0161tinu te turske vojne intervencije na Kipar koja je bila izazvana.<\/p>\n Poku\u0161a\u0107u da vam dam kratak presjek \u201eKiparskog problema\u201c, a nakon toga \u0107emo govoriti o na\u0161im sand\u017ea\u010dkim junacima koji su u\u010destvovali u operaciji osvajanja (osloba\u0111anja) sjevernog dijela Kipra 20. jula 1974. godine. Najpoznatiji od njih su \u0161ehid i gazija \u0106amil (Daci\u0107) Balkan (1947)<\/strong> porijeklom iz Ro\u017eaja i gazija Mesud (Rizvanovi\u0107) Rizvanoglu (1952)<\/strong> iz sela Star\u010devi\u0107a kod Ribari\u0107a.<\/p>\n SITUACIJA KOJA JE PRETHODILA KIPARSKOM RATU 1974. GODINE<\/strong><\/p>\n Kipar je u sastavu Turskog carstva bio od 1571. do 1878. godine. Nalazi se na kraju sjeveroisto\u010dnog Sredozemlja i predstavlja ta\u010dku gdje se susre\u0107u tri kontinenta, te na taj na\u010din zauzima izuzetno va\u017ean strategijski polo\u017eaj. Udru\u017eene zapadne imperijalisti\u010dke sile su \u010dekale pogodan trenutak da ga preotmu od Turaka i podijele. Engleska je bila posebno zainteresovana. Izbijanjem Rusko-turskog rata 1877-1878., ruske trupe su tako brzo napredovale da su se na\u0161le u blizini Istanbula. Britanski premijer Benjamin Dizraeli<\/strong> je u tome video \u0161ansu za sebe pa je, samo nekoliko dana prije Berlinskog kongresa, predlo\u017eio sultanu Abdulhamidu II<\/strong> da sklope sporazum o zajedni\u010dkoj odbrani kako bi ga spasio od Rusa. Za uzvrat Dizraeli je tra\u017eio ostrvo Kipar. Sultan nije imao izbora i pristao je. Potpisan je tzv. \u201eUgovor o kiriji\u201c na osnovu koga je britanska vlada morala da pla\u0107a godi\u0161nju kiriju za Kipar. Ostrvo je formalno ostalo pod suverenitetom sultana ali je upravu nad njim preuzela Velika Britanija.<\/p>\n Historija ovog ostrva je u posljednjih 100 godina bila veoma turbulentna. Naime, \u010dim je Tursko carstvo u\u0161lo u Prvi svjetski rat na strani Centralnih sila, Velika Britanija je poni\u0161tila tzv. \u201eUgovor o kiriji\u201c koji je 1878. potpisala sa turskim sultanom Abdulhamidom II i u novembru 1914. anektirala Kipar. Tako je Kipar postao engleska imovina. Osmanska imperija je prihvatila svr\u0161eni \u010din a postoje\u0107a situacija je ozvani\u010dena 05. novembra 1923. godine na Mirovnoj konferenciji u \u0161vajcarskom gradu Lozani. U toku Prvog svjetskog rata ideja o \u201eEnosisu\u201c (ujedinjenju Kipra sa Gr\u010dkom) je veoma oja\u010dala. Najve\u0107i zagovornik tzv. Megali idee<\/strong> i Enosisa bio je Elefterios Venizelos<\/strong>. Megali idea ili Velika ideja bio je plan objedinjavanja svih gr\u010dkih zemalja sa gr\u010dkom maticom u jednu dr\u017eavu koja bi obuhvatala dana\u0161nju Gr\u010dku, evropsku Trakiju, maloazijsku obalu Egejskog i Mramornog mora i Kipar. Megali idea je nastala u 19. vijeku, poslije gr\u010dkog rata za nezavisnost, a svoj vrhunac je dobila po\u010detkom 20 vijeka, kada je po zavr\u0161etku Prvog svjetskog rata, oko navedenih teritorija izbio gr\u010dko-turski rat. Pored po\u010detnih uspjeha Grci su na kraju izgubili rat, \u0161to je dovelo do velike migracije stanovni\u0161tva sa obadvije strane. Kraj rata se smatra za kraj \u201eVelike ideje\u201c. Napomenimo da je, kao pandan ovom velikodr\u017eavnom projektu u Srbiji, bio velikosrpski program \u201eNa\u010dertanije\u201c<\/strong> koji je 1844. godine napisao tada\u0161nji ministar policije Ilija Gara\u0161anin.<\/strong> Od ovog programa srpski nacionalisti se nikada nisu odrekli i poku\u0161ali su da ga ponovo realizuju u krvavom \u201eJugoslovenskom ratu 1991-1995.\u201c<\/p>\n Da skratimo pri\u010du, ni Grci nikada nisu odustali od pripajanja KIpra Gr\u010dkoj. Nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata borbu za ujedinjenje Kipra sa Gr\u010dkom predvodi arhiepiskop Makarios III<\/strong>, poglavar pravoslavne crkve na Kipru. Tek nakon rata i po\u010detka dekolonizacije svijeta \u201eEnosis\u201c po\u010dinje da dobija ve\u0107u ulogu. Godine 1950. formira se organizacija EOKA<\/strong> koja sprovodi ovaj pokret, \u010desto i uz vrlo radikalne mjere prema kiparskim Turcima. Kiparska pravoslavna crka 15. Januara 1950. Organizuje referendum na kome se 96% kiparskih Grka izja\u0161njava za pripajanje Kipra Gr\u010dkoj.\u00a0 Zahtjev kiparskih Grka za \u201eEnosisom<\/strong>\u201c (Ujedinjenje) izazvao je kod kiparskih Turaka zahtjev za podjelom ostrva- \u201eTaksim<\/strong>\u201c. Tajna gr\u010dka organizacija EOKA na \u010delu sa pukovnikom Georgiosom Grivasom<\/strong> povela je 1955. godine oru\u017eanu borbu protiv kolonijalne britanske vlasti na ostrvu. Iste godine ova organizacija napada i kiparske Turke koji po\u010dinju da se samoorganizuju. Kiparski Turci su reagovali na nasilje EOKA tako \u0161to su u novembru 1957. formirali svoju organizaciju pod imenom TMT (T\u00fcrk Mudafa Teskiler, Turska odbrambena organizacija) \u010diji vo\u0111a postaje advokat Rauf Denkta\u0161<\/strong>.\u00a0 Pitanje Kipra se internacionalizuje pa se na Konferenciji u Londonu odr\u017eanoj 16. avgusta 1960. godine potpisuje Dokumenat o nezavisnosti Republike Kipar. Na konferenciji u\u010destvuju i predstavnici kiparskih Grka- Makarios\u00a0 i kiparskih Turaka- dr. Fazil Ku\u010duk<\/strong>. Za predsjednika Republike Kipar izabran je arhiepiskop Makarios a za potpredsjednika Fazil Ku\u010duk. Britanija je zadr\u017eala suverenitet nad dvijema vojne baze (Dekhelia i Akrotiri) koje zauzimaju 2% teritorije ove dr\u017eave. Me\u0111utim, krajem 1963. predsjednik Makarios mijenja Ustav u korist kiparskih Grka \u010dime kiparski Turci gube pravo u\u010de\u0161\u0107a u vladi i ostalim strukturama vlasti koje im je ranijim ugovorima bilo zagarantovano. Uslijedio je talas nekontrolisanog nasilja u kome su 103 turska sela potpuno razorena. \u010cetvrtog marta 1964. Savjet bezbjednosti OUN-a donosi odluku o slanju Mirovnih snaga (UNFICYP) na Kipar. Zadatak ovih snaga je bio da razdvaja zava\u0111ene zajednice. Glavni grad Nikozija je podijeljen na ju\u017eni- gr\u010dki i sjeverni- turski dio. Od tada do danas Nikozija (Lefko\u0161a na turskom) je podijeljena Zelenom linijom koja se naziva \u201eAtila linija\u201c. Do sredine 1964. oko 20.000 Turaka napustilo je svoje domove u ju\u017enom dijelu i pre\u0161lo na sjeverni dio Kipra gdje je bio stacioniran turski kontigent vojske odre\u0111en prema Ugovoru iz Londona 1959. godine. General Georgios Grivas se 1964. vra\u0107a iz Gr\u010dke na Kipar i sa sobom dovodi 5.000 dobrovoljaca, kao i 3.000 tona oru\u017eja i municije, nakon \u010dega uspostavlja novu \u201eNacionalnu gardu\u201c Republike Kipar koja je sada imala oko 45.000 kiparskih Grka i 24.000 Grka dovedenih iz Gr\u010dke. Ovoliki broj vojnika bio je protivan i Ustavu i Ugovoru o garancijama potpisanom u Londonu. Grivas je doveo ovoliku vojsku iz Gr\u010dke kako bi protjerao tamo\u0161nje Turke i Kipar pripojio Gr\u010dkoj.<\/p>\n Dva doga\u0111aja koja su uslijedila izazvala su jo\u0161 ve\u0107u zategnutost izme\u0111u Gr\u010dke i Turske. Prvi doga\u0111aj se desio 21. aprila 1967., kada je u <\/strong>Atini izvr\u0161en dr\u017eavni udar od strane vojne hunte i kada su na \u010delo do\u0161li oficiri sa brigadirom Stilianosom Patakosom<\/strong>. Drugi, i za Kipar va\u017eniji doga\u0111aj, bio je tzv. \u201eKophinou kriza<\/strong>\u201c Mjesto Kophinou (Ge\u0107itkale na turskom) nalazi se u blizini primorskog grada Larnake. Ono je smje\u0161teno na veoma va\u017enoj drumskoj komunikaciji Nikozija-Limasol.\u00a0 Za kiparsko-gr\u010dki re\u017eim kontrola ovog sela, koje je bilo naseljeno Turcima, bila je od velikog zna\u010daja, zato je donijela odluku da se ono silom stavi pod kontrolu. Jedan od komandira kiparskih Turaka nije dozvolio gr\u010dkim policajcima da pro\u0111u kroz mjesto Kophinou, nakon \u010dega je uslijedila brutalna akcija gr\u010dke policije. Grivas je oko sela rasporedio oko 3.000 pripadnika svoje Nacionalne garde i naredio da se selo granatira. Veliki broj ku\u0107a je uni\u0161ten a poginula su i 24 kiparska Tur\u010dina. Istog dana reagovala je i Turska. I Ankara i Atina su sve svoje snage stavile u pripravnost. Dvije susjedne dr\u017eave bile su na ivici rata. Turska je zahtijevala od Gr\u010dke da povu\u010de generala Grivasa sa Kipra, da smanji broj gardista na 2.000 koliko je predvi\u0111eno Ustavom, da plati obe\u0161te\u0107enje za uni\u0161tene ku\u0107e i ubijene Turke. U to vrijeme, uostalom kao i danas, kada su u pitanju muslimani i muslimanske zemlje, uloga U Tanta<\/strong>, tada\u00fcnjeg Generalnog sekretara OUN-a, bila je \u017ealosna, jer nije osudio ovaj zlo\u010din a poku\u0161aj stvaranja samostalne uprave od strane kiparskih Turaka nazvao je separatisti\u010dkim. U Tant je izjavio da Makariosovu vladu smatra jedinim legitimnim predstavnikom kiparskog stanovni\u0161tva, smatraju\u0107i samo Grke \u201eKipranima\u201c. Gr\u010dka hunta iz Atine, koja je imala podr\u0161ku Zapada na \u010delu sa Amerikom, ponovo \u0161alje Grivasa na Kipar 1971. godine, koji u ilegali stvara EOKU-B<\/strong> u namjeri da obori predsjednika Makariosa\u00a0 i njegovu\u00a0 pro-sovjetsku i nesvrstanu politiku. Predsjednik Makarios je shvatio namjere vojne hunte iz Atine pa je\u00a0 u aprilu 1974. stavio organizaciju EOKA-B van zakona, a u julu od predsjednika gr\u010de vlade Phadeona Gizikisa<\/strong> zatra\u017eio da povu\u010de sa Kipra 650 gr\u010dkih oficira, koji su bili komandni kadar kiparskih oru\u017eanih snaga Nacionalne garde a sara\u0111ivali su sa Grivasom teroristi\u010dko organizacijom EOKA-B. Kao odgovor na to uslijedio je dr\u017eavni udar protiv legalne kiparske vlade, ali predsjednik Makarios je uspio da se izvu\u010de u zadnjem trenutku i pobjegne u inostranstvo. Vlast je preuzeo biv\u0161i Grivasov oficir i novinar Nikos Sampson<\/strong>, a na ostrvu je zapo\u010deo progon Makariosovih prista\u0161a i pripadnika turske manjine.<\/p>\n DR\u017dAVNI UDAR NA KIPRU I INTERVENCIJA TURSKE ARMIJE U LJETO 1974.<\/strong><\/p>\n Plan obaranja kiparske vlade nosio je naziv \u201eOperacija Afrodita\u201c. Nikos Sampson, vo\u0111a EOKA-B, bio je u javnosti poznat po likvidaciji najmanje 20 kiparskih Turaka. Rano ujutro 15. jula 1974. Nikosove jedinice u pratnji jedne kolone od 40 sovjetskih tenkova opkolile su predsjedni\u010dku palatu u Nikoziji. Nakon tri sahata borbe legalna kiparska Vlada je oborena a Makarios je, uz pomo\u0107 Britanaca, uspio pobje\u0107i u London. Istog jutra u Ministarstvo spoljnih poslova Turske u Ankari, stigao je teleks od turskog ambasadora u Nikoziji u kome stoji da je u 8.30 izjutra izvr\u0161en dr\u017eavni udar protiv Makariosa i da se vode borbe oko predsjedni\u010dke palate. Nikos Sampson se istoga dana proglasio za predsjednika \u201eHelenisti\u010dke Republike Kipar\u201c<\/strong>. Njegov cilj je bio da \u0161to je mogu\u0107e prije proglasi priklju\u010denje Kipra Gr\u010dkoj. Nakon \u010detiri dana svrgnuti predsjednik Makarios se pojavio pred Savjetom bezbjednosti OUN u Njujorku gdje je osudio dr\u017eavni udar kao stranu agresiju. Sedamnaestog jula 1974. godine turski premijer Bulent Ed\u017eevit <\/strong>je odletio u London na konsultacije sa britanskim premijerom Wilsonom<\/strong> i ministrom diplomatije Callaghanom<\/strong>. Tra\u017eio je da britanska i turska strana, na osnovu Ugovora o garancijama, vojni\u010dki interveni\u0161u, stim da turske trupe mogu koristiti engleske baze na Kipru u toku vojne operacije. Britanci su odbili njegove prijedloge, pa je Turska ostala kao jedina legitimna za\u0161titnica koja smije vojni\u010dki intervenisati. Ed\u017eevit se nije dvoumio. \u201eUjutro 20. jula 1974. godine, u trenutku kada se \u201epredsjednik dr\u017eave\u201c Nikos Sampson pripremao za radio nastup u kojem je trebao proglasiti \u201eEnosis\u201c (pripajanje Gr\u010dkoj) za\u010duo se zvuk turskih vojnih aviona i brodova za iskrcavanje. Po\u010dela je akcija turske intervencije na Kipru. Prvo je pala gr\u010dka a potom i kiparska vojna hunta. Turske trupe su oko 5 sati ujutro otpo\u010dele operaciju iskrcavanja pod imenom \u201eAttila\u201c. U blizini Nikozije su se spustili padobranci a sa mora turski brodovi su zauzeli lu\u010dki grad Kyreniu (Girne na turskom). U pomo\u0107 im je prisko\u010dilo oko 150 kiparskih Turaka kako bi turskim jedinicama pomogle u snala\u017eenju na tu\u0111em terenu. Glavni zadatak operacije \u201eAttila\u201c bio je uspostava koridora izme\u0111u turske enklave u Nikoziji (Lefko\u0161i) sa lukom Kyrenijom (Girne) na sjeveru. Turci su zauzeli aerodrom u Nikoziji, jer ga je za snabdijevanje koristila gr\u010dka Nacionalna garda. Danas je ovaj aerodrom pod kontrolom UN-ovih plavih \u0161ljemova. Prvog dana turska vojska je osvojila dobar komad teritorije a da nije bilo ozbiljnijih sukoba sa Grcima. Me\u0111utim, ve\u0107 sutrada, 21. jula 1974. sve je bilo druga\u010dije, jer je u \u017eestokoj borbi poginulo izme\u0111u 1800 i 2.000 ljudi. Kyrenija je osvojena 22. jula. Pripadnici teroristi\u010dke EOKA-B su \u010desto vr\u0161ili zlo\u010dine iz osvete. U jednom selu kod Limasola ubili su 150 nevinih turskih civila. Na podru\u010dju grada Larnake Grci su traktorima pregazili 15 turskih civila. Ujedninjene nacije su stupile na scenu 22. jula i zatra\u017eile od strana u sukobu uspostavu prekida vatre i primirja. Sutradan 23. jula, uhap\u0161en je Nikos Sampson a na njegovo mjesto dolazi predsjednik kiparskog parlamenta Glafkos Kleridis<\/strong>. I u Atini vojna hunta silazi sa vlasti a iz inostranstva se vra\u0107a Konstantin Karamanlis<\/strong> koji formira vladu Gr\u010dke. Od 25. jula do 08. avgusta traje Prva runda pregovora izme\u0111u Engleske, Gr\u010dke i Turske na kojima se raspravlja o na\u010dinu uprave na Kipru. Predstavnik kiparskih Turaka advokat Rauf Denkta\u0161 je tra\u017eio da se, nakon \u0161to su kiparski Grci poni\u0161tili Ustav iz 1963., Kipar podijeli, stim da kiparskim Turcima pripadne 30% teritorije. Predstavnik kiparskih Grka Glafkos Kleridis odbio je takav prijedlog nakon \u010dega Turska 14. avgusta\u00a0 zapo\u010dinje novu operaciju pod nazivom \u201eAttila II\u201c<\/strong> i sa 16. avgustom zauzima podru\u010dje od 3 355 km\u00a0 \u0161to predstavlja 36,26% ukupne povr\u0161ine Kipra. Sve \u0161to se kasnije doga\u0111alo- bili su bezuspje\u0161ni pregovori o novom ure\u0111enju Kipra. U me\u0111uvremenu administracija kiparskih Turaka (stvorena jo\u0161 1967.) djeluje kao \u201eAutonomna turska administracija\u201c<\/strong> na podru\u010dju zaposjednutom od turske vojske u sjevernoj tre\u0107ini Kipra. Po\u010dev od 16. avgusta 1974., kada su turske trupe zauzele svjerni dio Kipra, na ovom ostrvu vlada \u201ede facto\u201c podjela. U novoformiranom parlamentu kiparski Turci su 15. novembra 1983. godine proglasili nezavisnost \u201eTurske Republike Sjeverni Kipar\u201c<\/strong>, koju je priznala samo Republika Turska a Ju\u017eni dio, koji naseljavaju kiparski Grci, nosi naziv \u201eRepublika Kipar\u201c i priznat je od strane\u00a0 Ujedinjenih nacija. Ovakvo stanje ostalo je zacementirano do danas. Rat je zavr\u0161en ali je ostrvo podijeljeno. U krvavim nemirima i borbama 1974. poginulo je, na obadvije strane, oko 6.000 osoba.<\/p>\n JUNA\u0160TVO DVOJICE SAND\u017dAKLIJA <\/strong><\/p>\n O KOJEM SE U TURSKOJ SA PONOSOM GOVORI I PI\u0160E<\/strong><\/p>\n U svojem magistarskom radu kojeg sam 2011. godine objavio kao knjigu, na strani 67, ukratko sam napomenuo da je u ljeto 1974., u bitkama za Kipar u\u010destvovao jedan broj iseljenih Bo\u0161njaka iz Sand\u017eaka koji su se tada zatekli na odslu\u017eenju redovnog vojnog roka u turskoj vojsci. Tada sam znao i u knjizi pomenuo samo \u0106amila (Daci\u0107a) Balkana (1947)<\/strong> koji je poginuo 22. jula 1974. na planini Be\u0161parmak, nedaleko od luke Girne (Kyrenia), u trenutku kada je postavljao turski bajrak. Pogodio ga je metak gr\u010dkog snajperiste. U njegovoj neposrednoj blizini nalazio se drugi Bo\u0161njak iz Sand\u017eaka- Mesud (Rizvanovi\u0107) Rizvanoglu (1952) <\/strong>koji je ostao \u017eiv. Za ovog drugog junaka saznao sam dok sam februara 2018 godine bio u Istanbulu. Obojica su u borbama sa gr\u010dkim vojnicima pokazali veliku neustra\u0161ivost i juna\u0161tvo. \u0106amil Balkan je \u0161ehidio a Mesud Rizvanovi\u0107 se vratio svojoj ku\u0107i. Ina\u010de familije obojice junaka danas \u017eive u istanbulskoj op\u0161tini Bayrampa\u0161a. \u0106amilov otac Tahir Daci\u0107<\/strong> iz Ro\u017eaja je, sa brojnom familijom, u Tursku doselio 1967. godine. Turska vlada je donijela odluku da jedna osnovna \u0161kola i ulica u op\u0161tini Bayrampa\u0161a ponesu ime \u0161ehida \u0106amila (Daci\u0107a) Balkana. Moj doma\u0107in gospodin Refik (Sijari\u0107) Akova me je odveo do ove \u0161kole. Rahmetli \u0106amil nije bio o\u017eenjen. Imao je 3 brata i 4 sestre. Bra\u0107a su mu: Braho, Amir i Abaz a sestre: Zada, Raza, Firaseta i Mahija.<\/p>\n Turska vlada je, posebnim ukazom, Mesuda Rizvanoglua proglasila herojem (gazijom). U skladu sa tim Mesud danas u\u017eiva sve dr\u017eavne privilegije: gazijsku platu, besplatno lije\u010denje za njega i familiju, besplatnu vo\u017enju i mnoge druge beneficije. Mesudov otac \u0160efko<\/strong> i majka Fatima<\/strong> su iz sela Star\u010devi\u0107a do\u0161li u Tursku 26. juna 1969. godine sa sedmoro djece. Mesud ima petoricu bra\u0107e: Re\u0161ida, Ned\u017eiba, Bajazita, Nihada i Ibrahima \u00a0i sestru Zinetu koja je udata u Novi Pazar. Svi su dobro situirani i imaju lijep \u017eivot. Mesud je o\u017eenjen sa Refijom Ramovi\u0107 iz Ro\u017eaja i sa njom ima dva sina: D\u017eemala i Kemala.<\/p>\n Ovom prilikom \u0107u posebno ista\u0107i ime Bajazita (Rizvanovi\u0107a) <\/strong>(1948), starijeg brata gazije Mesuda Rizvanovi\u0107a. Ovaj 70-ogodi\u0161njak je odli\u010dan poznavalac historije svog kraja i u svom burnom i interesantnom \u017eivotu pro\u0161ao je sve zemlje Bliskog istoka i cijelu zapadnu Evropu. Sa njim sam napravio veoma sadr\u017eajan intervju u kojem je opisao mnoge doga\u0111aje i li\u010dnosti iz Ribari\u0107ke doline za koje sam i ja prvi put \u010duo, iako sam se dosta intenzivno bavio historijom ovog kraja dok sam radio na dokumentarnom filmu: \u201eZlo\u010dini Koste Pe\u0107anca u Sand\u017eaku sa osvrtom na pokolj u Star\u010devi\u0107u 1922. godine\u201c. Na inicijativu gospodina Bajazita obi\u0161ao sam i historijsku atrakciju grada Istanbula novijeg datuma, a to je muzej zvani \u201ePanorama 1453.\u201c,<\/strong> koji je otvoren prije desetak godina. U ovom muzeju, koji predstavlja svojevrsni vremeplov, se, na veoma upe\u010datljiv na\u010din prikazuje osvajanje Carigrada 1453. godine od strane sultana Mehmeda Fatiha, i trebalo bi da ga obi\u0111e svaki na\u0161 Bo\u0161njak koga put dovede u ovaj megalopolis, koji se smatra jednim od najljep\u0161ih gradova na svijetu.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Pi\u0161e: dr. Harun Crnovr\u0161anin Moj prvi susret sa Turskom bio je u ljeto 1974. godine kada sam sa svojim roditeljima, rahmetli ocem Faikom i majkom Muratkom, krenuo da obi\u0111em tetku Altunu, sestru moje majke, koje se do tada nisu vidjele 40 godina. Naime, bilo je to u vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada je, nakon smrti bija\u010de […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":207920,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196,2692],"tags":[],"class_list":{"0":"post-207919","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"category-turska-gradovi"},"yoast_head":"\n![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/1-2.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/2-3.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/3-1.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/4.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/5.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/6-1024x685.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/7-1024x685.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/8-1024x685.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/9-768x1024.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/10-1024x639.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/11.jpg\")
\u00a0<\/div>\n![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/12-1024x685.jpg\")
![\"\"](\"http:\/\/sanapress.info\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/13-1024x614.jpg\")