![\"Image](\"http:\/\/www.vijesti.me\/media\/slika\/17\/160048.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Hljeb<\/em><\/strong><\/p>\n Zemljaci moji, dokle \u0107ete, dokle ? <\/em> Gospodaru . . . .<\/strong><\/p>\n Gospodaru, ko god da si i dokle \u0107e\u0161 biti to \u0161to jesi, zar ti nije \u017eao, mo\u017eda te je sram ?. Da li si svjestan, \u0161ta nagoni ljude ovoga neba i zemlje – ka\u017eu, samo Bo\u0161njaci odlaze, koja ih nevolja na to tjera, \u0161ta promi\u0161ljaju one zadnje no\u0107i pred polazak. Da li se u tvojem toplom domu ikada zapita\u0161, \u0161ta se to na po\u010detku ovoga vijeka dogadja ?. Da li se to opet po kozna koji put, de\u0161avaju skoro naviknuti egzodusi narodu osudjenom na muhad\u017eirluk ili kakvo tiho izgnanstvo bez svoje volje – i \u0161to ba\u0161 njemu ?. Znaj, jo\u0161 uvijek su svje\u017ea sje\u0107anja na generacije, djedova i pradjedova i na sve one, \u0161to ne bez muke, ostavi\u0161e sebe i du\u0161u svoju ovdje a odo\u0161e ko zna gdje i za\u0161to.<\/p>\n <\/p>\n O putevima muhad\u017eirskim, onih \u0161to se rodi\u0161e ovdje a nikada ne srasto\u0161e tamo, kao da je pisao istoriju o istini, romanom “Crnoturci” Husein Ba\u0161i\u0107, preto\u010dio je u nemilo trajanje sa nagovje\u0161tajem budu\u0107nosti i ovovremenske zbilje. Podsjeti\u0107u, pamte se one dvanaeste pro\u0161loga vijeka, dvadeset i \u010detvrte, podstaknute \u0161ahovi\u0107kim pogromom, ratne \u010detrdesetprve do pete, koje je glavom platio, hroni\u010dari ka\u017eu, svaki deseti Bo\u0161njak. Iz vremena pedesetih do sedamdesetih, otpusne tzv. vasike “Perova\u010de” \u0161to bijahu zadnji dr\u017eavni dokument radi vje\u010dnog, nevoljnog puta ka anadolijskom nevidbogu. Tamo “gdje ih tudje sunce grije” rad genskog ili utiranja traga o postojanju, \u010dak i druga im prezimena dado\u0161e. A zatim i devedesete, koje zna\u010dajno prorijedi\u0161e ono nebranjeno \u0161to je ostalo. Kona\u010dno bez svake sumnje, egzodus ovaj iz prve polovine 2015., kolone autobusa punih ljudi, \u017eena, djece, niko sa povratnom kartom a sa odredi\u0161tima bez jasnog cilja.<\/p>\n <\/p>\n “Raspakovali smo kofere”, u izbornoj kampanji, ne trepnuv\u0161i obznani prvak iz bo\u0161nja\u010dke, “nesebi\u010dno” podr\u017ean la\u017enim aplauzom onih \u0161to im sve ove godine du\u0161u pritiskaju \u0161trba\u010dke, ine i \u017ertve deportacije, – ne jedna ili dvije ve\u0107 preko stotine nevinih. Malo je to ka\u017eu Moljevi\u0107ko-Gara\u0161aninovski neki, \u010dija se kao jo\u0161 broji – vrijeme plavsko-gusinjskog pokr\u0161avanja i \u0161ahovi\u0107kog kolektivnog ubijanja je bez ljudske osude i istorijskog traga pro\u0161lo a oni \u0161to pravdu danas nam dijele, poru\u010duju ka\u017enjivo je, ne smije\u0161 samo ako se zna i opet nikom ni\u0161ta, zbraja\u0107emo \u017ertve i dalje a osude neka pi\u0161e mo\u017eda neko drugo vrijeme ili po navici niko.<\/p>\n Vjeruj Gospodaru, misle\u0107i da svo ovo vrijeme \u010duvaju dr\u017eavu, Bo\u0161njaci vi\u0161e ne\u0107e biti \u010duvari bogastva tvoga, jer prevario si se, i ako “kasno – al’ Bo\u0161njaku ipak pamet dodje”, – a \u0161ta onda ?. Vrijeme za ra\u010dune tvoje, odavno je iza nas – a zadnji sad je \u010das. Zaboravio si Gospodaru mo\u017eda, da Bo\u0161njaci tvoju menicu bez pokri\u0107a i te kako skupo pla\u0107aju – oni su ka\u017eu, prvi du\u017enici onima \u0161to dr\u017eavu Crnu Goru nijesu htjeli -mo\u017eda i s'pravom, jer im se, ispostavilo se, tvrda dr\u017eavna granica, koja raspoluti istorijiski Sand\u017eak, defakto obi o glavu a svjedoci smo, ovih dana na granici toj, ve\u0107 su po\u010deli i da pucaju u nevine ljude. Skoro uvijek, kao \u0161to i zna\u0161, bili su bezglavi glas vi\u0161e, posebno kada je trebalo dr\u017eavi a ispostavilo se ne njoj ve\u0107 Gospodaru, ko god dasi, tebi li\u010dno.<\/p>\n \u017dao nam brate… Bog ti sre\u0107u dao…No hljeba nema, nema … – Gospodaru –\u00a0 zbogom!<\/p>\n Autor: Velija Muri\u0107, adv. – izvr\u0161ni direktor Cnogorskog komiteta pravnika za za\u0161titu ljudskih prava<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hljeb Zemljaci moji, dokle \u0107ete, dokle ? “Tamo daleko! Jer nas usud prokle I na nas pade tvrda tu\u010da s neba….” A zar vam nije zavi\u010daja \u017eao?“\u017dao je brate… Bog mu sre\u0107u dao…No hljeba nema… Zbogom! Hljeba… hljeba…” Aleksa \u0160anti\u0107 (1906) Gospodaru . . . . Gospodaru, ko god da si i dokle \u0107e\u0161 biti […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":187109,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-187108","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n
“Tamo daleko! Jer nas usud prokle <\/em>
I na nas pade tvrda tu\u010da s neba….” <\/em>
A zar vam nije zavi\u010daja \u017eao?<\/em>
“\u017dao je brate… Bog mu sre\u0107u dao…<\/em>
No hljeba nema… Zbogom! Hljeba… hljeba…” <\/em>
Aleksa \u0160anti\u0107 (1906)<\/em><\/p>\n