{"id":180798,"date":"2017-02-26T19:42:05","date_gmt":"2017-02-26T18:42:05","guid":{"rendered":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?p=180798"},"modified":"2017-02-26T19:42:05","modified_gmt":"2017-02-26T18:42:05","slug":"pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/","title":{"rendered":"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa ‘UTI POSSIDETIS IURIS’ i principa prava na samoopredeljenje naroda"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

Autor: Dr. Harun Had\u017ei\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n
DR. HARUN HAD\u017dI\u0106:<\/b> \u0160to se pak Sand\u017eaka ti\u010de, treba re\u0107i da on ima ja\u010de pravo na osamostaljenje, nego Republika srpska, \u010dak i na primjenu principa uti possidetis iuris, <\/i>a i na primejnu prava na eksterno samoopredjeljenje, <\/i>u kom smislu je i sproveo referendum 1991. o uspostavljenju svoje autonomije ili specijalnog statusa. Jer, Sand\u017eak ima svoje istorijske i AVNOJ-evske granice, ima priznanje na Berlinskom kongresu iz 1878.godine, kao korpus separatum, imao je i svoju tzv. \u201epartizansku\u201c autonomiju za vrijeme Drugog svjetskog rata, njegovi narodi a pogotovo Bo\u0161njaci su obespavljeni, proganjani, etni\u010dki \u010di\u0161\u0107eni, iseljavani, ne participiraju adekvatno u predstavni\u010dkim, izvr\u0161nim, sudskim i drugim tijelima i organima drave. Medjutim, Bo\u0161njaci kao narod ne \u017eele da budu neki remetila\u010dki faktor kao \u0161to je npr. Republika srpska u BiH, oni \u017eele sigurnost, mir, demokratiju, ekonomski, socijalni, kulturni i svaki drigi razvoj i ne tra\u017ee secesiju, niti neku vrstu dr\u017eavnosti, uz uslov po\u0161tovanja pomenutih korektivnih kriterija<\/i> od strane Srbije i Crne Gore. Oni tra\u017ee primjenu svjetskih i evropskih standarda u oblasti ljudskih i manjinskih parava, \u017eele samoupravu <\/i>shodno praksi koja ve\u0107 postoji u razvijenim demokratzskim dr\u017eavama. \u017dele neku vrstu evropske regije, <\/i>sa mogu\u0107no\u0161\u0107i prekograni\u010dne saradnje <\/i>sa svojim sunarodnicima u drugim dr\u017eavama, i svojom mati\u010dnom dr\u017eavom <\/i>BiH.<\/span><\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Apstrakt: <\/b>Autor u ovome radu obra\u0111uje princip uti possidetis iuris u komparaciji sa principom prava na samoopredjeljenje, kao dva osnovna principa me\u0111unarodnog javnog prava, koji se primjenjuju u postupku nastanka novih dr\u017eava. Ova dva principa su u radu obra\u0111ena na uop\u0161ten na\u010din, ali s ciljem njihove primjene na neke eventualne nove\/potencijalne slu\u010dajeve nastanka novih dr\u017eava u na\u0161em vremenu i na na\u0161em prostoru, a prije svega tu autor misli na Kosovo u Republici Srbiji, na Republiku Srpsku u BiH i na Sand\u017eak. U radu se obra\u0111uje i samo pravo nekog entiteta da se pozove na jedan od ovih principa. Primjenjuju\u0107i komparativnu i ostale neophodne metode istra\u017eivanja, ovaj rad mo\u017ee poslu\u017eiti kao pou\u010dan tekst i kao uputstvo u razumijevanju sve \u010de\u0161\u0107ih problama i slu\u010dajeva secesije raznih teriotorija s namjerom obrazovanja novih dr\u017eava kao subjekata medjunarodnog prava. <\/p>\n

Klju\u010dne rije\u010di:<\/b> Princip uti possidetis iuris, princip prava na samoopredjeljenje, secesija, dr\u017eava, medjunarodni subjektivitet. <\/i><\/p>\n

Uvod<\/b>
Princip uti possidetis iuris <\/b><\/i>i pravo na <\/i>samoopredjeljenje su dva principa koja u me\u0111unrodno-pravnoj praksi imaju zajedni\u010dkih elemenata, ali su i me\u0111usobno dijametralno razli\u010diti. Oba principa dovode do me\u0111unarodnopravnog subjektiviteta naroda, nacije, grupe, koji su ostvarili jedan od ovih principa i tako do stvaranja njihove dr\u017eave. Naime, kada se jedan narod, odnosno neka secesionisti\u010dka grupa, odlu\u010di na povla\u010denje <\/b><\/i>dijela teritorije, koju naseljava, iz sastava teritorijalne mati\u010dne dr\u017eave, radi osamostaljenja i formiranja svoje samostalne dr\u017eave, ona to mora u\u010diniti putem izja\u0161njavanja svojih pripadnika, a to se obi\u010dno \u010dini putem plebiscita\/referenduma, tj. neposrednog izja\u0161njavanja, \u010dime dolazi do izra\u017eaja dr\u017eavotvorna volja <\/b><\/i>te secesionisti\u010dke grupe, koja na taj na\u010din kao kolektivitet koristi pravo na samoopredjeljenje <\/b><\/i>i stavranje svoje nezavisne nacionalne dr\u017eave. [1]<\/a><\/sup>
Me\u0111utim, ako je pravo na osamostaljenje i samoopredjeljenje jedna grupa izrazila\/ostvarila putem oru\u017eane borbe<\/b><\/i>, i ako je ratno stanje izme\u0111u dviju zara\u0107enih strana okon\u010dano neformalno, tj. samo prestankom neprijateljstava i prelaskom na mirno stanje, bez zaklju\u010divanja pismenog sporazuma o miru, (kao \u0161to je to bio slu\u010daj izme\u0111u \u0160vedske, i Poljske 1716, izme\u0111u Rusije i Prusije 1801, i \u0160panije i \u010cilea 1866), onda u tom slu\u010daju se primjenjuje \u201epravilo uti possidetis iuris <\/b><\/i>koje zna\u010di da svaka strana zadr\u017eava teritoriju i imovinu koju je zaposela do trenutka prestanka neprijateljstava\u201c. [2]<\/a><\/sup>
No, iako su ova dva principa srodna, ipak, radi njihovog jasnijeg prikazivanja bilo bi neophodno obraditi ih u odvojenim odjeljcima, zato \u0107emo ih mi u ovom radu ukratko dovesti u neki stepen me\u0111usobne komparacije. Isti\u010demo da se princip uti posidetis <\/b><\/i>ti\u010de teritorije, <\/b>a princip prava na samoopredjeljenje <\/b><\/i>\u2013 se ti\u010de naroda. U samom uvodu jo\u0161 konstatujemo da je princip uti possidetis <\/b><\/i>– op\u0161ti princip koji je logi\u010dki povezan sa fenomenom dobijanja nezavisnosti, gdje god se ta nezavisnost dogodila. On je o\u010digledno uspostavljen s namjerom da slu\u017ei kao olak\u0161avanje procesa sticanja nezavisnosti i stabilnosti novih dr\u017eava, koje su ugro\u017eene bratoubila\u010dkim sukobima, izazvanim promjenama granica nakon povla\u010denja administrativnih (kolonijalisti\u010dkih, npr. m.p.) sila sa tih teritorija (dr\u017eava), [3]<\/a><\/sup> a \u0161to \u0107emo pojasniti u nastavku.<\/p>\n

<\/b><\/p>\n

Istorijski razvoj principa uti possidetis<\/i><\/b><\/center><\/p>\n

Uti possidetis <\/b><\/i>– je princip u me\u0111unarodnom pravu koji, istorijski gledano, podrazumijeva to da teritorija i druga imovina osvojena u ratu ostaje svom posjedniku, nakon ratnog konflikta, ako nije druga\u010dije odre\u0111eno ugovorom izme\u0111u zara\u0107enih strana. Izvorno ovaj princip poti\u010de jo\u0161 iz Rimskog prava i on omogu\u0107ava zara\u0107enoj strani da tra\u017ei, odnosno zadr\u017ei teritoriju koju je zauzela putem rata. [4]<\/a><\/sup>
Ovaj princip se istorijski razvio u dva oblika \u2013 uti possidetis juris<\/b><\/i> i uti possidetis juris de fakto<\/b><\/i>.[5]<\/a><\/sup> Prvi oblik je onaj koji se primjenjuje i u dana\u0161njim modernim vremenima, dok se drugi odnosi na pro\u0161lost, na daleka srednjovjekovna vremena, kada se dijeljenje teritorija obavljalo analogno diobi privatne imovine. Na primjer, Papa Aleksandar VI je postao vrlo poznat, zbog svojih besmislica, kao titular davanja teritorija. [6]<\/a><\/sup>
Rimsko pravo, koje je uvelo princip uti possidetis <\/i>u tijelo me\u0111unarodnog prava, podrazumijevalo je pod njim razli\u010dite termine. Pretorijanski Edikt Rimske Republike, koji je regulisao privatnu imovinu, pravio je razliku izme\u0111u posjeda <\/b><\/i>i vlasni\u0161tva. <\/b><\/i>Kada je posjed nad stvari bio ste\u010den u dobroj vjeri, tj. ne uz upotrebu sile i na prevaran na\u010din, rimski magistrati su primjenjivali poznato pravilo – princip uti possidetis, ita possideatis<\/b><\/i> (kako ste zaposjeli, tako mo\u017eete nastaviti posjedovati \u2013 As you possess, so may you possess \u2013 ko posjeduje naka mu i ostane). Ovo pravilo, me\u0111utim, nije se odnosilo na pitanje vlasni\u0161tva, koje je rje\u0161avano sudskim putem. [7]<\/a><\/sup>
Postepena evolicija principa uti possidetis juris <\/b><\/i>iz privatnog prava u podru\u010dje (domen) me\u0111unarodnog prava i njegova transformacija u pravilo \u0161iroke primjene, kretala se u dva pravca. Prvi <\/b>se odnosi na prakti\u010dne posljedice primjene uti possidetis principa, <\/i>tj. njegova transformacija od pravila, koje se odnosilo na zahtjev za privatnom imovinom, u normu koja se odnosi na dr\u017eavu ili teritorijalni suverenitet. Drugi<\/b> pravac se bavi transformacijom \u201eposjedovanja\u201c kao fakti\u010dkog i prethodnog stanja <\/b><\/i>u privatnom pravu, u permanentni legalni status <\/b><\/i>suverenog prava nad odre\u0111enom dr\u017eavnom teritorijom. Takva transformacija je bila normalna obzirom da se uti possidetis <\/i>pojavio u vrijeme kada upotreba neograni\u010dene dr\u017eavne sile u konfliktima povodom teritorija, nije biula smatrana nelegalnom i nelegitimnom[8]<\/a><\/sup> \u2013 shvatanje koje istrajava sve do Drugog svjetskog rata.
Uti possidetis juris, <\/i>u sada\u0161njosti, baziran je na dva pojma: samoopredjenljenju <\/b><\/i>i ne mije\u0161anju<\/b><\/i> u unutra\u0161nje stvari drugih dr\u017eava. Oba ova pojma su bila primijenjena u Latinskoj Americi na po\u010detku devetnaestog vijeka. Prva formalna primjena uti possidetis<\/i> principa u Latinskoj Americi odnosila se na primjenu evropske politike, s jedne strane, te odnosa izme\u0111u Evrope i Latinske Amerike uklju\u010duju\u0107i Napoleonove ratove od 1796-1815., s druge strane. Evropa se kontinuirano mije\u0161ala u stvari Latinske Amerike u pretra\u017eivanju i eksploataciji terra nullius <\/i><\/b><\/i>(ni\u010dije zemlje), koja je kasnije postala njen kolonijalni posjed. [9]<\/a><\/sup> No, Latinska Amerika, posti\u017eu\u0107i nezavisnost, koju je ostvarila u periodu od 1810. \u2013 1924., bila je pod udarom evropskih kolonijalista koji su tra\u017eili transfer balansa politike sile <\/i>iz Evrope u Latinsku Ameriku. [10]<\/a><\/sup> Kao rezultat toga, a da bi odvratile u\u010destalo evropsko mije\u0161anje i infiltriranje, dr\u017eave Latinske Amerike (izuzev Brazila, do nedavno), prihvatile su princip uti possidetis juris, <\/i>tj. princip legalizacije zate\u010denog stanja <\/i>uspostavljenih granica, s ciljem izbjegavanja me\u0111usobnih konflikata i davanja doprinosa boljim me\u0111usobnim odnosima, ali i s ciljem izbijanja aduta<\/i> iz ruku Evrope da se mije\u0161a u njihove unutra\u0161nje stvari.
Dakle, slu\u010dajevi razgrani\u010denja novih suvereniteta (tj. novonastalih dr\u017eava) u Ju\u017enoj Americi, bili su bazirani na principu uti possidetis, <\/b><\/i>a ne na principu uti possidetis de fakto. <\/b><\/i>Ovo zna\u010di da nacionalne granice novonastalih nezavisnih dr\u017eava koincidiraju sa biv\u0161im kolonijalnim granicama, insistiraju\u0107i na stavu da ne postoji terra nullius<\/b><\/i> u tom dijelu svijeta. Kasnije, princip uti possidetis juris <\/i>je bio poja\u010dan tzv. Monroovom doktrinom, koja je tra\u017eila nemije\u0161anje u unutra\u0161nje stvari Ameri\u010dkog kontinenta. [11]<\/a><\/sup> Me\u0111utim, iako je prihvatanje uti possidetis juris <\/i>principa od strane latinsko-ameri\u010dkih dr\u017eava bilo zami\u0161ljeno kao prevencija budu\u0107ih grani\u010dnih konflikata, on ipak nije u potpunosti zaustavio dalje evropsko mije\u0161anje niti teritorijalne rasprave. [12]<\/a><\/sup> Uti possidetis, <\/i>isto kao i princip ne mije\u0161anja u unutra\u0111nje stvari suverenih dr\u017eava, je dosljednije uspostvaljen, kao op\u0161ti zahtjev, tek nakon okon\u010danja Drugog svjetskog rata.
U periodu izme\u0111u 1915. i 1945., pravila teritorijalnog suvereniteta u Evropi bila su bazirana na raznovrsnom setu kriterija. Jo\u0161 je Be\u010dki kongres 1815.godine, uspostavio filozofiju i praksu tzv. sfere interesa. <\/b><\/i>Na Balkanu, na primjer, ovo je zna\u010dilo da nema razmatranja politi\u010dkih pitanja odvojeno od geopolitike, uslovljene etni\u010dkim sastavom teritorije, koja je bila dijeljena u cilju uspostavljanja novih dr\u017eava. Ta pitanja nisu mogla biti tretirana bez upotrebe brutalne sile u odnosu na date administrativne granice iz Otomanske i Austrougarske imperije. Evropska teritorijalna politika u Balkanskom regionu, nakon krvavih Balkanskih ratova 1912-1913.godine, je te\u017eila da sa\u010duva stabilnost i sigurnost \u2013 \u010dak i po cijenu da mnoge nacije\/narodi budu o\u0161te\u0107eni-pocijepani nastalim novim teritorijalnim preure\u0111enjem. [13]<\/a><\/sup> Ovo se naro\u010dito dogodilo sa albanskim narodom, ali i sa bo\u0161nja\u010dkim, srpskim i jo\u0161 nekim drugim.
Nakon okon\u010danja Drugog svjetskog rata i prate\u0107ih procesa dekolonizacije u Africi, lideri novonastalih afri\u010dkih dr\u017eava su, tako\u0111e, insistirali na za\u0161titi prethodnih administrativnih granica. [14]<\/a><\/sup> U teoriji i praksi je poznato da afri\u010dki slu\u010daj datira od Berlinsko-Kongoanske konferencije (1884-1885), koja je smatrana kao sastanak za podjelu Afrike. [15]<\/a><\/sup> Finalni akt ove konferencije, je potpisan 26. februara 1885, jednostavno zabranjuju\u0107i trgovinu robljem i odre\u0111uju\u0107i slobodu kretanja dobara i lica unutar teritorija pod suverenitetom kolonijalnih sila (Britanija, Francuska, Njema\u010dka, Portugal i Belgija). [16]<\/a><\/sup> Suverena prava ovih sila nad njihovim odnosnim teritorijama uzdu\u017e i poprijeko Afrike, po\u010dinju\u0107i od njenih obala, nisu bila bazirana na njihovoj efektivnoj – stvarnoj administrativnoj kontroli, kako je to bilo u slu\u010daju Evrope. \u010clan 35. ovog akta govori samo o uspostavljanju osnovnih granica kontrole uzdu\u017e obala kontinenta. [17]<\/a><\/sup>
Pomenuti Finalni akt tako\u0111e je predvi\u0111ao da bilo koja dr\u017eava koja posjeduje teritoriju na Afri\u010dkom kontinentu, mora notifikovati \u2013 obavijestiti druge kolonijalne sile o granicama iste, radi prevencije konflikata nad tom teritorijjom. \u010cak i onda kada kolonijalne sile nisu dozvolile uspostavu bilo kakve efektivne administracije u ovim zemljama, trebalo je da uspostave minimalnu efektivnu kontrolu, reguli\u0161u\u0107i kretanje dobara i lica, i kontrolu trgovine robljem. Na taj na\u010din su nastajale prve kolonijalne granice na tlu Afrike.
Podjela Afrike prema \u201esferama uticaja\u201c <\/b><\/i>izme\u0111u evropskih sila, predstavljala je jo\u0161 jedan udarac u odnosu na lokalno stanovni\u0161tvo. Zato, radi regulisanja odnosa sa lokalnim stanovni\u0161tvom, kolonijalisti su uspostavljali razne protektorate,<\/i> \u201eprirodne\u201c <\/b><\/i>i \u201ebuffer\u201c <\/b><\/i>– divlje zone i sizerentstva <\/b><\/i>(sizerenstva su ovdje zna\u010dila da nacija upravlja samo unutra\u0161njim poslovima). Oni nisu poku\u0161avali da uspostave bilo kakve oblike modernog politi\u010dkog sistema na zemljama koje su kontrolisali, ve\u0107 samo da preduprijede konflikte i obezbijede svoj miran kolonijalni sistem.
Sa kolapsom kolonijalnog sistema, mnoge tako uspostavljane apstraktne granice, povu\u010dene uzdu\u017e datih meridijana i paralela, koje su dijelile kolonijelne sfere uticaja, bile su jednostavno konvertovane \u2013 pretvarane u me\u0111unarodne granice, bazirane na principu uti possidetis juris<\/i>.[18]<\/a><\/sup>
Me\u0111utim, ne \u017eele\u0107i da pravdamo kolonijalni na\u010din uspostavljanja granica, kada je vi\u0161e od 40 procenata afri\u010dkih granica odre\u0111eno pravolinijski, <\/i>koje su na taj na\u010din cijepale mnoge razli\u010dite etni\u010dke grupe[19]<\/a><\/sup> , ipak treba re\u0107i da je po\u0161tovanje tih granica bilo u funkciji stabilnosti i validnosti u prevenciji mnogih potencijalnih sukoba u Africi. [20]<\/a><\/sup> Afri\u010dki lideri su \u010desto isticali \u010dinjenicu da su njihove granice vje\u0161ta\u010dke i arbitrarno postavljene od strane vanjskih sila, ali su konstatovali da se pokazalo da su od vremena nezavisnosti do danas te granice, iako neprirodne, ipak valjano rje\u0161enje za kontinent, jer su sprije\u010dile ratove i sukobe.
U 1964. godini, Organizacija Afri\u010dkog Jedinstva – OAJ, donijela je rezoluciju, kojom je utvr\u0111eno da bi u cilju o\u010duvanja stabilnosti dr\u017eavnih granica \u2013 kao klju\u010dni princip, \u0161irom Afrike trebalo primijeniti – uti possidetis. <\/b><\/i>Ve\u0107ina Afrike je ve\u0107 bila nezavisna u ovo vrijeme, tako da je rezolucija bila glavna politi\u010dka direktiva rje\u0161avanja sporova putem ugovora baziranih na prethodnim kolonijalnim granicama, radije nego da se pribjegne upotrebi sile radi revidiranja tih granica. Pokazalo se da je primjena ovog principa omogu\u0107ila afri\u010dkim dr\u017eavama da izbjegnu ratove oko granica, uz izuzetak koji predstavlja rat izme\u0111u Eritreje i Etiopije 1998 -2000. koji je imao za posljedicu secesiju Eritreje i stvaranje njene nezavisne dr\u017eave, \u0161to je bilo, nakon svega, prihvatljivije nego da se nastavi konflikt izme\u0111u dva dekolonizirana susjeda. Ovdje treba napomenuti i to da je na podru\u010dju Somalije, nastala i jedna tzv. fakti\u010dka dr\u017eava <\/i>\u2013 Somalilend, koja jo\u0161 nije me\u0111unarodno priznata, ali fakti\u010dki postoji i niko je ne osporava.
OAJ je istakla da su afri\u010dke granice, iako nametnute u nastale pod uticajem kolonijalizma, ipak “opipljiva realnost”,<\/b><\/i> pa su se njeni lideri obavezali da po\u0161tuju te granice koje postoje od vremena nezavisnosti, \u0161to je zna\u010dilo striktnu primjenu principa uti possidetis juris. <\/b><\/i>
Pojedine afri\u010dke zemlje koje su bile izrazile teritorijalne zahtjeve na bazi razli\u010ditih oblika uti possidetis juris <\/i>principa, kao \u0161to su etni\u010dki ili istorijski razlozi, postepeno su napu\u0161tale takve svoje stavove. Slu\u010daj Maroka, koji je imao pretenzije prema Zapadnoj Sahari, i Somalije su najistaknutiji primjeri takvih slu\u010dajeva. [21]<\/a><\/sup>
Isto tako, razne etni\u010dke grupe i narodi koji su poku\u0161ali da se otcijepe od mati\u010dne dr\u017eave, susreli su se sa razli\u010ditim otporima me\u0111unarodne zajednice, kao \u0161to se to dogodilo u poznatim slu\u010dajevima Katange (Zair\/Congo) i Bijafre (Nigerija). S druge strane, kolonijalne sile koje su poku\u0161ale da nasilno sprije\u010de svoje biv\u0161e kolonije da postanu nezavisne \u2013 kao u slu\u010daju Fransuske i Al\u017eira, ili Gvineje Bisao, rizikovale su da budu osu\u0111ene i ka\u017enjene od strane me\u0111unarodne zajednice putem tzv. \u201epreuranjenog priznanja novih dr\u017eava i pokreta koji se bore za nacionalnu slobodu\u201c, <\/i>koncepta prvenstveno napravljenog da pomogne procesu nezavisnosti biv\u0161ih kolonija. [22]<\/a><\/sup> <\/p>\n

<\/center><\/p>\n

Interesantno je naglasiti da su, u po\u010detku, biv\u0161e Afri\u010dke kolonije, koje su tra\u017eile me\u0111unarodno priznanje, bile zadovoljne da imaju upravu i kontrolu samo u glavnom gradu svoje teritorije. Tako\u0111e, treba naglasiti da je preuranjeno priznanje nezavisnosti od strane drugih dr\u017eava, u su\u0161tini, bilo protivno praksi i filozofiji Berlinsko \u2013 Kongoanske konferencije. Drugim rije\u010dima, OAJ i njeni afri\u010dki lideri prihvatili su istu filozofiju i praksu kao i njihovi kolonizatori: sistem OAJ bio je napravljen da za\u0161titi vanjske granice i odnose izme\u0111u novonastalih suverenih dr\u017eava u Africi, \u0161to je zna\u010dilo da date zemlje sa\u010duvaju minimalnu i simboli\u010dnu administrativnu kontrolu koja se odnosila ve\u0107inom na oblast oko glavnog grada. [23]<\/a><\/sup> Afri\u010dkim kolonijama je priznavana puna nezavisnost tek nakon \u0161to su se oslobodile od stranog sistema i kada su postale sposobne da vode svoje vanjske poslove sa punim autoritetom, bez obzira na unutra\u0161nje pote\u0161ko\u0107e. [24]<\/a><\/sup>
Dalje, po\u010dev od 1880.godine, a sa ciljem ubla\u017eavanja i regulisanja teritorijalnih sukoba, me\u0111unarodno pravo je prihva\u0107eno kao model za rje\u0161avanje problema i 1960-ih i 1970-ih godina, kada su antikolonijalni pokreti pove\u0107ali svoj me\u0111unarodni legitimitet i subjektivitet. <\/b>Slu\u010dajevi samoopredjeljenja <\/b>tih pokreta bili su bazirani na teritorijalnim,<\/b> radije nego na etni\u010dkim <\/b>zahtjevima, jer je to bilo mnogo prihvatljivije u vrijeme prelaza od kolonijalizma prema nezavisnosti. Bilo je mnogo te\u017ee, ako ne i nemogu\u0107e, uspjeti sa zahtjevima za definisanje etni\u010dkih entiteta usmjerenih za samoopredjeljenje, tj. nezavisnost i stvaranje svoje dr\u017eave, nego se boriti za teritorijalno samoopredjeljenje (tj. primjenu principa uti possidetis<\/i>), jer su teritorije kako tako ve\u0107 bile definisane od strane kolonijalnih sila. [25]<\/a><\/sup> Zato su se afri\u010dki i latinsko-ameri\u010dki koncepti samoopredjeljenja zasnivali na teritoeriji, <\/b>a ne na etnicitetu. <\/b>Kao rezultat takvog stava, niti nau\u010dnici[26]<\/a><\/sup> niti dr\u017eave[27]<\/a><\/sup> , nisu priznali zahtjeve za samoopredjeljenjem postavljene od strane raznih uro\u0111eni\u010dkih grupa, autohtonih i indigenih naroda u ovim regionima, \u010dime je ovim grupama i narodima mo\u017eda pri\u010dinjena istorijska \u0161teta, sprje\u010davaju\u0107i ih da pravovremeno steknu svoj puni me\u0111unarodno-pravni subjektivitet i svoju dr\u017eavu koja se poklapa sa njihovim etni\u010dkim teriotorijama. S druge strane, treba napomenuti i to da je princip uti possidetis juris <\/i>\u201edobio auru istorijskog legaliteta za eksproprijaciju (ograni\u010denje upotrebe, m.p.) zemlje uro\u0111eni\u010dkih naroda\u201c. [28]<\/a><\/sup>
Nu\u017eno je jo\u0161 jednom podvu\u0107i da kolonijalne granice, u najvi\u0161e slu\u010dajeva nisu pratile etni\u010dke granice, i da je ovo ipak vodilo nasilnim i krvavim gra\u0111anskim ratovima izme\u0111u razli\u010ditih etni\u010dkih grupa i naroda u mnogim post-kolonijalnim (i post komunisti\u010dkim) zemljama, uklju\u010duju\u0107i Sudan, Zair, Angulu, Nigeriju i biv\u0161u Jugoslaviju i sl. Princip uti possidetis iuris <\/b><\/i>je ponovo bio afirmisan i od strane me\u0111unarodnog Suda pravde 1986. godine u slu\u010daju Burkina Faso \u2013 Mali, a i od strane poznate Badinterove komisije u razrje\u0161enju jugoslovenske krize 90-tih godina pro\u0161log vijeka (Na slu\u010daj BiH nije bila pravno mogu\u0107a primjena principa prava na samoopredjeljenje naroda, iako su predstavnici Srbije i Crne Gore \u2013 SRJ insistirali na primjeni tog principa, \u010dime su htjeli okupljanje svih Srba u jednu dr\u017eavu po nacionalnom primcipu). <\/p>\n

<\/b><\/p>\n

Argumenti za primjenu principa uti possidetis<\/i><\/b><\/center><\/p>\n

Nau\u010dnici i teoreti\u010dari me\u0111unarodnog prava su u\u010dinili veliki napor da utvrde stvarne uzroke pojavljivanja i prihvatanja principa uti possidetis. <\/i>Ovi uzroci mogu biti grupisani u dvije kategorije: vanjsku i unutra\u0161nju. <\/b>Na primejr, tokom rasprave za\u0161to su latinsko-ameri\u010dke dr\u017eave odbile ideju konfederacije bazirane na biv\u0161im administrativnim kolonijalnim granicama (uti possidetis juris<\/i>), jedan od teoreti\u010dara Alejandro Alvarez istakao je slijede\u0107e unutra\u0161nje razloge: <\/b>totalno pomanjkanje komunikacija izme\u0111u ovih zemalja; duh nezavisnosti; konflikte oko granica; civilne ratove izazvane li\u010dnim ambicijama revolucionarnih lidera; pomanjkanje politi\u010dkog iskustva, i, na kraju, pomanjkanje zajedni\u010dke tradicije. [29]<\/a><\/sup>
Nagla\u0161avaju\u0107i neke od vanjskih razloga, <\/b>koji bi mogli objasniti prihvatanje principa uti possidetis juris, <\/i>Alvarez je govorio o ideji konfederacije u kontekstu otpora evropskom nametanju. Princip uti posidetis juris <\/i>je postavljen ne samo kao prevencija me\u0111usobnim konfliktima oko granica, nego, tako\u0111e, i da elimini\u0161e mogu\u0107nosti za evropsko tra\u017eenje<\/b> \u201eni\u010dije zemlje\u201c (terra nullius<\/i>) na teritorijama biv\u0161ih kolonijalnih posjeda. Tako, na primjer, \u0161panske vlasti su nametale svoje odre\u0111ivanje granica u svojim kolonijalnim regionima, uop\u0161te ne obra\u0107aju\u0107i pa\u017enju na lokalnu topografiju. [30]<\/a><\/sup>
Drugi autori, me\u0111utim, neuspjeh latinskoameri\u010dkih dr\u017eava<\/b> da formiraju konfederaciju, pripisuju isklju\u010divo unutra\u0161njim razlozima, <\/b>kao na primjer sujetama i li\u010dnim interesima lokalnih lidera, koji su stekli mo\u0107 nakon sticanja nezavisnosti. Ovi lideri, ka\u017ee Steven Ratner, upotrijebili su uti possidetis <\/i>sistem za ostvarenje vlastitih interesa i li\u010dnih koristi. [31]<\/a><\/sup>
Afri\u010dke granice, <\/b>tako\u0111e, bile su uspostavljene bez po\u0161tovanja bilo kakvog prethodnog znanja o topografiji terena i \u017eelje lokalnog stanovni\u0161tva. Kako je ve\u0107 napomenuto, afri\u010dke granice su bile odre\u0111ene na bazi pojedina\u010dnih longituda <\/b><\/i>i latituda. <\/b><\/i>Ovo naslje\u0111e poma\u017ee da objasnimo za\u0161to je dekolonijalizacija Afrike proizvela slabe dr\u017eavne i politi\u010dke sisteme, ali je istovremeno bila garancija protiv secesionisti\u010dkih zahtjeva i sukoba raznih etni\u010dkih grupa i autohtonih\/indigenih naroda. Ovo su principi koji obja\u0161njavaju vanjske razloge <\/b>za prihvatanje principa uti possidetis juris <\/i>u Africi. [32]<\/a><\/sup>
Analiti\u010dari, isto tako, ukazuju na li\u010dnosti<\/b> afri\u010dkih lidera i unutra\u0161nji razvoj <\/b>u biv\u0161im kolonijama, da bi objasnili razloge za prihvatanje principa uti possidetis juris<\/i>.[33]<\/a><\/sup> Me\u0111utim, to obja\u0161njenje nema ubjedljivih argumenata. Jer, mada su personalne karakteristike afri\u010dkih elita svakako igrale zna\u010dajnu ulogu, ipak socijalna slika afri\u010dkog dru\u0161tva, slaba dr\u017eavna struktura i etni\u010dka raznolikost, isto kao i me\u0111unarodna pravila o pravu na dr\u017eavnost<\/b> i jednakom suverenitetu kolonijalnih naroda i njihovih teritorija, bolje obja\u0161najvaju prihvatanje principa uti posidetis juris. <\/i>Bilo koje drugo rje\u0161enje osim primjene uti possidetis <\/i>principa, bilo bi \u0161tetnije za regionalnu i me\u0111unarodnu stabilnost na Afri\u010dkon kontinentu i vodilo bi krvavim bratoubila\u010dkim ratovima (argument koji je kasnije, 90-tih, primijenjen i na BiH). <\/p>\n

<\/b><\/p>\n

Primjena principa uti possidetis iuris<\/i> na biv\u0161e komunisti\u010dke federacije<\/b><\/center><\/p>\n

Primjena principa uti possidetis juris, <\/b><\/i>izvan kolonijalnog konteksta, dogodila se u slu\u010daju kada su se biv\u0161e komunisti\u010dke federacije – Sovjetski Savez, \u010cehoslova\u010dka i Jugoslavija, raspale, sa prestankom tzv. “hladnog rata”. <\/b>Dok se \u010cehoslova\u010dka podijelila mirnim putem (pli\u0161ana revolucija) a Sovjetski Savez bio izbjegao duboko i grubo nasilje i sukob u ve\u0107em dijelu (stvaranje tzv. ruske Zajednice Nezavisnih Dr\u017eava), slu\u010daj Jugoslavije je, naro\u010dito prema mi\u0161ljenju ve\u0107ine srpskih teoreti\u010dara, pokazao apsurdnost mehani\u010dke primjene<\/b> principa uti possidetis juris. <\/i>
Me\u0111unarodnopravni odgovor na disoluciju Jugoslavije dala je Arbitra\u017ena komisija kojom je predsjedavao francuski pravnik Robert Badinter[34]<\/a><\/sup> , po kome je ova komisija popularno i nazvana \u2013 Badinterova komisija. Batinterova komisija je uspostavljena od strane Evropske Zajednice 1991.godine, da presudi spor i uspostavi kriterije u vezi sa zahtjevom za priznanjem dotada\u0161njih jugoslovenskih republika, kao suverenih i nezavisnih dr\u017eava. [35]<\/a><\/sup> Komisija je svoju odluku bazirala na osnovnoj primjeni me\u0111unarodnog prava i politike, karakteri\u0161u\u0107i suverene dr\u017eave kao one entitete koji, inter alia, <\/i>ispunjavaju esencijalne kriterije za me\u0111unarodnu dr\u017eavnost, a to su: teritorija, stanovni\u0161tvo, <\/b><\/i>i vlast koja kontroli\u0161e teritoriju. <\/b><\/i>Jer su sve jugoslovenske republike ispunjavale ova tri principa. U svojoj odluci, Komisija je primijenila gore pomenuto afri\u010dko iskustvo kao op\u0161ti princip, i djelimi\u010dno odluku Me\u0111unarodnog suda pravde u vezi slu\u010daja Burkina Faso – Republika Mali, prote\u017eu\u0107i primjenu afri\u010dkog slu\u010daja i afri\u010dkih standarda, na, kako su srpski teoreti\u010dari istakli, sasvim razli\u010dit socijalni i politi\u010dki milje u Jugoslaviji.
Badinterova komisija je, me\u0111utim, iznijela principijelno stanovi\u0161te da “na bilo kakve slu\u010dajeve, izuzev kada se radi o dr\u017eavama koje se me\u0111usobno slo\u017ee, pravo na samoopredjeljenje se ne mo\u017ee upotrijebiti za promjenu postoje\u0107ih granica koje su postojale od vremena nezavisnosti (uti possidetis juris<\/i>)”. Ovdje je Komisija poklonila punu vjeru tzv. AVNOJ-evskim granicama, koje su \u017eivjele toliko dugo, i proizvele jedno \u201enormalno\u201c stanje funkcionisanja dr\u017eava – biv\u0161ih republika SFRJ, analogno gore pomenutim kolonijalnim granicama u Africi i Latinskoj Americi. U skladu sa ovim, Komisija nagla\u0161ava da “izuzev ako se strane druga\u010dije dogovore, biv\u0161e republi\u010dke granice (unutra\u0161nje granice izme\u0111u Srbije i Hrvatske, i Srbije i BiH) postaju me\u0111unarodne granice za\u0161ti\u0107ene me\u0111unarodnim pravom”.[36]<\/a><\/sup> Ovaj stav izra\u017eavao je namjeru po\u0161tovanja teritorijalnog statusa quo<\/b><\/i> (tzv. “fotografija teritorije” u slu\u010daju Burkini Faso – Republika Mali) i principa uti possidetis juris, <\/b><\/i>koji je, prema Komisiji, trebalo da bude prevencija teritorijalnih konflikata koji bi se mogli pojaviti izme\u0111u novih nezavisnih dr\u017eava koje su ponikle iz biv\u0161e Jugoslavije. [37]<\/a><\/sup>
Dono\u0161enjem svoje odluke, Komisija je preuzela na sebe odgovornost da konflikti oko teritorija mogu biti preduprije\u0111eni jedino kroz priznanje i transformaciju biv\u0161ih administrativnih<\/b><\/i> granica u me\u0111unarodne, <\/b><\/i>koje bi onda bile za\u0161ti\u0107ene \u010dlanom 2 (4) Povelje Ujedinjenih Nacija. [38]<\/a><\/sup> Ovo preuzimanje odgovornosti je izra\u017eavalo politi\u010dke ciljeve Evropskih lidera koji su insistirali da, po\u0161tuju\u0107i deklaracije iz juna 1991. o nezavisnosti Hrvatske i Slovenije, jedino federalne republike Jugoslavije, kao teritorijalne <\/b><\/i>jedinice, bi mogle imati pravo na samoopredjeljenje, a ne narodi, <\/i><\/b>\u0161to bi po shvatanju mnogih srpskih teoreti\u010dara bilo ispravnije, shodno Me\u0111unarodnom paktu o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima.
Isto stanovi\u0161te, putem analogije, odnosilo se i na Sovjetski Savez i \u010cehoslova\u010dku, i bilo je potvr\u0111eno 16. decembra 1991, izjavom Evropske Zajednice (sada EU), koja je postavila va\u017eno uputstvo uspostavljaju\u0107i uslove koji se moraju ispuniti prije nego bi nove dr\u017eave bile priznate kao nezavisne. Biv\u0161e Sovjetske republike prihvatile su ovakvo stanovi\u0161te, formalno, u 1993.godini, dr\u017ee\u0107i da uti possidetis juris <\/b><\/i>treba da bude va\u017ee\u0107a solucija za teritorijalne rasprave medju njima. [39]<\/a><\/sup>
Proizilazi da, insistiranjem na primjeni uti possidetis juris principa <\/i>u biv\u0161oj Jugoslaviji, Evropski donosioci odluka, ustanovili su standarde ranije utvr\u0111ene za Afriku, dodaju\u0107i neke korektivne kriterije. To zna\u010di da je lista preduslova za me\u0111unarodno priznanje sada bila produ\u017eena dodavanjem zahtjeva za po\u0161tovanjem vladavine prava, demokratije i uva\u017eavanjem ljudskih i manjinskih prava. <\/b><\/i>Me\u0111utim, nije bilo stvarnih mehanizama za implementaciju ovih zahtjeva koji su postojali u praksi \u2013 ekonomske sankcije su se pokazale neefektivnim, dok je vojna intervencija me\u0111unarodne zajednice jo\u0161 bila nepo\u017eeljna u to vrijeme. No, kada je postalo o\u010digledno da su Srbi iz Hrvatske i BiH prihvatili pogre\u0161nu interpretaciju samoopredjeljenja<\/b><\/i>, me\u0111unarodna zajednica je vojno intervenisala da za\u0161titi teritorijalni suverenitet BiH. U isto vrijeme, Hrvatskoj je dozvoljeno da uni\u0161ti Republiku Srpsku Krajinu \u2013 samoprogla\u0161eni Srpski entitet, koji je osnovan u okviru suverenih Hrvatskih granica kada se Hrvatska otcijepila od federacije, po\u0161tuju\u0107i princip da svaki narod ima pravo na samoopredjeljenje. U BiH, intervencija Zapadnih sila protiv remetila\u010dkih srpskih snaga do\u0161la je sa mnogo zaka\u0161njenja, nakon u\u010dinjenog genocida protiv Bosanskih Muslimana – Bo\u0161njaka.
Prihvatanje principa uti possidetis juris <\/b><\/i>od strane me\u0111unarodne zajednice u odnosu na biv\u0161u Jugoslaviju, s pravom se obrazlagalo \u201eravnote\u017eom snaga\u201c <\/b><\/i>i \u017eeljom za balansom<\/b><\/i> unutar multinacionalnih republika koje \u0107e postati nezavisne. Drugim rije\u010dima, entiteti koji nijesu posjedovali osobine federalne republike, nastojali su da predstave sebe kao validne kandidate za punu nezavisnost i primjenu principa uti possidetis. <\/i>Sa ovim na umu, donosioci me\u0111unarodnih odluka su odbili zahtjeve za suverenitetom, za primjenom principa i samoopredjeljenja uti possidetis iuris, postavljene od strane srpskih entiteta u okviru Hrvatske (Republika Srpska Krajina), u okviru Bosne i Hercegovine (Republika Srpska), kao i Sand\u017eaka[40]<\/a><\/sup> i Kosova u okviru tada\u0161nje SRJ. Me\u0111utim pitanje Kosova je kasnije, zbog izmijenjenih okolnosti, potpalo pod primjenu drugih medjunarodnopravnih principa i akata (zbog nepo\u0161tovanja gore pomenutih korektivnih kriterija od strane Srbije i Crne Gore). <\/p>\n

<\/b><\/p>\n

Pitanje Kosova, Republike Srpske i Sand\u017eaka<\/b><\/center><\/p>\n

U vrijeme kada je ponovo do\u0161lo do postavljanja zahtjeva za po\u0161tovanjem korektivnih kriterija kod principa uti possidetis juris <\/i>(demokratija, vladavina prava i po\u0161tovanje ljudskih i manjinskih prava), i kada je Kosovo postavilo zahtjev za nezavisno\u0161\u0107u, Me\u0111unarodna zajednica je upotrijebila princip uti possidetis juris <\/i>da bi odbila takav zahtjev Kosova, shodno odredbama nacrta sporazuma iz Rambujea iz februaru 1999.god, koje su stavljale Kosovo unutar jurisdikcije Srbije. Te odrdbe su se odnosile na izbor sudija, formiranje parlamenta, izbor budu\u0107eg predsjednika Kosova itd. [41]<\/a><\/sup>
Mirovni sporazum iz Rambujea imao je svoj osnov u Ugovoru o principima odnosa izme\u0111u Srbije i Crne Gore u okviru Dr\u017eavne zajednice (Ugovor o zajednici) potpisan u Beogradu 14.marta 2002.godine, pod supervizijom Havijera Solane, visokog predstavnika Evropske Unije za vanjsku politiku i bezbjednost. Ugovor o zajednici Srbije i Crne Gore, inter alia, <\/i>u paragrafu 3, odredba o rekonsideraciji, ka\u017ee da \u201e prema iskustvu u trogodi\u0161njem periodu, dr\u017eave \u010dlanice (misli se na Srbiju i Crnu Goru) mogu pokrenuti postupak za promjenu dr\u017eavnog statusa, t.j. povla\u010denje iz dr\u017eavne zajednice. Ako se Crna Gora povu\u010de iz dr\u017eavne zajednice, me\u0111unarodni dokumenti koji se odnose na SRJ, kao na primjer Rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija 1244 o Kosovu, odnosi\u0107e se u potpunosti na Srbiju kao njenog nasljednika\u201c. [42]<\/a><\/sup>Uno\u0161enje ove odredbe u Ugovor o zajednici Srbije i Crne Gore, koji nije bio uklju\u010den u finalni nacrt sporazuma iz Rambujea, izazvao je \u017eestok otpor kosovskih Albanaca, koji su shvatili da ako se i kada se Crna Gora odcijepi iz zajednice, Srbija \u0107e opet imati puna suverena prava nad Kosovom, \u010dime \u0107e oni ponovo biti ugro\u017eeni kao ranije.
Me\u0111utim, mi u ovom radu, a na osnovu stanja na terenu, polazimo sa stanovi\u0161ta da se slu\u010daj Kosova ne razlikuje od drugih sli\u010dnih slu\u010dajeva u svijetu, gdje se tra\u017ei primejna principa uti possidetis <\/i>i prava na samoopredjeljenje, kao na primjer od onih slu\u010dajeva afri\u010dkih dr\u017eava koje su tra\u017eile nezavisnost od svojih kolonijalnih upravlja\u010da. Ustvari, me\u0111unarodna zajednica je insistirala na ovoj pravnoj sli\u010dnosti, kada je vojno intervenisala u Jugoslaviji, ali je onda odbacila kosovski zahtjev za samoopredeljenjem. Evropski donosioci odluka su obja\u0161njavali svoj stav o primjeni principa uti possidetis juris <\/i>prema kome je teritorija novih suverenih dr\u017eava definisana na bazi starih kolonojalnih granica. Dakle, po\u0161to Kosovo nije bilo federalna republika u okviru Jugoslavije, ve\u0107 entitet u okviru Srbije, ono nije imalo ni svoje federalne granice pa ni pravo da zahtijeva suverenitet po principu uti possidetis iuris.
Ono \u0161to je evropskim politi\u010darima, u to vrijeme, promaklo da konstatuju, a time i da priznaju Kosovo kao legitiman slu\u010daj za otcjepljenje, jeste \u010dinjenica da je princip uti possidetis juris <\/i>evoluirao kroz istoriju i da sada podrazumijeva dodatne kriterije koji obavezuju centralnu vladu (SRJ) a ti\u010du se: vladavine prava, demokratije i po\u0161tovanje ljudskih i manjinskih prava. <\/i>Zna\u010di, ako centralna vlada ne po\u0161tuje ove nove\/dodatne principe, onda Kosovo ima pravo na samoopredjeljenje i nezavisnost, i na osnovu \u010dlana 7. Deklaracije o prijateljskim odnosima me\u0111u dr\u017eavama, koja predvi\u0111a tzv. participativnu vladu, tj. da su manjine (ovdje Albanci) potpuno uklju\u010dene u dono\u0161enje odluka u dr\u017eavnim organima i tijelima. No obzirom da su srpske vlasti prema Kosovu po\u010dinile kr\u0161enje ovih demokratskih principa, jo\u0161 ranije tokom Mili\u0161evi\u0107eve vlasti, one su mu time dale za pravo da se otcijepi uz primjenu tzv. remedijalisti\u010dkih<\/b><\/i>[43]<\/a><\/sup> teorijskih argumenata.
Dodatna argumentacija i \u201epovoljna\u201c situacija, koja je u\u010dvrstila pravo Kosova na osamostaljenje jeste progon <\/b><\/i>albanskog stanovni\u0161tva sa Kosova 1999.godine, od strane srpskih snaga, nakon \u010dega je uslijedila NATO-va intervencija, koja je presudno poja\u010dala me\u0111unarodnopravni subjektivitet i legitimnost Kosova da tra\u017ei svoju dr\u017eavnost. Naime, Kosovo je u ovom slu\u010daju, iako kao \u017ertva, ali zara\u0107ena strana, izjedna\u010deno u statusu sa srpskim vlastima i postalo ravnopravan pregovara\u010d<\/b> i strana u sukobu. Kao rezultat toga, princip uti possidetis juris, <\/i>uspostavljen kao osnova za rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti UN iz 1999.godine, odre\u0111en je nacrtom mirovnog sporazuma iz Rambujea, koji je trebalo da bude platforma za finalno rje\u0161enje pitanja Kosova. [44]<\/a><\/sup> Ono \u0161to je doprinijelo kalkulaciji evropskih sila u pravljenju nacrta ovih dokumenata, bilo je vi\u0161e rezultat njihove politike sile, nego realnih interesa kosovskog naroda. Koliko dugo \u0107e one biti u mogu\u0107nosti da sa\u010duvaju stabilnost na Kosovu, zavisi\u0107e od toga kako se njihove sada\u0161nje ra\u010dunice mogu opravdati. U me\u0111uvremenu Kosovo je jednostrano proglasilo svoju nezavisnost i do danas steklo priznanje vi\u0161e od 100 dr\u017eava. Po prijedlogu Srbije, koja ne priznaje otcjepljenje Kosova stvar je data Me\u0111unarodnom sudu pravde, radi davanja pravnog mi\u0161ljenja \u2013 da li je secesija Kosova zakonita i zasnovana na me\u0111unarodnom pravu. U medjuvremenu sud je dao mi\u0161ljenje da odluka Kosova da proglasi nezavisnost nije u suprotnosti sa medjunarodnim pravom. Dakle prepreke za priznanje Kosova danas, kao samostalne i suverene dr\u017eave, i njegov prijem u UN, nisu vi\u0161e pravne ve\u0107 isklju\u010divo politi\u010dke prirode. To zna\u010di da neke dr\u017eave medju kojima Rusija i Kina, kao stalne \u010dlanice Savjeta bezbjednosti, koje imaju pravo veta, ne dozvoljavaju da Kosovo postane \u010dlan ove univerzalne svjetske organizacije.
No, pitanje Kosova je nakon njegovog jednostranog progla\u0161enja nezavisnosti, i priznanja te nezavisnosti od strane vi\u0161e od 100 dr\u017eava svijeta, ve\u0107 na putu da stekne puno me\u0111unarodno priznanje i puni me\u0111unarodno-pravni subjektivitet. Vlasti Srbije poku\u0161avaju da sprije\u010de ne\u0161to \u0161to je po mi\u0161ljenju glavnih zapadnih sila, me\u0111u kojima Amerike, Francuske, Njema\u010dke, Italije, ve\u0107 gotova stvar. S druge strane Rusija, Kina i jo\u0161 neke manje uticajne dr\u017eave, protive se jednostranom osamostaljenju Kosova i tra\u017ee da se pitanje stavi na razmatreanje i odluku Savjeta bezbjednosti UN. U tako zamr\u0161enoj situaciji, a na zahtjev Srbije, Generalna skup\u0161tina UN je zatra\u017eila pravno mi\u0161ljenje Me\u0111unarodnog suda pravde u vezi sa jednostranim otcjepljenjem i me\u0111unarodnim priznanjem dr\u017eavne nezavisnosti Kosova. Sud je dao misljenje da odluka Kosova o osamostaljenju ne vrijedja medjunarodno pravo. [45]<\/a><\/sup> U prakti\u010dnom smislu Kosovo je ve\u0107 skoro jednu deceniju i po izvan dr\u017eavno-pravnog sistema Srbije i ve\u0107 ima odlike de fakto dr\u017eave.
\u0160to se Republike srpske kao entiteta BiH ti\u010de, ona se ne mo\u017ee upore\u0111ivati sa slu\u010dajem Kosova. Republika srpska je rije\u0161ila svoj ustavnopravni i politi\u010dki status putem Dejtonskog sporazume 1995.godine, koji je me\u0111unarodni sporazum, potpisan od strane \u0161est dr\u017eava. Za nju ne va\u017ee principi i argumenti koji va\u017ee za Kosovo. Jer, Kosovo i albanski narod Kosova je bio ugro\u017een i bio ugnjetavan, izba\u010den iz institucija sistema, proganjan, etni\u010dki \u010di\u0161\u0107en, obaspravljivan i zbog toga ostavrio me\u0111unarodnu vojnu, tzv. humanitarnu intervenciju, pa po tom principu je stekao pravo na primjenu me\u0111unarodnopravnih principa za svoje osamostaljenje i progla\u0161enje nezavisnom dr\u017eavom, kao jedinim lijekom za svoj opstanak. S druge strane Republika srpska nije bila obespravljena, nije ugnjetavana, nije izba\u010dena iz institucija sistema, naprotiv ona je ta koja je kr\u0161ila ljudska prava i \u010dak po\u010dinila genocid nad drugim narodima u suverenoj i nezavisnoj dr\u017eavi BiH, tako da onaj koji kr\u0161i tu\u0111a prava nema pravo jo\u0161 mi na secesiju kao nagradu i primnjenu principa prava na samoopredjeljenje. Eventualna neravnopravnost srpskog naroda u BiH je onemogu\u0107ena unutra\u0161njim samoopredjeljenjem Srba u BiH, tj. dobijanjem svoje \u0161iroke samouprave. O primjeni principa uti possidetis iuris <\/i>pogotovo ne mo\u017ee biti govora u slu\u010daju Republike srpske, jer, njene granice nikada ranije nisu postojale. A, ratom dostignute granice su proizvod agresije a ne prodikt opravdane pobune srpskog naroda u Republici srpskoj. Princip uti posidetis iuris<\/i> je ve\u0107 primijenjen na pitanje osamostaljenja BiH kao jugoslovenske republike, shodno odluci Badinterove komisije, tako da ne postoje uslovi za njegovu ponovnu primijenu na unutra\u0161nje odnose u BiH. Da je, recimo situacija obrnuta, tj. da su Bo\u0161njaci i Hrvati, kao dva konstitutivna naroda, majorizirala ili na drugi na\u010din obespravila, ili pak po\u010dinila genocid prema Srbima kao tre\u0107em konstitutivnom bosanskohercegova\u010dkom narodu, onda bi slu\u010daj Republike srpske bio sli\u010dan slu\u010daju Kosova i tada bi shodno medjunarodnim dokumentima RS imala pravo na otcjepljenje.
\u0160to se pak Sand\u017eaka ti\u010de, treba re\u0107i da on ima ja\u010de pravo na osamostaljenje, nego Republika srpska, \u010dak i na primjenu principa uti possidetis iuris, <\/i>a i na primejnu prava na eksterno samoopredjeljenje, <\/i>u kom smislu je i sproveo referendum 1991. o uspostavljenju svoje autonomije ili specijalnog statusa. Jer, Sand\u017eak ima svoje istorijske i AVNOJ-evske granice, ima priznanje na Berlinskom kongresu iz 1878.godine, kao korpus separatum, imao je i svoju tzv. \u201epartizansku\u201c autonomiju za vrijeme Drugog svjetskog rata, njegovi narodi a pogotovo Bo\u0161njaci su obespavljeni, proganjani, etni\u010dki \u010di\u0161\u0107eni, iseljavani, ne participiraju adekvatno u predstavni\u010dkim, izvr\u0161nim, sudskim i drugim tijelima i organima drave. Medjutim, Bo\u0161njaci kao narod ne \u017eele da budu neki remetila\u010dki faktor kao \u0161to je npr. Republika srpska u BiH, oni \u017eele sigurnost, mir, demokratiju, ekonomski, socijalni, kulturni i svaki drigi razvoj i ne tra\u017ee secesiju, niti neku vrstu dr\u017eavnosti, uz uslov po\u0161tovanja pomenutih korektivnih kriterija<\/i> od strane Srbije i Crne Gore. Oni tra\u017ee primjenu svjetskih i evropskih standarda u oblasti ljudskih i manjinskih parava, \u017eele samoupravu <\/i>shodno praksi koja ve\u0107 postoji u razvijenim demokratzskim dr\u017eavama. \u017dele neku vrstu evropske regije, <\/i>sa mogu\u0107no\u0161\u0107i prekograni\u010dne saradnje <\/i>sa svojim sunarodnicima u drugim dr\u017eavama, i svojom mati\u010dnom dr\u017eavom <\/i>BiH. Bo\u0161njaci Sand\u017eaka nikada nisu niti \u017eeljeli niti poku\u0161ali da putem sile <\/i>rje\u0161avaju svoj politi\u010dki i ustavnopravni status. <\/i><\/p>\n

Umjesto zaklju\u010dka<\/b>
Primjena principa uti possidetis iuris<\/i> uop\u0161te uzev\u0161i, ali i u odnosu na slu\u010daj federalnih jedinica i dr\u017eava nastalih na prostoru biv\u0161e Jugoslavije, je sasvim opravdana i pravno osnovana, isto onako kako je bila opravdana na slu\u010dajeve nastanka dr\u017eava nakon ukidanja kolonijalizma u Africi i Latinskoj Americi. Ograni\u010denja i isklju\u010denja primjene principa prava na samoopredjeljenje<\/i> u nekim slu\u010dajevima (sa specifi\u010dnostima slu\u010daja i situacije u kojoj se na\u0161lo Kosovo), su sasvim medjunarodnopravno zasnovana, kako je to i presudila Badinterova komisija u slu\u010daju disolucije biv\u0161e Jugoslavije i sticanja dr\u017eavnosti njenih republika. Bilo koje drugo rje\u0161enje osim primjene uti possidetis <\/i>principa uz korektiv primjene prava na samoopredjeljenje, bilo bi mnogo \u0161tetnije za regionalnu ali i me\u0111unarodnu stabilnost i vodilo bi jo\u0161 ja\u010dim i krvavijim bratoubila\u010dkim ratovima.To je pokazao slu\u010daj primjene ovog principa na Afri\u010dkon kontinentu i Latinskoj Amerci, kao i izvjesni poku\u0161aj odstupanja od ovog principa na teritoriji biv\u0161e SFRJ.
Ovi razlozi imaju svoje upori\u0161te i u odluci Me\u0111unarodnog suda pravde, koja se ticala spornih granica izme\u0111u Burkine Faso i Republike Mali 1986.godine. [46]<\/a><\/sup> U ovom slu\u010daju, sud je odredio da princip uti possidetis juris <\/i>slu\u017ei zamrzavanju<\/b><\/i> postoje\u0107eg statusa nad teritorijom, kakav je bio u vrijeme sticanja nezavisnosti, proizvode\u0107i tzv. dejstvo “fotografije teritorije”.<\/b><\/i>[47]<\/a><\/sup> Dakle, Me\u0111unarodni sud pravde je definisao uti possidetis juris <\/i>kao princip koji transformi\u0161e postoje\u0107e, administrativne granice, kreirane za vrijeme kolonijalnog perioda, u me\u0111unarodne granice novonastalih dr\u017eava. To se logi\u010dki ve\u017ee za proces dekolonizacije gdje god da se on pojavi, [48]<\/a><\/sup> \u0161tite\u0107i time nezavisnost i \u010duvaju\u0107i stabilnost novih afri\u010dkih dr\u017eava. [49]<\/a><\/sup> Ovo ne zna\u010di, naravno, da nije bilo odstupanja od striktne primjene principa uti possidetis juris, <\/i>za vrijeme Afri\u010dke dekolonizacije. [50]<\/a><\/sup> Me\u0111utim, u velikoj ve\u0107ini slu\u010dajeva, prethodne administrativne kolonijalne granice prihva\u0107ene su kao me\u0111unarodne granice.
Ovaj princip je primijenila i Badinterova komisija na slu\u010daj Jugoslavije, a uz izvjesne korektivne dodatke po ovom principu rije\u0161eno je i pitanje Kosova.
\u0160to se Republike Srpske i Sand\u017eaka ti\u010de oni svoj status moraju definisati unutar ustavnopravnih rje\u0161enja koja im omogu\u0107avaju ustavi dr\u017eava u kojima \u017eive, uz po\u0161tovanje dostignutih svjetskih i evropskih stadarda za ovu oblast medjunarodnog prava i medjunarodnih odnosa, naravno uz po\u0161tovanje gore pomenutih korektivn ih kriterija koji idu uz primjenu principa uti possidetis iuris <\/i>i principa prava na samoopredjeljenje. <\/i>
Naravno, zainteresovane strane, putem medjusobnih ugovora i dijaloga, dakle mirnim putem i bez \u0161tete po tre\u0107e dr\u017eave i narode, mogu rje\u0161avati sva svoja politi\u010dka i dr\u017eavotvorna pitanja, \u010dak i uz primjenu vi\u0161ih ili ni\u017eih standarda od onih koje predvi\u0111aju medjunarodni dokiumenti i medjunarodno pravo. <\/p>\n

Reference:<\/u><\/b>
<\/a>1]<\/sup> Prof. dr Hasani, Enver: UTI POSSIDETIS IURIS: OD RIMA DO KOSOVA, Fle\u010der Forum za svjetska pitanja, Ljeto\/jesen, 2003. \u2013 Me\u0111unarodno javno pravo pod paljbom, <\/i>str. 1.
<\/a>2]<\/sup> Avramov, S, Kre\u0107a, M.: \u201eMe\u0111unarodno javno pravo\u201c, <\/i>Savremena administracija, Beograd, 2003., str. 709.
<\/a>3]<\/sup> Raji\u010d, D. (2002), Statehood and the Law of Self-Determination, <\/i>The Hague, Kluwer Law International, str. 322.
<\/a>4]<\/sup> Helen Ghebrewebet: “Identifikovanje elemenata dr\u017eavnosti i odre\u0111ivanje medjunarodnih granica: Izmijenjeni pogled na doktrinu – Uti possidetis i princip samoodre\u0111enja”, <\/i>Verlag Peter Lang, 2006. (Citirano prema Enver Hasani : Ibidem).
<\/a>5]<\/sup> Steven Ratner, \u201eDrawing a Better Line: Uti Possidetis and the Borders of New States\u201c, Amerikan Journal of International Law, 90 (4) (October 1996): 594-595. (Citirano prema Enver Hasani, Ibidem.)
<\/a>6]<\/sup> Jesse S. Reves, \u201eInternational Boundaries\u201c <\/i>, Amerikan Journal of International Law 38 (4) (October 1944): 539-541; and Frederich von der Heydte, \u201eDiscovery, Symbolic Annexation and Virtual Effectiveness in International Law 29 (3) (July) 1935): 452. (Citirano prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>7]<\/sup> Za Rimsko pravo, vidi: W. Michael Reisman, \u201eProtecting Indigenous Rights in International Adjudication\u201c, <\/i>American Journal od International Law 89 (2) April 1995): 352, Footnotes 8 and 9. U ovom radu autor daje pregled Murove teorije koja potvr\u0111uje da se uti possidetis iuris iz rimskog privatnog prava, primjenjivao od strane srednjovjekovnih pravnika u domenu me\u0111udr\u017eavnih odnosa.
<\/a>8]<\/sup> Frantz Despagnet, Cours de Droit International <\/i>(Paris: Librarie de la Societe du Recuiel Sirey, 1910), 117-132, 575, 579-584; Thomas Joseph Lawrence, Les Principes de Droit International (Oxford: Imprimerie de la Universite, 1920), 766; Thomas Baty, “Can an Anarchy be a State?” American Journal of International Law 28 (3) (July 1934): 444, 446, 454. (Citirano prema: E. Hasani: Ibidem).
<\/a>9]<\/sup> Teorija postavljena od strane Emerich Vattela, <‘b> navodi tri glavne epohe primjene principa terra nullius <\/i>koje odgovaraju na\u0161oj analizi principa uti possidetis. <\/i>Te epohe mogu se kratko sumirati kao koncept Rimskog prava iz XVI vijeka, kada se terra nullius odnosila na sve ne-rimske teritorije, zatium na XVII i XVIII vijek kada se smatralo da se na\u010delo terra nullius odnosilo ne-hri\u0161\u0107anske teritorije, i na kraju XIX vek, kada se tvrdilo da teritorija koja ne pripada “civilizovanoj dr\u017eavi”, \u0107e se smatrati kao terra nullius, tako da je svako moze osvajati, okupirati, prisvajati i zaposjedati. (Citirano prema – Jo\u0161ua Castellino: “Teritorijalnost i identitet u me\u0111unarodnom pravu: Borba za samoopredeljenje u Zapadnoj Sahari” <\/i>Milenijumski \u010casopis za me\u0111unarodne studije, 28 (2) (1999): 547. Dakle, Slu\u010daj Latinske Amerike pripada prvoj kategoriji terra nullius, dok ostatak kolonija potpada pod pravilo “teritorija koja ne pripada civilizovanoj dr\u017eavi”).
<\/a>10]<\/sup> Norman Rich, Great Power Diplomacy: 1814-1914 (New York: McGraw-Hill, Inc., 1992), 28-44; 167-184; 347-364. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>11]<\/sup> Paul de Lapradelle, La Frontiere. Etude de Droit International (Paris: Imprimerie du Centre Issoudun, 1928), 76-87; and Georg Schwarzenberger, “Title to Territory: Response to a Challenge,” American Journal of International Law 51 (2) (April 1957): 320. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>12]<\/sup> Poslednji teritorijalni spor, dogodio se u 1992. izme\u0111u Salvadora i Hondurasa i Nikaragve sa intervencijama. Za pregled istorije prekograni\u010dnih sukoba u Latinskoj Americi u XIX vijeku, vidi Alehandro Alvarez, “Latin America and International Law,” American Journal of International Law 3 (2) (April 1909): 269-353; James Brown Scott, “The Swiss Decision in the Boundary Dispute Between Colombia and Venezuela,” American Journal of International Law 16 (3) (July 1922): 428-431; Chandler P. Anderson, “The Costa Rica-Panama Boundary Dispute,” American Journal of International Law 15 (2) (April 1921): Georg Maier, “The Boundary Dispute between Ecuador and Peru,” American Journal of International Law 63 (1) (January 1969): 28-46; and Gideon Rottem, “Land, Island and Maritime Frontier Dispute,” American Journal of International Law 87 (4) (October 1993): 618-626.
<\/a>13]<\/sup> Arthur W. Spencer, The Balkan Question–Key to a Permanent Peace, <\/i>The American Political Science Review 8 (4) (November 1914): 563, 569-570, 575, 577, 580-581. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>14]<\/sup> See also Rupert Emmerson, From Empire to Nation <\/i>(Cambridge: Harvard University Press, 1960), chs. VI and XVI. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>15]<\/sup> For more on this, see Daniel de Leon, “The Conference at Berlin on the West-African Question,” <\/i>Political Science Quarterly 1 (1) (March 1886): 103-139. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>16]<\/sup> Rich, 237-242. Ibidem.
<\/a>17]<\/sup> The General Act of the Berlin-Congo Conference. See Arthur Berriedale Keith, The Belgian Congo and the Berlin Act, <\/i>Oxford: Clarendon Press, 1919), 314-315. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>18]<\/sup> Friedrich Kratochwil, “Of Systems, Boundaries, and Territoriality: An Inquiry into the Formation of the State System”, <\/i>World Politics 39 (1) (October 1986), 36-41. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>19]<\/sup> “Mi (kolonijalne sile) anga\u017eovani smo… u crtanju granica na mapama gde noga bijelog \u010dovjeka nikada nije nagazila; poklanjali smo planine, rijeke i jezera jedni drugima, i imali smo samo malo prepreka, koje su se ticale toga da nismo znali ta\u010dno gde je ova planina ili rijeka ili jezero.” Lord Salisbury, britanski premijer krajem XIX vijeka, navedeno u Jo\u0161ua Castellino: “Territoriality and Identity in International Law: The Struggle for Self-Determination in the Western Sahara,” <\/i>Millennium: Journal of International Studies 28 (3) (1999): 529.
<\/a>20]<\/sup> Jeffrey Herbst, “The Creation and Maintenance of National Boundaries in Africa,” International Organization 43 (4) (Autumn 1989): 674. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>21]<\/sup> Ravi L. Kapil, “On the Conflict Potential of Inherited Boundaries in Africa,” World Politics 18 (4) (January 1966): 633-634; and Patricia Berko Wild, “The Organisation of African Unity and the Algeria-Morocco Border Conflict: A Study of New Machinery for Peacekeeping and for the Peaceful Settlement of Disputes Among African States” International Organization 20 (1) (Winter 1996): 19-20, 27, 29-36. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>22]<\/sup> Heather Wilson, International Law and the Use of Force by National Liberation Movements<\/i> (Oxford: Clarendon Press, 1988), 119-120, at footnote 101. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>23]<\/sup> Herbst, 687-689. Ibidem.
<\/a>24]<\/sup> Ali A. Mazrui, “The United Nations and Some African Political Attitudes,” <\/i>International Organization 18 (3) (Summer 1964): 499. Ovaj autor je eufemisti\u010dki nazvao sam proces ostvarivanja nezavisnosti u afri\u010dkom kontekstu, kao prelazak “iz inostrane vladavine u odnose sa inostranstvom”.(Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>25]<\/sup> Rupert Emerson, Pan-Africanism<\/i>. International Organization 16 (2) (Spring 1962): 276-283. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>26]<\/sup> “Ne samo da ne postoje ni\u010dije teritorije <\/i>na ameri\u010dkom kontinentu, nego i kao posljedica toga, nikakvo me\u0111unarodna va\u017enost se ne pridaje posjedovanju pojedinih regiona koje datiraju iz tih pradavnih vremena, vremena koja pamte domoroda\u010dka plemena, koja ne poznaju suverenitet na zemlji u \u010dijem okviru se nalaze ograni\u010denja za njih same. Dvije zna\u010dajne posljedice proisti\u010du iz toga: zaposjedanje regiona od strane onih koji su domoroci je stvar unutra\u0161njeg javnog prava svake zemlje a ne samo me\u0111unarodnog prava, i drugo, da vlade, u nekim slu\u010dajevima, snose me\u0111unarodnu odgovornost za djela u\u010dinjena domorocima u okviru svojih granica, iako ti starosjedeoci ne priznaju suverenitet dr\u017eave”, Alvarez, 342-343, fusnota 95.
<\/a>27]<\/sup> Prema odlukama Me\u0111unarodnog suda pravde, me\u0111unarodne granice prate granice shodno principu uti possidetis juris, to jest, po\u0161tuju se kolonijalne administrativne podjele iz pretkolonijalne ere. Ovaj stav je potvr\u0111en u slu\u010dajevima Zapadna Sahara (1975); Salvador protiv Hondurasa, i u Nikaragvanskoj intervenciji (1992), kao i u teritorijalnom sporu izme\u0111u Libije i \u010cada (1994). Za vi\u0161e, pogledajte Reisman, 354-357.
<\/a>28]<\/sup> Malcolm Shaw, “The Heritage of States: The Principle of Uti Possidetis Today,” <\/i>British Yearbook of International Law 67 (1996): 98. (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>29]<\/sup> Alvarez, 288.
<\/a>30]<\/sup> Ibid., 290-291, 320-321, 342-343.
<\/a>31]<\/sup> Ratner, 592.
<\/a>32]<\/sup> Kapil, 656-673; and Herbst, 690-691.
<\/a>33]<\/sup> Herbst, 676-678.
<\/a>34]<\/sup> Ministri inostranih poslova Evropske dvanaestorice – EZ, 3. septembra 1991. godine imenovali su tri \u010dlana arbitra\u017ene komisije za Jugoslaviju. Bili su to Francuz Robert Badinter, Talijan Aldo Corosanti i Nijemac Roman Herzog. Sva trojica su bili uva\u017eeni pravni stru\u010dnjaci i predsjedavali su ustavnim sudovima u svojim zemljama. Kako je komisija bila zami\u0161ljena kao peto\u010dlana, ostavljeno je Predsjedni\u0161tvu SFRJ da ono izabere jo\u0161 dvojicu \u010dlanova. Me\u0111utim zbog neslaganja, u Predsjedni\u0161tvu SFRJ ni o \u010demu se nisu mogli dogovoriti, pa je 7. septembra na prvoj plenarnoj sjednici Mirovne konferencije o Jugoslaviji EZ imenovala jo\u0161 dvojicu \u010dlanova arbitra\u017ene komisije. Bili su to Irene Petry iz Belgije i Francisco Toma Valiente iz \u0160panije, a njih petero su potom odr\u017eali svoju prvu sjednicu 11. septembra u Den Hagu. Ova komisija je na toj sjednici odlu\u010dila da joj na \u010delu bude biv\u0161i francuski ministar pravosu\u0111a Robert Badinter, po kome je kasnije komisija popularno i nazvana. Rije\u010d je o vrsnom pravniku, koji je tada imao 63 godine. Od 1981. pa do 1986. Batinter je bio francuski ministar pravosu\u0111a, a za vrijeme njegova mandata u Francuskoj je ukinuta smrtna kazna. Tako\u0111e, Robert Badinter je od 1986. godine, bio predsjednik Ustavnoga vije\u0107a, koje je u Francuskoj zadu\u017eeno za nadgledanje ustavnosti zakona.
<\/a>35]<\/sup> Vi\u0161e o ovome vidjeti u: Alain Pellet, “The Opinions of the Badinter Committee: A Second Breath for Self-Determination of Peoples” <\/i>European Journal of International Law 3 (1) (1992): 178-181; Vladimir Djuro Degan, “Samoopredeljenje Naroda i Territorijalna Celovitost Drzava u Uvjetima Raspada Jugoslavije,” <\/i>Nasa Zakonitost 46 (4) (Zagreb, April 1992): 543-569; Antonio Cassese, “Self- Determination of Peoples and the Recent Break-Up of USSR and Yugoslavia,” in Roland St. John Macdonalded, ed., Essays in Honor of Wang Tieya (The Hague: Martinus Nijhoff Publishers, 1994), 131-144; and Thomas D. Grant, The Recognition of States (Law and Practice in Debate and Evolution) <\/i>(London: Praeger, 1999), 149-213.
<\/a>36]<\/sup> Conference on Yugoslavia Arbitration Commission, Opinion No. 2 (January 11, 1992). (Citirano Prema E. Hasani: Ibidem).
<\/a>37]<\/sup> Ratner, 614, footnote 192. Ibidem.
<\/a>38]<\/sup> Povelja UN, \u010dlan 2(4):” Sve \u010dlanice se u svojim me\u0111unarodnim odnosima uzdr\u017eavaju od prijetnje silom ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili politi\u010dke nezavisnosti svake dr\u017eave, ili na svaki drugi na\u010din nesaglasan sa ciljevima Unjedinjenih Nacija.\u201d http:\/\/ www.un.org\/aboutun\/charter\/.
<\/a>39]<\/sup> \u010clan 3 Povelje Zajednice Nezavisnih Dr\u017eava (22. jun, 1993) afirmi\u0161e \u201cnepovredivost dr\u017eavnih granica, priznanje postoje\u0107ih granica i odbacivanje nezakonitog i nasilnog sticanja teritorija\u201d.
Sporazum iz Alma Ate kojim je uspostavljena Zajednica Nezavisnih Dr\u017eava, (decembra 1991.) uklju\u010duje sli\u010dnu odredbu. Vi\u0161e o ovome mo\u017ee se vidjeti kod autora Sergeja A. Voitovi\u010da: “The Commonwealth of Independent States: An Emerging Institutional Model,” <\/i>European Journal of International Law 4 (3) (1993), str. 418-430.
<\/a>40]<\/sup> Muslimansko Nacionalno Vije\u0107e Sand\u017eaka (MNVS), kasnije BNVS, u vremenu od 25. do 27. oktobra 1992.godine, organizovalo je referendum za teritorijalnu i politi\u010dku autonomiju Sand\u017eaka, kao uslova za primjenu principa tzv. unutra\u0161njeg samoopredjeljenja, <\/i>dakle ne nezavisnosti i otcjepljenja. Na referendumu se vi\u0161e od 90% iza\u0161lih muslimana \u2013 Bo\u0161njaka izjasnilo za autonomiju, koja je kao mogu\u0107nost fakti\u010dki i dan danas predvi\u0111ena i samim Ustavom Srbije. Predstavnici BNVS-a su od 25-27. avgusta 1992.godine, u\u010destvovali na Londonskoj i kasnije u septembru iste godine na \u017denevskoj konferenciji o biv\u0161oj Jugoslaviji, u okviru grupe za manjine, na kojima su tra\u017eili rje\u0161avanje svog statusa putem uspostavljanja autonomije, odnosno Specijalnog statusa, <\/i>koji je bio predvi\u0111en Predlogom sporazuma za op\u0161te re\u0161enje me\u0111unarodne konferencije o Jugoslaviji u Hagu, tzv. ha\u0161kim dokumentom, predlo\u017eenim od strane dvanaest dr\u017eava Evropske zajednice iz novembra 1991.godine. U tu svrhu BNVS je usvojilo tzv. Memorandum o spesijalnom statusu Sandzaka, kao dokument koji je trebalo da potpi\u0161u predstavnici BNVS, Srbije, BiH, i EZ. (O sadr\u017eini ovog ha\u0161kog dokumenta vidjeti \u0161ire – Nacionalne manjine u me\u0111unarodnom i jugoslovenskom pravnom poretku, Beograd, 1997).
<\/a>41]<\/sup> Prate\u0107i kosovsko osloba\u0111anje od beogradske represivne politike, novouspostavljena me\u0111unarodna administracija mislila je da uspostavi lokalne samoupravne strukture na Kosovu. Za vrijeme ovog procesa, lokalni politi\u010dari vi\u0161e su poklonili pa\u017enje drugorazrednim pitanjima nego \u0161to su se fokusirali na krucijalna pitanja budu\u0107nosti zemlje. Tako, Demokratski savez Kosova, predvo\u0111en Ibrahimom Rugovom, insistirao je na primjeni \u201cUstavnog okvira za privremenu samoupravu na Kosovu\u201d, progla\u0161enog od strane Specijalnog predstavnika Generalnog sekretara UN, Hansa Hekerupa, 21. maja 2001. pripremaju\u0107i se za predsjednika Kosova. Ove odredbe bile su prethodno poni\u0161tene iz Sporazuma u Rambujeu. Uporedi poglavlje 9, odjeljak 2, Ustavnog okvira.
<\/a>42]<\/sup> Vidi: http:\/\/ue.eu.int\/pressdata\/EN\/sg\/69898.pdf: (pristup 2 marta 2003).
<\/a>43]<\/sup> Remedijalisti\u010dke teorije insistiraju na primjeni najdjelotvornijeg \u201elijeka\u201c u rje\u0161avanju medjunarodnih pitanja.
<\/a>44]<\/sup> U svojoj preambuli, Rezolucija 1244 Savjeta Bezbjednosti UN, koja predstavlja okvir za teku\u0107u me\u0111unarodnu administraciju na Kosovu, koja treba da djeluje rame uz rame sa novoformiranom lokalnom samoupravnom administracijom, predvi\u0111eno je da Savjet reafirmi\u0161e \u201cobavezu svih dr\u017eava \u010dlanica da po\u0161tuju suverenitet i teritorijalni integritet Savezne Republike Jugoslavije i drugih dr\u017eava u regionu\u201d. Rezolucija u ta\u010dki 11, odre\u0111uje Sporazum iz Rambujea kao osnovu za samoupravu na Kosovu i kao na\u010dine olak\u0161avanja politi\u010dkog procesa koji treba da odredi budu\u0107nost kosovskog statusa, \u0161to su bile osnove za hod Kosova prema osamostaljenju. (Resolucija 1244, S\/RES\/1244 (1999). Vidi: http:\/\/ www.kentlaw.edu\/perritt\/99sc1244.htm (pristup Mart, 2003).
<\/a>45]<\/sup> Generalna skup\u0161tina UN (oktobar 2008.) Pitanje: Da li je jednostrano progla\u0161enje nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave Kosova u saglasnosti sa me\u0111unarodnim pravom? Odgovor: Me\u0111unarodni sud pravde, Hag, 22.07.2010.: “Rezolucija UN 1244 nije zabranjivala autorima Deklaracije da proglase nezavisnost. Deklaracija o nezavisnosti Kosova ne predstavlja kr\u0161enje me\u0111unarodnog prava.” (Jer sud ka\u017ee: “MSP ne treba da se bavi pitanjem posledica, posebno ne time da li je Kosovo postiglo dr\u017eavnost. Princip teritorijalnog integriteta ograni\u010den na odnose me\u0111u dr\u017eavama. Rasprava o pravu na samopredeljenje ili “nu\u017enu secesiju” od postoje\u0107e dr\u017eave nisu u domenu rasprave pred Me\u0111unarodnim sudom pravde, jer izlaze izvan okvira pitanja koje je postavila Generalna skup\u0161tina UN. Me\u0111unarodni sud pravde je utvrdio da jednostrana deklaracija o nezavisnosti Kosova nije povredila me\u0111unarodno pravo, zato \u0161to to pravo ne sadr\u017ei zabranu takvih deklaracija.” <\/i>) (Citorano prema: misha | 22 Jul, 2010 19:00 – MSP: Kosovska nezavisnost legalna!?! ).
<\/a>46]<\/sup> Burkina Faso vs. Republic of Mali, 1986 ICJ Reports 565. “On 14 October 1983. ((Burkina Faso (onda poznata kao Gornja Volta) i Mali, su sporazumno obavijestile Sud pravde o sporu koji se odnosi na pitanje postavljeno sudskom Vije\u0107u o razgrani\u010denju dijela zemlji\u0161ta izme\u0111u dvije dr\u017eave …. Nakon \u0161to su uslijedili te\u0161ki incidenti izme\u0111u oru\u017eanih snaga dvije zemlje, krajem 1985, obje strane paralelno su podnijele zahtjev Sudu za izdavanje privremene za\u0161titne mjere…. U svojoj presudi dostavljenoj 22. decembra 1986, Vije\u0107e Suda je zapo\u010delo sa utvr\u0111ivanujem osnovanosti zahtjeva na koje stranke pola\u017eu pravo. Ono je primetilo da, u konkretnom slu\u010daju treba primijeniti princip nepovredivosti granica, naslije\u0111enih iz kolonijalnog vremena, tj. princip uti possidetis juris, koji potvr\u0111uje prevagu prava vlasni\u0161tvo kao osnove suvereniteta , a \u010diji prvenstveni cilj je da se obezbijedi po\u0161tovanje teritorijalnih granica koje su postojale u vrijeme kada je dobijena nezavisnost. Vije\u0107e je preciziralo da te granice nisu ni\u0161ta drugo nego razgrani\u010denje izme\u0111u razli\u010ditih administrativnih dijelova ili kolonija, te da sve podlije\u017eu primjeni principa uti possidetis juris, koji ih pretvara u me\u0111unarodne granice, kao u konkretnom predmetu. Stranke su podnijele razne vrste dokaza kao podr\u0161ku svojim stavovima, uklju\u010duju\u0107i francuske zakonske tekstove i regulative, ili administrativne dokumente, mape i “kolonijalne efektive”, odnosno drugim rije\u010dima, pona\u0161anje uprave, kao dokaz efikasne primjene teritorijalnih nadle\u017enosti u regionu tokom kolonijalnog perioda. Razmatraju\u0107i te razne vrste dokaza, Sud je definisao granice izme\u0111u strana u spornom podru\u010dju uz primjenu principa uti possidetis.” Vidi < http:\/\/ www.lawschool.cornell.edu\/library\/cijwww\/icjwww\/ igeneralinformation\/ibbook\/Bbook8- 1.51.htm> (accessed March 29, 2003)).
<\/a>47]<\/sup> International Court of Justice (ICJ) Reports (1986), 568.
<\/a>48]<\/sup> Ibid., 566.
<\/a>49]<\/sup> Ibid.
<\/a>50]<\/sup> Tako naprimjer, Britanski Togo je bio ujedinjen sa Ganom. Sli\u010dan slu\u010daj je bio kada se Britanski Kamerun pridru\u017eio Nigeriji. Tako\u0111e, Britanska i Italijanska Somalija su postale jedna dr\u017eava, dok se Belgijska Ruanda\/Burundi podijelila na dvoje.<\/b><\/span><\/p>\n

(bosnjaci.net)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Autor: Dr. Harun Had\u017ei\u0107 DR. HARUN HAD\u017dI\u0106: \u0160to se pak Sand\u017eaka ti\u010de, treba re\u0107i da on ima ja\u010de pravo na osamostaljenje, nego Republika srpska, \u010dak i na primjenu principa uti possidetis iuris, a i na primejnu prava na eksterno samoopredjeljenje, u kom smislu je i sproveo referendum 1991. o uspostavljenju svoje autonomije ili specijalnog statusa. […]<\/p>\n","protected":false},"author":509,"featured_media":180799,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10196,798],"tags":[],"class_list":{"0":"post-180798","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-iz-pera-nasih-autora","8":"category-teme"},"yoast_head":"\nPitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa 'UTI POSSIDETIS IURIS' i principa prava na samoopredeljenje naroda<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"bs_BA\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa 'UTI POSSIDETIS IURIS' i principa prava na samoopredeljenje naroda\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Autor: Dr. Harun Had\u017ei\u0107 DR. HARUN HAD\u017dI\u0106: \u0160to se pak Sand\u017eaka ti\u010de, treba re\u0107i da on ima ja\u010de pravo na osamostaljenje, nego Republika srpska, \u010dak i na primjenu principa uti possidetis iuris, a i na primejnu prava na eksterno samoopredjeljenje, u kom smislu je i sproveo referendum 1991. o uspostavljenju svoje autonomije ili specijalnog statusa. […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Sand\u017eak PRESS\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2017-02-26T18:42:05+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"680\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"496\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/jpeg\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Agencija\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Written by\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Agencija\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Est. reading time\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"45 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/\"},\"author\":{\"name\":\"Agencija\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/cb59d7e3ab91ab90dd680ad0305a6185\"},\"headline\":\"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa ‘UTI POSSIDETIS IURIS’ i principa prava na samoopredeljenje naroda\",\"datePublished\":\"2017-02-26T18:42:05+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/\"},\"wordCount\":9064,\"commentCount\":3,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg\",\"articleSection\":[\"Iz pera na\u0161ih autora\",\"NAJNOVIJE\"],\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/\",\"name\":\"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa 'UTI POSSIDETIS IURIS' i principa prava na samoopredeljenje naroda\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg\",\"datePublished\":\"2017-02-26T18:42:05+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg\",\"width\":680,\"height\":496},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Home\",\"item\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa ‘UTI POSSIDETIS IURIS’ i principa prava na samoopredeljenje naroda\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website\",\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/\",\"name\":\"Sand\u017eak PRESS\",\"description\":\"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"bs-BA\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd\",\"name\":\"Kul\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Kul\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/cb59d7e3ab91ab90dd680ad0305a6185\",\"name\":\"Agencija\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"bs-BA\",\"@id\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/4b7fafa80a22f0c2afe23966b3961fe0?s=96&d=mm&r=pg\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/4b7fafa80a22f0c2afe23966b3961fe0?s=96&d=mm&r=pg\",\"caption\":\"Agencija\"},\"url\":\"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/agencija\/\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO Premium plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa 'UTI POSSIDETIS IURIS' i principa prava na samoopredeljenje naroda","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/","og_locale":"bs_BA","og_type":"article","og_title":"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa 'UTI POSSIDETIS IURIS' i principa prava na samoopredeljenje naroda","og_description":"Autor: Dr. Harun Had\u017ei\u0107 DR. HARUN HAD\u017dI\u0106: \u0160to se pak Sand\u017eaka ti\u010de, treba re\u0107i da on ima ja\u010de pravo na osamostaljenje, nego Republika srpska, \u010dak i na primjenu principa uti possidetis iuris, a i na primejnu prava na eksterno samoopredjeljenje, u kom smislu je i sproveo referendum 1991. o uspostavljenju svoje autonomije ili specijalnog statusa. […]","og_url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/","og_site_name":"Sand\u017eak PRESS","article_published_time":"2017-02-26T18:42:05+00:00","og_image":[{"width":680,"height":496,"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg","type":"image\/jpeg"}],"author":"Agencija","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Written by":"Agencija","Est. reading time":"45 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/"},"author":{"name":"Agencija","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/cb59d7e3ab91ab90dd680ad0305a6185"},"headline":"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa ‘UTI POSSIDETIS IURIS’ i principa prava na samoopredeljenje naroda","datePublished":"2017-02-26T18:42:05+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/"},"wordCount":9064,"commentCount":3,"publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg","articleSection":["Iz pera na\u0161ih autora","NAJNOVIJE"],"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/","name":"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa 'UTI POSSIDETIS IURIS' i principa prava na samoopredeljenje naroda","isPartOf":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg","datePublished":"2017-02-26T18:42:05+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#breadcrumb"},"inLanguage":"bs-BA","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#primaryimage","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg","contentUrl":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2017\/02\/HarunHadzic4354.jpg","width":680,"height":496},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/pitanje-statusa-sandzaka-u-svjetlu-principa-uti-possidetis-iuris-i-principa-prava-na-samoopredeljenje-naroda\/#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Home","item":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Pitanje statusa Sand\u017eaka u svjetlu principa ‘UTI POSSIDETIS IURIS’ i principa prava na samoopredeljenje naroda"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#website","url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/","name":"Sand\u017eak PRESS","description":"Prve elektronske novine u Sand\u017eaku","publisher":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"bs-BA"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/6e72b67d6e51910a1117b3b483ba20bd","name":"Kul","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/42263f39aa27ac04c43cab85c280eb2e?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Kul"},"logo":{"@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/cb59d7e3ab91ab90dd680ad0305a6185","name":"Agencija","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"bs-BA","@id":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/4b7fafa80a22f0c2afe23966b3961fe0?s=96&d=mm&r=pg","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/4b7fafa80a22f0c2afe23966b3961fe0?s=96&d=mm&r=pg","caption":"Agencija"},"url":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/author\/agencija\/"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/180798"}],"collection":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/509"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=180798"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/180798\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/180799"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=180798"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=180798"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/sandzakpress.net\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=180798"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}