![\"\"](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2018\/04\/image-0-02-05-014753e72e3dfdeef36557c9cbfa645d5e3d7877a797fd0680a6dc8ede479ac9-V-1-150883.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
Autor: Me\u0111edovi\u0107 Faruk<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n Ovo je fascinantna pri\u010da o najgenijalnijem znanstveniku svih vremena pr. Milmanu Parryu i najdarovitijem i nenadma\u0161nom pjesniku Avdu Me\u0111edovi\u0107u. Parry mu\u010de\u0107i se da rije\u0161i Homersko pitanje, zahvaljuju\u0107i susretu sa Avdom, 1935 god. u Bijelom Polju, okon\u010dao je tu vjekovnu enigmu, na najelegantniji mogu\u0107i nacin. Ali tek tada nastupaju muke, za mladog istra\u017eiva\u010da Parrya. Osim toga sto je razrije\u0161io Homersko pitanje, Parry je obznanio, svjetskoj kulturnoj javnosti, da je on zapravo otkrio pjesnika Avda, koji je neuporedivo genijalniji i\u00a0 ve\u0107i i od samog Homera. O\u010dekivao je sva mogu\u0107a svjetska priznanja i slavu, a do\u010dekale su ga prijetnje iz mnogih centara mo\u0107i, da on zapravo sa otkri\u0107em, Avda, te stavljaju\u0107i ga na pijedostol, iznad Homera, on\u00a0 udara direktno u temelje, zapadne kulture i civilizacije. Parry je usled nevjerovatnih pritisaka sa svih strana, decembra, 1935 god. u Los An\u0111elesu po\u010dinio samoubistvo. I\u00a0 mladi znanstvenik i njegov pjesnik su na\u017ealost prekinuli dru\u017eenje i tek zapo\u010detu saradnju. Najvjerovatnije, da i na onom svijetu, nijesu imali zbog toga mira, te da su razmi\u0161ljali jedan o drugom. Zato<\/em><\/strong> je isceniran<\/em><\/strong> i ovaj njihov onostrani, senzacionalni susret, da bi nastavili zapo\u010deto. <\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong><\/p>\n Nikada Polumjesec nije bio tako bli<\/em>\u017ei Obrovu, nego <\/em>\u0161to je to bio ove majske tople ve<\/em>\u010deri. Izgledao je besprekorno bijel i <\/em>\u010dist, a pred njegovom savr<\/em>\u0161eno izvedenom vitkom figurom, klonula bi i ruka najdarovitijeg slikara umjetnika.\u00a0 Neosjetno je prilazio sve bli<\/em>\u017ee i bli<\/em>\u017ee,\u00a0 dok je vise<\/em>\u010bi u zraku, bio na udaljenosti samo par kopalja od vrha veli<\/em>\u010danstvenoga\u00a0 brda Obrova.\u00a0 Modro plava nebeska pozadina, koja do ovoga <\/em>\u010dasa, nikada nije izgledala tako jasna, neopisivo lijepa, oki<\/em>\u010bena sa bezbroj kristalno blistavih zvijezda, poput naj<\/em>\u010distijeg, najprefinjenijeg modro-plavog svilenog platna, podvijala se je ispod mlije<\/em>\u010dno – snije<\/em>\u017eno bijele kolijevke polumjeseca i lagano ga njihala.\u00a0 Ova svjetle<\/em>\u010ba bo<\/em>\u017eanska, nebeska zdanja, obasjala su tako blistavo i jasno, sami vrh Obrova, te je izgledao, kao da je bio ogrnut popodnevnom sun<\/em>\u010danom svjetlo<\/em>\u0161\u010bu. Miris livadskih trava i cvije<\/em>\u010ba, uzdizali su se ka svjetlo<\/em>\u0161\u010bu blistavioh nebeskih zvijezda, koje su ve<\/em>\u010b dodirivale i sami obod polumjeseca. – Za\u0161to se je polumjesec ba\u0161 ve\u010deras spustio na brdu Obrovu i ve\u010b dodiruje njegovo tlo?. <\/em>\u00a0<\/em>Za\u0161to milijarde kiptu\u0107ih blistavi\u010bh zvijezda, pro\u0161ivenih, kroz Obrovsko, no\u0107no, modro – plavo nebesko plavetnilo, zra\u010de blistavu kristalnu svjetlost, koja se pretvara u zvuke, najmilozvu\u010dnije i najsavr\u0161enije simfonije ovog svekolikog univerzuma!. JELI OVO PRIPREMA ZA NEKI SPEKTAKL!. PRIPREMA ZA NE\u0160TO POSEBNO \u0160TO PREDSTOJI. TO SAMO SVEVI\u0160NJI <\/em>\u00a0<\/em>ZNA.\u00a0 –\u00a0 Znam samo jedno: – Da obi\u010dan smrtnik\u00a0 nije mogao ni svojom voljom, a niti bilo kakvom magi\u010dnom silom, privoljeti nebo, da se sa svom svojom rasko\u0161nom svitom, ogromnim <\/em>P<\/em>olumjesecom<\/em>,<\/em> i milionima kristalno blistavih zvijezda, pokloni ve\u010deras Obrovu. NEKO\u00a0 je\u00a0 zapovijedio: – ” Pri\u0111ite ve\u010deras milom ili silom<\/em>!<\/em>“.- Stotine probeharalih <\/em>japanskih <\/em>Obrovskih tre\u0161anja su u\u017eivale prijatnu toplinu mjese\u010deve svjetlosti<\/em>,<\/em> i dugim vitkim granama doticale njegovu povr\u0161inu. <\/em><\/p>\n Jedna zvijezda, koja je bila blistavija od svih blistavih zvijezda, nje\u017eno je treperila, u kolijevci ogromnog polumjeseca. Klizila je svom du\u017einom savr\u0161enog mjese\u010devog luka, uzdigla se iznad njega i po\u010dela isijavati neprekidan snop plavo bijele blistave svjetlosti. Isijana plavo – bijela blistava svjetlost se transformisala u\u00a0 zgusnutu modro – plavu blistavu masu, poput napuhanog balona i naglo se po\u010dela rasplinjavati. Iz rasplinute i razrije\u0111ene mase, ispod rascvjetale japanske tre\u0161nje, uzdizali su se srebrenasto – bijeli\u00a0 svrdlasti pramenovi, koji su sve vi\u0161e poprimali konture jedne nao\u010dite ljudske kreature. Stvorenje u mu\u0161kom vidu i obli\u010dju, \u010dija je bijela,\u00a0 duga odje\u0107a blistala, kao sjaj blistavo kristalnih zvijezda, a lice sijalo poput mjese\u010devog sjaja, kao melek, stajalo je uspravno, mirno i skru\u0161eno. Ispru\u017eilo je desnu ruku i nje\u017eno dodirnulo povr\u0161inu mjeseca. \u0160akom je zahvatio pregr\u0161t besprekorno bijelo \u010diste mjese\u010deve pra\u0161ine, koju je pomije\u0161ao sa rosnim beharom japanske tre\u0161nje i po\u010deo se ritualno tom smjesom umivati. U atmosferi neopisive ti\u0161ine, izgovorio je: “Spreman sam pribli\u017eiti se Tvojoj milosti, moj Gospodaru!” Nakon \u0161to je mje\u010decevim rosnim prahom, potro lijevu nogu do iznad \u010dlanaka tri puta, mirno se uspravio i digao ruke ispru\u017eenih prstiju, izgovaraju\u0107i: ” BOG JE VELIKI!”- dok su se sa Obrovskog, no\u0107nog, modro plavog nebeskog\u00a0 tepiha, pro\u0161aranog sa bezbroj blistavih zvijezda, istodobno \u010duli jasni i prodorni glasovi” BOG JE VELIK!”- od kojih je cijelo Obrovsko tlo podrhtavalo. Zatim je stao na svjetle\u0107em tepihu, satkanim od kristalne svjetlosti blistavih zvijezda, okrenut u pravcu kible, stavio desnu ruku po lijevoj, i po\u010deo izgovarati:<\/em><\/p>\n Tako mi neba i Danice! <\/em><\/strong><\/p>\n A zna\u0161 li ti \u0161ta je Danica? <\/em><\/strong><\/p>\n Zvijezda blistava! <\/em><\/strong><\/p>\n Nema \u010dovjeka nad kojim neko ne bdije. <\/em><\/strong><\/p>\n Nek \u010dovjek pogleda od \u010dega je stvoren! <\/em><\/strong><\/p>\n Stvoren je od teku\u0107ine koja se izbaci, <\/em><\/strong><\/p>\n koja izme\u0111u ki\u010dme i grudi izlazi. <\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0\u00a0 <\/em><\/strong>\u00a0\u00a0\u00a0I dok se je pregibao, padao ni\u010dice i u\u017eivao u samilosti Uzvi\u0161enoga Gospodara, jedna druga ljudska kreatura, u mu\u0161kom vidu i obli\u010dju, odjevena u dugoj nebesko plavoj, svjijetloj odori, na udaljenosti samo par koraka od njega i njegovog molitvenog svjetle\u0107eg tepiha, ga je oslovila: –<\/em><\/p>\n “Avdo! Avdo!” – ” Where are you from here?” – ”\u00a0 Do you know me?” <\/em><\/strong><\/p>\n Avdo<\/em><\/strong>:\u00a0\u00a0\u00a0 Ko si ti zaboga?. Ne razumijem te. Koga tra\u017ei\u0161?. Za ime Bo\u017eije, ostavi me na miru!. Ne prilazi mi bli\u017ee, ne doti\u010di me!. Ja nijesam od ovovremene, ovozemaljske pra\u0161ine i molim Onoga, u \u010dijoj sam vlasti i samilosti, i koji me posla ovdje, da me nakon sabah – namaza, a prije svitanja zore, vrati tamo, odakle me je i poslao<\/em><\/strong>.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/em><\/p>\n – Avdo podi\u017ee ruke, ustremi pogled prema zvjezdanom nebu i po\u010de se moliti:\u00a0 <\/em><\/p>\n \u00a0Reci: “Utje\u010dem se Gospodaru svitanja <\/em><\/strong><\/p>\n od zla onoga \u0161to On stvara, <\/em><\/strong><\/p>\n i od zla mrkle no\u0107i kada razastre tmine, <\/em><\/strong><\/p>\n i od zla smutljivca kad smutnje sije, <\/em><\/strong><\/p>\n i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!” <\/em><\/strong><\/p>\n Prilika odjevena u nebeskoj – svijetlo plavoj odori,\u00a0 napravi korak bli\u017ee ka Avdu i rece:\u00a0 – “Ja sam Parry, Milman Parry – zar me se ne sje\u0107a\u0161!”<\/strong><\/em><\/p>\n Avdo<\/em><\/strong>: <\/em><\/strong>Profesore! <\/em><\/strong><\/p>\n Parry<\/em><\/strong>: Avdo!<\/em><\/strong><\/p>\n Avdo:\u00a0 <\/em><\/strong>Gospodine Profesore! Tako mi Svedr\u017eitelja, Tvorca, ovoga, veli\u010danstvenoga,\u00a0 iznad nas sazvije\u017e\u0111a, koji se je meni i tebi smilovao, te nas ovako lijepo sastavi, hvala Svevi\u0161njem, mislio sam, da te vi\u0161e nikada ne\u0107u sresti. Napustio sam onaj onozemaljski svijet, zabluda i spletki, u dubokoj starosti, skrhan od tuge i boli, jer mi je neko rekao, da si ti Profesore, svoju mladost, svoj \u017eivot, zbog mene okon\u010dao, jer je cijeli svijet ustao protiv tebe i tvojeg znanja, a ti to moj Profesore, tu nepravdu, nijesi mogao izdr\u017eati. Rastali smo se, jer si ti morao i\u0107i u tvoju Ameriku, te si mi obe\u0107ao, da \u0107e\u0161 se brzo vratiti, a ja sam ti htio pjevati pri\u010de, kakve jo\u0161 ljudsko i d\u017einsko uho, u povijesti ljudskog roda nije \u010dulo.\u00a0 <\/em><\/strong>(Avdo je plakao i suze su se slijevale niz njegovo lice kao biser niz bijelo platno.) – Ravno prije osamdeset tri zemaljske godine, stajali smo ja i ti Profesore, na ovom brdu, Obrovu, ba\u0161 na ovom mjestu, ispod ovijeh tre\u0161anja, a ti si mi govorio, da je ovo najljep\u0161e brdo na planeti zemlji, i tako visoko, sa kojeg si mogao vidjeti i tvoju Ameriku. Nakon tebe, ja vi\u0161e nikome nisam htio pjevati.\u00a0 (Avdo je po\u0161ao u pravcu Parrya i htio mu je pru\u017eiti ruku, – ali ga je Parry upla\u0161eno upozorio, gromoglasnim glasom, od \u010dije su ja\u010dine i prodornosti podrhtavale i zvijezde na nebu).<\/strong><\/em><\/p>\n Parry<\/em><\/strong>: In the name of God! Do not touch me! Neither I nor you, we are not of earthly blood and flesh!. (U ime bo\u017eje, Ne dodiruj me! Ni ja ni ti,\u00a0 nijesmo od ovozemaljske krvi i mesa!.) Dodirne\u0161 li me, za tren oka \u0107emo se pretvoriti u iskru i nesta\u0107emo!. Uzvi\u0161eni Gospodar u \u010dijoj smo milosti, prenio nas je iz ko zna kojeg vremenskog kruga, i uskrsnuo nas ovdje, na vrhu Obrova, najljep\u0161eg brda, od svih brda, ovozemaljske prolazne materijalizacije, te molim Svevi\u0161njeg, da nas uzme prije svitanja zore, uznese i otvori nam kapije raja, iz kojeg nas jednim djeli\u0107em sekunde, treptajem oka, donese ovdje. <\/em><\/strong><\/p>\n Avdo<\/em><\/strong>: U redu Profesore, sla\u017eem se. I sam sam u strahu i \u010dudu, odakle ja ovdje, na mojem zlatnom Obrovu, a znam, svjestan sam, da sam ve\u0107 davno napustio okove, onozemaljskih tjelesa i da egzistiram u nekom drugom vremenskom krugu, negdje drugdje. Znam, da ne smijem ostati ovdje, ni do svitanja zore. Prije negoli zora\u00a0 pomoli lice, uze\u0107u abdest, umiti se svjetlo\u0161\u0107u blistavih zvijezda i rosnim beharom japanske tre\u0161nje, klanja\u0107u sabah, nebih li se pribli\u017eio milosti Svevi\u0161njeg, pa \u0161ta bude. Profesore, kojim si povodom ti ovdje? Ako si htio da ti pjevam pri\u010de, dobro zna\u0161, da sam ja u stanju, da jednu pri\u010du kitim i\u00a0 trideset zemaljskih dana i no\u0107i, – bez predaha – a gdje su jo\u0161 druge, – a mi smo ovdje jo\u0161 samo par trenutaka. \u010cak i da je tvoj pisar Nikola sa nama, pa da zapisuje rije\u010d po rije\u010d moje pjesme, bilo bi sve uzalud, – jer gdje bi to ostavilo traga? – nigdje ni\u00a0 u kori stabla ove japanske tre\u0161nje, – jer \u0161to sam ispjevao, – ispjevao sam i to je kraj. Sve bi bilo uzalud, moj Profesore. I onako smo samo dvije sjene, poput dvije utvare, ovdje na samom vrhu Obrova, bez na\u0161e volje i odluke done\u0161eni svjetlo\u0161\u0107u blistavih zvijezda, te \u0107emo sa prvom pjesmom Obrovskog pijetla i uz milost i samilost Svevi\u0161njeg iz\u010deznuti. Moja i tvoja slava su zemaljaske, i na\u0161a misija je tamo zavr\u0161ena.<\/em><\/strong><\/p>\n Parry<\/em><\/strong>: Avdo, our missions are not finished. No, I swear by the light of the moon, and the light of thousands of these crystal-clear stars, that our mission is not over! ( Avdo, na\u0161a misija nije gotova. No, kunem se mjese\u010devom svjetlo\u0161\u0107u, i svjetlo\u0161\u0107u\u00a0 tisu\u0107a ovih kristalno blistavih zvijezda, da na\u0161a misija nije zavr\u0161ena!) Ne, ni\u0161ta ve\u010deras ovdje nije uzalud. Pogledaj, nebo iznad nas, i njegovu modro – plavu nje\u017enu, rajsku boju i toplinu. Pogledaj, samo, kako nam je blizu, na dohvatu nam je. Vidi, Avdo, ovaj blistavo – bijeli Polumjesec, pa zar ga ti nijesi dotakao, i sa njegove povr\u0161ine, zgrabio pregr\u0161t bijele \u010diste pra\u0161ine, da njome o\u010disti\u0161 tvoje tijelo, da bi se pribli\u017eio milosti Svevi\u0161njeg. Pogledaj Avdo, kako mjesec obasjava, stotine stabala, ovih oko nas obrovsko-japanskih tre\u0161anja, dok vjetar, done\u0161en svjetlo\u0161\u0107u kristalno, blistavih zvijezda, rasipa njihove latice. Kako samo miri\u0161e vazduh,\u00a0 ovijeh nje\u017enih roze, bijelih cvjetova,\u00a0 japanskih tre\u0161anja. I vrijeme ispod njihovih stabala, ve\u010deras te\u010de sporije, a u meni se budi nevjerovatna ovozemajlska inspiracija.\u00a0 – Avdo! sada me dobro saslu\u0161aj. Neka povezana simbolika, ovih magi\u010dno lijepih, roze bijelih cvjetova, japanske tre\u0161nje i mojeg \u017eivota, i te kako postoji. I dok sam boravio u onozemajlskom vremenskom krugu, nisam se smrti nikada pla\u0161io, – jer sam kao i ovaj nje\u017ean tre\u0161njin cvijet, kratko zablistao, u svoj svojoj slavi i ljepoti i pao bez oklijevanja. Moj slavan i kratak \u017eivot, posvetio sam samo jednom cilju: – da na\u0111em najgenijalnjeg pjesnika svih vremena, najve\u0107eg na planeti zemlji. Na\u0161ao sam ga u tebi Avdo. Napustio sam onoprolazni zemajlski \u017eivot, kada sam bio\u00a0\u00a0 na vrhuncu mladosti, ljepote i\u00a0 najve\u0107e znanstvene mo\u0107i, jer nisam htio, da okon\u010dam moj \u017eivot, u propadanju, koje donosi starost.\u00a0 A \u0161to se ti\u010de, moje i tvoje misije, ona se nastavlja ve\u010deras ovdje, na Obrovu, najveli\u010danstvenijem brdu, ove planete. I nije ovaj na\u0161 susret uzaludan. I nije ovo nebo, \u010dije modro plavo, toplo platno, dodirujemo na\u0161im prstima, ve\u010deras ovdje uzalud. Ni milioni srebrenasto blistavih zvijezda, koje su se spustile, samo par kopalja, iznad na\u0161ih glava, nisu tu bez nekog smisla. Tu je i ogromni Polumjesec, koji se je kao Nojeva barka usidrio,\u00a0 na rascvetalim granama, japanskih tre\u0161anja. Avdo, svi su oni tu, da bi nas \u010duli, da bi \u010duli, ono \u0161to andjeli a ni d\u017eini, do sada nijesu \u010duli. I svaka nasa rije\u010d \u0107e se uznijeti, ka nebu, ka sjaju blistavih zvijezda, ka Mjesecu i uz samilost SVEVI\u0160NJEG \u0107emo, prije svitanja zore, i ja s tobom Avdo i zvijezde i mjesec, iz\u010deznuti sa Obrova.<\/em><\/strong><\/p>\n Avdo<\/em><\/strong>: Profesore, ti zna\u0161 da sam ja uvijek spreman, da mi je uzvi\u0161eni GOSPODAR podario finu svijest,\u00a0 te da mogu udovoljiti tvojim \u017eeljama.<\/em><\/strong><\/p>\n Parry otkide jednu granu japanske tre\u0161nje, punu behara, duboko udahnu opojan miris roze bijelih cvjetova, nadahnu se, ustremi pogled prema nebu i teatralno otpo\u010de.<\/em><\/p>\n Parry<\/em><\/strong>: O, Nebo, Zvijezde, Mjese\u010de, Vi koji me uzeste, u mojoj trideset i drugoj godini \u017eivota, iz onozemne prolaznosti i\u00a0 otvoriste mi kapije vje\u010ditog raja, do\u0111oste ve\u010deras, na ovom svetom brdu, Obrovu, da budete svjedoci istine, zbog koje su mene, zlobni, zemaljski smrtnici, vje\u010dito proganjali. Ja Milman Parry, kojeg Tvorac, veli\u010danstvenog Svemira, udahnu u krv, meso i kosti, podari mi snagu, ljepotu i znanje, da u onozemaljskom carstvu, prona\u0111em onoga, kojeg je dragi Bog, izabrao i podario mu, posebnu svijest, da mo\u017ee pjevati i pri\u010dati pri\u010de, tako veli\u010danstvene i duge, kakve ni onozemaljsko uho do tada nije nikada \u010dulo.\u00a0 Jo\u0161, u svojoj ranoj mladosti, prou\u010davao sam hinduisti\u010dke svete rukopise, ” Mahabharata”, grandiozan ep, od sto \u0161est hiljada strofa i bio o\u010daran, ” Ramajanom”, jednim drugim velikim epom, klasi\u010dnog Hinduizma, – jer to be\u0161e zaista jedna indijska Odiseja, gdje prinz Rama, glavna figura ovog epa, napusta njegov zavi\u010daj u Ayodhyi. On je putovao trista dvadeset milja isto\u010dno od\u00a0 Mithila, na granici, izme\u0111u Indije i Nepala. Tamo je prinz sreo lijepu Situ i kao budu\u0107u suprugu je odveo svojoj ku\u0107i. Niko nikada nije mogao znati, ni kazati, koje bio Autor ni “Mahabharate” ni “Ramajane”, niti kako su nastali. Niko nije mogao dati odgovor. Isto tako nije bilo \u017eivog svjedoka, koji je ikada vidio Homera, a kamoli, da zna, kako su stvorene Ilijada i Odiseja. O, Nebo, tako ti magi\u010dnog sazvijez\u0111a, kojeg si\u00a0 pribli\u017eio ve\u010deras, tako nisko, ovom svetom brdu Obrovu, \u010duj me:\u00a0 Prije osamdeset tri godine, onozemaljske, posla me sami Bog, ovdje na ovom brdu, na \u010dijem prekrasnom livadskom tepihu, osvijetljenom svjetlo\u0161\u0107u blistavih zvijezda, sada ponosno stojim.\u00a0 I, ja siromah, MILMAN PARRY, OBZNANIH SVIJETU, DA SAM NA\u0160AO NAJVE\u0106EG \u017dIVOG PJESNIKA SVIJETA I DA JE PITANJE JEDNOM ZA SVAGDA RIJE\u0160ENO. Evo ga tu, on je sa nama svima, sa Mjesecom, zvijezdama, sa rasko\u0161nim japanskim tre\u0161njama, sav u sjaju, u odje\u0107i satkanoj, od svjetlosti kristalnih zvijezda. Avdo je tu! Pjevao mi je naj\u010dudesniju pri\u010du, o bo\u0161nja\u010dkom mladom alajbegu Mehu, koji je poput prinza Rame napustio svoj zavi\u010daj Kanji\u017eu i uputio se za Budim. Uz put, kao i Rama koji je sreo lijepu Situ, Meho je sreo prelijepu Fatimu, koju osloba\u0111a od otmi\u010dara, te \u0107e ona na kraju biti njegova, \u017eivotna saputnica. Avdo je mogao bez pera u ruci, pjevati najveli\u010danstvenije pri\u010de, danima, mjesecima, iz jednog daha i niko mu na planeti zemlji nije bio ravan. Najodabraniji, me\u0111u\u00a0 odabranima, Avdo je jedini, mogao stvarati stotine najljep\u0161ih pri\u010da u stihovima i bio je neiscrpan, kao \u0161to su neiscrpna vrela, Nijagarinih vodopada. Dok mi je Avdo, zanosno pjevao\u00a0 pri\u010de, vladala bi neopisiva ti\u0161ina, svugje oko nas, i rajsko zelena rijeka Lim, koju sada gledam sa brda Obrova, zaustavila bi u tom momentu njen tok, a \u010duo bi se samo Avdov glas, i\u00a0 ja bih u\u017eivao u Avdovom silnom opisu, rajskih, muslimanskih i hri\u0161\u0107anskih ljepotica, Fatime, An\u0111elije, Tihane, Zlatije, kojima je mjesto, me\u0111u najljep\u0161im nebeskim zvijezdama. Avdo, tako ti rajskih vrtova, u koje te Svevi\u0161nji smjesti, ka\u017ei, jeli govorim istinu?<\/em><\/strong><\/p>\n Avdo:\u00a0 <\/em><\/strong>Tako mi d\u017eeneta i d\u017eenetskih rijeka od vina, od kojeg se pamet ne gubi, tako mi d\u017eenetskih ljepotica, \u010diji nas milostan pogled, ne\u0107e navesti na grijeh, moj Profesore, govori\u0161 sve kako jeste. Pjevah li ti ja, moj Profesore, ” \u017dENIDBU VLAHINJI\u0106 ALIJE”?<\/em><\/strong><\/p>\n Parry<\/em><\/strong>: ” THE WEDDING OF VLAHINJI\u0106 ALIJA” ! True, you sang, the most beautiful and longest love ballad, on the planet earth.<\/em><\/strong><\/p>\n Avdo<\/em><\/strong>: \u0160ta si rekao Profesore? Ne razumijem ja taj tvoj ameri\u010dki(engleski) jezik. Kao oficir alamanske \u0161kole, slavnog turskog onozemaljskog carstva, kojem je Bosna bila klju\u010danica i zla\u0107eni klju\u010di, u Solunu nau\u010dih da \u010ditam i pi\u0161em, turski, persijski i arapski jezik. Tako mi je Bog, darivao, lijepu svijest, da sam mogao nau\u010diti i deset tu\u0111ih jezika, pa bih i ameri\u010dki(engleski). No prije tebe, moj Profesore, ne sretoh nikada, niti jednog Amerikanca. <\/em><\/strong><\/p>\n Parry<\/em><\/strong>: U redu Avdo. E, vidi\u0161, kako sam ja savladao bosanski, a ne sretoh prije tebe, nijednog Bo\u0161njaka. O, Nebo, Zvijezde, Mjesece, koji ste opijeni ve\u010deras, najprijatnijim ovozemaljskim mirisom, ovih japanskih tre\u0161anja, sa ovoga svetoga brda, Obrova, Avdo mi je pjevao naj\u010dudesniju, najljep\u0161u, najuzbudljiviju, najromanti\u010dniju i najdu\u017eu, ljubavnu pjesmu ” \u017dENIDBU VLAHINJI\u0106 ALIJE”, koju ni an\u0111eli, ni d\u017eini, a niti ijedan smrtnik, onozemaljskog carstva, nebi bio u stanju stvoriti. Ni sami Bog , na\u0161 Gospodar, uzvi\u0161enog Prijestola, Tvorac, veli\u010danstvenoga Svemira, u ovom svekolikom Univerzumu, nije podario nikome takvo nadahnu\u0107e, kao Avdu.\u00a0 Dok mi je Avdo, tih sparnih ljetnih ve\u010deri, ovdje ba\u0161, ispod ovijeh tre\u0161anja, ispod ovog Obrovskog zvjezdanog neba, – pjevao o\u00a0 lijepoj Angeliji iz kraljevskog grada Ar\u0161ama, koja je bila smrtno zaljubljena u bo\u0161njackog junaka Vlahinji\u0107 Aliju, do\u017eivjeh, da vidim \u010dudo – kako se Avdov glas pretvara u svjetlost kristalno blistavih zvijezda i uzdi\u017ee ka nebu – a sa prvim svitanjem zore, utihnuo bi i Avdov glas i iz\u010deznule bi zvijezde, u jutarnjem prelijepom, nebeskom plavetnilu. A, onda, slede\u0107e ve\u010deri, ja i Avdo bi se sreli, opet ovdje, na ovom brdu, vje\u010dite inspiracije, – ali bi Avdo,\u00a0 otpo\u010deo, da pjeva pri\u010du, tek onda, kada bi se na nebu, pojavile zvijezde i Mjesec. Avdo je bio najharizmati\u010dniji, \u017eivi pjesnik, planetarnih razmjera – pjevao je pri\u010de, zanosno, teatralno i glas mu je bio jasan, melodi\u010dan, zvu\u010dan, prelamao se je kroz etar i stizao do samih zvijezda. Nadnadravnim pjesni\u010dkim\u00a0 umije\u0107em, preru\u0161io bi bo\u0161nja\u010dkog ljepotana, sirotog Aliju, u djevojku,\u00a0\u00a0 i tako preru\u0161enog, uvodio ga je, u spava\u0107u sobu, An\u0111elije, k\u0107erke neprijateljskog bana, i preko no\u0107i ga je ostavio samog, sa djevojkom, koja ni\u0161ta nije slutila. Bila je to, najuuzbudljivija, najstrasnija, ljubavna pri\u010da, koju sam ikada \u010duo ispod ovog zvjezdanog neba. An\u0111elija, djevojka, an\u0111eoske ljepote, spava\u0161e dubokim snom, na mekanom, svilenom, crvenom du\u0161eku a\u00a0 sobi, a na obe strane zida, stajalo je po dvanaest kandilja, sve od suvog zlata. Alija je predosje\u0107ao, da se bli\u017ei jedan, od najsre\u0107nijih trenutaka u njegovom \u017eivotu, najuzbudljivijih i najsla\u0111ih,\u00a0 od kojih \u0107e i zvijezde na nebu, zadrhtati. Gasio je jedan, po jedan, kandilj, i kada, nesta svjetlosti zadnjega kandilja, kristalno srebrenaste zvijezde, obasja\u0161e, njeno an\u0111eosko lice. Alija se zagleda, u\u00a0 An\u0111elijine rasute kose po mjese\u010dini, u njene savr\u0161eno, prelijepe crte lica, te u tom trenu pomisli, da ovakva nadnaravna ljepota, ne mo\u017ee biti nikako zemaljske prirode. Alija nje\u017eno provu\u010de prste, kroz An\u0111elijinu kosu, svu oki\u0107enu zlatnim \u0111erdanima, i\u00a0 po\u010de nje\u017eno, usnama, skupljati rosu, sa njenog bijelog lijepog lica. <\/em><\/strong><\/p>\n Avdo<\/em><\/strong>:\u00a0 Profesore! Prestani sa opisima do u detalje. Bojim se, da u ovom na\u0161em, kratkom boravku, ovozemaljskog vremenskog kruga, koji se \u010dini kao vje\u010dnost, ne zapadnemo u zamku, ovosvjetskih po\u017euda i strasti. Neka je slava i hvala, Svevi\u0161njem, koji nas, mene i tebe, moj\u00a0 Profesore, za tren oka, prenese iz rajskih stani\u0161ta, savr\u0161enog bla\u017eenstva ljudskih du\u0161a, te nas, obrete ovdje, gdje smo se, po prvi put i sreli.\u00a0 O, TI VELI\u010cANSTVENI, KOJI STVARA\u0160 I OBLIKUJE\u0160, IZ NI\u010cEG, STA TI HO\u0106ES, I\u00a0 U KOGA HO\u0106ES,\u00a0 TAKO TI TVOJEG, SVEKOLIKOG, VELI\u010cANSTVENOG UNIVERZUMA, TI KOJI SI TRANSFORMISAO MENE I MOJEG PROFESORA, IZ NAJNJE\u017dNIJIH SVJETLOSNIH ZRAKA, KRISTALNO JASNIH SREBRENASTIH ZVIJEZDA, U DVA DUHA, OGRNUTA SVJETLOSNIM PLA\u0160TOM, IZ SVJETLOSTI SI NAS STVORIO, TE NAS PRIJE SVITANJA ZORE, TAKO TI SEDAM NEBESA, KOJE SI POREDAO JEDNE IZNAD DRUGIH, U SVJETLOST NAS I VRATI. <\/em><\/strong><\/p>\n Avdo je odjedanput postao, primjetno nervozan. Duga\u010dkim rukama, ispru\u017eenih prstiju, nje\u017eno je dodirivao bijelo – snje\u017enu povr\u0161inu, mjese\u010devog luka, i milovao, blistavo, kristalne zvijezde. Napravio je par koraka, dok nije do\u0161ao na sami prag tunela, koji je bio satkan, od isprepletenih grana behara, duga\u010dkog reda, japanskih tre\u0161anja. Pogledao je u Parry- a, koji je izgledao potpuno miran, sabran, i koji je Avda, posmatrao mudro i ispitiva\u010dki.\u00a0 Parry – vo lice, zvjezdanog, mjese\u010devog sjaja i ljepote, odavalo je utisak mudraca, koji je, zapravo, poznavao tajne, ove \u010dudesne konstelacije – neobja\u0161njivo, neopisive ti\u0161ine, i sve\u010danog prisustva, ogromnog Polumjeseca, miliona kristalno, blistavih zvijezda, i hiljade nijansi, vibrantno, ru\u017ei\u010dastih i bijelih cvjetova, japanskih tre\u0161anja.\u00a0 Avdov svjetlosno – blistavi ogrta\u010d upijao je u sebe, roze – bijelu boju behara, japanske tre\u0161nje, ispod \u010dijeg je stabla, on stajao. Avdova uznemirenost je bila, sasvim opravdana: njegovo bivstvovanje je na razme\u0111i, dvaju razli\u010ditih vremenskih krugova – onog, onostranog, vje\u010dnog, d\u017eenetskog, sa kojeg je upu\u0107en, ne svojom voljom, i ovog, ovozemajlskog, na \u010dijem tlu, on sada stoji, i\u00a0 kojeg je davno, prije osamdeset tri godine, napustio, isto tako, ne svojom voljom. S pravom se pitao: ” A \u0161ta sada?” –\u00a0 Sabah je blizu – ve\u0107 iz zemaljskog iskustva mu je poznato, kako i kada zora na Obrovu, izlazi iz pla\u0161ta tamne\u00a0 no\u0107i, te je bio svjestan, da je ni tamo, ni ovamo, i da sam ne mo\u017ee, ni\u0161ta preduzeti , ako ne bude stvar, u milosti njegovog Gospodara. Odlu\u010dno se je okrenuo, prema Milman Parry-u :<\/em><\/p>\n Avdo: <\/em><\/strong>Profesore! Ne mo\u017ee biti, da ti, ne zna\u0161, za\u0161to smo ve\u010deras ovdje! I mjesec i zvijezde su znati\u017eeljni, i o\u010dekuju sa nestrpljenjem, svr\u0161etak, te tvoje, misije! Preduzmi, ne\u0161to, naposletku. Ja sam ubije\u0111en, da je ovo, ve\u010deras, sve tvoje maslo. Ti si sve ovo tra\u017eio. Ja, tako mi svega, nijesam. I kada smo, na zemlji boravili, ti Profesore, \u010dak iz Tvoje daleke i slavne Amerike, na\u0111e mene siromaha, ba\u0161 ispod ovijeh tre\u0161anja, i ja dadoh, sve od sebe, od svojeg umije\u0107a, i uz pomo\u0107, Bo\u017eiju, pjevah ti, Pri\u010de, punih dva mjeseca, bez prestanka, nebih li, udovoljio, tim Tvojim, zaista te\u0161kim eksperimentima. I ve\u010deras si me, tra\u017eio. Molio si Svevi\u0161njeg, da se sretnemo, i hvala NJEMU, ON ti je udovoljio. Pa hajde, moj Profesore, zapo\u010dni, ne oklijevaj. Samo da zna\u0161, ja \u0161to ne\u0107u\u00a0 obaviti sabah namaz, ja se sa ovog mjesta, ni pomjeriti ne\u0107u, taman, kada bih se, u kamen pretvorio. <\/em><\/strong><\/p>\n Parry: <\/em><\/strong>Avdo!\u00a0 Ne brini. I, onako je ovaj na\u0161 susret od vi\u0161e sile programiran. Sve, i kada bi mi htjeli ostati ovdje, ispod ovih bo\u017eanstvenih tre\u0161anja, znaj dobro, to se ne\u0107e dogoditi. Ja dobro vladam, ovom veli\u010danstvenom situacijom, i znam, za\u0161to smo ve\u010deras ovdje. Vjeruj mi, da \u0107e se na\u0161a misija, za koji tren, zavr\u0161iti na najspektakularniji na\u010din u povijesti ovog svekolikog Univerzuma. <\/em><\/strong><\/p>\n Avdo: <\/em><\/strong>Daj Bo\u017ee! I na zemlji si bio najve\u0107i znanstvenik, kojem, nije bio niko ravan, pa se i ne \u010dudim, da ti je UZVI\u0160ENI, povjerio sve ovo no\u0107as.<\/em><\/strong><\/p>\n Parry: <\/em><\/strong>Avdo! Mjeseca Jula, onozemaljske, hiljadu devesto trideset i pete godine, po\u010deo si mi pjevati pri\u010du ” ROPSTVO TALA OD ORA\u0160CA U OZIMU”.<\/em><\/strong><\/p>\n Avdo: <\/em><\/strong>Da, Profesore, ba\u0161 tako. <\/em><\/strong><\/p>\n Parry: <\/em><\/strong>Sam po\u010detak tog tvojeg epa je bilo ne\u0161to najveli\u010danstvenije, \u0161to sam ja ikada, mogao \u010duti. Ti si mi ispjevao, samo za pola dana vi\u0161e od \u010detiri hiljade stihova. A onda si mi rekao, da jo\u0161 trideset dana ti je potrebno, da bi okon\u010dao ovu tvoju pjesmu, te da svakog dana mo\u017ee\u0161 otpjevati deset hiljada stihova iste, te bi ovaj grandiozni ep imao vi\u0161e od trista hiljada stihova. <\/em><\/strong><\/p>\n Avdo: <\/em><\/strong>Meni je, moj Profesore, bilo jasno, da ti sprema\u0161 ne\u0161to veliko, a ja sam ba\u0161 tih dana, tako mi Bog dade, bio posebno nadahnut za lijepe i duge pjesme.<\/em><\/strong><\/p>\n Parry: <\/em><\/strong>Meni je bilo jasno, da to \u0161ta ti stvara\u0161, da je to kosmi\u010dkih proporcija, te da bih do kraja, zapisao ovaj tvoj ep, bilo mi je potrebno jo\u0161 preko hiljadu aluminijskih plo\u010da, na kojima bih snimio tvoj glas i tvoju pjesmu. Zato sam presre\u0107an, kao ptica, preletio Atlantski Okean, i samo na kratko sam se vratio u moju Ameriku. Osje\u0107ao sam se ushi\u0107en, kao astronom kad otkrije nepoznatu planetu. A onda, obznanih moju sre\u0107u, svekolikom \u010dovje\u010danstvu: da sam otkrio ne\u0161to, \u0161to je posebno u povijesti umjetnosti, – ne\u0161to, \u0161to je jedinstveno u povijesti usmenog, epskog stvarala\u0161tva, te da sam zapisao, registrovao, svaku rije\u010d, najgenijalnijeg pjesnika, Avda sa Obrova, i to u kratkom razdoblju, moje zemaljske znanstvene misije. <\/em><\/strong><\/p>\n Avdo: <\/em><\/strong>Tako ti BOG pomogao, moj dobri Profesore.<\/em><\/strong><\/p>\n Parry: <\/em><\/strong>A onda, moj Avdo, pojavi\u0161e se zlobnici i nevjerne Tome, sa svih strana. Reko\u0161e mi: ” Zna\u0161 li ti \u010dovje\u010de, ko je bio Homer!” – te ” Dali ti zna\u0161, da su Homerove ILIJADA I ODISEJA temelj na\u0161e zapadne civilizacije!” te ” Kako se samo i usu\u0111uje\u0161, nekakvog Avda, da naziva\u0161 Balkanskim Homerom!” Moj Avdo, odapeli su strijele, na mene siromaha, sa svih strana, – i da sam imao srce Alije \u0110erzeleza, izdr\u017eao nebih, od silnih napada, zlobnih i nerazumnih. Ja sam branio moj stav, te im rekoh: ” Nisam siguran, kao ni vi \u0161to nijeste, – dali je Homer uop\u0161te i postojavao, kada i gdje je ro\u0111en, ako je i bio ro\u0111en, gdje je boravio i \u0161ta je radio – osim toga, Ilijada i Odiseja su toliko duge, koliko samo jedan velelepan Avdov ep.\u00a0\u00a0 I naposletku, Avdo nije izmi\u0161ljena li\u010dnost, sreo sam ga li\u010dno na najveli\u010danstvenijem Brdu planete, Obrovu, \u010diji obronci dodiruju i samo nebesko plavetnilo”. Pobjedonosno sam im kazao ” AVDO JE STVARALAC NADNARAVNOG DUHA\u00a0 I INSPIRACIJE, KAO \u0160TO SU I NJEGOVE PJESME, PO STILU, STRUKTURI I IZRA\u017dAJNIM MOGU\u0106NOSTIMA NADNARAVNE I NEDOSTI\u017dNE – I KO JE NAJVE\u0106I? I KO JE NAJVE\u0106I? I KO JE NAJVE\u0106I?” – vikao sam u o\u010dajanju. – ” KO JE VE\u0106I? DALI AVDO KOJI MI MO\u017dE BEZ PERA U RUCI PJEVATI PRI\u010cE, NA MILIONE STIHOVA, ILI NEKO DRUGI!” – vikao sam, da me je nebo moglo \u010duti, jer sam bio uvjeren, da je istinitost, mojih teza, nesumnjiva i nepobitna. ” I ZAISTA OBI\u0160AO SAM SVE MERDIJANE OVE PLANETE, I NISAM NA\u0160AO VE\u0106EG PJESNIKA, OD AVDA!” – bio je moj zadnji krik, krik o\u010dajnika, upu\u0107en onozemaljskim zavidnicima. <\/em><\/strong><\/p>\n \u00a0Avdo je bio ganut, Parryevim onozemaljskim mukama, koje su mu prire\u0111<\/strong>ivali zlobnici i zavidnici, te pade nii\u010d<\/strong>e na tlo, obasjano mjese\u010d<\/strong>inom, i po\u010d<\/strong>e se moliti: <\/em><\/p>\n Avdo: <\/em><\/strong>“Utje\u010dem se Gospodaru svitanja <\/em><\/strong><\/p>\n od zla onoga \u0161to On stvara, <\/em><\/strong><\/p>\n i od zla mrkle no\u0107i kada razastre tmine, <\/em><\/strong><\/p>\n