![](\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/03\/unnamed-5.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u201cAbla\u201d (starija sestra), \u201cabi\u201d (stariji brat) i \u201ckarde\u0161im\u201d (mla\u0111a sestra ili brat) rije\u010di su koje \u0107ete \u010desto \u010duti dok ste u Turskoj.\u00a0 Na jedan od tih na\u010dina obratit \u0107e Vam se na ulici, na pijaci, u prevoznom sredstvu, gotovo svugdje.\u00a0<\/p>\n
Za nekoga ko je odrastao i \u017eivio ne\u0161to zapadnije, nivo ljubaznosti i gostoljubivosti turskog naroda naprosto zbunjuje. U po\u010detku mislite da je gluma, nakon dva-tri mjeseca\u00a0 ve\u0107 istra\u017eujete potencijalne skrivene motive i, na kraju, bivate prinu\u0111eni priznati sebi kako je problem u vama \u2013 dolazite iz prili\u010dno druga\u010dijeg dijela planete, tamo gdje je ve\u0107 odavno zaboravljeno da je smisao lijepog \u017eivljenja mogu\u0107e na\u0107i najprije u skladnim me\u0111uljudskim odnosima i po\u017ertvovanosti, a ne u stalnom traganju za zadovoljenjem vlastitih potreba i postavljanjem sebe u centar svijeta.<\/p>\n
Narod Turske, nakon \u0161to je hrabro osujetio poku\u0161aj vojnog pu\u010da (15. 07. 2016.), odlu\u010dno odbraniv\u0161i demokratski izabranu vlast pod vo\u0111stvom predsjednika Recepa Tayyipa Erdo\u011fana, kao i poslije nekoliko teroristi\u010dkih incidenata, kao da je postao ja\u010di, odlu\u010dan u namjeri da nesebi\u010dno poma\u017ee drugima. Ve\u0107 u septembru iste godine uslijedila je pomo\u0107 narodu Palestine, ta\u010dnije stanovnicima Gaze[1]<\/a>, od\u00a0 hiljadu i pet stotina tona: prehrambeni prozvodi, lijekovi, garderoba, sredstva za higijenu, \u0161kolski pribor, i \u010dak bicikli za mali\u0161ane.<\/p>\n Development Initiatives, <\/em>me\u0111unarodna nezavisna organizacija iz Velike Britanije\u00a0 koja se fokusira na ulogu podataka u vezi sa iskorjenjivanjem siroma\u0161tva i odr\u017eivim razvojem, u Izvje\u0161taju o globalnoj humanitarnoj podr\u0161ci\u00a0 za 2016. godinu[2]<\/a> zaklju\u010dila je da Turska, kada se uporedi\u00a0 bruto nacionalni dohodak ove dr\u017eave sa bruto nacionalnim dohotkom svih ostalih dr\u017eava, pru\u017ea najvi\u0161e humanitarne pomo\u0107i \u0161irom svijeta ljudima koji \u017eive u ekstremnom siroma\u0161tvu.<\/p>\n Poslije \u0161est godina gra\u0111anskog rata u Siriji, oko 4.900.000 izbjeglica napustilo je ovu zemlju. Broj izbjeglica iz Sirije koji su uto\u010di\u0161te na\u0161li u Turskoj iznosi gotovo tri miliona. Primjer njihove nacionalne podr\u0161ke izbjeglicama najbolje ilustruju rije\u010di jedne Turkinje iz Ankare: \u201c\u010cula sam da su se neki ljudi u Siriji znali \u017ealiti kada su im do\u0161le izbjeglice iz Iraka, a vidi sada njihovo stanje! \u010cesto razmi\u0161ljam o tome. Neka su do\u0161li i neka dolaze. Za svakoga \u0107e se na\u0107i komad hljeba i posao. Neka od tih \u017eena mi mo\u017ee pomo\u0107i da o\u010distim ku\u0107u, druga da mi pri\u010duva dijete… \u201c<\/p>\n Turisti iz Burse<\/strong><\/p>\n Prije nekih dvanaest godina, dok smo jedna od mojih prijateljica i ja, nakon zavr\u0161enih predavanja na fakultetu, \u0161etale Ba\u0161\u010dar\u0161ijom, nai\u0161le smo na turiste iz Burse i odmah im po\u017eeljele dobrodo\u0161licu u Sarajevo. Razgovor koji je trajao desetak minuta nastavio se dru\u017eenjem sljede\u0107ih dva dana, kroz obilazak nekih bosanskohercegova\u010dkih gradova. Kupovali su nam sve \u0161to su i sebi, izvodili u restorane, a na kraju, kada smo ih ispratile do aerodroma, obje smo dobile po buket cvije\u0107a i od svake porodice odre\u0111enu sumu novca, da kupimo sebi ne\u0161to za uspomenu na njih.<\/p>\n Poklon<\/strong><\/p>\n Tokom vi\u0161egodi\u0161njeg boravka u Sarajevu, \u010desto sam se selila iz stana u stan. Najve\u0107i problem predstavljalo je preno\u0161enje \u201cnajte\u017eeg i najve\u0107eg\u201d monitora na svijetu, te ga prilikom jedne selidbe poklonim, planiraju\u0107i da uskoro kupim sebi neki lagani, mali monitor. Ba\u0161 u to vrijeme upoznam Nazli, Turkinju koja je do\u0161la u posjetu svojoj \u0107erki, studentici Internacionalnog univerziteta u Sarajevu, jer tada, zbog tada\u0161nje zabrane no\u0161enja mahrame na turskim univerzitetima, nije mogla studirati u Turskoj. Nakon desetak dana od na\u0161eg poznanstva, Nazli me nazove da dogovorimo na\u0161 sljede\u0107i susret, dodav\u0161i da je njen mu\u017e do\u0161ao na nekoliko dana u Sarajevo i donio je poklon za mene. Bila sam\u00a0 \u0161okirana. Njen mu\u017e meni donio poklon?! Uskoro se nas dvije vidimo, odmah mi pru\u017ei \u010dokolade, a zatim, laptop, koji je nakratko bio sakriven iza njenih le\u0111a, odjednom zablista preda mnom, nov novcat!<\/p>\n Bolesna poznanica<\/strong><\/p>\n Poznavala sam jednu samohranu majku, koja je bila naru\u0161enog zdravlja i nezaposlena, a morala se starati o svojih \u010detvero djece. Jednom prilikom slu\u010dajno sam ispri\u010dala njenu \u017eivotnu pri\u010du poznanici iz Turske i odmah je uslijedila pomo\u0107. Ubrzo je bio organizovan njen odlazak u Tursku, sa mnom u pratnji. Pla\u0107eni su nam putni i svi ostali tro\u0161kovi tokom na\u0161eg desetodnevnog boravka u Turskoj. U roku od nekoliko dana obavljene su sve neophodne medicinske pretrage, a nakon toga uslijedio je odmor, obilasci znamenitosti Istanbula i Ankare.<\/p>\n Ista plemenita Turkinjai nov\u010dano je pomogla ovu samohranu majku i dala sve od sebe kako bi toj peto\u010dlanoj porodici iz Sarajeva, koju je tek upoznala, barem malo \u017eivot u\u010dinila lak\u0161im. Iako ni sama nije bila imu\u0107na, imala je veliko srce i snagu da na\u0111e na\u010din da pomogne onome kome je pomo\u0107 potrebna.<\/p>\n Gospodin Ersan i njegova porodica<\/strong><\/p>\n Kako sam uvijek imala pozitivna iskustva sa narodom Turske, odlu\u010dim, nakon zavr\u0161enog fakulteta, tamo potra\u017eiti posao. Moji doma\u0107ini bili su gospodin Ersan i njegova porodica, ljudi sa kojim sam do tada razmjenjivala poruke nekoliko puta godi\u0161nje – \u010destitke za praznike i sli\u010dno. Ve\u0107 prvog dana dali su mi klju\u010deve svog stana, uz napomenu da je njihov dom moj dom i da je njihov novac moj novac.<\/p>\n Iako sam planirala kod njih ostati samo jednu sedmicu, boravak se produ\u017eio na ne\u0161to vi\u0161e od dva mjeseca, na njihovo insistiranje. Sve to vrijeme moji dobri doma\u0107ini bili su jednako ljubazni, ba\u0161 kao i prvog dana. Kada su dolazili s posla ili ujutro odlazili na posao, hodali bi na prstima \u2013 da me slu\u010dajno ne probude ukoliko bih spavala. Kako zbog obaveza nisu mogli da me odvoze do potencijalnih poslodavaca \u0161irom Ankare, na\u0161li su mi voza\u010da, dali novac za benzin i uputili me na mjesta koja trebam obi\u0107i i ostaviti svoj CV. I nakon nekoliko sedmica, na\u0161ao se posao. Prije nego sam uspjela shvatiti \u0161ta treba da uradim kako bih dobila boravi\u0161nu vizu, gospodin Ersan i njegova supruga su, ne pitaju\u0107i treba li mi pomo\u0107, o svome tro\u0161ku obavili sve \u0161to je trebalo: prevo\u0111enje dokumenata, ovjere kod notara, pla\u0107anje zdravstvenog osiguranja, otvaranje ra\u010duna u banci, polog od nekoliko hiljada eura i pla\u0107anje raznih taksi.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n Kartica<\/strong><\/p>\n Medicinska sestra Gulizar jedna je od mojih prijateljica iz Ankare u \u010diju sam se dobrotu li\u010dno osvjedo\u010dila. Dok se pred kraj radnog vremena spremala za polazak ku\u0107i, njena koleginica, koju je znala sasvim povr\u0161no, pitala je za pozajmicu, a ona je,\u00a0 bez razmi\u0161ljanja, izvadila bankomat karticu i rekla: \u201cPo\u0161to nemam kod sebe gotovo ni\u0161ta, evo ti kartica i \u0161ifra pa uzmi koliko ti treba. Karticu donesi kada do\u0111e\u0161 na posao, kada se vidimo.\u201d<\/p>\n Voli druge \u010dak i vi\u0161e od sebe<\/strong><\/p>\n Najimpresivniji primjeri velikodu\u0161nosti turskog naroda\u00a0 mogu se vidjeti kroz slu\u010daj dr. Muhammeda Stefana Lece iz Rumunije, na \u010dije sam online predavanje[3]<\/a> slu\u010dajno nai\u0161la, kao i primjer jednog mladi\u0107a iz Rusije.<\/p>\n Dr. Leca i njegova supruga su devedesetih godina bili u Turskoj kao turisti. Desilo se da su jedne no\u0107i zalutali i stigli u neko selo. Nai\u0161li su na \u010dovjeka koji im je ponudio da preno\u0107e kod njega, tako da su po\u0161li sa njim i odmah po dolasku u njegov skromni dom ve\u010derali pa legli. Ujutro su zatekli svog doma\u0107ina kako sa suprugom, svojih petero djece i majkom le\u017ei u dvori\u0161tu ispod stabla. \u010covjek je bio toliko siroma\u0161an da nije imao drugu prostoriju osim te jedne u ku\u0107i, a svojim slu\u010dajnim gostima dao je prednost nad sobom i svojom porodicom.<\/p>\n Drugi primjer nevjerovatne po\u017ertvovanosti rasplakao je Rusiju kada je 2013. godine G\u00fcls\u00fcm Kabaday\u0131, samohrana majka iz Antalije, gostovala na 1. kanalu ruske televizije. Gospo\u0111a G\u00fcls\u00fcm, majka tri sina, 2008. godine u bolnici nailazi na mladi\u0107a iz Rusije, koji je kao turista u Antaliji do\u017eivio saobra\u0107ajnu nesre\u0107u, putuju\u0107i autobusom, nakon \u010dega je bio u komi i 60 dana na intenzivnoj njezi. Nije posjedovao nikakav identifikacioni dokument, tako da se nije znalo \u0161ta dalje u\u010diniti sa njim. Bio je nepokretan i bez sposobnosti da govori. Gospo\u0111a G\u00fcls\u00fcm, koja ga je tada prvi put vidjela, odlu\u010duje da preuzme brigu o njemu, daje mu ime Umut, \u0161to zna\u010di nada, a u Umutovom njegovanju ve\u0107 devet godina poma\u017eu joj njena tri sina – Alihan je zadu\u017een da odr\u017eava njegov krevet \u010distim, Tunahan svog novog brata redovno brije, a mali Mehmet ka\u017ee da puno za njega dovi i u\u010di Kur\u2019an za njegovo ozdravljenje. [4]<\/a><\/p>\n <\/p>\n Mnogo je jo\u0161 primjera altruizma naroda Turske, koji nije ni recipro\u010dan niti se odnosi samo na genetsku povezanost, ve\u0107 je prosto takav da je \u017eelja za pomaganjem drugima sama sebi cilj. Mogla bih da pi\u0161em o tetki Fatimi, amid\u017ei Hikmetu, tetki Melahat, \u010caretu, Kubri, Ismailu, Sevdet, Esri, Fevzije, Mevi, Sumeji, Asiji, i mnogim drugima. Ali, toliko dobrote ne mo\u017ee se tako jednostavno i kratko opisati.\u00a0<\/p>\n Naravno da \u010dovjek \u010dovjeku mo\u017ee biti vuk, ili tobo\u017ee brat, ali Turci svojim primjerom dokazuju da smo sposobni da budemo istinska bra\u0107a, bez obzira na razli\u010ditost vjere ili nacije. Iako mnoge ljude spomen Turske, dr\u017eave dva kontinenta, odmah asocira na Istanbul, Kapali \u010dar\u0161iju, Plavu d\u017eamiju, \u00a0Aja Sofiju, \u00a0izvanredne turisti\u010dke destinacije kao \u0161to su Pamukale i Kapadokija, baklavu, rahat lokum i jo\u0161 toliko lijepih mjesta i stvari, njena magi\u010dna privla\u010dnost je postojana i jaka najprije zbog dobrih ljudi koji u njoj \u017eive, a zatim i svega drugog \u0161to nudi svojim historijskim i kulturnim naslje\u0111em.\u00a0<\/p>\n <\/p>\n [1]<\/a> http:\/\/www.sabah.com.tr\/yasam\/2016\/09\/07\/turkiyeden-gazzeye-gonderilen-insani-yardim<\/p>\n [2]<\/a> http:\/\/devinit.org\/wp-content\/uploads\/2016\/06\/Global-Humanitarian-Assistance-Report-2016.pdf<\/p>\n [3]<\/a> https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=tsZAIWm5JD4<\/a><\/p>\n [4]<\/a> http:\/\/www.yenisafak.com\/aktuel\/gulsum-anne-rusyayi-aglatti-460784<\/a><\/p>\n <\/p>\n Pi\u0161e:\u00a0Aida Me\u0111edovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201cAbla\u201d (starija sestra), \u201cabi\u201d (stariji brat) i \u201ckarde\u0161im\u201d (mla\u0111a sestra ili brat) rije\u010di su koje \u0107ete \u010desto \u010duti dok ste u Turskoj.\u00a0 Na jedan od tih na\u010dina obratit \u0107e Vam se na ulici, na pijaci, u prevoznom sredstvu, gotovo svugdje.\u00a0 Za nekoga ko je odrastao i \u017eivio ne\u0161to zapadnije, nivo ljubaznosti i gostoljubivosti turskog naroda […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":181777,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196],"tags":[],"class_list":{"0":"post-181776","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora"},"yoast_head":"\n